Šesta generacija borbenih aviona – bliska ili daleka budućnost?

Osim Sjedinjenih Država i djelomice Kine, zasad niti jedna zemlja nije uspješno razvila borbeni avion pete generacije. Neke se još uvijek nadaju da će u tome uspjeti, a neke su odustale i gledaju daleko unaprijed. No, čini se da u prednosti ostaju Amerikanci

Foto: US Department of Defense / Chad J. McNeeley

Što će novo, u odnosu na petu, donijeti šesta generacija borbenih aviona? Niska zamjetljivost, prije svega radarska, i dalje će biti neizostavna. Pritom će projektanti pokušati što više smanjiti i infracrveni potpis jer suvremeni elektrooptički sustavi mogu otkrivati ciljeve na udaljenostima od desetak kilometara. Velika brzina leta i mogućnost krstarenja nadzvučnom brzinom odlika je pete generacije, pa će se vjerojatno prenijeti i na šestu. Kažemo vjerojatno, jer nije posve sigurno, a to vrijedi i za superokretljivost u bliskoj zračnoj borbi. Američko ratno zrakoplovstvo (USAF) već ima doktrinu uporabe lovačkih i višenamjenskih borbenih aviona koja ne uključuje blisku zračnu borbu, nego se sve mora rješavati na srednjim udaljenostima. S dolaskom novog projektila zrak-zrak AIM-260 JATM (Joint Advanced Tactical Missile) dometa 200 km, zračne borbe bit će prenesene i na velike udaljenosti. Zapravo, američka doktrina zračnog djelovanja teži izbjegavanju bilo kakve zračne borbe. Ono što će šesta generacija zasigurno donijeti bitno je viša razina digitalizacije. To se prije svega odnosi na primjenu umjetne inteligencije koja ne samo da će olakšavati posao pilotu već će na sebe preuzimati znatan dio odlučivanja. USAF svoj višenamjenski borbeni avion šeste generacije prije svega vidi kao istureno zapovjedno mjesto iz kojeg će kombinacija pilota i umjetne inteligencije zajedno upravljati borbenim besposadnim letjelicama nazvanima Loyal Wingman. Tim su putom krenula i druga ratna zrakoplovstva koja su se upustila u složene projekte razvoja novih borbenih aviona.

Northrop Grumman u zadnje je dvije godine u nekoliko promotivnih videa nakratko prikazao scene iz hangara u kojima se vidi letjelica koja bi mogla biti avion šeste generacije Screenshot: YouTube / Northrop Grumman

Prvi i (zasad) jedini

Prvi borbeni avion šeste generacije koji će ući u operativnu uporabu neće biti višenamjenski, već bombarder. Prema najavama iz Northrop Grummana, plan je da prvi let američkog bombardera B-21, nasljednika B-2, bude do kraja ove godine. Raider je i prvi borbeni avion šeste generacije čije su fotografije službeno objavljene. USAF je 2. prosinca 2022. javno predstavio novi strateški bombarder na vrlo ograničenoj prezentaciji. Usto, i fotografije otkrivaju vrlo malo. Objavljene su samo one koje prikazuju avion s prednje strane. Nadalje, Pentagon nije objavio nikakve tehničke podatke. Tako se u stručnim medijima raspravlja čak i o pogonskoj konfiguraciji jer nije potpuno jasno hoće li B-21 pokretati dva ili četiri motora. Zasad se zna da je B-21 za otprilike trećinu manji od prethodnika B-2. Raspon krila B-2 je 52,12 m, a procijenjeni raspon krila B-21 je 45,7 m. Najveća korisna nosivost bombardera B-2 je 18 t, a procijenjena nosivost B-21 nešto veća od 13,6 t. USAF tvrdi da će manju nosivost nadomjestiti pametnijim oružjem.B-21 najvjerojatnije će pokretati dva motora (iako neki izvori navode četiri) tvrtke Pratt & Whitney, trenutačno nepoznate oznake. Zna se da je novi motor razvijen na osnovi F135 koji se ugrađuje u višenamjenske borbene avione F-35 Lightning II. Zapravo je preuzet samo vrući dio motora, a sve je ostalo promijenjeno kako bi se prilagodilo ugradnji u bombarder. B-21 letjet će visokim podzvučnim brzinama i njegovi motori ne trebaju sustav za naknadno izgaranje zbog povećanja potiska. Umjesto toga trebaju što manji infracrveni potpis. Novi motor imat će stoga veći protok zraka (turboventilatorski motor). Fotografije otkrivaju specifičan asimetrični oblik usisnika zraka za motore, što bi moglo značiti da će se kroz njih uvoditi i zrak nužan za rad motora i zrak namijenjen hlađenju ispušnih plinova. Sve dok Pentagon ne objavi tehničke podatke, ili barem dok ne postanu dostupne fotografije stražnjeg dijela aviona, točna konfiguracija pogona neće biti poznata. Ono što je poznato je cijena. Trošak izrade 21 bombardera B-2 bio je 2,1 milijardu dolara po avionu. Na zadovoljstvo američkih poreznih obveznika, trošak proizvodnje B-21 trebao bi biti manji od 700 milijuna dolara po avionu. No, uz pretpostavku da će biti proizvedeno najmanje stotinu Raidera. Prvi let prvog prototipa planiran je za drugi dio ove godine, a ulazak u operativnu uporabu za 2027. godinu. Time bi B-21 Raider postao prvi operativni borbeni avion šeste generacije.

Northrop Grummanova računalna ilustracija aviona NGAD naoružanog laserom Ilustracija: Northrop Grumman / Aldo Spadoni

Kombinacija pilotskog i besposadnog

USAF ima i program razvoja višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije Next Generation Air Dominance (NGAD), kao zamjenu ne samo za odavno zastarjele F-15 i F-16 već i za moderne F-22 i F-35. Najveća je novost programa NGAD uporaba borbenih besposadnih letjelica nazvanih Collaborative Combat Aircraft (CCA), poznatih i kao Loyal Wingman. Buduća USAF-ova borbena skupina sastojat će se od aviona s pilotom nazvanog Penetrating Counter-Air (PCA) te više borbenih besposadnih letjelica CCA. Pritom će PCA služiti kao istureno zapovjedno središte, dok će izvršavanje borbenih zadaća biti prepušteno letjelicama CCA. Očekuje se da će PCA biti tehnološki napredniji u odnosu na F-22 i F-35 s naprednijim motorima, smanjenim radarskim odrazom (uporaba još naprednijih RAM materijala) te uporabom oružja kao što su laseri. Međutim, zbog načina djelovanja u kojem je PCA zapovjedno središte za roj borbenih besposadnih letjelica, puno je veći izazov rješavanje problema vezanih uz umreženo djelovanje PCA prema nadređenom zapovjedništvu i drugim PCA-ima u borbenoj skupini. To zahtijeva razvoj sigurnih podatkovnih veza vrlo velike protočnosti. Još je veći izazov razvoj sustava koji će pilotu omogućiti istodobno upravljanje avionom i rojem letjelica CCA. Jedino je rješenje intenzivna primjena umjetne inteligencije. Kako će količina podataka koja bude prolazila kroz NGAD za pilota biti prevelika, umjetna inteligencija morat će preuzeti na sebe i upravljanje PCA-om i usmjeravanje djelovanja CCA-a. Pritom će pilot imati ulogu osobe koja će potvrđivati ili zamjenjivati prioritete djelovanja CCA-a. Treba naglasiti da koncept NGAD, osim u krajnjoj nuždi, ne predviđa borbena djelovanja PCA-a. Cilj je koncepta NGAD to da korištenje PCA-a i CCA-a omogući USAF-u djelovanje na velikim udaljenostima od matičnih baza. Pritom će trošak nabave PCA-a biti vrlo velik zbog ugradnje najnaprednije (prije svega elektroničke) opreme, dok će trošak nabave CCA-a biti niži. Zapravo je cijeli koncept razvijen tako da se trošak CCA-a što više smanji jer ih se smatra potrošnom robom. Stoga ne čudi da je procjena iz 2018. o trošku PCA-a po primjerku bila 300 milijuna dolara. S druge strane, procijenjeni trošak nabave CCA-a ne bi smio biti viši od deset milijuna dolara po primjerku. Ne iznenađuje stoga da je američko zrakoplovstvo već objavilo početne planove nabave 200 PCA-a i čak 1000 CCA-a.

NGAD je namijenjen djelovanju na vrlo velikim udaljenostima. Kako bi se to ostvarilo, pokrenut je razvoj nove leteće cisterne NGAS (Next-Generation Air-Refueling System). Donedavno je taj program označavan kao KC-Z. Cilj je programa NGAS razvoj leteće cisterne vrlo malog radarskog potpisa koja će biti potpora NGAD borbenim letjelicama. Isporuka prvog NGAS serijskog primjerka planirana je za 2040. ili malo nakon toga. U svakom slučaju, tvrtke sve češće izbacuju ilustracije koncepata aviona PCA. Najveću pozornost zasad izaziva Northrop Grumman, koji je u zadnje dvije godine u nekoliko promotivnih videa nakratko prikazivao scene iz hangara u kojima se vidi letjelica koja bi mogla biti avion šeste generacije. Ipak, sve je oko NGAD-a još uvelike prekriveno velom tajne. Snažno je odjeknula vijest s kraja 2020. u kojoj je potvrđeno da se na jednoj letjelici-demonstratoru za NGAD već provode i letna testiranja. No, dosad nije jasno o kakvoj i čijoj platformi je riječ, pa čak i je li besposadna ili s posadom. Da se na NGAD-u jako ozbiljno radi govori i zadnja vijest od 18. svibnja 2023. USAF je objavio natječaj za ugovor za fazu inženjeringa i proizvodnje novog aviona. Onaj tko dobije taj ugovor (vjeruje se 2024.), trebao bi postati i proizvođač budućeg aviona. Kandidati još nisu poznati, ali sigurno je da će među njima biti Northrop Grumman, Lockheed Martin i Boeing.

Nasljednik Tomcata

Za razliku od USAF-a, koji je uspio razviti borbeni avion pete generacije F-22, pokušaji američke mornarice da razvije zamjenu za F-14 Tomcat bili su neuspješni. Doduše, raspad SSSR-a 1991. godine utjecao je i na preranu obustavu programa F-22 (napravljeno je samo 187 serijskih primjeraka) tako da ni USAF nije uspio Raptorima zamijeniti F-15 Eagle. Američka ratna mornarica, s druge strane, godinama se oslanja na F/A-18 Hornete, koje neki analitičari nazivaju “ne baš uspješnim”. Na američku sreću, krajem XX. i početkom XXI. stoljeća ni potencijalni protivnici nisu uspijevali razviti ništa bolje. Situacija se donekle popravila kad je 2019. operativan postao F-35C, palubna izvedenica Lightninga II. Budući da je F-35C zapravo zamjena za Hornet, problem moćnog lovačkog aviona sposobnog obraniti borbenu skupinu oko nosača zrakoplova i dalje je aktualan. Da bi tome doskočila, američka mornarica još je 2012. pokrenula razvoj palubnog višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije. Iako se mornarici žurilo, donositeljima odluka baš i nije te je program hibernirao sve do 2018. i pokretanja programa NGAD. Tad su se čule procjene da će F/A-XX biti razvijen primjenom tehnologija koje se razvijaju i za NGAD, sve kako bi se smanjili troškovi razvoja. Prema najnovijim najavama, serijska proizvodnja F/A-XX trebala bi početi u idućem desetljeću. O projektu F/A-XX zna se puno manje nego o NGAD-u. Iako nosi oznaku F/A-XX, nije zamjena za F/A-18, već za zaboravljeni F-14 Tomcat. To se vidi i iz dokumenta američke mornarice Navy Aviation Vision 2030-2035, objavljenog u studenom 2021., u kojem stoji da će F/A-XX djelovati zajedno s avionima F-35C Lightning II i F/A-18E/F Block III Super Hornet. Sigurno je da će F/A-XX koncepcijski biti jednak NGAD-u. To znači da će se sastojati od kombinacije aviona s pilotom i borbene besposadne letjelice. S tom razlikom što F/A-XX mora imati i sposobnost obaranja protubrodskih vođenih projektila, pa i onih hipersoničnih, na što većim udaljenostima od nosača zrakoplova. Ni Hornet ni Lightning to nemaju. Sličnost s programom NGAD uvjetovana je i činjenicom da se i F/A-XX primarno razvija za djelovanje u istom području zapadnog Tihog oceana. Zanimljivo je da je američka mornarica već riješila problem napredne palubne leteće cisterne malog radarskog odraza. Razvoj Boeingova MQ-25 Stingraya u završnoj je fazi. Dapače, kad otvorite Boeingovu službenu internetsku stranicu ističu se dva naslova: Ready for the Mission i Ready for the Flight Deck. Još samo da u to uvjeri američku mornaricu.

Europsko buđenje

Raspad SSSR-a 1991. godine prouzročio je tektonske promjene u Europi. Jedna je od njih dramatično smanjenje proračunskih izdvajanja za oružane snage. Donositelji odluka zaključili su da više nema sigurnosnih prijetnji za Europu niti će ih ikad više biti. Stoga su, među ostalim, brže-bolje odustali od programa razvoja višenamjenskih borbenih aviona pete generacije. Činjenica da se borbeni sustavi ne razvijaju kako bi se koristili pet ili deset godina, već trideset i više nije ih posebno zanimala. U međuvremenu se sigurnosno stanje na Starom Kontinentu dramatično promijenilo. Zbog toga mnoga europska ratna zrakoplovstva danas žele višenamjenske borbene avione pete generacije. Kako nitko u Europi nije razvio takav avion, na tržištu je dostupan samo jedan – američki F-35 Lightning II. Popis europskih kupaca raste doslovno iz godine u godinu. Dosad su se za F-35 odlučili Belgija, Češka, Danska, Finska, Grčka, Italija, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Poljska, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Prilično dug popis za nešto što je prije tridesetak godina proglašeno nepotrebnim.

Učenje na pogreškama dovelo je do pokretanja čak dvaju europskih projekata razvoja višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije. Jedan je od njih britansko-talijansko-japanski Tempest. Zapravo je i taj program nazvan Future Combat Air System (FCAS) te uz avion Tempest obuhvaća i razvoj borbenih besposadnih letjelica. Zato mnogi stručni izvori taj program označavaju kao FCAS UK, što baš i nije ispravno.

Britanska vlada pokrenula je program Tempest još 2015. godine. Za nositelja projekta odabrana je korporacija BAE Systems, koja je pokazala mock-up aviona na izložbi
Farnborough u srpnju 2018. Razvoj motora dodijeljen je tvrtki Rolls-Royce. Ubrzo se u Team Tempest uključila korporacija Leonardo, što je značilo i uključivanje Italije. Doduše, talijanske oružane snage baš nisu bile sigurne u isplativost cijelog projekta. Tako je u studenom 2021. načelnik Stožera talijanskog zrakoplovstva general zbora Luca Goretti prvi put javno iznio zanimljiv prijedlog. Rekao je da bi bilo dobro da se na političkoj razini razmotri mogućnost spajanja dvaju odvojenih europskih programa razvoja višenamjenskih borbenih aviona šeste generacije u jedan jedinstveni. Talijanski vojni vrh zabrinjavale su procjene ukupnih troškova razvoja programa Tempest/FCAS koje govore da ne mogu biti niži nego što su troškovi razvoja američkog F-35 Lightninga II. Za njih će američki porezni obveznici dati najmanje 1,7 bilijuna dolara. Naravno, Ujedinjeno Kraljevstvo i Italija teško da bi došli baš do tolikog troška. S druge strane, treba uzeti u obzir da je general to izjavio prije dvije godine. Danas u europskoj politici i javnosti postoje znatno manji otpori prema povećanju izdvajanja za oružane snage, pa se i tako veliki i skupi projekti čine puno realnijim.

Korisno udruživanje

Kako bi se trošak razvoja Tempesta raspodijelio na što više financijera, London je uporno tražio nove partnere. Jedno se vrijeme kao izvjestan partner spominjala Turska, no od toga se odustalo. Drugi izgledni partner mogla bi biti Indija, koja razvija borbeni avion pete generacije i najavljuje program razvoja šeste. Jedan od većih problema suradnje s Indijom jest što njezina industrija trenutačno nema dovoljne kapacitete niti za projekt pete generacije, a kamoli šeste, pa je isključivo zainteresirana za pristup najsuvremenijim tehnologijama. A prijenos tako naprednih tehnologija može i strateški i sigurnosno biti vrlo osjetljiv. Toliko da je u prošlosti znao izazivati sporove među najbližim saveznicima kao što su Japan i SAD. Upravo je Japan postao treći član programa Team Tempest / FCAS (uključenost Švedske još uvijek nije do kraja definirana). Japan ima program razvoja višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije F-X (ponekad označavan i kao F-3). Nositelj je tvrtka Mitsubishi Heavy Industries. Iako je razina tehnološkog razvoja japanske vojne industrije nesumnjivo dostatna za takav projekt, tamošnja vlada ipak nije bila sigurna hoće li program uspjeti, a ako uspije, hoće li troškovi ostati unutar razumnih okvira. Uključivanjem u britansko-talijanski program FCAS, Japan je smanjio ne samo troškove razvoja već i rizik od neuspjeha. Program je ušao u novu fazu 9. prosinca 2022.: tog su dana vlade Ujedinjene Kraljevine, Japana i Italije objavile službeni početak novog projekta – Global Combat Air Programme (GCAP). Krajem tog mjeseca švedska i japanska vlada potpisale su ugovor o mogućem švedskom sudjelovanju u projektu. No, GCAP ne znači gašenje europskog programa Tempest/FCAS i japanskog F-X, već njihovo udruživanje, pri čemu sve uključene strane ostalim partnerima daju svoje najnaprednije tehnologije. Nije tajna da Europljani kaskaju u razvoju AESA radara za Amerikancima. Japan je prva zemlja koja je na svoje borbene avione (Mitsubishi Electric J/APG-1 na F-2) počela ugrađivati tu vrstu radara, te se smatra da je razina japanske tehnologije na tom području ako ne naprednija, onda na razini američke. Tako će tvrtka Mitsubishi Electric Corporation pomoći Leonardu u razvoju AESA radara. Istodobno se smatra da Rolls-Royce ima nešto bolje uvjete za  razvoj naprednog motora u odnosu na japansku tvrtku IHI Corporation (nekadašnja Ishikawajima-Harima Heavy Industries). Japan ima najnaprednije RAM (Radiation-Absorbent Material) materijale, a paneuropska tvrtka MBDA jako širok i napredan asortiman zrakoplovnog naoružanja. Tempest i F-X najvjerojatnije neće izgledati identično, no zato će dijeliti mnoge tehnologije i tehnička rješenja.

Prvotno je najavljivano da će prvi prototip Tempesta poletjeti već 2025. godine. Međutim, sadašnje su najave da bi demonstrator tehnologije trebao poletjeti 2027., a prvi prototip dvije godine poslije. Uvođenje u operativnu uporabu planirano je za 2035. godinu. Japanci imaju nešto drukčiji raspored. Namjeravaju preskočiti demonstrator tehnologije i koristiti se europskim. Zasad je prvi let prvog prototipa F-X planiran za 2028., a ulazak u operativnu uporabu za 2035. godinu.

Od hibernacije do konkretnih koraka

Do ulaska Japana u Team Tempest i stvaranja Global Combat Air Programmea stručnjaci su procjenjivali da drugi veliki europski program, njemačko-francusko-španjolski FCAS (Future Combat Air System) ima znatno veće šanse za uspjeh. I to zato što se smatralo da, u prvom redu Njemačka i Francuska, imaju veći ekonomski potencijal da ga dovedu do kraja. Dakle, njemačko-francusko-španjolski program FCAS ne treba brkati s britansko-talijanskim FCAS-om. Korijeni su mu u dalekoj 2001. godini, u programu ETAP (European Technology Acquisition Programme). Riječ je o neuspješnom pokušaju objedinjavanja europskih potencijala. Članice programa bile su Njemačka, Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Italija, Švedska i Španjolska. Tad se, naravno, raspravljalo o razvoju višenamjenskog borbenog aviona pete generacije. Bez ikakve potpore donositelja odluka, program je hibernirao te nije moguće pronaći formalnu odluku o gašenju.

FCAS u sadašnjem obliku pokrenut je 2017. godine. Godinu poslije tadašnja njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen i francuska kolegica Florence Parly potpisale su High Level Common Operational Requirements Document (HLCORD), kojim su razrađeni smjerovi razvoja programa Next Generation Weapon System (NGWS) unutar FCAS-a. Istodobno je za nositelja programa s njemačke strane odabran Airbus, a s francuske Dassault Aviation. Stječe se dojam da je potonja tvrtka znatno zainteresiranija za uspjeh nego Airbus, koji baš ne voli ulaziti u vojne projekte. Zbog toga ne iznenađuje da je Dassault odabran za nositelja razvoja dijela projekta nazvanog New Generation Fighter (NGF), koji se odnosi na više-manje klasični borbeni avion s posadom. Airbus je nositelj drugog potprojekta, Remote Carriers (RC) – borbene besposadne letjelice koja bi trebala djelovati uz NGF. Važan je partner i MBDA i Thales. Španjolska se 2019. službeno pridružila programu kako bi dobila dio kolača u proizvodnji te osigurala radna mjesta. Dassault je u lipnju 2019. na Paris Air Showu predstavio i maketu NGF-a u prirodnoj veličini. Potpora projektu u početku nije bila velika. Projekt se stoga razvijao vrlo sporo. Tek u veljači 2020. potpisan je ugovor vrijedan 155 milijuna eura za Demonstrator Phase 1A – razvoj idejnih planova i na temelju toga glavnih sustava. Rok za završetak bio je 18 mjeseci.

No, ruska agresija učinila je svoje i u prosincu 2022. napravljen je prilično konkretan korak: odobren je ugovor od 3,5 milijardi eura za izradu prvog demonstratora tehnologije. Kako je rok izrade tri i pol godine, prvi se let očekuje 2027. Pa dok se napravi prvi prototip, pa pokrene serijska proizvodnja, prvi njemačko-francusko-španjolski višenamjenski borbeni avioni šeste generacije vjerojatno neće postati operativni prije 2040. godine.


Kineski programi

I Kina, kao i Sjedinjene Države, ima aktivna dva programa razvoja borbenih aviona šeste generacije. Jedan je razvoj strateškog bombardera, a drugi višenamjenskog borbenog aviona. Za projekt razvoja bombardera H-20 prvi se put doznalo 2016. godine. Američke procjene govore da će H-20 imati dolet od najmanje 8500 kilometara i nosivost veću od deset tona. Kineski su mediji u srpnju 2022. objavili da je izrada prvog prototipa pri kraju te da će vrlo brzo uslijediti prvi let. Početak letnih testiranja omogućit će satelitima da snime avion pa će te fotografije potvrditi ili demantirati nagađanja da se radi o letećem krilu vrlo sličnom američkom B-2. Čak i ako H-20 ne bude na razini američkog B-21, već više nalik na B-2, bit će to golem napredak za kinesko zrakoplovstvo, koje sad ima samo jedan strateški bombarder. H-6 izvedenica je sovjetskog bombardera Tu-16 razvijenog početkom 1950-ih. Razvoj prvog kineskog višenamjenskog borbenog aviona pete generacije J-20 pri samom je kraju. Konačno su otklonjeni svi problemi s pouzdanošću motora WS-15 te je pokrenuta serijska proizvodnja. Pojavile su se i prve fotografije J-20 opremljenih isključivo tim motorima. Kina je i puno prije nego je razvoj J-20 bio pri kraju pokrenula razvoj višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije. Prve informacije o novom programu pojavile su se u rujnu 2021. Tvrtka Chengdu Aerospace Corporation (CAC) tad je objavila da su njezini projektanti još u siječnju 2019. započeli razvoj borbenog aviona šeste generacije. Štoviše, najavili su dovršenje programa najkasnije 2035. godine. Tvrtka Aviation Industry Corporation of China (AVIC) objavila je u veljači ove godine na službenim internetskim stranicama prve crteže novog kineskog borbenog aviona. Prema crtežima, riječ je o iznimno naprednoj letjelici vrlo sličnoj američkim borbenim avionima šeste generacije. Kineski avion nema vertikalne stabilizatore, ali zato ima moderno oblikovano krilo, na zapadu nazvano dijamantnim. Iz Kine su procurile i fotografije modela u zračnom tunelu s drukčijom aerodinamičkom konfiguracijom pa tek treba vidjeti kako će avion zapravo izgledati. Ipak, teško je očekivati da će biti tehnološki napredan kao, primjerice, NGAD jer ni J-20 nije na razini ni F-22 ni F-35.


Ilustracija francusko-njemačko-španjolskog koncepta Future Combat Air System. Prvi let aviona očekuje se 2027. godine Ilustracija: Airbus Defence and Space

Ostatak svijeta

Iako ni razvoj borbenog aviona pete generacije Su-57 nije završen, još u kolovozu 2013. objavljeno je da Rusija počinje razvoj šeste generacije. Program nosi oznaku PAK DP, što je pokrata od Napredni zrakoplovni kompleks za presretanje na velikim udaljenostima, a razvija ga projektni biro Mikojan. S obzirom na probleme s razvojem Su-57, PAK DP bio bi za ruske projektante golem izazov. U novim političkim okolnostima i uz trgovinske sankcije zapada razvoj će biti još teži i sporiji. Indija je još jedna zemlja koja ima program razvoja višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije, no teško je reći da ima tehničku potporu za njegov razvoj. Trenutačno joj je prioritetni program Advanced Medium Combat Aircraft (AMCA) pete generacije, koji bi onda postupno trebao ili prerasti u šestu generaciju ili biti osnova za razvoj borbenog aviona šeste generacije. Indijsko ratno zrakoplovstvo svjesno je da će AMCA jako kasniti. Prvotni su planovi predviđali dovršetak prvog prototipa za 2025./2026. te prvi let za 2026./2027. Međutim, još uvijek traje potraga za motorom koji će pokretati avion: u igri su američki, francuski i britanski. A kako je glavno pravilo da se avion projektira oko motora, dok se taj odabir ne obavi projekt ne može biti dovršen. Najviše što Indijci sad mogu učiniti izrada je jednog demonstratora tehnologije pokretanog američkim motorima GE F414 na kojem bi mogli testirati sve ostale elemente kao što su RAM materijali, radari i slično.

Turska je najavljivala da je spremna početi razvoj višenamjenskog borbenog aviona šeste generacije, no to nije dugo trajalo. Kao i kod Indije, i njoj bi osnova za razvoj bio domaći projekt pete generacije TF-X. Usto, kao i kod indijskog programa AMCA, i TF-X je u zastoju jer nema motor. Agencija za vojnu nabavu (Savunma Sanayii Başkanlığı) raspisala je u srpnju 2022. poziv za ponude za zajednički projekt razvoja sustava TRMotor. Kao najizgledniji ponuđač spominjao se Rolls-Royce, no na internetu nije moguće naći novije informacije. U međuvremenu je dovršen prvi prototip s motorima General Electric F110. Međutim, kako su u njemu krivi motori, može biti samo demonstrator tehnologije. Budući da je kašnjenje u razvoju TF-X sve izraženije, jasno je zašto tursko zrakoplovstvo želi da TF-X s vremenom preraste u projekt razvoja šeste generacije.

Južna Koreja još je jedna zemlja koja ima tehnološki potencijal za razvoj borbenog aviona šeste generacije. Ona trenutačno dovršava razvoj višenamjenskog borbenog aviona KF-21 Boramae, koji je između četvrte i pete generacije, s potencijalom da u daljnjem razvoju dosegne potonji status. Odluka Seula o pokretanju skupog programa razvoja šeste generacije prije svega će ovisiti o usložnjavanju sigurnosnih
prijetnji te mogućnosti kupnje američkih borbenih aviona šeste generacije. Ako Washington, kao u slučaju F-22, odluči ne izvoziti avion NGAD, Seul će biti puno bliže odluci o samostalnom razvoju. Ili se pridružiti europskom projektu Global Combat Air Programme.


TEKST  Mario Galić