Iskustva iz suvremenih ratova vođenih nakon II. svjetskog rata, a osobito iskustva iz Domovinskog rata, te raznih asimetričnih sukoba novog doba, pokazuju kako je definitivno promijenjena uloga i taktika uporabe pješaštva u uvjetima izvođenja integralne zračno-kopnene operacije

Borbena vrijednost snajperista, kao specifične pješačke djelatnosti, višestruko je uvećana, osobito u zatišju borbenih aktivnosti (prije početka borbenih operacija ili po njihovom stišavanju), prilikom borbi u naseljenom mjestu te na kanaliziranom i teško prohodnom zemljištu. Pri tome postupke snajperista ne treba promatrati kao izoliranu borbenu djelatnost, već kao jedan od čimbenika ukupnih borbenih aktivnosti, jer u planiranju i vođenju suvremenih operacija, još uvijek značajno mjesto zauzima uništavanje žive sile protivnika, posebno one koja ima vidniju ulogu u upravljanju i zapovijedanju postrojbama neprijatelja, u opsluživanju složenih tehničkih sustava i žive sile koja može biti angažirana na uspostavljanju okupacijskog sustava protivnika na privremeno zauzetom teritoriju. Uništavanjem žive sile protivnika, narušava se osnovni čimbenik njegovih borbenih potencijala.

Uloga i zadaće vojnih snajperista
U suvremenim borbenim djelovanjima ne može se točno propisati gdje je mjesto snajperista u borbenom rasporedu. On će se postaviti tamo gdje su najbolji uvjeti za promatranje i gađanje (slika br. 1), a ne mora se niti nalaziti uvijek u području svoje postrojbe. Snajperisti, načelno, djeluju u parovima na smjenu (jedan promatra i otkriva ciljeve, a drugi gađa), ali mogu djelovati i pojedinačno. U svakom slučaju, namijenjeni su za izvođenje zahtjevnih borbenih i paljbenih zadaća, kao što su:
• izvršenje specifičnih zadaća, koje po svojoj osposobljenosti i naoružanju ne mogu tako brzo i učinkovito izvoditi ostali vojnici u postrojbi;
• neutraliziranje i paraliziranje paljbe pratećih oruđa protivnika;
• uništavanje protivničkog zapovjednog kadra;
• protuterorističke i protugerilske akcije;
• neprekidno i sustavno iscrpljivanje protivničkih postrojbi i stvaranje takve napetosti da se nigdje ne može osjećati mirnim i sigurnim;
• borba protiv protivničkih snaga za nadzor privremeno zaposjednutog područja i likvidacija kolaboracionista;
• povećanje paljbenih mogućnosti i preciznosti postrojbe u čijem sastavu djeluju;
• likvidacija protivničkih snajperista i sl.
Strijelci velikokalibarskih (taktičkih) snajpera (slika br. 2) često imaju zadaću uništavanja protivničkih lakih borbenih i neborbenih vozila, pratećih oruđa, helikoptera pri slijetanju ili uzlijetanju, sustava za upravljanje paljbom, promatračkih uređaja, elektronskih sklopova i sl. Naime, suvremene oružane snage opremljene su velikom količinom elektronskih i optičkih sustava, te lako oklopljenih i neoklopljenih vozila i drugom osjetljivom tehnikom, koja je vrlo rentabilan cilj taktičkih snajpera.

Polazeći od dosadašnjih iskustava, moguća je različita uporaba snajperista u borbi i to samostalno u sastavu streljačke desetine (slika br. 3) ili u sastavu para ili grupe u sklopu više postrojbe, a osim toga, zapovjednik grupiranjem većeg broja snajperista može djelotvorno uništavati najopasnije ciljeve protivnika na većoj daljini (drugim riječima, u određenim situacijama zapovjednik može izvući snajperiste iz postrojbi i formirati grupu snajperista kao zaseban element borbenog postroja, te im osobno postaviti konkretne zadaće). Za koju inačicu uporabe i djelovanja snajperista će se zapovjednik odlučiti, zavisi od više čimbenika, kao što su:
• oblik borbenih djelovanja;
• zadaće postrojbe;
• stanje u redovima protivnika;
• konfiguracija zemljišta i sl.
Ako se nekoj postrojbi pridodaju (prepodređuju) snajperisti, zapovjednik od njih obično ustrojava element borbenog rasporeda s precizno određenim zadaćama koje ta grupa snajperista samostalno realizira. U oružanim snagama nekih zemalja ustrojavaju se i posebne snajperske postrojbe (obično u cilju lakšeg obučavanja, opremanja, uvježbavanja i sl.) koje se na zahtjev pojedinih postrojbi mogu pridodavati kao pojačanje, za rješavanje posebnih zadaća, brzo i iznenadno uništenje važnih ciljeva i sl. (npr. svojevremeno je u organizacijsko-ustrojbenom sastavu mornaričko-desantne pukovnije SAD-a bio formiran vod jačine 39 snajperista, koji su u pravilu djelovali u parovima. Pješačke satnije i bojne podnosile su zahtjev za dodjelu snajpera, kao što su činile i za ostala sredstva paljbene podrške. Takav način uporabe snajperista pokazao se vrlo učinkovitim).

Snajperist u borbi
Detaljnu zadaću snajperistu izdaje zapovjednik kroz borbenu zapovijed, a paru ili grupi snajperista u principu određuje samo osnovni cilj.

Zadaća snajperisti treba sadržavati:
• orijentire (u svakom pojasu promatranja treba biti barem jedan);
• podatke o neprijatelju (gdje se nalazi, jačina, namjere, pojedine uočene ciljeve interesantne za snajperista i sl.);
• prostor promatranja i gađanja, te područje na koje treba obratiti naročitu pozornost;
• prioritetne ciljeve;
• mjesto pričuvnog položaja i zadaću s istog i
• mjesto nadređenog časnika.

Nakon prijma zadaće, snajperist (par ili grupa) trebaju shvatiti ciljeve nadređenog i svoju zadaću u tom kontekstu, ukratko procijeniti situaciju radi paljbenog djelovanja, te izvući zaključke o važnosti i karakteru ciljeva, okolnostima za njihovo uočavanje i uništenje, pogodnostima mjesta za izvršenje zadaće, meteorološkim uvjetima i načinu otklanjanja njihovih negativnih utjecaja na točnost gađanja, načinu zaklanjanja i prikrivanja, te pokazivanju ciljeva i održavanju veze sa nadređenim.

Najosjetljiviji ciljevi, a ujedno i najpovoljniji za gađanje su zbijene skupine protivnika i ciljevi koji su izložili svoj bok. Uspjeh paljbe određuje se prema rezultatu gađanja cilja, a poželjno je da ga uoče zapovjednik, snajperisti ili vojnici u čijem sastavu djeluju snajperisti. Znaci uspješnog djelovanja su:
• kada se vidi da je cilj pogođen,
• brzo premještanje tučenog cilja na skrivenije mjesto i zabuna u redovima protivnika i
• prestanak aktivnosti gađanog cilja.
Paljba se otvara na izabrane ciljeve onog trenutka kada je cilj najlakše uništiti, odnosno:
• kad se nalazi na optimalnoj udaljenosti,
• kad privremeno zastane,
• kad izloži najveću siluetu,
• kad se grupira ili
• kad se nalazi u blizini orijentira do kojeg je poznato točno odstojanje.
Ukoliko se na bojišnici pojavljuje više važnih ciljeva, zapovjednik može izvršiti podjelu vatre snajperskog para, a ponekad, na izuzetno važne ciljeve, usredotočiti snajpersku paljbu. Pri izboru mjesta za gađanje (slika br. 4) snajperist ili par snajperista mora voditi računa o najučinkovitijem učinku vatre u dodijeljenoj zoni, pravcima kretanja i pojavljivanja ciljeva, o stavu i položaju za gađanje i sl. Osnovno pravilo snajperista pri izvođenju borbenih djelovanja je da se s jednog paljbenog položaja vatra načelno otvara samo jednom, eventualno dva puta. Nakon toga nužna je promjena paljbenog položaja. Na položaju obrane snajperist bira paljbeni položaj (ukoliko ga nije odredio zapovjednik postrojbe), koji treba omogućiti dobru preglednost i mogućnost gađanja u dobivenoj zoni radi učinkovitog izvršenja postavljenih zadaća, dobro zaklanjanje od neprijateljevog promatranja i izviđanja sa zemlje i iz zraka, optimalnu udobnost radi omogućavanja dužeg korištenja paljbenog položaja i učinkovitog gađanja, mogućnost prikrivenog premještanja na novi, odnosno pričuvni položaj i djelotvornu zaštitu od neprijateljske vatre. Npr. pri izboru paljbenog položaja u šumi, snajperist može gađati s drveća (slika br. 5), pri čemu krošnju drveta treba koristiti za zaklanjanje, ali i kao naslon za pušku, ili sa tla (paljbeni položaj u krošnji drveta načelno omogućuje bolju preglednost i mogućnost vatrenog djelovanja na veće udaljenosti od položaja na tlu, ali istovremeno ograničava pokretljivost snajperista i prikriveno zaposjedanje ili promjenu paljbenog položaja). Na usamljenom drvetu snajperist nikad ne zauzima paljbeni položaj, jer se doslovno nudi kao dobar cilj protivniku. Pri izboru paljbenih položaja po dubini obrambenog postroja, potrebno je voditi računa o rasporedu grupa i desetina koje se nalaze ispred, kako bi se postiglo sigurno gađanje kroz međuprostore i preko svojih postrojbi.

Tijekom promatranja bojišnice veću pozornost snajperist treba obratiti na dijelove zemljišta koji protivniku mogu poslužiti za prikriveno nastupanje, neprimjetno raspoređivanje paljbenih sredstava i sl. (ne smije im promaći niti jedna sitnica, jer osim bljeska metalnih dijelova i stakla, otkrivanje protivnika mogu olakšati pojave kao što su povijanje grana, njihanje trave pojava prašine i sl.). Ukoliko neku od navedenih pojava treba pozornije i temeljitije upoznati, snajperist se koristi optičkim ciljnikom, ukoliko nema odgovarajući dalekozor (u tom slučaju mora poduzeti odgovarajuće mjere, kako se ne bi demaskirao odbljeskom sunca s leće objektiva). Noću se položaj protivnika, njegove namjere i aktivnosti mogu odrediti po zvuku, izvoru svjetlosti i zračenju njegovih instrumenata. Promatranje bojišnice noću snajperisti mogu vršiti golim okom uz pomoć osvjetljavajućih projektila (signalnih metaka, tromblonskih, minobacačkih, itd. projektila), koje sami, u principu nikada ne ispaljuju i drugih izvora prirodnog ili umjetnog svjetla, pomoću pasivnog ciljnika, prisluškivanjem cilja i sl.

Snajperisti načelno gađaju ciljeve koji su opasniji za postrojbu u čijem sastavu se nalaze. Kad su ciljevi iste važnosti, biraju se najbliži ili oni koje je lakše gađati. Ukoliko se tijekom gađanja nekog cilja ispred prednjeg kraja pojavi novi, važniji ili opasniji cilj, snajperist brzo priprema elemente za gađanje i prenosi paljbu na njega, pri čemu je vrlo bitno ne upustiti se u tzv. ?puškaranje?, odnosno često, naglo i brzopleto otvaranje vatre (u pravilu s istog paljbenog položaja), koje nije učinkovito, a u velikoj mjeri otkriva položaj snajperista.

Snajperist – snajperski par u napadnim djelovanjima
U napadu snajperisti načelno djeluju iza borbenog postroja svoje postrojbe ili sa izdvojenog zaklona sa zemlje ili pogodnog povišenog objekta, pri čemu treba birati njihov položaj iza polaznih crta ili na krilima postrojbe koja napada, kako snajperska vatra niti u kojem trenutku ne bi mogla ugroziti vlastitu postrojbu. Poželjno je da zapovjednik postrojbe u napadu grupira snajperiste u parove ili formira grupu snajperista (slika br. 6), čime se postiže njihova veća djelotvornost i otpornost u borbi na protusnajperske mjere protivnika. Kad god je moguće, snajperisti se trebaju pod zaštitom noći, magle i teško prohodnog zemljišta privući što bliže prednjem kraju protivnika, pri čemu je nužno izbjegavati zaposjedanje paljbenih položaja zajedno s ostalim strijelcima u postrojbi, jer je time veća opasnost njihovog otkrivanja i likvidacije.

Zapovjednik postrojbe nakon primanja zadaće za napad, kroz procjenu vlastitih snaga i mogućnosti, redovno treba procjenjivati mjesto i ulogu snajperista u borbenom postroju i u kojoj mjeri mogu ispoljiti utjecaj na izvršavanju dobivene zadaće. Kroz procjenu treba razriješiti kako najbolje iskoristiti vatru snajperista u podršci i izvođenju napada. Kako će zapovjednik uporabiti snajperiste zavisi isključivo od:
• konfiguracije zemljišta (određuje mogućnost više ili manje prikrivenog kretanja snajperista, kvalitetu izbora paljbenih položaja, da li je moguće gađanje preko, pored krila i kroz međuprostore vlastitih snaga, mogućnost djelotvornog zaklanjanja i prikrivanja i sl.) i
• snaga i mogućnosti neprijatelja (karakterizira ih stupanj i kvalitet utvrđivanja njegovih snaga, organizacija paljbenog sustava i sredstava potpore, zaprečavanje ispred prednjeg kraja, zaklonjenost i prikrivenost vatrenih točaka, borbeni moral postrojbi i sl.)
Pri gađanju otkrivenih ciljeva, prvo se gađa onaj koji najviše ugrožava napad postrojbe. Grupni i osobito važni pojedinačni ciljevi načelno se gađaju usredotočenom vatrom, a ukoliko se pojavi više različitih ciljeva jednake važnosti, snajperski par ili grupa snajperista dijele vatru na njih. Izbor trenutka početka gađanja i djelovanja snajperista u odnosu na uvjete izvođenja napada zavisi imaju li snajperske puške prigušivače pucnja ili ne, samim time, želi li se postići iznenađenje ili to nije primarno. U načelu, djelovanje snajperista koji nisu opremljeni prigušivačima pucnja počinje početkom napada. Pripremu elemenata za gađanje svakog cilja snajperisti izvode samostalno.

Borbeno djelovanje snajperista u naselju
U naseljenim mjestima (osobito većim gradovima) koncentrirana je gospodarska, uslužna i druga djelatnost, nužna za egzistenciju ljudi i vođenje rata, a osim toga veći gradovi predstavljaju političke, ekonomske i kulturne centre užih i širih društvenih zajednica. Zbog toga, naselja predstavljaju objekte od izuzetnog političkog, vojnog i ekonomskog značaja za svakog agresora, a veličina naselja i njegove unutarnje karakteristike najneposrednije utječu na jačinu, sastav i način korištenja postrojbi u borbi. U vojnim doktrinama većine suvremenih oružanih snaga borbena djelovanja u naseljima, osobito u većim urbanim centrima, tretiraju se kao izuzetno složene i neizvjesne operacije, koje zahtijevaju temeljite pripreme, solidnu organizaciju, te maksimalnu inicijativu i snalažljivost časnika i vojnika. Zbog specifičnih okolnosti u kojima se razvijaju borbena djelovanja u naseljima, izuzetnu važnost imaju snajperisti, a iskustva iz gotovo svih ratova novijeg doba ukazuju na njihovu dominantnu ulogu prilikom uličnih borbi (slika br. 7). Isplativi objekti djelovanja snajperista u naseljenom mjestu obično su:
• protivnički časnici,
• suradnici protivnika,
• nositelji okupacijske vlasti,
• središta veze i zapovjedna mjesta,
• skladišta goriva, streljiva i druge vojne opreme,
• motorna vozila, helikopteri i njihove posade,
• stražari pred objektima i sl.

Baziranje i djelovanje snajperista u većim naseljima potpuno je izvodljivo i omogućuje djelotvorno prikrivanje učestalim promjenama mjesta baziranja. U manjim naseljima, baziranje i snajperska djelatnost zahtijevaju posebne mjere konspiracije i prikrivanja, a snajperske akcije moraju biti kratkotrajne, uz brzo izvlačenje i tijesnu suradnju s mještanima.

Pri djelovanju u naseljima, svaki snajperist ili grupa snajperista moraju brzo procjenjivati situaciju i samostalno donositi odluke, pa se snajperistima koji vode borbu u naseljenim mjestima najčešće daju općenite zadaće i to za razmjerno duže vremensko razdoblje, dok su konkretne zadaće relativno rijetke. U naseljima snajperisti načelno djeluju s viših objekata (krovova, tavanskih prostora, terasa i balkona, viših katova i sl.) zbog bolje preglednosti (slika br. 8), ali isto tako nisu rijetka snajperska djelovanja s ulica, prizemnih prostorija, krošnji drveća i žbunja po gradskim parkovima i dr. Takve okolnosti pružaju široke mogućnosti djelotvornog prikrivanja. Najbolji način prikrivanja je zauzimanje paljbenog položaja u zgradama s većim brojem prozora, vrata, ispusta i drugih otvora. Pri tome, poželjno je da snajperist gađa iz unutrašnjosti prostorije (unatoč relativno velikom sužavanju vidnog polja i samim time ograničavanju prostora koji se promatra i gađa), a ne neposredno na otvoru (slika br. 9). Snajperist paljbeni položaj mora posjesti u strogoj konspirativnosti i prikrivenosti, pri čemu se niti jednim postupkom ne smije stvoriti sumnja zbog čega se nalazi u određenom području. Ukoliko u jednom naselju djeluje više snajperista ili snajperskih parova, njihova aktivnost mora biti koordinirana po mjestu i vremenu. Odgovorni zapovjednik načelno mora znati koja grupa u kojem dijelu grada izvodi snajpersku aktivnost. Tijekom borbi u naseljenom mjestu osobito učinkoviti su snajperisti s puškama opremljenim prigušivačima ili razbijačima pucnja, a s druge strane, za razliku od prikrivanja na zemljištu izvan naselja, maskirna odora i odgovarajuće mreže za zaklanjanje puške i optičkog ciljnika, nisu od primarnog značaja za učinkovito prikrivanje u urbanim sredinama.

Zaključak
Intenzivni tehnološki razvoj radikalno je promijenio strukturu suvremenih oružanih snaga, kao i doktrinu njihove uporabe na svim razinama. Borbena djelovanja klasičnih snaga naoružanih impresivnom količinom visoko sofisticiranih proizvoda moderne tehnologije i industrije naoružanja, iz temelja su promijenila prirodu vođenja konvencionalnih ratova. Sukladno novim zadaćama, ustrojavaju se i snage koje su u stanju djelovati u potpuno izmijenjenim uvjetima konvencionalnih borbenih djelovanja zasnovanih na principima doktrine C3I operacija. Osim toga, suvremeni rat više nego ikad ranije, duboko je prožet promišljanjem uporabljenih konvencionalnih sredstava, otpornosti cilja, njegovim uništenjem, te cijenom koštanja. Drugim riječima, velika pozornost se pridaje utrošku ubojnih sredstava potrebnih za izbacivanje iz stroja jednog neprijateljskog vojnika ili nekog borbenog sredstva i to na svim razinama – od taktičke do strategijske. Nove doktrine, zahvaljujući upravo dostignutoj tehnološkoj i industrijskoj razini, mijenjaju uporabu svih raspoloživih borbenih potencijala (od specijalnih postrojbi do novih konvencionalnih oružja povećanog ubojnog i razornog djelovanja na cilju), pri čemu se insistira na visokoj preciznosti većine oružanih sustava. U tom kontekstu, znatno je promijenjena uloga suvremenog pješaštva, koje u prednji plan ističe snajpersku djelatnost kao najučinkovitiji način pješačke borbe i najprecizniji oblik primjene streljačkog naoružanja. Sukladno tome i razvoj suvremenog streljačkog naoružanja podrazumijeva masovnu primjenu optičkih ciljnika, uglavnom kolimatorskog tipa, kojim će biti naoružano cjelokupno pješaštvo, međutim takvo povećanje preciznosti prosječnog strijelca ne znači i potiskivanje u drugi plan snajperizma, kao specifičnog oblika visoko precizne i učinkovite borbene djelatnosti.

Iskustva iz svih oružanih sukoba nakon II. svjetskog rata, osobito iskustva iz asimetričnih sukoba s kraja XX. i početka ovog stoljeća, pokazuju veliku važnost snajperista i snajperske borbe u sklopu cjelokupnih borbenih djelovanja (slika br. 10). Osim toga, terorizam je postao svakodnevnica suvremenog svijeta, te iako generalno osuđivan, sve prisutniji i nezaobilazni oblik političke borbe, pa i specifični čimbenik kompleksnih međunarodnih odnosa. Zbog svoje učinkovitosti, snajperska djelatnost postala je sastavni dio terorističkih, ali i protuterorističkih aktivnosti (političke atentate najsigurnije će izvršiti dobro uvježban strijelac opremljen pouzdanom snajperskom puškom), a jednako tako, učinkovita borba s teroristima zahtijeva posebno uvježbane specijalce u čiji sastav su obvezno uključeni i snajperisti.

Marinko OGOREC