Već jedno stoljeće minobacači kalibra 120 mm čine najveće topničko oružje za neizravnu paljbenu potporu pješačkih postrojbi, najčešće na razini bojni. Kako su se upravo minobacači kalibra 120 mm pokazali dobrim rješenjem i za bitke asimetričnih ratova, njihov je razvoj dobio novi zamah. Jedan od pravaca je razvoj samovoznih sustava

Na području minobacača, kao i mnogo puta dosad, najviše prednjači američka vojska, koja je (uz izraelsku) stekla najveće iskustvo u asimetričnim oblicima ratovanja. Njihov plan formiranja novih modularnih brigada predviđa i povećanje broja vučenih (M120) i samovoznih (M121) minobacača za čak 42%, s 872 na 1242. Svaki pješačka mehanizirana bojna, opremljena borbenim vozilima pješaštva (BVP) M2 Bradley, dobila je vod sa šest gusjeničara M1064 opremljenih izraelskim minobacačima Soltam M121 kalibra 120 mm. Po ugovoru potpisanom 2006., glavni isporučitelj minobacača M121 američkoj vojsci jest tvrtka General Dynamics. Riječ se o prerađenom transporteru M113 kod kojeg je minobacač smješten u stražnji dio vozila. Minobacač djeluje kroz otvor na krovu vozila i u toj konfiguraciji ima najveći domet od 7240 m. Tvrtka BAE Systems Land and Armaments nastavlja s modernizacijom nekoliko različitih inačica vozila M113 u konfiguraciju A3, uključujući i sve M1064A2.

Cardom
Stryker Brigade Combat Teams američke vojske rabe vozila Stryker Mortar Carrier Vehicle (MCV-B) inačice tvrtke General Dynamics. Prvi MCV-B isporučen je još sredinom 2005. godine. Srce cijelog sustava jest Soltamov minobacač Cardom kalibra 120 mm, smješten u stražnji dio vozila. Kao i kod M1064, i ovdje je riječ o jednostavnoj konstrukciji u kojoj minobacač djeluje kroz otvor na krovu vozila. Cardom ima mogućnost djelovanja u svih 360 stupnjeva, računalni navigacijski sustav povezan sa sustavom za navođenje paljbe. Dobro istrenirana posada može ostvariti brzinu paljbe od 16 granata u prvoj minuti djelovanja, a poslije je konstantna brzina paljbe bila oko četiri do pet granata u minuti.
Tvrtka Soltam razvija Advanced Deploable Autonomous Mortar System (ADAMS). Najveća odlika sustava ADAMS jest što kao prijevozno sredstvo za sustav Cardom ne rabi veliko i teško oklopno, već terensko vozilo AM General Hummer. Kako bi Hummer mogao izdržati trzaj tijekom ispaljenja granate, postavljene su dvije stabilizacijske platforme. Od 2006. izraelska vojska ugrađuje sustave Cardom na svoje oklopne transportere M113.

Sustavi Cardom u američkoj vojsci opremljeni su sustavom M95/M96 Mortar Fire Control System (MFCS). Sustav MFCS rabi ista računala, prikaznike i softver na zapovjednom vozilu za usmjeravanje paljbe M577, samovoznom minobacaču M1064 i Strykeru MCV-B. Za isporuku sustava odgovorna je tvrtka Honeywell. U proizvodnju su uključene i tvrtke Militope (isporučuje računala na bazi procesora Pentium), Rockwell Collins (navigacijski sustav Precision Lighweight GPS Receivers) i Honeywell (sustav za kontrolu početne brzine granate Talin). Ugradnja na sustave M95/96 trebala bi se dovršiti tijekom proračunske godine 2008. (FY08).

Nisu svi američki programi razvoja samovoznih minobacača uspješni. Zbog pritiska da se osiguraju dodatna sredstva za financiranje rata protiv terorizma, ali i razvoja Future Combat Systema za “nove snage”, čelništvo američke vojske nije u FY08 zatražilo sredstva za razvoj streljiva XM395 Precision Guided Mortar Munition (PGMM). Tvrtka Alliant Techsystems (ATK) još je u prosincu 2004. dobila ugovor vrijedan 80 milijuna dolara za projektiranje, razvoj i početak maloserijske proizvodnje PGMM streljiva. U siječnju 2007. ATK je okončalo prvu seriju testiranja predserijskih projektila na poligonu Yuma Proving Ground (Arizona). Projektile su opremili poluaktivnim laserskim sustavima za navođenje tvrtke BAE Systems. Tražilo laserskog sustava aktivira se neposredno pošto projektil prijeđe vrh balističke putanje. Da bi se lasersko tražilo vezalo za cilj, potrebno je da ga izviđači (ili netko drugi) osvijetle laserom. Nakon toga će minijaturni potisnici usmjeriti projektil prema cilju. Po prvotnim zahtjevima, PGMM je morao pri svakom hicu pogoditi u kružnicu barem jedan metar od cilja. Iako je prvotni domet projektila PGMM bio 7,2 kilometra, američka je vojska odlučila da se mora povećati na barem 15 km. To će se postići ugradnjom dodatnog raketnog motora.

Nlos
U ožujku 2007. prvi je put javno prikazan prvi sustav Future Combat Systems (FCS) Non-Line-of-Sight (Nlos) Mortar Firing Platform. Nlos Mortar (razvija ga tvrtka BAE Systems) tek je jedno od osam borbenih vozila koja se razvijaju unutar sustava FCS. NLOS-M se sastoji od gusjeničnog podvozja i kupole s automatiziranim jednocijevnim minobacačem kalibra 120 mm, koji je opremljen zatvaračem. Tako je omogućeno punjenje s donje strane, dok je kod većine minobacača punjenje riješeno preko usta cijevi. Zbog toga je i posada daleko bolje zaštićena jer nema potrebe napuštati zaštitu unutrašnjosti vozila i izlagati se mogućoj protivničkoj paljbi. Većina današnjih samovoznih minobacača zapravo su standardni minobacači koji se pune odozgo pa su na podvozje postavljeni provizorno. Oklopna zaštita posade za vrijeme paljbenog djelovanja je slaba jer minobacač mora viriti ispod oklopa kako bi mogao djelovati i kako bi ga posada mogla puniti. Novi je minobacač opremljen sustavom za hlađenje cijevi koji omogućava održavanje velike brzine paljbe duže vrijeme, a istodobno čisti cijev ispuhivanjem. Postavljen je i sustav za sigurno uklanjanje neispaljenog projektila te sustav za paljbeno djelovanje i pri nižoj elevaciji cijevi. Prvo je vozilo prebačeno na poligon Camp Ripley (Minnesota), gdje će se obaviti testna opaljenja radi ispitivanja pouzdanosti svih sustava. Nakon nadogradnje sustavom za navođenje paljbe vozilo će prebaciti na poligon Yuma Proving Ground.

Na programu Nlos Mortar tvrtka BAE Systems ugradila je sve svoje znanje i iskustvo stečeno tijekom razvoja drugih samovoznih minobacača smještenih u kupoli. Tako saudijska nacionalna garda ima 73 samovozna minobacača Armoured Mortar Systems (AMS). Njihova je isporuka bila dio znatno većeg ugovora za 1117 oklopnih vozila na kotačima Lav II 8×8 tvrtke General Dynamics Land Systems ? Canada koja je odobrena unutar programa US Foreign Military Sales još 1990. godine. Kupola AMS razvio je kao privatni projekt konzorcij tvrtki RO Defence, Diesel Division General Motors of Canada i Delco Systems. Na tim osnovama razvijena je kupola AMS II koja je potencijalnim kupcima ponuđena 2003., a čiju je prodaju preuzela tvrtka BAE Systems Land Systems pod nazivom 120 mm Turreted Mortar System (TMS). Prototip prve kupole, teške 2640 kg, postavljen je na oklopno vozilo na kotačima Piranha III 8×8, te gusjeničare Warrior i M113 Warren. TMS je opremljen računalnim dnevno/noćnim sustavom za navođenje paljbe otvorene arhitekture kako bi se olakšalo povezivanje (umreživanje) s različitim sustavima za nadzor bojišta. TMS može zauzeti borbeni položaj i otvoriti paljbu za samo 15 sekundi i u prvoj minuti djelovanja ispaliti deset granata.
2R2M

Američki marinski korpus odabrao je automatski minobacač s ižljebljenom cijevi 2R2M francuske tvrtke TDA Armements, koja je od 2005. vlasništvu konzorcija Thales. 2R2M je nastao kao privatni projekt TDA Armementsa kao zamjena za vučeni minobacač 120RT istog proizvođača. Kako je 120RT prodan u 24 države TDA Armements je vjerovao da će s 2R2M postići barem jednak prodajni uspjeh. 2R2M je za potrebe demonstracije mogućnosti ugrađen na oklopna vozila na kotačima VAB 6×6 i Piranha 8×8 te na FNSS-ov gusjeničar Armoured Infantry Fighting Vehicle. S klasičnom granatom maksimalni mu je domet devet kilometara, a s raketiziranom domet se povećava na 14 km. Kad se rabi poluautomatski punjač maksimalna brzina paljbe u prvih tri munite je čak 18 granata u minuti. Od prosinca 2003. francuska vojska testira mogućnosti ugradnje 2R2M na oklopno vozilo na kotačima VAM 6×6 kao zamjenu za svoje vučene minobacače kalibra 120 mm. Kupcima je na raspolaganju i inačica s glatkom cijevi označena kao 120 RS2M.

Od 1997. Warfighting laboratorij američkog marinskog korpusa razvija sustav Dragon Fire Expeditionary Fire Support System (EFFS). Cilj je razvoj modularnog minobacačkog sustava kalibra 120 mm, koji će se moći rabiti kao vučeno oružje, te ugrađeno na vozila i letjelice. Trenutačno marinci imaju 50 oklopnih vozila na kotačima LAV 8×8, opremljenih minobacačima kalibra 81 mm. Zajedno s tvrtkom General Dynamics Ordnance and Tactical Systems, tvrtka TDA Armements nastoji zadovoljiti sve marinske zahtjeve unutar eksperimentalnog programa Dragon Fire II. Prvo oružje isporučeno je u rujnu 2005. Masa sustava Dragon Fire II je samo 1450 kg, u usporedbi sa 3175 kg sustava Dragon Fire I. Prototipno oružje može se rabiti kao vučeno ili se u kratko vrijeme može montirati na marinska oklopna vozila na kotačima LAV 8×8. Tijekom testiranja na LAV Dragon Fire II postavljen je jarbol, na čijem se vrhu nalazi antena Lightweight Countermortar radara kako bi se ispitala mogućnost da se cijeli sustav rabi i za brzo kontrabatiranje protivničke topničke paljbe. U listopadu 2004., tim predvođen General Dynamicsom odabran je da za EFSS isporuči vučeni minobacački sustav kojem je osnova TDA-ov ižljebljeni minobacač MO 120 RT.

Amos
Trenutno najnapredniji minobacački sustav kalibra 120 mm jest Amos (Advanced Mortar System) tvrtke Patria Hägglunds, koju su zajednički osnovale Patria i BAE Systems Hägglunds kako bi zadovoljili potrebe za sličnim oružjem ne samo u Finskoj i Švedskoj nego i šire. Kao promatrači projektu su se pridružile Danska i Norveška, unutar zajedničkog programa vojne suradnje nordijskih država. Kupola sustava Amos opremljena je s dva minobacača glatke cijevi. Može djelovati autonomno uz znatnu paljbenu moć. Ima mogućnost izravnog i neizravnog paljbenog djelovanja. Sastavni dio Amosa su i sustavi za automatizirano manipuliranje streljivom i snažna računala za upravljanje paljbom. Poluautomatski punjač omogućava brzinu paljbe od čak 26 granata u minuti. Posebnim režimom paljbe ostvaruje učinak istodobnog pada 14 projektila na cilj (MRSI ? multiple round simultaneous impact), a maksimalni mu je domet 10 km. Zbog toga samo jedna kupola Amos može ostvariti isti paljbeni učinak kao i četiri klasična minobacača. Kupola ima mogućnost djelovanja u svih 360 stupnjeva, a ugrađeni sustav pokretanja i stabilizacije cijevi omogućuje zauzimanje elevacije od -3 do +85 stupnjeva. To je jedna od većih prednosti Amosa jer se može rabiti i za izravnu paljbu (pritom je domet od 150 do 1550 metara), recimo u gradskim borbama ili u samoobrani. Posada se sastoji od zapovjednika, ciljatelja, punitelja i vozača. Iako veličina borbenog kompleta najviše ovisi o raspoloživom prostoru u vozilu na koje je Amos postavljen, on se u pravilu sastoji od 84 klasične minobacačke granate i šest vođenih projektila Saab Bofors Dynamics Strix.

Jedini veći nedostatak tog sustava jest njegova masa od čak 4400 kilograma, što znači da se može ugraditi samo na najveća oklopna vozila na kotačima i gusjenicama. Prototipne kupole ugrađene su na Patrijino vozilo AMV i na švedski BVP na gusjenicama BAE Systems Hägglunds CV90. Za kombinaciju CV90/Amos svojedobno se zanimala i vojska Saudijske Arabije. Finska je vojska još 2003. naručila 24 kupole Amos za ugradnju na svoja oklopna vozila na kotačima Patria AMV (Armoured Modular Vehicle) 8×8. Prva serijska kupola isporučena je u ožujku 2006., a isporuka zadnje trebala bi uslijediti do kraja 2009. Sredinom 2006. švedska Defence Materiel Administration (FMV) dodijelila je Patria Hägglundsu ugovor vrijedan 55 milijuna eura za gradnju dva prototipna vozila CV90/Amos kako bi dokala njihovu uporabljivost. Taj je ugovor zapravo tek formalnost jer švedska vojska već od prije u svojim skladištima čuva četrdeset nedovršenih CV90 namijenjenih za ugradnju automatiziranih minobacačkih sustava. Za Amos je zainteresirana i švedska ratna mornarica koja je još 2003. testirala jedan sustav na desantno-jurišnom čamcu Combat Boat 90. Agencija FMV je 2006. potpisala novi ugovor koji uključuje daljnje prilagodbe Amosa za uporabu na brodovima, ali i za razvoj deset sustava namijenjenih djelovanja s kopna na ciljeve na moru.

Nemo
Na osnovama sustava Amos, Patria je za manje zahtjevne kupce razvila jednocjevni sustav Nemo (NEw MOrtar), koji je prvi put prikazala postavljen na oklopnom vozilu AMV 8×8 na izložbi Eurosatory 2006. Kako bi se što bolje zadovoljile potrebe potencijalnih kupaca, Nemo je razvijen kao modularni sustav visoke prilagodljivosti. Masa mu je smanjena na prihvatljivijih 1550 kg, tako da se kupola može postaviti i na manja vozila kao što su kotačkaši konfiguracije 6×6, manji gusjeničari i manji brodovi. Besposadna kupola sustava Nemo rabi iste podsustave kao i Amos te isto streljivo. Poluatomatski punjač joj omogućuje ispaliti u prvoj minuti djelovanja deset granata, dok je dugotrajna brzina paljbe odličnih sedam granata u minuti. Prva se granata može ispaliti 30 sekundi nakon zaustavljanja vozila, a paljbeni položaj može napustiti samo deset sekundi nakon ispaljenja posljednje granate. Vozilo veličine AMV-a može nositi borbeni komplet od 50 do čak 60 granata. Patria je prvi izvozni uspjeh ostvarila neposredno nakon predstavljanja Nema. Sredinom 2006., slovenska vojska naručila je čak 135 AMV-a, od kojih će neke opremiti sustavima Nemo.

Mortar Wiesel
Na izložbi Eurosatory 2006., novi samovozni minobacački sustav predstavila je i njemačka tvrtka Rheinmetall Defence. Riječ je o izvidničko/minobacačkom sustavu za čiju je osnovu uporabljeno lako gusjeničarsko oklopno vozilo Wiesel 2. Samovozna minobacačka inačica naoružana minobacačem kalibra 120 mm u završnoj je fazi testiranja, te je namijenjena njemačkim snagama za brze intervencije. Unatoč ograničenoj veličini Wiesela 2 projektanti su pronašli dovoljno mjesta da se uz minobacač unutar vozila nađe prostor i za smještaj tročlane posade koja tijekom djelovanja ostaje unutar vozila. Sam je minobacač postavljen na stražnji dio vozila. Zbog ograničenog prostora nije bilo moguće ugraditi poluautomatski ili automatski punjač, pa su projektanti pronašli originalno rješenje. Neposredno prije ispaljenja minobacač se spušta u vodoravni položaj kako bi punitelj, kroz posebna vratašca, iz prednjeg dijela vozila ubacio granatu u cijev. Preciznost je osigurana računalnim sustavom za usmjeravanje paljbe, što je bilo nužno jer zbog načina punjenja računalo mora svaki put prije novog ispaljenja ponovno zauzeti ispravnu elevaciju. Taj sustav omogućuje da se u prvih 20 sekundi djelovanja ispalite tri granate, te ostvari kontinuirana brzina paljbe od šest granata u minuti u iduće tri minute.

Osim tročlane posade u Wiesel 2 stane i 25 klasičnih granata te dva navođena projektila. Ukupna masa Mortar Wiesela je 4100 kg, što je još unutar dopuštenih parametara za prijevoz teškim transportnim helikopterima (unutar trupa ili podvješeni) CH-53G. Njemačka vojska će 2009. naručiti nekoliko predserijskih Mortar Wiesela radi konačnog testiranja borbenih mogućnosti, a početak serijske proizvodnje planiran je za 2010. Isporuka zadnjeg od 47 planiranih Mortar Wiesela trebala bi se obaviti već 2011. godine. Istodobno s razvojem Mortar Wiesela tvrtka Rheinmetall razvija i novu obitelj streljiva za minobacače kalibra 120 mm, koja uz razornu obuhvaća dimne i infracrvene osvjetljavajuće granate. Prve probne granate isporučene su njemačkoj vojsci 2006. Početak serijske proizvodnje očekuje se 2009. ili najkasnije 2010. kako bi granate u operativnu uporabu ušle zajedno s Mortar Wieselima. Rheinmetall očekuje da će sastavni dio streljiva za ovo vozilo biti i GPS vođeni projektil koji razvija njemačka tvrtka Diehl. Na Eurosatoryu 2006 prikazana je mogućnost digitalnog uvezivanja Mortar Wiesela s Wiesel 2 C4I zapovjednim vozilom čime se dobiva Joint Fires Support Team (JFST).

Bighorn
Švicarska tvrtka Ruag dovršila je 2005. razvoj sustava automatskoga minobacačkog sustava Bighorn kalibra 120 mm te sad očekuje prve narudžbe kako bi mogla pokrenuti serijsku proizvodnju. Bighorn je projektiran za ugradnju na laka oklopna vozila (oklopne transportere) i kamione. Za potrebe demonstriranja kompatibilnosti, sustav je ugrađen na oklopno vozilo na kotačima Piranha 8×8, oklopni transporter M113 i FNNS-ov Armoured Combat Vehicle – Stretched. Ako se ugradi na oklopni transporter tijekom prijevoza Bighorn je unutar vozila. Da bi zauzeo paljbeni položaj posada mora otvoriti poklopce na krovu (kao kod TDA 2R2M).

Minobacač s glatkom cijevi može rabiti sve vrste minobacačkog streljiva kalibra 120 mm, uključujući i vođene projektile kao što je Strix. Uporabom automatskog punjača i računalnog sustava za upravljanje paljbom omogućava da se u prvih 20 sekundi djelovanja ispali četiri granate. Kontinuirana brzina paljbe jest četiri granate u minuti.

Agrab
Na izložbi Idex 2007, Ujedinjeni Arapski Emirati objavili su kupnju 48 minobacačkih sustava Agrab kalibra 120 mm. Agrab je razvijen unutar International Golden Group, koju čine BAE Systems, Singapore Technologies Kinetics i Denel. Osnovu sustava čini ST Kinetics Super Rapid Advanced Mortar System (Srams) kalibra 120 mm, montiran na stražnji dio oklopnog vozila (posebno zaštićenog od mina) BAE Systems OMC RG-31 Mk 5 4×4. Za potrebe Agraba, vozilo je dobilo i novu kabinu za tri člana posade. Emirati su tom narudžbom ujedno postali i prvi kupci Sramsa, koji je dosad testiran na širokoj paleti gusjeničara i kotačkaša.

Srams je idealno rješenje za lake snage jer se može postaviti i na tako male platforme (vozila) kao što je AM General Hummer. U tom slučaju, borbenu cjelinu čine dva vozila. Na prvom se nalazi Srams i dvanaest granata, a ostale se granate prevoze drugim vozilom.

U slučaju Agraba, Srams je postavljen na znatno veće vozilo. Za precizno navođenje paljbe zadužen je Denelov Arachnida računalni SUP, koji posadi (zapovjedniku, punjitelju i vozaču) omogućava da otvori paljbu samo jednu minutu nakon zaustavljanja vozila. Vozilo prevozi 58 granata. Arachnida je univerzalni topnički SUP, koji se već rabi na emiratskim samovoznim haubicama Denel G6 kalibra 155 mm i moderniziranim RDM Technology M109L47. Emiratska je vojska za svoje Agrabe odabrala streljivo tvrtki Denel i ST Kinetics (Improved conventional Munition), koje omogućava maksimalni domet od 6600 metara.

Siniša RADAKOVIĆ