Potpuno razvijeni SideArm sustav mogao bi omogućiti američkoj vojsci, posebno manjim plovilima i postrojbama, novu razinu taktičke prednosti, prenijeti sposobnosti UAV-a s fiksnim krilima na mnoga mjesta gdje to dosad nije bilo moguće

U mnoštvu novotarija u vojnoj tehnologiji koje nas zapljuskuju u medijima, najzanimljivije su one koje objavljuje američka DARPA (Defense Advance Research Projects Agency). Naravno, razlog tomu jest što DARPA-ini projekti često i postanu stvarnost, namijenjeni su specifičnim potrebama američke vojske.
SideArm je još jedna od tih novotarija: kran koji imitira divovsku robotsku ruku, a to na neki način i jest. Namijenjen je horizontalnom lansiranju i prihvaćanju besposadnih letjelica (UAV) i trebao bi jako ubrzati i pojednostaviti te postupke, posebno u problematičnim operativnim područjima i na platformama. Čini se da je tvrtka Aurora Flight Sciences, koja sustav razvija s DARPA-om, u tome i uspjela, barem sudeći po videu i priopćenju koji su objavljeni 6. veljače. “Ruka” je uspješno testirana, izvršila je svoju zadaću uhvativši u zraku Lockheedovu besposadnu letjelicu Fury.

Prenosivo i prilagodljivo
“Mandat” da razvije SideArm Aurora je dobila u listopadu 2014. pobijedivši na državnom natječaju. Hvataljka je prije svega namijenjena mornarici. DARPA želi da uporaba dugodometnih besposadnih letjelica s fiksnim krilima srednje veličine, koja može dati veliku taktičku prednost, bude dostupna i drugim plovilima, a ne samo onima s velikim palubama. S obzirom na to da je cijeli sustav prenosiv i stane u jedan klasični sedmometarski teretni kontejner, tako će i biti: “ruka” će moći biti instalirana na male palube za helikoptere koji su standard na, primjerice, razaračima klase Arleigh Burke. Ali, Aurora je ambicioznija i razvija SideArm i za prijevoz kamionima ili željeznicom, ne samo za prijevoz velikim letjelicama s fiksnim krilima (C-130 Hercules), nego i helikopterom H-47 Chinook. Dakle, postrojbe raznih grana i rodova mogle bi se služiti UAV-ima za ISR (obavještajno-nadzorno-izvidničke) zadaće u svim uvjetima u raznim kutovima svijeta, za njih više neće biti potrebne uzletno-sletne piste. Na poziciju na kopnu moći će doći kamion koji će na prikolici imati instaliran SideArm, ili će se sustav instalirati na improvizirane fiksne kopnene stanice. Dva do četiri vojnika opslužuju sustav, a podiže se za nekoliko minuta. Stup, tj. konstrukcija koja diže kran, pokreće se hidraulički.

Sigurno usporavanje
Kako djeluje SideArm? Možda je najbolje pogledati filmiće objavljene na YouTubeu, no želimo li ga opisati riječima, gornja konstrukcija (tračnica) krana služi i za lansiranje i za zaustavljanje, tj. prihvaćanje letjelice. Pri lansiranju, konstrukcija na tračnici vuče prikvačenu letjelicu velikom brzinom (sudjeluje i vlastiti pogon letjelice) i katapultira je. Za hvatanje je zadužena druga konstrukcija na tračnici koja uključuje i zaustavnu mrežu (dosadašnji standard za UAV-e), a letjelica treba biti opremljena kukom kojom će se zakvačiti za SideArm i kuka će je usmjeriti u kretanje na liniji tračnice. Na videu prihvaćanje izgleda pomalo naglo i grubo, no Aurora i DARPA kažu da je to usporavanje “sporo, konstantno i kontrolirano, sigurno za letjelicu”.

Taktička prednost
Lockheedov Fury koji je bio uhvaćen na uspješnoj je probi sa svojom masom od 181 kg (400 lbs) dosta lakši od DARPA-ina zahtjeva da SideArm mora prihvaćati letjelice mase do 408 kg (900 lbs). Ipak, riječ je o prvoj probi, a proizvođač tvrdi da se njegov sustav već sada može nositi i s UAV-ima od 500 kg (1100 lbs). Naravno, to znači da neće moći izdržati one najveće i najubojitije poput Predatora ili Global Hawka, no uz već dokazanog Furyja Aurora za testiranje koristi UAV dizajniran posebno za tu priliku koji podrazumijeva i nošenje Raytheonova miniprojektila zrak-zemlja AGM-176 Griffin.
Ukratko, potpuno razvijeni SideArm sustav mogao bi omogućiti američkoj vojsci, posebno manjim plovilima i postrojbama, novu razinu taktičke prednosti, prenijeti sposobnosti UAV-a s fiksnim krilima na mnoga mjesta gdje to dosad nije bilo moguće. Ne zaboravimo, za razliku od VTOL-a (vertical take off-landing), ti UAV-i su brži, imaju veći dolet i mogu nositi više korisnog tereta. Nedavna demonstracija pokazala je da je projekt već daleko odmaknuo i da bi vrlo brzo mogao i operativno zaživjeti.

LightningStrike leti
U Hrvatskom vojniku broj 497 od 7. travnja 2016. opširno je predstavljen još jedan DARPA-in i Aurorin projekt, letjelica LightningStrike koja bi trebala spojiti najbolje osobine aviona i helikoptera (VTOL-X zrakoplov). Nekoliko dana nakon objave članka, a mjesec i pol nakon Aurorine pobjede na DARPA-inu natječaju, smanjeni model LightningStrikea prvi je put uspješno poletio, lebdio i sletio. Na taj način proizvođač je potvrdio da su letačke kontrole i aerodinamički dizajn letjelice u skladu s predviđanjima. Smanjeni zrakoplov ima masu od 325 lbs (147 kg) pa je veličinom na 20 % prototipa koji je u razvoju i trebao bi biti gotov na proljeće 2018. Zanimljivo, krila i kanardi smanjene letjelice sastoje se od karbonskih vlakana i FDM plastike oblikovane 3D printerom, što je pomoglo stvaranju kompleksnih i aerodinamičkih površina smanjene mase. LightningStrike je jedan od najočekivanijih projekata kad govorimo o dalekoj, ali predvidljivoj budućnosti zrakoplovne tehnike.

Domagoj VLAHOVIĆ