Na inženjerijskom poligonu “Cerovac“ četrdesetak je polaznika specijalističke obuke koju provodi Inženjerijska pukovnija HKoV-a. Obučavaju se za pionirsku, pontonirsko-amfibijsku i strojno-graditeljsku specijalnost. Dvanaestotjedna obuka započela je još u listopadu, a buduće inženjerce posjetili smo u predzadnjem tjednu tijekom jedne od vježbi u sklopu završnog taborovanja…

Od kraja ove godine rod inženjerije OSRH bogatiji je za niz vojnikinja i vojnika koji su završili specijalističku obuku koju je provela Inženjerijska pukovnija Hrvatske kopnene vojske. Naravno, inženjerija je širi pojam i postati specijalist u tom rodu traži vrlo precizno profiliranje. U ovom su se slučaju polaznici, njih ukupno četrdesetak, obučavali za pionirsku, pontonirsko-amfibijsku i strojno-graditeljsku specijalnost. Dvanaestotjedna obuka započela je još u listopadu, a Hrvatski vojnik posjetio je buduće inženjerce na Inženjerijskom poligonu “Cerovac” kod Karlovca tijekom predzadnjeg tjedna. Bili su zauzeti jednom od vježbi u sklopu završnog taborovanja. Sve je, kako se vidjelo, bilo organizirano u potpunom redu, svi su polaznici morali biti zaokupljeni, ako ne praktičnim zadaćama, onda pažljivim promatranjem postupaka koje su, vođeni instruktorima, provodili njihovi kolege. Oči ispod kaciga svima su širom otvorene, to su mladi ljudi s primjetnom dozom profesionalne znatiželje i entuzijazma. Svi su dragovoljni vojni rok prošli u zadnje dvije godine, ali većina dolazi iz zadnja dva naraštaja. Ono što je bilo itekako vidljivo jesu oprez te rigorozne mjere sigurnosti jer se radi i s eksplozivnim sredstvima.
“Taborovanje zaokružuje obuku, tu polaznici moraju prikazati sva stečena znanja i vještine,” objašnjava nam satnik Krešimir Sudarić, voditelj obuke i zapovjednik Satnije za obuku Inženjerijske pukovnije. Moraju pokazati mnogo, jer na kraju krajeva, svi će vrlo brzo u postrojbe, dio u samu Pukovniju, dio u inženjerijske postrojbe gardijskih brigada, a dio u Zapovjedništvo za potporu. Iako će tamo, na svojim ustrojbenim mjestima i poslovima, steći ona ključna iskustva, ona početna teško se mogu nadoknaditi.
Obuka je koncipirana tako da bude konstantna, a kombinacija je teorije i praktičnog rada. Čini se da nema dugog boravka u učionicama jer polaznici, čim usvoje određeno znanje, izlaze na poligone i provode što su naučili u praksi. Sve se zaključuje završnom vježbom, koja je za pionirsku specijalnost zamišljena tako da eksplozivnim sredstvima ruše razne elemente, pontonirci rade na jezeru, a graditelji su na inženjerijskim strojevima i sredstvima. Inženjerijski poligon “Cerovac” ispunjava sve zahtjeve koje postavlja inženjerijska obuka.
Satnik Sudarić cijeli naraštaj opisuje pozitivno: “Vrlo sam zadovoljan njima. Pokazuju veliku dozu zainteresiranosti, a ono što je najbitnije jest da shvaćaju način funkcioniranja vojnog sustava i spremni su ga prihvatiti. Žele raditi na sebi, učiti, usvajati nove vještine, ne žele se poboljšati samo kao vojnici, nego i kako osobe.” Ne zaboravimo, takav stav trebaju podržati i instruktori te svi zaduženi za izradu i provedbu obuke, stoga pažljivo prate i implementiraju sve stručne i NATO-ove standarde, taktike, tehnike i procedure. “Da bismo prenijeli znanje na mlade vojnike, trebamo i mi stalno poboljšavati sebe,” tvrdi voditelj obuke. Veseli ga što među instruktorima uz iskusne pripadnike sad ima i nove, kojima su nedavno dodijeljeni prvi dočasnički činovi, a koji su im, kako je rekao: “apsolutno dostojni nasljednici”.

vojnik Davor KOVAČ (strojno-graditeljska specijalnost)
Bez obzira na različite specijalnosti, mi polaznici na taborovanju se nadopunjujemo, jedni bez drugih ne možemo i jedino tako možemo djelovati kao vojnici. Kraj obuke iznimno je zanimljiv, ovdje na poligonu radimo vrlo zahtjevne vježbe sa strojevima, ali i uz uporabu eksploziva. Mogu reći da će nam ova praksa dobro poslužiti u budućnosti. Sam poligon je “pravi teren”, raznolik je, ima i brda i šuma i voda, moramo se prilagođavati različitim prirodnim i vremenskim uvjetima, a tako će biti i u postrojbama.

vojnikinja Jelena VUJEVIĆ (pionirska specijalnost)
Za zapovjednike i instruktore mogu reći da su odlični. Dijele s nama iskustva, pa i ona iz Domovinskog rata. I iz tih se priča može puno naučiti, a ne ustručavamo se upitati ih ako nas nešto zanima. Dragovoljno služenje završila sam u srpnju ove godine, a poziv da postanem djelatna vojnikinja jako me obradovao, odmalena sam željela ući u vojsku. Drago mi je i što sam u pionirskoj specijalnosti, to je pravi izazov koji donosi i veliku odgovornost, prvo prema kolegama, a onda prema samoj sebi. No, instruktori nam pomažu da se suočimo s tim izazovom.

vojnik Danijel OŠTRINA (pontonirsko-amfibijska specijalnost)
Većinu praktičnog rada provodimo na jezerima, učimo kako što učinkovitije svladati vodene zapreke, radimo sa skelama, čamcima, izvanbrodskim motorima… Svjestan sam da je naša specijalnost bitna u modernim vojnim doktrinama u kojima se traži pokretljivost i brzina postrojbi. Budućnost? Želim dati sve od sebe, stalno raditi na svojoj psihofizičkoj spremnosti i uhvatiti prvu priliku za dočasnički čin. Gledam je i kroz međunarodne misije.

Domagoj VLAHOVIĆ, Foto: Tomislav BRANDT