U ovom broju donosimo prikaz drugog dijela popodnevnog nastavka sjednice Sabora održane 25. lipnja 1991., na kojoj je odlukom većine zastupnika Republika Hrvatska postala suverena i samostalna država. Nakon što se u prvom dijelu sjednice raspravljalo o tri temeljna državnopravna dokumenta koja je tog dana trebalo proglasiti da bi Republika Hrvatska postala suverena i samostalna država, te o Povelji o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj, koja je i usvojena, u nastavku sjednice od 17:15 predstavljeno je izvješće predsjednika Ustavne komisije i koordinatora radne grupe Sabora Vladimira Šeksa o zaključcima razmotrenih amandmana i prijedloga iznesenih u raspravi o Ustavnoj odluci Sabora Republike Hrvatske o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o izmjeni i dopuni Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske te Deklaraciji o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske.

U obrazloženju stanovišta Ustavne komisije prema Ustavnoj odluci Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske na prijedloge Kluba zastupnika Stranke demokratskih promjena, rekao je da oni uglavnom nisu usvojeni, osim u jednom dijelu, ali “ne zbog toga što bi oni bili na nekoj drugoj liniji od linije suvereniteta Republike Hrvatske i temeljnih opredjeljenja i zasada koje je Hrvatski sabor usvojio, ili od odluka na referendumu, nego iz razloga što je većina članova Ustavne komisije držala da se ti odnosi ne mogu rješavati i unositi u ustavnu odluku”.

Priopćio je da je najveći spor bio u tome treba li ustavnu odluku nazvati ustavnom odlukom o pokretanju postupka razdruživanja Republike Hrvatske od SFRJ i postupka udruživanja u Savez suverenih republika. Prevladalo je stanovište Ustavne komisije, uz protivljenje predlagača, članova Ustavne komisije iz Stranke demokratskih promjena, da Ustavna odluka uz jednu iznimku ostane onakva kakvom ju je izradila radna skupina. To je stanovište temeljeno na rezultatu referenduma kojim su se hrvatski narod i građani Republike Hrvatske izjasnili za samostalnu i suverenu državu Hrvatsku – “koja se može udružiti s drugim republikama i državama”. Stoga je smatrano da ni Ustavna komisija ne može predložiti Saboru da na stanoviti način prejudicira u aktu ustavnog karaktera obvezu Republike Hrvatske da se obvezatno udružuje s nekim drugim, jer je odluka na referendumu bila prije svega o stvaranju samostalne i suverene Hrvatske, kao države s mogućnošću udruživanja, a dikcija prijedloga nacrta ustavne odluke Kluba zastupnika Stranke demokratskih promjena bila je ta da bi se iz nje moglo zaključiti da postoji obveza Republike Hrvatske kao države na udruživanje.

Od prijedloga amandmana Kluba Stranke demokratskih promjena, Ustavna komisija prihvatila je da u Ustavnu odluku iz glave 5. uđe odredba: “Međunarodni ugovori koje je sklopila ili kojima je pristupila SFRJ primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj ako isti nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba međunarodnog prava o sukcesiji država u pogledu ugovora.” Ostali prijedlozi Kluba Stranke demokratskih promjena inkorporirani su u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske.

Nakon što je obrazložio zaključke Ustavne komisije, Vladimir Šeks predložio je Saboru Republike Hrvatske da usvoji sva tri akta.

Tad se za riječ javio zastupnik i predsjednik SDP-a Ivica Račan kako bi izrazio glasno negodovanje vezano uz pripremu, tijek i rad Ustavne komisije, smatrajući da je bilo premalo vremena za takav rad te da nije vođen zapisnik o tako važnoj temi. Potom je govorio o razlozima zbog kojih je SDP predložio amandmane na Ustavnu odluku Sabora Republike Hrvatske o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske, koji nisu usvojeni. Rekao je da je SDP tražio dvije osnovne stvari: da se pokuša u naslovu tog akta dodati i mogućnost udruživanja u Savez suverenih republika i da se u članak 2. stavak 1., na kraju gdje se govori da tim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i SFRJ, doda sljedeći tekst: “pokreće se i postupak udruživanja u Savez suverenih republika”. Objasnio je da se takvom formulacijom ništa ne prejudicira osim udruživanja u Savez suverenih republika s onim jugoslavenskim republikama koje to žele i ako to žele i da je ta formulacija “na liniji dotadašnje službene hrvatske politike”, te je energično odbacio svako drugačije tumačenje. Ponovio je i da je smisao spomenutih amandmana “da politika Republike Hrvatske dobije što je moguće jače saveznike na ovom jugoslavenskom prostoru u drugim republikama i drugim narodima, kao i u Evropi”. Smatrao je da bi se njima otklonile “izražene sumnje kod naših mogućih i poželjnih saveznika u Jugoslaviji i u Evropi, o nekakvom mogućem diskontinuitetu politike Republike Hrvatske i o pitanju nije li to ipak odcjepljenje”. Na kraju je istaknuo da SDP “podržava i odluku i postupak suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske”, ali i ponovio da su zastupnici SDP-a “nezadovoljni što Ustavnom odlukom nije izražena i namjera da se pokrene postupak udruživanja s drugim republikama koje, i ako to žele”, te je poručio da će zastupnici SDP-a zbog toga glasovati protiv Ustavne odluke Sabora Republike Hrvatske o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske.

Prije završnog postupka glasovanja zastupnik SDP-a Ivan Matija predložio je da se, unatoč stanovištima Ustavne komisije, provede procedura glasovanja o integralnom tekstu prijedloga Kluba zastupnika Stranke demokratskih promjena i amandmanima SDP-a na Ustavnu odluku i Ustavni zakon. Taj je prijedlog objasnio “proceduralnim i političkim razlozima” zato što zastupnici SDP-a nisu protiv akata koji se predlažu, nego su nezadovoljni jer se “nije poštovala njihova konstruktivna želja”. Međutim, njegov prijedlog nije prihvaćen, a potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks objasnio je razloge zbog kojih to nije bilo moguće prihvatiti. Na glasovanju su amandmani SDP-a, kao i amandmani drugih zastupnika i stranaka, odbijeni većinom glasova zastupnika u sva tri vijeća ili su predlagači odustali od njih.

Na red je na koncu došlo i glasovanje o Ustavnoj odluci Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, u cjelini, zajedno s izglasanim amandmanom Ustavne komisije. Društveno-političko vijeće prihvatilo je spomenutu Ustavnu odluku uz osam zastupničkih glasova protiv (od ukupno 80 zastupnika u tom Vijeću), Vijeće općina uz 14 zastupničkih glasova protiv (od ukupno 115 zastupnika u tom Vijeću) te Vijeće udruženog rada uz 26 zastupničkih glasova protiv (od ukupno 156 zastupnika u tom Vijeću). U skladu s prethodnom najavom predsjednika SDP-a Ivice Račana, protiv spomenute Ustavne odluke uglavnom su bili zastupnici te stranke; jedini član SDP-a koji je digao ruku za takvu bezuvjetnu Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti bio je Marko Vlašić-Čiče s otoka Korčule. Nakon što je utvrđeno da je Ustavna odluka Sabora Republike Hrvatske o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske u sva tri vijeća Sabora prihvaćena većinom glasova, zastupnici su zapljeskali i zapjevali hrvatsku himnu Lijepa naša domovino.

Potom je sjednica nastavljena glasovanjem o Ustavnom zakonu o izmjeni i dopuni Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske. Nakon što amandman SDP-a na spomenuti Ustavni zakon nije prošao ni u jednom od saborskih vijeća, a amandman Ustavne komisije koji je predložio Vladimir Šeks prihvaćen je u svim vijećima, spomenuti Ustavni zakon, zajedno s izglasanim amandmanom Ustavne komisije, prihvaćen je većinom glasova u sva tri vijeća. Protiv je bilo samo sedam zastupnika u Društveno-političkom vijeću, 12 u Vijeću općina i 22 u Vijeću udruženog rada.

Treći akt – Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske – u sva tri vijeća Sabora Republike Hrvatske prihvaćen je jednoglasno!

Time je u 18:15 završio radni dio sjednice, a svečani je dio nastavljen nakon stanke, u 18:50. Na početku svečanog dijela, odnosno zadnjeg nastavka sjednice tog dana, predsjedavajući Sabora RH Žarko Domljan pozdravio je “dragog i najčasnijeg gosta predsjednika Republike Hrvatske, dr. Franju Tuđmana” te “predsjednika Vlade Republike Hrvatske Josipa Manolića, predsjednika Predsjedništva SFR Jugoslavije Stipu Mesića (iako zbog opstrukcije srpskog bloka u Predsjedništvu SFRJ Mesić još nije bio službeno potvrđen kao predsjednik, op. a.), potpredsjednike Vlade Republike Hrvatske i sve ministre, predstavnike pravosudnih organa i tužilaštva Republike Hrvatske, gradonačelnika glavnog grada i metropole Hrvatske, gospodina Borisa Buzančića i ostale goste, uzvanike”.

Ponovio je da je Sabor Republike Hrvatske usvojio sljedeće državotvorne odluke:

1) Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske

2) Ustavni zakon o izmjeni i dopuni Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike Hrvatske

3) Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske

4) Povelju o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj.

TEKST  dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj Centra