Zapovjednik akcije Josip Lucić, danas umirovljeni general zbora

”Ja sam ispunio postavljeni zadatak i što odluči Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, vjerujte bit će izvršeno,” riječi su koje je Josip Lucić izgovorio odmah nakon okončanja akcije. Snažno su odjeknule u hrvatskoj javnosti kao poticaj i ohrabrenje hrvatskim braniteljima u nastavku obrane Hrvatske.

Nakon 31 godine od akcije Lucić kaže kako je ponosan na sve sudionike ove akcije iskazujući im najdublje poštovanje za njihovu spremnost na žrtvu za slobodu Hrvatske…

Ustrojavanje novih policijskih snaga

Kako bi osigurali mir i red na teritoriju Republike Hrvatske nova izabrana hrvatska vlast na čelu s dr. Franjom Tuđmanom i Hrvatskom demokratskom zajednicom ustrojava nove policijske snage koje čine dragovoljci iz svih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvati, ali i pripadnici nacionalnih manjina koji Hrvatsku doživljavaju kao svoju domovinu. Jedinica za posebne zadatke Rakitje imala je zonu odgovornosti od Gospića do Iloka što je postavljalo vrlo teške zahtjeve pred ovu policijsku formaciju. Zapovjednu strukturu specijalne postrojbe Rakitje, budućih Tigrova, činili su kapetan prve klase Darko Rukavina, tri profesora kineziologije Damir Šimunić, Zdravko Andabak i Josip Lucić te dva policijska inspektora Jozo Miličević i Marijan Mareković. Zapovjednik postrojbe je Darko Rukavina, zamjenik zapovjednika Josip Lucić, zapovjednik prve čete  Zdravko Andabak, zapovjednik druge čete je Jozo Miličević, zapovjednik treće čete je Damir Šimunić, a zapovjednik četvrte čete u toj tad bataljunskoj formaciji je Marijan Mareković te zapovjednik poslije formirane pete čete Ivica Klen. Svaku tadašnju četu činila su tri voda, a svaki vod tri desetine. Zapovjednici vodova su Nikica Oštrina, Jozo Ljubičić, Antun Škripač, Božo Kožul, Marijan Lozančić, Damir Podvinski, Zvonimir Kalan, Ivan Rašić, Branko Glavaš, Krešo Tuškan, Drago Horvat, Ivo Viljevac, Rajko Perić, Živko Zrilić i Anto Tovilo. Najstariji zapovjednici su Zdravko Andabak i Josip Lucić, 33 godine, dok su ostali zapovjednici imali između 20 i 28 godina. Ova iznimno mlada dragovoljačka struktura preuzela je na sebe odgovornost očuvanja javnog reda i mira na prostoru većem od polovine Hrvatske s posebnim naglaskom na sprečavanju mogućih terorističkih djelatnosti usmjerenih prema hrvatskom stanovništvu. Cijela postrojba sa svojim zapovjednicima te redarstvenicima prosječno starim od 20 do 25 godina osim što je svakodnevno provodila obuku bila je zadužena za osiguranje predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana, Sabora Republike Hrvatske, Vlade Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog radija i televizije, policijskog skladišta u Svetoj Nedelji te dvadesetak političara koji su činili tadašnju strukturu vlasti. Kroz ubrzani tečaj pripadnici postrojbe postali su ovlaštene osobe te su već u zimu devedesete godine izloženi prijetnjama velikosrpske politike, ali i Generalštaba Jugoslavenske armije, iako su potpuno legalna postrojba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

Prosinac 1990. i prve prijetnje jugoslavenske armije

U prosincu 1990. postrojba je prvi put izložena prijetnji Jugoslavenske armije te su njezini pripadnici napustili vojarnu u Rakitju i povukli se u ilegalu u civilnim odijelima širom grada Zagreba i okolice. Sljedeća prijetnja usmjerena prema predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu, cijeloj izabranoj vlasti i novoformiranim policijskim strukturama dogodila se 24.-25. siječnja 1991. godine kad se očekivao napad Jugoslavenske armije i vojni udar na legalno izabranu vlast u Republici Hrvatskoj. Odlučnost cjelokupnog hrvatskog naroda, novoizabrane vlasti i malobrojnih postrojbi: Lučko, Rakitje, Vinica, Kumrovec, Tuškanac, Valbandon odvratile su budućeg agresora od napada. Promijenivši taktiku i nastavivši s pobunom srpskog naroda u Republici Hrvatskoj, Jugoslavenska armija i čelnici velikosrpske ideje izazvali su pobune u Glini, Pakracu, na Plitvicama te u Borovu Selu. Mlade policijske strukture uspješno su spriječile pobune u Glini i Pakracu bez žrtava dok su u Nacionalnom parku Plitvička jezera i u Borovu Selu događaji završili sa žrtvama. U akciji Krvavi Uskrs poginuo je Josip Jović, prva žrtva Domovinskog rata, a mjesec dana poslije u Borovu je Selu iz zasjede ubijeno 12 hrvatskih redarstvenika. U borbi s terorističkim skupinama pripadnici Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH bili su naoružani osobnim naoružanjem, pištoljem i kalašnjikovom. U kasnijim fazama sukoba kad se Jugoslavenska armija svrstala uz velikosrpsku politiku nove hrvatske policijske strukture dodatno su naoružane lakim prenosivim sustavima za protuoklopnu i protuzračnu borbu.

Predsjednik Tuđman donosi odluku o deblokadi Plitvičkih jezera

U ožujku 1991. godine pobunjene srpske strukture zauzele su Nacionalni park Plitvička jezera pridružujući ga fantomskoj tvorevini Republika Srpska Krajina, a s ciljem uspostavljanja granica Velike Srbije na crti Karlobag – Karlovac – Virovitica. U subotu 30. ožujka u 11 sati predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman sazvao je prošireni sastanak Vlade Republike Hrvatske uz prisustvo zapovjednika specijalnih postrojbi MUP-a te nakon sagledavanja sigurnosnog stanja donio odluku i zapovjedio deblokadu Plitvičkih jezera i protjerivanje ili uhićenje terorističkih skupina. Na sastanku zapovjednika postrojbi i pomoćnika ministra unutarnjih poslova za specijalne postrojbe Marka Lukića donesena je odluka sa zadaćama za postrojbe Lučko, Rakitje i Kumrovec. Postrojba Lučko imala je zadaću osigurati Koranski most te postrojbi Rakitje pridružiti dva oklopna vozila i izvršiti dodatne radnje za uspješnu provedbu akcije. Jedinica za posebne zadatke Rakitje dobila je zadaću prodora komunikacijom Koranski most – hotelski kompleks Plitvice uz potporu oklopnih vozila iz Lučkog izvršiti deblokadu te prostor Plitvičkih jezera i Nacionalni park vratiti u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Postrojba Kumrovec trebala je djelovati po pomoćnom pravcu te izvršiti osiguranje provedbe glavnih zadaća. Za zapovjednika na glavnom pravcu određen je zapovjednik postrojbe Rakitje Josip Lucić sa snagama koje su vodili Zdravko Andabak i Damir Šimunić. Pomoćnim pravcem s postrojbom Kumrovec nastupao je Darko Rukavina dok je snage Antiterorističke jedinice Lučko vodio Slavko Butorac. Cjelokupnu aktivnost postrojbi sanitetski je osiguravala mobilna kirurška ekipa koju je vodio kardiokirurg Josip Husar. Nakon dobivenih zapovijedi zapovjednici postrojbe preuzeli su razradu svojih zadaća, izvršili sigurnosnu obavještajnu organizacijsku i oružanu pripremu te počeli s provedbom zadaća. Postrojbe su se pokrenule tijekom noći s 30. na 31. ožujka sa zadaćom ulaska na područje Plitvičkih jezera u ranim jutarnjim satima. Te je godine Uskrs bio vrlo rano, 31. ožujka, pa je akcija nazvana Krvavi Uskrs.

Zasjeda terorista i žestoki okršaj

Brzom i profesionalnom provedbom Antiteroristička jedinica Lučko ovladala je Koranskim mostom te provela ostale dodijeljene zadaće omogućivši ulazak u prostor Plitvičkih jezera glavnini snaga koje su činili pripadnici Jedinice za posebne zadatke Rakitje. Te je godine 31. ožujka vrijeme bilo vrlo hladno uz snježni pokrivač do pola metra. Na čelu snaga koje su ušle na područje Nacionalnog parka bila su oklopna vozila, a slijedili su ih autobusi kojima se prevozila glavnina snaga jer drugih prijevoznih sredstava nije bilo. Nakon nekoliko kilometara glavnina snaga zaustavljena je zasjedom terorističkih skupina na barikadama od porušenih stoljetnih bukvi. U žestokom okršaju ranjeno je devet pripadnika Jedinice za posebne zadatke Rakitje. U žestokoj pucnjavi uništen je prvi autobus te su donekle oštećena oklopna vozila tako da je daljnje nastupanje glavnine snaga bilo u borbenom poretku cestom uz zaštitu lijevog i desnog krila, koji su činili pripadnici postrojbe u dubokom snijegu i na neprohodnom terenu. U tim teškim uvjetima mraka i magle i pod terorističkom vatrom, postrojba je uhitila većinu pripadnika terorističke skupine te je tijekom hodnje u trajanju od dva sata u osam sati dostigla svoj cilj, hotel Plitvice i lokaciju buduće policijske postaje koju se moralo uspostaviti. Oko 8:05 u završnoj izmjeni vatre poginuo je Josip Jović, redarstvenik i pripadnik Jedinice za posebne zadatke Rakitje. Izvijestili smo nadređene o uspješno provedenoj akciji, uhićene pripadnike terorističkih skupina predali smo pod nadležnost Antiterorističke jedinice Lučko, zaposjeli prostor hotela Plitvice te čekali daljnje zapovjedi. Pripadnici postrojbe iako umorni, neispavani i promrzli, bili su visokomotivirani uspješnom provedbom zadaća uz osiguranje, organizirano su se odmarali.

Pregovori s Jugoslavenskom armijom

U 11 sati istog dana na područje Plitvičkih jezera došla je oklopna postrojba Jugoslavenske armije koju je vodio general-major Ivan Štimac s kojim je održan sastanak. Predstavio im je tijek događaja i zahvaljujući njegovu korektnom postupanju kad je odmaknuo oklopnu jedinicu JNA na zahtijevanu udaljenost nije došlo do oružanog sukoba između postrojbi MUP-a i Jugoslavenske armije. Činjenica je da se Jugoslavenska armija proglasila tampon-zonom, ali je sve svoje cijevi usmjerila prijeteći prema pripadnicima MUP-a. Ohrabreni uspješnom akcijom bili smo spremni ući u okršaj s Jugoslavenskom armijom ako bi nas ona pokušala spriječiti u provedbi zadatka. U to vrijeme nismo znali da je Komanda V. vojne oblasti u Zagrebu izdala zapovijedi o podizanju borbene spremnosti i praktičnom opkoljavanju snaga MUP-a na Plitvičkim jezerima tako da je izvršilo zatvaranje svih izlaznih pravaca prema Karlovcu, Bihaću, Zadru, Rijeci i Gospiću. Postrojbe MUP-a opkoljene su sa snagama u užem i širem okruženju do 10 000 jugoslavenskih vojnika uz spremnost zrakoplovstava na aerodromu Bihać, primicanju brdskih i topničkih postrojbi i aktiviranju oklopnih postrojbi jugoslavenskih jedinica. U toj složenoj situaciji postrojbe MUP-a pokazale su vrhunsku profesionalnost ne ometajući život lokalnog stanovništva i ne ugrožavajući niti jednu obitelj uz istodobnu čvrstu odlučnost provedbe zapovijedi predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana. U večernjim satima organiziran je sastanak s predstavnicima Jugoslavenske armije na koji su otišli Marko Lukić, pomoćnik ministra za specijalne postrojbe, Josip Lucić, zapovjednik glavnih snaga, Slavko Butorac zapovjednik snaga antiterorističke postrojbe Lučko i Mladen Štampar djelatnik MUP-a. S jugoslavenske strane dočekali su nas general-major Ivan Štimac te dva pukovnika jugoarmije. Po dolasku na mjesto sastanka vojna strana nas je pokušala razoružati, što smo odbili. Sastanak je ipak održan, a mi smo se prethodno dogovorili kako ćemo postupati ako nas Jugoslavenska armija pokuša uhapsiti. Nakon dva dana i prijetnji iz Korenice, Knina, pa i iz Beograda postrojba je izvršivši svoj zadatak uspostavila policijsku postaju na Plitvičkim jezerima te se vratila u Zagreb. U postrojbi je vladalo posebno raspoloženje, oduševljenje uspješno provedenom akcijom i ponos iskazanom hrabrošću, ali i istovremeno tuga za našim prijateljem našim pripadnikom hrvatskim redarstvenikom Josipom Jovićem koji je poginuo tijekom provedbe akcije.

Akcija pokazala odlučnost hrvatskog vodstva i novih redarstvenih snaga

Akcija Krvavi Uskrs snažno je odjeknula na prostoru RH te je jasno pokazala odlučnost hrvatskog političkog vodstva, ali i novih hrvatskih redarstvenih snaga da očuvaju mir i ustavno-pravni poredak na području Hrvatske te odlučnost da se i privremeno okupirani prostori vrate u jedinstveni državni prostor. U prigodi sjećanja na ove događaje posebno je važno istaknuti hrabrost i odlučnost hrvatskih redarstvenika mladića iz svih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su se stavili u službu demokratski izabrane hrvatske vlasti na čelu s dr. Franjom Tuđmanom.

Jedinica za posebne zadatke Rakitje u to vrijeme već Tigrovi iz Rakitja u idućim mjesecima postala je jezgra Prve gardijske brigade Tigrova. Nakon prestanka opasnosti za grad Zagreb raspoređena je na 15 lokacija, od Iloka u Slavoniji do Ljubova u Lici pokušavajući spriječiti okupaciju Republike Hrvatske zajedno s pripadnicima specijalnih postrojbi MUP-a, drugim postrojbama Zbora narodne garde, Narodnom zaštitom, lovačkim društvima i svim domoljubima koji su se stavili u obranu hrvatskih snaga. Kao specijalna postrojba MUP-a iskazala se organizacijom prvih četiriju gardijskih brigada koje su do 4. listopada 1991. godine bile sastavnice Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Specijalne postrojbe MUP-a i gardijske brigade bile su glavna udarna snaga u kasnijim procesima oslobađanja Republike Hrvatske te mirnodopskom oslobađanju hrvatske policije i vojske.

Obilježavajući obljetnice akcija i bitaka u kojima su hrvatski policajci i hrvatski vojnici branili i oslobađali Hrvatsku sjećamo se naših poginulih junaka, naših ranjenih i bolesnih, mnogih umrlih, ali i članova njihovih obitelji koji su ostali bez svojih najdražih. Doprinos specijalnih postrojbi MUP-a, gardijskih brigada, a posebno Tigrova, nakon trideset godina možemo predstaviti nizom vojnih zapovjednika svih razina zapovjednika brigada, zbornih područja, generala u Glavnom stožeru, načelnika Glavnog stožera i ministara u Vladi Republike Hrvatske.

Marinko Karačić

Foto:  arhiva HVGI-ja, Monografija: Jedinica za posebne zadatke Rakitje