Kad tek uzmete u ruke knjigu o spomen-obilježjima Domovinskog rata u Sisačko-moslavačkoj županiji, prvi je dojam da je iznimno lijepo i sugestivno dizajnirana. Kad je počnete čitati, bljesne njezina prava vrijednost i domoljublje kojim su autori pristupili zahtjevnoj zadaći

Prošle je godine u Sisku u vlastitoj nakladi objavljena dvojezična, hrvatsko-engleska monografija Spomen-obilježja Domovinskog rata (1991. – 1995.) u Sisačko-moslavačkoj županiji. Autori su tog vrijednog djela, koje obaseže 534 stranice, Sanja Lončar i Ivica Pandža Orkan. Knjigu je na engleski preveo znanstveni suradnik dr. sc. Andrew Hodges. Autori fotografija su Željko Gašparović Gašo i Sanja Lončar. Recenzenti knjige su dr. sc. Sanja Galjer, red. prof.; doc. dr. sc. Branimir Janković; dr. sc. Petra Kelemen, izv. prof., svi s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sanja Lončar rođena je Siščanka, izvanredna profesorica na Katedri za nacionalnu etnologiju Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Surađuje s brojnim ustanovama, udrugama, jedinicama lokalne samouprave i srednjim školama na projektima zaštite i očuvanja baštine. Zadnjih nekoliko godina u sklopu istraživanja kulturnih krajolika dokumentira memorijalnu baštinu na području Sisačko-moslavačke županije. Ivica Pandža Orkan umirovljeni je pukovnik Hrvatske vojske, dokumentarist koji vrijedno prikuplja građu povezanu s Domovinskim ratom, načelnik Stožera obrane Sunje u Domovinskom ratu, autor knjige Vojska Krajine u Pounju i na Banovini (zapisi komšija) (Sisak, 2012.), urednik knjige Krajina kroz dokumente (Sisak, 2014.), suautor knjige koju predstavljamo.

Autori su na području SMŽ-a od ljeta 2017. do zime 2021., odnosno početka 2022., potpuno izvaninstitucionalno, popisali, evidentirali i fotografirali više od 300 različitih spomenika. Knjiga ima dva predgovora, čiji su autori magistri povijesti Tomislav Šulj i Borna Marinić. Tomislav Šulj iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HMDCDR), navodi da je cijelo područje okupirane Banovine bilo veliko poprište ratnih zločina. Od oko 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica, čak su dvije trećine na području dviju županija: Vukovarsko-srijemske i Sisačko-moslavačke. Nakon Ovčare, najveće je stratište civila Baćin u Sisačko-moslavačkoj županiji. Tomislav Šulj naglašava da je monografija jedinstvena po tome što niti jedna županija još nema u jednoj knjizi prikupljene i objavljene podatke o spomenicima smrtno stradalim osobama u Domovinskom ratu. Popisano je više od 2000 žrtava, uz napomenu da se neka imena ponavljaju jer se nalaze na dva ili više spomenika. Borna Marinić u predgovoru ističe jedinstvenost metodologije kojom su se autori služili. Uz ostalo navodi: “Ono je lišeno subjektivnih viđenja te na jednostavan, a znanstven način pred vas donosi spomen-obilježja onakva kakva jesu.”

Knjiga već na prvi pogled privlači izgledom, koji je istodobno jednostavan i sugestivan. U obliku kvadrata, mat tamnosivo-plave mramoraste boje korica na kojima je rupa i ožiljak od metka, naslova otisnutog velikim slovima, i sama izgleda poput spomenika. Prikupljena građa pregledno je predstavljena u obliku kataloga i karte spomen-obilježja. U katalogu je abecednim redom popisano 19 gradova i općina u SMŽ-u. Za svako je spomen-obilježje navedeno: jedinica lokalne samouprave u kojoj je podignuto, naselje unutar jedinice lokalne samouprave, o kakvom je obilježju riječ (spomen-ploča, spomen-soba, spomenik, križ, mural…), adresa ili lokacija, geolokacija, godina izgradnje ili otvorenja (ako je poznata), opis spomen obilježja, natpis, datum snimanja fotografije. Za ona spomen-obilježja čiji je autor poznat navedeno je i njegovo ime.  Kartu spomen-obilježja izradio je brigadir Predrag Krapljan.

O spomen-obilježjima

Autori u uvodu, uz ostalo, navode: “Spomen obilježja Domovinskog rata podizana su i oblikovana u javnom prostoru. Jednim su dijelom to istaknute lokacije u gradskim ili seoskim naseljima, poput (glavnih) trgova ili parkova, raskrižja prometnica, prostora ispred ili unutar važnijih zgrada ili ustanova (npr. crkve, zgrade općine, zgrade Društvenih domova, vojnih objekata, zgrade poduzeća i dr.) te prostori mjesnih groblja. Radi se o lokacijama na kojima su se odvili značajni događaji ili koje su odabrane kao istaknute i važne pozicije u prostoru. Nadalje, dio spomen-obilježja je na (izoliranim) lokacijama koje se nalaze izvan središnjih (i naseljenih) dijelova naselja, kao što su dubine šume, proplanci, polja i uzvisine. To su mjesta stradanja tj. lokacije pogibije, pogubljenja i masovnih grobnica. U ovoj su monografiji obuhvaćena sva navedena spomen-obilježja, uključujući centralna spomen-obilježja na mjesnim grobljima te dvije spomen-biste na pojedinačnim grobnicama. Popis ne obuhvaća pojedinačne nadgrobne spomenike poginulih i umrlih civila i hrvatskih branitelja koje se nalaze na mjesnim grobljima, kao niti ulice, trgove, parkove, ustanove i dr. koji nose nazive vezane uz Domovinski rat.”

Među nabrojenim su spomen-obilježjima i mnoga zajednička, podignuta u znak sjećanja na žrtve Drugog svjetskog rata – među kojima su žrtve fašističkog terora, kao i žrtve Križnog puta i poraća – te Domovinskog rata. Graditelji navedenih spomenika pokazali su time da svakoj žrtvi odaju dužno poštovanje.  Brojna su spomen-obilježja podignuta zahvaljujući zalaganju obitelji, prijatelja, suboraca, kolega s posla i iz sportskih klubova; kao i zalaganjem udruga proizišlih iz Domovinskog rata, jedinica lokalne i područne samouprave Sisačko-moslavačke županije te ministarstava obrane, unutarnjih poslova i hrvatskih branitelja.

Prema oblikovnim značajkama, autori monografije svrstavaju spomen-obilježja u tri skupine: U prvoj su trodimenzionalni spomenici, koji prikazuju cijelu figuru ili spomen-poprsje. Slijede spomen-ploče s tekstom postavljene na zid ili postolje te obilježja u obliku nadgrobnih spomenika. Druga skupina obuhvaća spomenike s vjerskim obilježjima, poput križeva i spomen-kapela, obično sa spomen-pločama ili natpisima. U trećoj su skupini prostori s izložbenim postavima, kao što su spomen-sobe, otvoreni prostori na kojima je izložena vojna tehnika i oprema, te otvoreni prostori na kojima su murali. Spomen-obilježja često su na uređenim površinama s posađenim cvijećem ili drvećem, klupama i stijegom. Na nekim je lokacijama uređen širi prostor, koji obično nosi naziv spomen-parka, spomen-gaja ili spomen-trga.

Istina ostaje

Kad se dogodi zlo, a svaki je rat veliko zlo, istina o tome tko je agresor, a tko žrtva, mora doprijeti što dalje i odjeknuti što jače. Dok je svojom kamerom bilježio istinu o Domovinskom ratu, 10. kolovoza 1991., nedugo prije toga navršivši 33 godine, smrtno je stradao Gordan Lederer, snimatelj Hrvatske radiotelevizije. Na vrhu brda Čukura kod Hrvatske Kostajnice 2015. godine svečano je otkriven na obljetnicu njegove pogibije spomenik Slomljeni pejzaž, u obliku velike leće s propucanim staklom. Autori spomenika su akademski kipar Petar Barišić te arhitekti Kata Marunica i Nenad Ravnić. Među onima koji su prenosili istinu o obrambenom Domovinskom ratu, s glavom u torbi i rukama na pisaćem stroju, bili su i ruski novinari Viktor Nogin i Genadij Kurinoj. Njih su 1. rujna 1991., unatoč tomu što su bili u civilnoj odjeći, u vozilu s diplomatskim tablicama te s istaknutim oznakama TV i PRESS, pripadnici paravojnih jedinica zarobili i mučki ubili. U Panjanima, naselju u sastavu Hrvatske Kostajnice, podignuto im je 2011. spomen-obilježje u obliku nepravilnog komada kamena s uklesanim prikazom pera i tinte, međunarodnim simbolom novinarstva. Posmrtni ostaci ubijenih novinara nisu pronađeni.

Iz granita poletjele

Jedan je od prepoznatljivih simbola Domovinskog rata, koji se podiže na mjestu masovnih grobnica, spomenik Golubica ili Ranjena golubica – monumentalni komad poliranog crnog granita sa simbolom križa i golubice. Spomenik je rad akademskog kipara Slavomira Drinkovića (1951. – 2016.). Prva je Golubica podignuta 1998. na Ovčari, do danas širom Hrvatske osamdesetak, što jasno svjedoči o surovosti agresije i počinjenim ratnim zločinima. U Sisačko-moslavačkoj županiji podignuto je 25 spomenika Golubica, od kojih devet na području samo jedne jedinice lokalne samouprave – Grada Gline. Slijedi Grad Petrinja, na čijem je području sedam Golubica.

---

Zauvijek predziđe

Tijekom Domovinskog rata stradale su u Sisačko-moslavačkoj županiji brojne sakralne građevine, među kojima su i one podignute na mjestu još starijih, uništenih u nekim davnim, ali također razornim potresima. Hrvatski je narod već stoljećima poznat kao predziđe kršćanstva. Rušenjem crkvi, simbola kulturnog i nacionalnog kontinuiteta i identiteta, neprijatelj je želio zatrti svaki trag hrvatskog postojanja. U tome nije uspio. Autori monografije među spomenike povezane s Domovinskim ratom uvrstili su i do temelja uništene, minirane, zapaljene crkve, koje su nakon rata ponovno izgrađene i posvećene, u identičnom obliku i na istom mjestu. Popisali su ih, opisali i fotografirali, potvrdivši time da od pred-ziđa nikad nećemo postati iza-ziđe.

---

Dođete li ikad do dubine šume, proplanka, polja ili uzvisine te ugledate divlji mak – simbol prerane smrti, ili peruniku – hrvatski nacionalni cvijet, priđite im bliže. Možda je tu kamena ploča – s inicijalima, nadimkom, punim imenom – koja čuva spomen na besmrtnu braniteljsku dušu.

---

TEKST Andrea Pavlić; Foto  Tomislav Brandt