Malezijska kraljevska mornarica je ustrojila svoju specijalnu postrojbu. Njezin puni naziv je Pasukan Khas Laut (PASKAL)

Postrojbu PASKAL čine visokoobučeni komando časnici i dočasnici ali i bivši pripadnici tzv. Sigurnosne regimente. Neki od pripadnika te specijalne mornaričke postrojbe smješteni su na umjetnim bazama u Spartly otočju, odnosno na vrlo važnim i strateškim točkama malezijske pomorske ekonomske zone. Postrojbe PASKAL-a opremljene su najmodernijim “hi-tech” naoružanjem i opremom, a neslužbeni izvori govore da ovu postrojbu, osim vlade financijski podupiru i naftni konzorciji koji eksploatiraju naftu unutar malezijske ekonomske zone i teritorijalnih voda. Ne smije se zanemariti da je jedna od najvažnijih zadaća PASKAL-a upravo zaštita platformi za vađenje nafte, prekrcajnih terminala i naftnih instalacija na malezijskoj obali i obalnom pojasu.

Postrojba kakva je danas ustrojena je 1. listopada 1980. Sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, tijekom velikih napora koje je malezijska vlada ulagala u modernizaciju svojih OS-a, nepobitno je utvrđena potreba ratne mornarice za specijalnom postrojbom osposobljenom za moderno pomorsko komando ratovanje. Prva skupina od ukupno 30 mornaričkih časnika i dočasnika upućena je još 1975. u bazu Sungai Udang, gdje su je obučavali instruktori iz 21 GGK-a. Takva praksa obuke mornaričkog ljudstva nastavila se sve do 1. listopada 1980., kada je osnovana posebna specijalna postrojba pod zapovjedništvom mornarice. Neposredan povod njezinom ustrojavanju svakako je bilo i malezijsko proglašavanje EEZ-a (Eskluzivne ekonomske zone) koji se protezao do udaljenosti od 200 NM od malezijskih obala. Dodatni motiv svakako je bio i zaštita nacionalnih interesa u akvatoriju otočja Spartly, u čijem su podmorju pronađene velike zalihe nafte i oko čijeg se teritorijalnog integriteta spore uz Maleziju još i NR Kina, Filipini, Tajvan i Vijetnam.

Brojčana snaga specijalne mornaričke postrojbe PASKAL nije poznata, ali bolje upućeni smatraju da ima do 1000 pripadnika koji su podijeljeni u dvije glavne operativne grupacije. Prva operativna grupa pod nazivom PASKAL – 1 raspoređena je u pomorskoj bazi Lumut, dok se druga operativna grupa nalazi u bazi Sri Semporna. Koliko je poznato, dio snaga grupacije Paskal – 2 smješten je u pomorskoj bazi Teluk Sepanggar.

Ustroj PASKALA sastoji se od nekoliko satnija koje se sastoje od tri voda koji broje svaki po 14 ljudi. Najmanja organizacijska jedinica je udarna grupa (Boat Troop – posada jurišnog čamca) koja je sastavljena od 7 ljudi. Unutar svake satnije zastupljene su sve specijalnosti kojima raspolaže PASKAL, što je vrlo značajno jer tako svaka satnija može samostalno “pokrivati” vrlo širok spektar borbenih zadaća od npr. protuterorističkih djelovanja, preko destruktivnih eksplozivnih rušilačkih misija u dubokim i plitkim vodama do jurišnih i snajperskih prepada s mora prema kopnu. Unutar ustrojbene sheme PASKALA odnosno njegovih operativnih grupa Paskal-1 i Paskal – 2 nalaze se tzv. borbeno – obavještajni timovi odnosno na malezijskom znani i kao Tim Risik Gempur koji su zaduženi za prikupljanje obavještajnih podataka na terenu i telekomunikacijske zaštićene sustave veza.

Kao i kod svih drugih specijalnih postrojbi tako se i od pripadnika PASKALA zahtjeva da budu psihofizički zdravi, čvrsti i agilni. Svaki kandidat koji se dragovoljno prijavi na selekcijski tečaj mora proći kroz tromjesečnu temeljnu komando obuku koja se provodi u pomorskoj bazi Lumut. Nakon toga kandidati se upućuju u SWTC (Obučni centar za specijalno ratovanje) u Sungai Udangu gdje uvježbavaju temeljne padobranske vještine i ronjenje. Kandidati koji uspiju savladati ova prva dva tečaja nastavljaju s naprednom obukom prvog stupnja gdje kandidati pohađaju različite tečajeva iz područja kao što su: poljska medicina, komunikacije, eksplozivi, električno i mehaničko popravljanje opreme itd.

Svi pripadnici postrojbe PASKAL moraju se podvrći i dokazati svoju fizičku spremnost svaka tri mjeseca. Fizička testiranja između ostalog uključuju i:
• Trčanje na 7,5 km pod punom opremom za 24 minute (za sve mlađe od 24 godine)
• Plivanje na 1,5 km ispod 25 minuta
• Plivanje na 6,5 km pod punom opremom i s osobnim oružjem ispod 120 min.
Osim toga pripadnici PASKALA moraju zadovoljiti i neke “općenite” zahtjeve kao npr.:
• Dnevni / noćni padobranski doskok na točkasti cilj na kopnu i vodi
• Plivanje slobodnim stilom na stazi od 1,5 km ispod 31 minute
• Preživljavanje u vodi zavezanih ruku i nogu
• Ronjenje bez aparata za disanje na dubinama od minimalno 7 metara

Operativci PASKALA danas već rutinski izvode zajedničku obuku s britanskim SAS-om, australijskim i novozelandskig mornaričkim jurišno-diverzantskim timovima (assault and explosive clearence teams), indonezijskom mornaričkom postrojbom KOPASSKA, dočim alpinističke vještine savlađuju u zajedničkim vježbama s francuskim specijalcima. Odlukom Nacionalnog sigurnosnog vijeća od 26. kolovoza 1991. godine postrojba PASKAL je određena je kao glavna namjenski organizirana snaga i nositelj kontraterorističkih aktivnosti u čijoj je domeni zaštita i obrana svih naftnih platformi ( njih preko 30) , tankera kao i rafinerijskih instalacija u Maleziji.

Istim aktom PASKAL je određen kao jedan od glavnih elemenata u ustroju i razvoju Pasukan Aturgerak Cepata (PAC) odnosno malezijskih snaga za brze reakcije. Osim nadzora nad strateškim objektima i naftnim instalacijama od državne važnosti, PASKAL je također zadužen za izvođenje protu-piratskih aktivnosti kako u domaćim vodama tako i na temelju sklopljenih međudržavnih sporazuma sa Singapurom i Indonezijom i u međunarodnim vodama strateški važnih pomorskih tjesnaca.

Posebice je zanimljivo da se određene snage PASKALA nalaze raspoređene na umjetno sagrađenim kontrolnim nadzornim postajama unutar akvatorija atolskog arhipelaga Swallow. Jedna od glavnih tamošnjih baza PASKALA stacionirana je na malenom otočiću Layang – Layang (površine samo 0,1 km2 ), izgubljenog u Južnom Kineskom moru i udaljenom od kopna gotovo 190 NM (~ 350 km). Budući da se radi o arhipelagu od nekoliko stotina otoka, otočića, hridi i atola koji se nalaze unutar Spartly spornog otočja, tamo je nerijetko znalo doći i do ozbiljnijih vatrenih okršaja posebice s kineskom i vijetnamskom ratnom mornaricom. U posljednje vrijeme to područje je pod intenzivnim nadzorom malezijskog zrakoplovstva i mornarice, posebice njene specijalne postrojbe PASKAL.

PASKAU
Malezijsko ratno zrakoplovstvo raspolaže sa specijalnom postrojbom čiji je puni naziv Pasukan Khas Tudara doduše, poznatija je po svom skraćenom nazivu (akronimu) Paskau i čiji su pripadnici vizualno prepoznatljivi po svojim svijetlo plavim beretkama. Svojevremeno, PASKAU nije bio od strane malezijskog vojnog vrha prepoznat kao postrojba specijalne namjene koju treba razvijati. Svoj specijalni status ova postrojba je dobila prvenstveno zbog svojih zračno – desantnih sposobnosti. Osnovno jezgro PASKAU-a, odmah nakon njegovog formiranja činili su dotadašnji pripadnici GGK postrojbe. Inače PASKAU je formiran 1970. godine nakon jednog oružanog napada militantne frakcije Malajske komunističke partije na jednu od zrakoplovnih baza malezijskog zrakoplovstva. U minobacačkom napadu bilo je dosta žrtava i materijalne štete te nekoliko uništenih zrakoplova.

Nešto kasnije malezijsko RZ formiralo je posebnu regimentu (bojnu) nazvanu Regimen TUDM koja je sadržavala tzv Handau specijalnu satniju koja je u svom ustroju imala i CART (Combat Air Rescue Teams) borbene timove za spašavanje i izvlačenje posada oborenih letjelica. Uloga Regimen TUDM bila je izvršavanje borbenih zadaća u potrazi, lociranju, spašavanju, izvlačenju i transportu do najbližih vlastitih baza i bolnica letačkog osoblja oborenog iza neprijateljskih linija. Isto tako, što je među malezijskim pučanstvom uvijek bilo puno draže i popularnije – spašavanje civila prilikom različitih vremenskih nepogoda i prirodnih katastrofa kojima taj tropski dio svijeta nikada nije oskudijevao. Također, postrojbe PASUKAN-a imaju zadaću zaštite i eliminacije terorista odnosno bilo kakvih neprijateljskih regularnih, specijalnih ili nekonvencionalnih snaga koje bi eventualno napale zračne baze, instalacije i letjelice malezijskog ratnog zrakoplovstva. Regimen TUDM je službeno promijenila svoj naziv u PASKAU 1996. godine.

Unutar ustroja PASKAU-a (čija brojčana snaga nije poznata javnosti) danas se nalaze dvije manje organizacijske cjeline: FPT (Force Protection Team – zaštitni tim) i AWS (Assault Wings Squadron – jurišni tim). Današnji popis zadaća specijalne postrojbe malezijskih zračnih snaga uključuje između ostalog:
• CSAR operacije spašavanja pilota i vojnika na neprijateljskom teritoriju
• Markiranje ciljeva laserskim obilježivačem ciljeva
• Osiguranje sigurnosti bazama malezijskog RZ
• Kontra-terorističke zadaće
• Spašavanje talaca i rješavanje talačkih kriza
• Nekonvencionalno ratovanje
• Dubinsko izviđanje i obavještajni rad
• CQB zadaće u urbanom okolišu
• HALO-HAHO izviđanje

Državna policija
U razdoblju borbenih okršaja s komunističkim pobunjenicima, malezijska državna policija je imala ustrojenu posebnu (paramilitarnu) postrojbu u rangu brigade pod nazivom Pasukan Polis Hutan (PPH). PPH brigada je u svom sastavu imala nekoliko bojni od kojih je jedna slovila kao elitna i bila je poznata kao 69. Komando bojna ili VAT 69. Oznaka 69 se odnosila na godinu formiranja – 1969. Osim toga, u tadašnjem ustroju policije egzistirala je i “klasična elitna” postrojba Unit Tindakan Khas (UTK) koja je bila organizirana u približan oblik SWAT (Special Weapon Anti-teroristic) zaštitnih timova i koja je imala zadaću bliske zaštite malezijskih dužnosnika. Nakon što su komunistički pobunjenici i njihov gerilski pokret 1989. godine položili oružje nakon gotovo 20-godišnjeg otpora, 69. Komando bojna (VAT 69) je imao velikih organizacijskih problema jer mu vlada i policijski vrh nikako nisu mogli definirati i naći pravu ulogu u novom ustroju policije. Konačno u prosincu 1997. PPH brigada je bila preinačena u tzv. Pasukan Gerakan Am (PGA) – odnosno u pričuvni sastav, dočim su obje policijske specijalne postrojbe, 69. Komando bojna (VAT 69) i UTK kao takve raspuštene a od probranog ljudstva obiju postrojbi formirana je nova elitna policijska specijalna postrojba pod imenom Pasukan Gerakan Khas (PGK).

Oružje i oprema
Slično kao i sve specijalne postrojbe svijeta tako i malezijski specijalci koriste najsuvremenije i višekratno provjereno oružje. U širokom asortimanu mogu se naći pištolji i revolveri kao što su Browning HP, Glock 17, Glock 18, Glock 19, Sig Sauer 226, Colt M1911, HK P9S, HK Mark 23 itd. Asortiman jurišnih pušaka sastoji se od američkih M16A1, HK G36C, Sig Sauer 552, Steyer AUG. Tipični primjerci poluautomatskog oružja su HK MP5 (u različitim inačicama). Veći kalibri zastupljeni su borbenim sačmaricama tipa Benelli M3, Franchi SPAS-12, Mossberg 500 te nekoliko Remingtonovih modela poput M870 Tactical i M1100. Široko korištene su strojnice tipa M60 i FN Minimi kao i snajperske puške najeminentnijih svjetskih proizvođača.

Tijekom posljednjih desetak godina malezijske OS su znatno modernizirane a taj proces je dobrim dijelom zahvatio i specijalne postrojbe. Osim najmodrenijeg naoružanja one konstantno zanavljaju i specijalnu opremu nastojeći pratiti najmodernije trendove u svijetu (naravno, onoliko koliko to dopušta vojni proračun).

Stoga nije nikakvo čudo uočiti na dostupnim snimkama i najmoderniju opremu poput protupješačkih radara, osobnih IC noćnih uređaja, suvremenih komunikacijskih uređaja, posebno izbalansiranog streljiva koje koriste mornarički komandosi, padobrani-krila, HALO-HAHO padobranska oprema pa čak i specijalne komando-ronilice, laserski obilježivači ciljeva i druga softificirana oprema.
Uz korištenje moderne opreme i naoružanja malezijski specijalci su također kao i većina sličnih postrojbi iz ekvatorijalnog pojasa ostali vjerni i nekim tradicionalnim prašumskim oružjima i opremi koja je uvijek djelotvorna pa čak i onda kada ona moderna oprema zakaže pred prirodnim silama koje producira vruća i vlažna klima.

Malezijske specifičnosti
Glavna malezijska specifičnost je ujedno i najveći problem Malezije. Radi se naravno o nekompaktnosti državnog teritorija. Malezija se teritorijalno sastoji od dva dijela: kopnenog (zapadnog) smještenom na Malajskom poluotoku i drugog, istočnog, smještenog na otoku Borneu. Ukupna površina zemlje iznosi 329 758 km2 a međusobna udaljenost između dva dijela koje razdvaja Južno kinesko more iznosi 345 NM odnosno 640 km. Obalna crta Malezije proteže se u duljini od preko 2250 km dočim se najviši vrhunci na Borneu uzdižu i preko 4000 m. Duljina kopnenog (poluotočnog) dijela iznosi 800 a širina 330 km. Otočni dio Malezije širok je 275 i dugačak skoro 1130 km. Ne treba ni napominjati posebnu specifičnost tropskog geopoložaja na poveznici plovnih putova iz Pacifika u Indijski ocean. Sve ove zemljopisne zanimljivosti samo su okvir stvarnih problema koje u golemom prostoru imaju u ostvarenju svojih zadaća malezijske specijalne postrojbe.

Igor SPICIJARIĆ