Prijetnje s kojima se danas suočavamo tako su složene da se nijedan narod ne može sa svim problemima i izazovima suočiti samostalno. U današnjem su složenom svijetu savezi, partnerstva i prijateljstva važniji nego ikad prije. U takve odnose treba uložiti napor, biti im posvećen i podijeliti rizik suradnje…

Prvi čovjek Zapovjedništva za specijalne operacije Sjevernoatlantskog saveza, izvorno pripadnik američkog Navy SEAL-a, posjetio je početkom ožujka Republiku Hrvatsku i sastao se s više političkih i vojnih dužnosnika, uključujući Predsjednicu Republike, ministra obrane i načelnika GS OSRH. Cilj posjeta bilo je produbljivanje suradnje njegova Zapovjedništva s hrvatskim institucijama, ali i promocija vojnih specijalnih postrojbi i operacija. U Zapovjedništvu djeluje i hrvatski časnik, bojnik Andrija Mihanović, no možda će ih uskoro biti i više…

Kako je vaše Zapovjedništvo ustrojeno i koje su njegove temeljne zadaće?
Moja organizacija, Zapovjedništvo za specijalne operacije, nalazi se u Monsu, Belgija, pored Savezničkog zapovjedništva snaga za Europu. Ustrojeno je prije deset godina kao rezultat dijeljenih iskustava specijalnih operacija raspoređenih po svijetu. Članice NATO-a uvidjele su da su specijalne snage koje surađuju u Afganistanu iznimno sposobne. Istodobno, bio nam je izazov kako uskladiti sposobnosti raznih zemalja, dijelom i zato što su neke članice NATO-a s istoka Europe bile organizirane prema sovjetskom nacrtu.
Zapovjednici specijalnih snaga bili su suglasni u tome da su njihove snage dobro obučene, ali da na različite načine komuniciraju i provode operacije. Naučivši lekciju iz probnih multinacionalnih operacija raspoređenih po svijetu, zapovjednici su vjerovali da je važno osnovati organizaciju koja bi ujedinila sve specijalne snage s ciljem poboljšanja interoperabilnosti i komunikacije. Nadalje, vjerovali smo da će pojačana suradnja dovesti do sklada i većeg utjecaja. Zapovjedništvo je nastalo kao rezultat naših ideja, a s ciljem razvoja interoperabilnosti. Usredotočeni smo na tri prioritetna područja.
Kao prvo, učimo od zemalja članica, razvijamo akademske programe i nudimo tečajeve saveznicima i partnerima, čime u konačnici razvijamo sposobnosti NATO-ovih specijalnih operacija. Počeli smo s malim brojem tečajeva, a do danas smo ih razvili 26 različitih. To je naš glavni oslonac i jedan od načina kojim pridonosimo Savezu.
Druga stvar kojom pridonosimo Savezu jest ratno planiranje. Dio Zapovjedništva posvećen je razvoju ratnih planova, kojima bismo pružili potporu Savezu u slučaju borbenih operacija. Pritom mislim i na manje i na veće operacije.
Treće što činimo za Savez jest savjetovanje specijalnih operacija. Tijekom borbenih operacija, moje Zapovjedništvo savjetuje u prvom redu zapovjednika savezničkih snaga u Europi i Zapovjedništvo NATO-a o uporabi specijalnih operacija.

Koja su najvažnija postignuća od ustrojavanja Zapovjedništva?
Nije to samo jedna stvar, nego kombinacija ljudstva i naše sposobnosti brze prilagodbe. Time dajemo svoj doprinos zemljama članicama i Savezu. No, kad bih morao navesti najveća postignuća, rekao bih da je to prilagodba Zapovjedništva potrebama Saveza, razvoj svijesti o specijalnim snagama te jačanje i integriranje specijalnih snaga. Specijalne snage igraju važnu ulogu u sigurnosti zemalja članica. Smatram da je povezivanje njihovih komplementarnih sposobnosti veliko postignuće.

Kako biste opisali pojmove specijalne operacije i specijalne snage?
Volio bih da postoji drugi naziv za specijalne operacije. Kažem to jer mi se katkad čini da postoji predodžba da su sudionici u specijalnim operacijama specijalni ljudi. Ne slažem se nužno s tim. Obični smo ljudi specijalizirani za određene stvari. Postoji puno knjiga i filmova o specijalnim operacijama, koji stvaraju sliku o nama kao akcijskim junacima. Mislim da je filmska fikcija zaslužna za raširenost te predodžbe.
Istina je da specijalne snage imaju specijalizirane vještine, ali čvrsto vjerujem da one moraju surađivati s konvencionalnim snagama kako bi pojačale svoj učinak. Naše sposobnosti najbolje dolaze do izražaja ne onda kad djelujemo samostalno, nego kad surađujemo s drugima koji mogu pružiti potporu našim misijama. Naučili smo to u zadnjih petnaest godina tijekom kontinuiranih operacija u područjima kao što su Afganistan, Irak, Sirija i Afrika. Moramo surađivati sa što više organizacija kako bismo mogli primijeniti svoje specijalizirane vještine.
Dakle, da odgovorim na pitanje: imamo specijalne vještine i specijalnu obuku, ali nemamo monopol nad junaštvom ili vojnom nadmoći. Igramo sporednu ulogu unutar šireg konteksta.

Koliko danas članice NATO-a inzistiraju na samostalnom djelovanju vlastitih specijalnih postrojbi? Čuvaju li svoje tajne i specijalnu obuku za sebe?
To je povezano s prethodnim pitanjem. Element tajnosti i jednostranih misija razlikuje se od zemlje do zemlje. Neke zemlje drže specijalne operacije izolirane i taje od drugih sve što rade. Druge pak zemlje, uključujući i moju, dijele što je više moguće informacija o svojim aktivnostima kako bi imale koristi od odnosa s drugim organizacijama. Kao što sam rekao, dobivamo iznimnu potporu od uobičajenih snaga, policijskih snaga i naših obavještajnih organizacija. Zbog toga svi zajedno napredujemo.

Sprema li se veći broj zajedničkih vježbi i obuka specijalaca iz članica NATO-a?
Da, nastojimo proširiti svoje pothvate u pravim područjima. Zadnjih desetak godina usredotočili smo se na manje hitne operacije. Sad želimo testirati svoje sposobnosti u većim operacijama. S gledišta Saveza, možemo raspoređivati snage u Afganistan i druga područja radi sudjelovanja u hitnim operacijama ili manjim protuterorističkim borbama. No, neke prijetnje s kojima se danas suočavamo razlikuju se od onih s kojima smo se suočavali prije puno godina. Cilj nam je biti u stanju provesti cijeli raspon operacija. Da bismo to postigli, moramo provoditi zajedničke operacije s regionalnim pristupom u kojima sudjeluje više zemalja.

Izvorno ste američki mornarički specijalac. Postaju li specijalne postrojbe unutar različitih grana sve sličnije jedne drugima ili se sve više specijaliziraju?
I da i ne. Ponovno ću se osvrnuti na svoju zemlju. Kad sam se prije više od trideset godina pridružio mornarici, nismo puno surađivali s drugim organizacijama. Usredotočili smo obuku na pružanje potpore našoj mornarici. Otad smo napredovali i danas tješnje surađujemo s drugim službama. Osim toga, u mnoge su naše operacije i obuke uključeni međunarodni partneri. Kad pojačate obuku, počnete naginjati ka dijeljenju informacija i taktika. Brzo učite jedni od drugih, zbog čega se taktike razvijaju i nalikuju jedna drugoj. Međutim, kao mornarički specijalci želimo zadržati nadmoć na moru. Iako djelujemo slično kao kopnena vojska na kopnu, znamo da je naša osnovna zadaća da budemo pomorska snaga. To je polje u kojem želimo biti specijalizirani. Dakle, počinjemo nalikovati jedni drugima, ali ostajemo usmjereni na pomorstvo.

Koliko je važnost specijalnih postrojbi i operacija narasla u zadnjih tridesetak godina?
Uloga specijalnih snaga sve je važnija i one sve više prevladavaju u našoj kolektivnoj obrani. Što je još važnije, vojni i politički vođe izvan specijalnih operacija znaju kako ih iskoristiti. Kad se sjetim hladnog rata, nisam siguran da su konvencionalne snage ili vodstvo znali kako učinkovito iskoristiti specijalne operacije. Također nisam siguran ni jesu li specijalne snage znale kako primjereno organizirati i iskoristiti svoje sposobnosti.
Učimo kako biti relevantni. Od terorističkog napada 11. rujna 2001. godine specijalne snage igraju važnu ulogu u provedbi protuterorističkih operacija. To ne znači da ćemo imati vodeću ulogu u svakom sukobu. No, u zadnjih desetak godina razvili smo puno sposobnosti i imali smo značajan utjecaj. Naš izazov za budućnost jest zadržavanje jednake razine važnosti i u drugim opasnim situacijama.

Javlja li se danas u vojnim specijalnim snagama širom svijeta problem popunjenosti? Mogu li kandidati odgovoriti na sve veće zahtjeve?
Razlikuje se od zemlje do zemlje. Čini se da u svakom društvu postoji samo određen dio stanovništva koji se želi baviti takvim aktivnostima. No, bitno je sljedeće: smatram da nema dovoljno specijalnih snaga. Naš je izazov: kako rasti, a pritom ne sniziti razinu naših kvalifikacija i standarda ili skratiti obuku? Naši vođe, i vojni i politički, moraju razumjeti tu dinamiku i pružiti poticaje za stvaranje okružja u kojem specijalne snage mogu novačiti, plaćati, obučavati i hraniti svoje pripadnike i njihove obitelji. Daljnji izazov jest zadržavanje ljudi koje smo obučili.

Spomenuli ste suradnju s civilnim snagama. Postaju li djelatnosti vojnih snaga sve više povezane s onima iz civilstva, tj. policijskim specijalcima?
Razlikuju se od zemlje do zemlje, ovisno o njihovim zakonima. Specijalne snage prikladne su za rad s različitim partnerima kako bi izvršile svoje misije. To uključuje specijalne policijske snage i druge elemente specijalnih snaga svake zemlje.
Koliko ste zadovoljni onim što ste vidjeli i s čim ste bili upoznati tijekom posjeta Republici Hrvatskoj?
Za početak, Hrvatska je jako lijepa zemlja. Privlačna je i ima poseban šarm. Ima bogatu povijest i ljudi su jako sposobni. Ako je Hrvatska vojska odraz vašeg društva, a vjerujem da vojske jesu odraz svojih društava, onda se Hrvatska ima čime ponositi. Smatram i da Hrvatska pametno ulaže u vojsku, kako bi se pobrinula za suočavanje s budućim izazovima.

Koliko ste upoznati s poviješću i radom hrvatskih specijalnih snaga?
Nedovoljno, ali učim o povijesti stvaranja specijalnih snaga u Hrvatskoj i njihovoj ulozi u obrani vašeg naroda.

Želite li nešto dodati na kraju?
Prijetnje s kojima se danas suočavamo tako su složene da se nijedan narod ne može sa svim problemima i izazovima suočiti samostalno. U današnjem su složenom svijetu savezi, partnerstva i prijateljstva važniji nego ikad prije. U takve odnose treba uložiti napor, biti im posvećen i podijeliti rizik suradnje. Takvi odnosi također moraju prebroditi nesuglasice. Što god se događalo na političkom polju, važno je da vojske mogu surađivati. Nažalost, to nije uvijek slučaj. No, to je nešto čemu treba težiti. Nije tajna da balkanske zemlje imaju složenu povijest. To znači puno izazova, ali i još više dobrih prilika.

Domagoj Vlahović, prevela Iva Gugo, snimio Mladen Čobanović