Skrb za branitelje – može li bolje?

Broj 668, Razgovor
31.10.2022

U Pakracu će u organizaciji Palijativnog tima LiPa te uz podršku Ministarstva hrvatskih branitelja u prosincu 2022. biti održana dvodnevna konferencija “Palijativna skrb za hrvatske branitelje – Gdje smo?”. Tim povodom razgovarali smo s Ljerkom Pavković, predsjednicom Hrvatske udruge medicinskih sestara/tehničara i drugih radnika u zdravstvu Domovinskog rata i predsjednicom Udruge LiPa.

Starenje braniteljske populacije, njezino pobolijevanje te povećana potreba za medicinskom skrbi sve su češći problemi s kojima se kao društvo suočavamo. U godinama koje dolaze pitanja multidisciplinarne skrbi za hrvatske branitelje postaju presudna, a promišljanja problema, planiranje i aktivno djelovanje jedini su put kojim se približavamo odgovorima. Oni koji su prije tridesetak godina, u mladosti i snazi branili ovu zemlju i stvarali je, oni koji su se za nju borili, danas trebaju nekoga da se bori za njih.

Otvaranjem veteranskih centara u Hrvatskoj – prvi je otvoren u lipnju 2022. u Šibeniku, onaj u Sinju bit će otvoren prije kraja godine, a ubrzo će biti otvoreni u Daruvaru i Petrinji – Vlada i Ministarstvo hrvatskih branitelja potvrđuju svoj smjer kontinuirane skrbi za hrvatske branitelje, no to nije dovoljno.

U Pakracu će zato u organizaciji Palijativnog tima LiPa te uz podršku Ministarstva hrvatskih branitelja u prosincu 2022. biti održana dvodnevna konferencija “Palijativna skrb za hrvatske branitelje – Gdje smo?” Partneri projektu su Udruga ratnih veterana 63. “A” samostalne gardijske bojne Zbora narodne garde RH Požega, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH ogranak Pakrac-Lipik te Udruga hrvatskih branitelja oboljelih i liječenih od PTSP-a Pakrac-Lipik.

Tim smo povodom razgovarali s Ljerkom Pavković, braniteljicom Domovinskog rata, glavnom sestrom i pomoćnicom ravnatelja za sestrinstvo u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Toplice Lipik, predsjednicom Hrvatske udruge medicinskih sestara/tehničara i drugih radnika u zdravstvu Domovinskog rata i predsjednicom Udruge LiPa.

Počnimo s osnovnim – što je palijativna medicina i koliko je njezina važnost prepoznata u Hrvatskoj?

Palijativna je medicina uz preventivnu i kurativnu medicinu dio suvremene medicine. Sve definicije palijativne skrbi svode se na postizanje najveće moguće kvalitete života oboljelih od neizlječivih bolesti i članova njihovih obitelji.

Palijativna skrb aktivna je, ukupna skrb o bolesniku čija bolest ne reagira na postupke liječenja. Najvažnije je suzbijanje bola ili drugih simptoma te socijalnih, psiholoških i duhovnih problema. Palijativna skrb interdisciplinarna je u pristupu te svojim djelokrugom obuhvaća bolesnika, obitelj i zajednicu. U nekom smislu, palijativna skrb nudi najosnovniji koncept zaštite – zbrinjavanje bolesnikovih potreba gdje god da se o njemu skrbi, bilo kod kuće ili u bolnici. Palijativna skrb afirmira život, a smrt smatra normalnim procesom; ona smrt ne ubrzava niti je odgađa. Ona nastoji očuvati najbolju moguću kvalitetu života sve do smrti. (Europsko udruženje za palijativnu skrb – EACP).

Skrb o osobama koje boluju od neizlječivih bolesti dio je ljudske povijesti, što je utjecalo na razvoj palijativne skrbi. Palijativna medicina ne može izliječiti osobu, ali može se o njoj skrbiti, ublažiti bol i patnju čuvajući njezino dostojanstvo na način da se nikad ne mirimo s tim da se ništa više ne može učiniti, već da se uvijek pitamo što još možemo učiniti za bolesnika i njegovu obitelj.

Cicely Saunders bila je medicinska sestra i dodatnim obrazovanjem napravila je najveći iskorak utemeljenjem Hospicija sv. Kristofora (St. Christopher Hospice) u Londonu 1967. godine i globalni je lider razvoja palijativne medicine i palijativne skrbi. U Hrvatskoj je začetnica hospicijskog pokreta bila profesorica Anica Jušić, koja je 1994. osnovala Hrvatsko društvo za hospicij/palijativnu skrb te nastojala bar djelomično pripremiti zdravstveni sustav za palijativnu skrb, koja je bila obvezujuća u Europskoj uniji. Nažalost, Hrvatska je među zadnjim zemljama u Europi pristupila razvijanju organizirane palijativne skrbi na nacionalnoj razini. Tek 2013. usvojen je Strateški plan razvoja palijativne skrbi 2014. – 2016. po uzoru na model Austrije, Poljske i Ujedinjenog Kraljevstva, zatim je produljen na razdoblje 2017. – 2020., a u izradi je novi Strateški plan. Prema preporukama Europskog udruženja za palijativnu skrb, procjena potreba za nekim oblikom palijativne skrbi čini između 50 i 89 posto svih umirućih pacijenata, što bi u Republici Hrvatskoj bilo između 26 i 46 tisuća pacijenata godišnje. Plan je da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti bude više od 50 mobilnih timova s koordinatorima, što još nije ustrojeno u cijeloj zemlji, dok je procijenjeni broj potrebnih palijativnih postelja u Republici Hrvatskoj u rasponu od 349 do 429.

Edukacija o palijativnoj skrbi razvija se na razini fakulteta u obliku obveznog ili izbornog predmeta na studiju medicine, sestrinstva, socijalnog rada i dr. Medicinski fakultet u Zagrebu (putem Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine – CEPAMET), Splitu i Osijeku te Fakultet zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci i Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu imaju dodatne predmete o palijativnoj skrbi ili tečajeve trajnog usavršavanja za sve profesionalce i volontere koji sudjeluju u palijativnoj skrbi. Farmaceutsko-biokemijski fakultet u Zagrebu ima uvrštenu palijativnu skrb unutar obveznog predmeta Ljekarnička skrb. Edukacije o palijativnoj skrbi često se u obliku radionica, predavanja ili tečajeva održavaju u bolnicama, domovima zdravlja, domovima za starije te drugim ustanovama u organizaciji samih ustanova za svoje djelatnike. Udruge za palijativnu skrb također sudjeluju u organizaciji i provedbi edukacija za volontere, profesionalce i građane. Volonteri su dodatna snaga cjelokupnom sustavu skrbi, koja je kontinuirana od samog početka razvoja palijativne skrbi u RH.

Uz djecu i dementne osobe, u ranjivu skupinu s važnošću organiziranja palijativne skrbi ubrajamo i branitelje iz Domovinskog rata. Kakva je danas situacija s njima?

Dostupna palijativna skrb zakonska je obveza prema konvencijama Ujedinjenih naroda, u kojima je istaknuto da je palijativna skrb osnovno ljudsko pravo. Dostupnost palijativne skrbi za hrvatske branitelje ovisi o razini kvalitete organizacije palijativne skrbi u određenom području/županiji RH. Mi, nažalost, još uvijek nemamo registar hrvatskih branitelja kojima je potrebna palijativna skrb.

U 2020., prema izvješću HZJZ-a za 2021. godinu, vodeći su uzrok smrti među svim braniteljima novotvorine. One su uzrok smrti 1997 ili 35,1 posto umrlih branitelja. Druga je po učestalosti skupina cirkulacijskih bolesti s ukupno 1549 ili 27,2 posto umrlih. Ukupno je umrlo 5686 hrvatskih branitelja, od toga 140 žena, što ukupno iznosi oko 20 posto svih umrlih u RH. Iz toga se može vidjeti koliko su velike potrebe za palijativnom skrbi za hrvatske branitelje. Problem je što nema javnih podataka koliko je palijativnih postelja ukupno, kako su raspoređene i koje su namijenjene hrvatskim braniteljima. Palijativne postelje najčešće su uklopljene u postojeću krevetnu mrežu i palijativna skrb, u skladu s tim, nije adekvatno organizirana. Bilo bi dobro u budućnosti podatke učiniti transparentnim, što vjerojatno neće biti moguće s obzirom na njihov broj i veće potrebe u odnosu na taj broj.

Hrvatski branitelji sve su stariji i bolesniji pa je Ministarstvo hrvatskih branitelja pristupilo donošenju Nacionalne strategije za zaštitu i očuvanje zdravlja hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata. Osnovano je Povjerenstvo za izradu prijedloga Nacionalne strategije očuvanja i zaštite zdravlja braniteljske i stradalničke populacije. Sastavljeno je od predstavnika relevantnih institucija, predstavnika Ministarstva hrvatskih branitelja te udruga proizišlih iz Domovinskog rata. U Nacionalnoj strategiji za zaštitu i očuvanje zdravlja hrvatskih branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata posebna će se pozornost posvetiti i palijativnoj skrbi. Imenovana je radna skupina koja surađuje s Povjerenstvom Ministarstva hrvatskih branitelja za izradu prijedloga Nacionalne strategije očuvanja i zaštite zdravlja branitelja i stradalnika iz Domovinskog rata, kako bi se usklađivale djelatnosti vezane uz palijativnu skrb ove populacije. U zdravstvenim ustanovama imenovani su koordinatori za hrvatske branitelje.

Dobra povezanost lokalne zajednice, institucija, područnih ureda za hrvatske branitelje s koordinatorima za palijativnu skrb, članovima mobilnih timova palijativne skrbi, obiteljskim liječnicima, koordinatorima za branitelje u zdravstvenim ustanovama, osobama imenovanim u centrima za socijalnu skrb, ugovorenim psiholozima u mobilnim timovima, duhovnicima, udrugama hrvatskih branitelja, volonterima, domovima za starije… pokazuje se kao najbolji model kako bi se osigurala kvaliteta života bolesnika i članova njihovih obitelji.

Nažalost, još uvijek velik broj hrvatskih branitelja nije informiran o sustavu i mogućnostima koje njemu i obitelji u rješavanju problema može pružiti kompletan palijativni tim, bez obzira na mjesto gdje se skrbi za njega – kod kuće, u bolnici ili u stacionarnom smještaju. Trebat će još mnogo medijskih istupa, tekstova, tribina, konferencija, uz veliku empatiju i entuzijazam postojećih u sustavu i društvu, kako bi palijativna skrb bila dostupna svima kojima je potrebna.

Na tragu potrebe da se o pitanjima palijativne skrbi za branitelje što više govori i piše, u prosincu u Pakracu organizirate konferenciju “Palijativna skrb za hrvatske branitelje – Gdje smo?” Što možemo očekivati od te konferencije?

Cilj nam je okupiti predstavnike Ministarstva hrvatskih branitelja, Ministarstva zdravstva i ostalih ministarstava, obiteljske liječnike, koordinatore za palijativnu skrb, koordinatore za hrvatske branitelje, predstavnike zdravstvenih i socijalnih ustanova, predstavnike braniteljskih udruga, veteranskih domova i druge koji mogu prezentirati kako provode ili vide palijativnu skrb za hrvatske branitelje. U okviru konferencije predavanja će održati brojni eminentni stručnjaci, bit će postavljena prigodna izložba, prikazan dokumentarni film o palijativnoj skrbi za hrvatske branitelje. Predstavit ćemo najbolje primjere prakse za hrvatske branitelje. Održat ćemo okrugli stol i želimo, nadamo se i vjerujemo kako će zaključci konferencije pridonijeti senzibiliziranju javnosti i zajedničkim aktivnostima onih društvenih subjekata koji mogu i trebaju raditi na poboljšanju kvalitete života hrvatskih branitelja kojima je potrebna palijativna skrb. Znamo da možemo bolje. Na konferenciji želimo potaknuti razvoj kulture skrbi prema hrvatskim braniteljima i veteranima. Oni zaslužuju da nam svima bude čast skrbiti se o njima.

Ljerka Pavković braniteljica je Domovinskog rata. Kao medicinska sestra od kolovoza 1991. sudionica je ratnih događanja na pakračkom području. Bilo je to vrijeme u kojem je, džepova napunjenih zavojima, zihericama i sanitetskim materijalom, pod neprijateljskom vatrom puzala kanalima tražeći ranjenog; nebrojeno je puta istrčavala iz skloništa kad god je čula da je vani netko jauknuo ili saznala da je netko ranjen i pokušavala je pomoći ljudima kojima broja ne zna. Danas je glavna sestra i pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Toplice Lipik, predsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara/tehničara i drugih radnika u zdravstvu Domovinskog rata, predsjednica Udruge LiPa i s golemom se energijom nastavlja boriti za prava branitelja Domovinskog rata