Ono na što instruktori za vrijeme obuke najviše obraćaju pozornost jest da svi polaznici funkcioniraju u timu. Svaki je tim jak koliko i njegova najslabija karika, a jedna je od karakteristika svih kvalitetnih vođa da znaju prepoznati najslabije karike, da ih znaju ojačati i samim tim podići kvalitetu svojeg tima na višu razinu

Od 24. do 27. travnja vojarna “116. brigade Hrvatske vojske” u Pločama bila je mjesto na kojem se treća faza obuke Središta za razvoj vođa “Marko Babić” prvi put provodila na moru. U prošlom broju Hrvatskog vojnika pisali smo o obuci koju je Središte za razvoj vođa provodilo na Udbini. Vodeni segment obuke dosad se provodio na jezeru Sv. Rok kod Lovinca, međutim, od ove godine u suradnji s Hrvatskom ratnom mornaricom provodi se na moru. Mišina plaža u Pločama mjesto je gdje se ekipa Hrvatskog vojnika priključila polaznicima predzadnjeg dana njihova morskog dijela obuke. O tome koliko je ozbiljna obuka koju pripadnici Oružanih snaga prolaze govori i podatak da su uvjeti u trenutku našeg dolaska bili takvi da, unatoč lijepom i sunčanom vremenu, ako stojite u hladu morate imati vjetrovku koja je zakopčana do kraja, a temperatura mora jedva se približavala 15 °C. Kad smo došli na Mišinu plažu, svi polaznici bili su zaokupljeni izradom australskih splavi. Izrađuju se tako da svu najvažniju opremu, poput ranca i svega što ide u njega, umatate u nepromočivu ceradu koja se poveže tako da se za nju vojnik može uhvatiti dok s njom pliva kroz hladno more. Nedugo nakon što je svaki od 45 polaznika obuke izradio svoju splav, instruktori, koji su sve vrijeme bili u moru, poredali su ih u vrstu i zapovijedili im ulazak u more, pri čemu moraju održavati liniju u kojoj su bili na kopnu. Takva zadaća može na prvi pogled izgledati lako izvediva. Međutim, uzmete li u obzir da more u najtoplijem dijelu dana doseže temperature između 13 i 15 °C, a ulazite u odori i vojničkim čizmama koje, kad se napune vodom imaju funkciju utega koji vas nemilice vuče prema dnu, i usto morate upravljati splav i održavati liniju, počinjete shvaćati o koliko se zahtjevnoj obuci radi.

Skok u more s pet metara

Linija se održala uspješno. Svi su uredno izvršili sve zadaće koje su instruktori od njih zahtijevali te su se potom uputili prema obali. Dok su polaznici izlazili iz mora, obali se približavao desantno-jurišni brod HRM-a (DJB-107), što je značilo da je vrijeme za ukrcaj i prebacivanje do desantnog broda minopolagača DBM-81 Cetina, gdje je slijedio nastavak obuke. Polaznici su prebačeni u dva navrata, pri čemu je i jedne i druge dobro išibao vjetar koji je nemilice puhao prije nego su mogli nastaviti obuku na palubi Cetine. Uloga tog minopolagača u nastavku obuke za razvoj vođa bila je da se polaznici nauče pravilno skakati s broda s visine od oko pet metara pri čemu je cilj bio da izvedu pravilan skok u formi igle s dlanom postavljenim preko nosa i usta. Prije skoka u more svaki polaznik morao je baciti svoju splav i prilikom izrona signalizirati da je skok izveo pravilno te u tom trenutku uhvatiti se za splav i otplivati do krme Cetine, na kojoj su se preko spuštene rampe ukrcavali na brod. Sve navedeno zvuči prilično jednostavno i bezbolno. Nikako se, međutim, ne smije zaboraviti da je temperatura mora između 13 i 15 °C te da sve vrijeme puše na mahove jak južni vjetar koji hladnu odoru čini još hladnijom.

Instruktori – primjeri koje se slijedi

Zanimljivo je bilo primijetiti da nitko od polaznika nije imao problema ni s izvođenjem vježbe ni sa zahtjevnim vremenskim uvjetima. Treba naglasiti kako su instruktori sve vrijeme bili u jednakim uvjetima kao i polaznici, što znači da su neki od njih stalno bili u moru, bez izlaženja, te su nadzirali polaznike i usmjeravali ih kako pravilno provesti svaki dio obuke. Posebno je važno napomenuti kako su neki instruktori proveli jednako vremena u moru kao i ronioci, koji su bili prisutni tijekom cijele provedbe ove vježbe nedaleko od ušća Neretve.

Ronioci su bili u punoj opremi koja im je omogućavala dug boravak u moru bez ikakvih problema, dok su instruktori bili samo u odori.

“U početku nisam znao što me čeka na obuci”, rekao nam je skupnik Mislav Pastulović. Nastavio je objašnjavati kako je ostao iznenađen činjenicom da su instruktori na vrhunskoj razini. Sve su vrijeme bili s polaznicima, bilo u moru, na hladnoći, na vjetru ili radeći sklekove i druge vježbe, što kod polaznika stvara dobru motivaciju za izvršavanje svih postavljenih zadaća. Skupnik je naglasio kako je prvi ulazak u more bio velik izazov, ali kako je uz pomoć kolega svladao i tu prepreku i čvrstog stava nastavio obuku. Kako nam je i sam potvrdio, odustajanje jednostavno nije opcija. Ono na što instruktori za vrijeme obuke najviše obraćaju pozornost jest da svi polaznici znaju funkcionirati u timu. Svaki je tim jak koliko i njegova najslabija karika, a jedna je od karakteristika svih kvalitetnih vođa to da znaju prepoznati najslabije karike, da ih znaju ojačati i samim tim podići kvalitetu svojeg tima na višu razinu.

“Kad nam je hladno, kad smo umorni i neispavani, u tom se trenutku svi više povezujemo i hrabrimo da ne odustanemo od onog što smo zacrtali”, rekao nam je desetnik Hrvoje Poredski te dodao kako jedni od drugih crpe snagu i hrabre se da nastave i izdrže do kraja. Ovaj Velikogoričanin naglasio je kako je dosta polaznika tijekom obuke uspjelo pobijediti svoje najveće strahove upravo zato što ih je tim ljudi hrabrio i davao im podršku prilikom izvršavanja najtežih zadaća.

Desetnik Norbert Martin iz Baranje rekao nam je kako se odlučio za spomenutu obuku prije svega zbog stjecanja novih vještina i iskustava. U matičnim postrojbama teško se mogu steći, a osim toga, i testiranje vlastitih fizičkih i mentalnih granica uvijek je dodatni izazov jer se na ovoj obuci one nerijetko i prijeđu. Polaznike nakon morskog segmenta još čeka alpinistička obuka i svladavanje planinskih hodnji. Vrhunac obuke hodnja je duga 88 km, čiji je cilj na Zvonimirovoj utvrdi u Kninu.

TEKST Tomislav Vidaković; FOTO Tomislav Brandt