Svrha društvenog programa organizacije osnovane 1922. u Splitu bilo je širenje svijesti o važnosti Jadranskog mora i primorja

Jadranska straža utemeljena je 19. veljače 1922. u Splitu na osnivačkoj skupštini na splitskim Prokurativama. Kao pomorsko-promidžbeno udruženje, imala je proklamirani cilj kulturnog, gospodarskog i općeg napretka područja Jadranskog mora i primorja. Među osnivačima vjerojatno je najistaknutiji bio kasniji doživotni predsjednik Jadranske straže, Starograđanin Juraj Biankini (1847. – 1928.). Bio je političar i publicist, dugogodišnji urednik zadarskog Narodnog lista. Nakon što je Zadar 1920. pao pod talijansku upravu, Biankini se seli u Split. Jadranska straža, osnovana dok je većina hrvatskih zemalja bila u sastavu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, okupljala je ljude različitih političkih uvjerenja. Međutim, izvorno je nastala zbog suprotstavljanja otvorenoj namjeri Kraljevine Italije da preuzme što veći dio istočnog Jadrana. Također, zagovarala je oslobođenje dijela naše obale i otočja koji je ostao pod talijanskom vlašću, tj. povratak “pod okrilje domovine”.

Jadransku stražu možemo smatrati indirektnim osnivačem ratne mornarice na našem moru. Naime, temeljni postulati organizacije bili su povratak svih jadranskih krajeva u okrilje domovine, ali svakako i očuvanje u svakom smislu. Svojim je naporima i organiziranim radom Jadranska straža zasigurno najzaslužnija za ustrojavanje ratne mornarice u ondašnjem državnom uređenju – Kraljevini SHS.

Svrha društvenog programa Jadranske straže bilo je širenje svijesti o važnosti Jadranskog mora i primorja. Naime, “pomorski mentalitet” nije bio jednako razvijen kod žitelja priobalnih krajeva i onih u kontinentalnom dijelu, koji je habsburškom politikom bio gotovo odsječen od mora. “Jadran je glavni oslonac i snaga države,” bila je konstantna promidžbena poruka usmjerena na širenje svijesti o važnosti Jadranskog mora, poticanja njegova razumnog iskorištavanja te razvoja i poticanja jadranske orijentacije u tadašnjoj državi. Straža se bavila i problemom iseljavanja velikog broja mladih, radno sposobnih ljudi. Posebna je pozornost posvećena gospodarskom razvoju i svekolikom napretku primorskih krajeva s naporima u promidžbi turizma, domaćih turističkih kapaciteta i ugostiteljskih usluga na Jadranu. Sama Jadranska straža imala je u vlasništvu nekoliko odmarališta, a 1930-ih njihov se broj stalno povećavao.

Raznovrsno izdavaštvo

Tijekom 19 godina postojanja povećavalo se i članstvo Jadranske straže, a udruženje se širilo. Glavni odbor, vodeće tijelo Straže, imao je sjedište u Splitu i njegovih 12 članova sastajalo se jednom godišnje. Već 1922. osnovani su odbori u Osijeku, Skoplju i Prištini, a 1923. u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Novom Sadu, Dubrovniku, Beogradu i Kragujevcu. Odbori su pak osnivali podružnice širom zemlje. Kako piše Pomorski leksikon iz 1990. godine, postojali su i odbori u Americi, Aleksandriji, Carigradu i Čehoslovačkoj. Članstvo je bilo dostupno svima, bez obzira na uzrast i stupanj naobrazbe, ali aktivnosti su promišljeno bile usmjerene prema mladom naraštaju.

Među tim aktivnostima posebno raznovrsno bilo je izdavaštvo. Tiskani su letci, plakati, brošure, vlastito glasilo, kalendari, almanasi, ribarski kalendari, slikovnice… Organizirana je Pomorska knjižnica i objavljivana su izdanja u ediciji Pomorska biblioteka. S obzirom na sadržajno bogatu i raznovrsnu izdavačku djelatnost, rukovodstvo Jadranske straže očito je bilo itekako svjesno snage pisane riječi. Ogledavalo se to ponajprije u istoimenom glasilu. Straža je inicirala i zamisao o otvaranju pomorskog muzeja, prvog takvog u zemlji. Na kraju je i osnovan 1925. godine, a njegov je izravni nasljednik današnji Hrvatski pomorski muzej Split. Jadranska straža poticala je kulturnu djelatnost, organizirala izlete i putovanja po Jadranu i Sredozemlju, osnivala domove i ljetovališta… Okupljala je i znanstvenike te ih poticala na sudjelovanje u izdavačkim djelatnostima pisanjem i objavljivanjem stručnih tekstova o svim temama vezanim uz more i pomorstvo. U njezinim su glasilima prostor također dobivali književnici i drugi umjetnici. Organizirane su i izložbe: primjerice, 1925. velika Jadranska izložba u Splitu, a 1929. godine u Zagrebu. Da bi Straža dobila svoj dom u mjestu utemeljenja, 1928. kupljeno je zemljište na Mejama, a 5. srpnja 1931. postavljen je kamen temeljac zgrade Doma Jadranske straže, koji je uglavnom dovršen do kraja te godine.

Najbrojniji u zemlji

Jadranska straža po svojem je ustroju bila neprofitna organizacija. Stalni se prihod osiguravao putem članarine, a ukupna suma s obzirom na brojnost članova nije bila zanemariva. Primjerice, 1939. godine bilo ih je oko 180 tisuća, što je značilo i najbrojniju organizaciju u zemlji. Od članarine nitko nije bio izuzet, ali je, s obzirom na raznovrsnost članstva, odnosno različito financijsko i imovinsko stanje, bila podijeljena u nekoliko kategorija. Mnogi su članovi svojim prilozima pomagali djelovanje Straže, bavili se i dragovoljnim radom, a imućniji su izdašno pomagali donacijama i slično. Rukovodstvo je osnivalo fondove i zaklade, primjerice zakladu Daksa za podupiranje obitelji stradalih pomoraca. Prihod se ostvarivao i od prodaje tiskovina, prigodnih predmeta, primjerice šibica, školskog pribora i slično. Jadranska straža imala je i prepoznatljive simbole, amblem, himnu i zastavu te kape i odore. Prilozima prikupljenim na dobrotvornom balu 1929. godine u Sarajevu kupljen je i hidroavion koji je nosio ime tog grada. Već onda bilo je jasno da bez razvijanja zračnih snaga nema kvalitetnog nadzora mora, otoka i obale.

Najpoznatija je današnja ostavština Jadranske straže školski brod – jedrenjak Jadran. Njegova izgradnja financirana je u Hamburgu između 1930. i 1933. u organizaciji Jadranske straže prikupljanjem dobrovoljnih priloga. Nakon što je izgrađen, dan je na uporabu ratnoj mornarici tadašnje kraljevine. Jadran je nekoliko puta oplovio Sredozemlje, preplovio Atlantik, a njegove su plovidbe uz pomorsko-obrazovnu imale i vrlo bitnu diplomatsku ulogu. Kasnije, u okviru ratne mornarice SFRJ, brod je služio za obuku i školovanje mornara i časnika u jedrenju, pomorskim znanjima i vještinama. Danas brod Jadran koristi Mornarica Vojske Crne Gore, a Republika Hrvatska već niz godina poduzima aktivnosti kako bi se vratio u svoju matičnu zemlju i luku.

Jadranska straža službeno je nastojala biti apolitična. Valja naglasiti kako se uredništvo Jadranske straže, prema koncepciji časopisa, nije posebno osvrtalo na političke prilike u zemlji. Ipak, obavijesti o aktivnostima kraljevske obitelji uvijek su se pažljivo prenosile. Ponekad se, međutim, i to rijetko i tek u naznaci, kritički “osvrtalo” na poteze vlade, ponajprije ako je bilo riječi o pomorskoj djelatnosti i pitanju problema obale. Stanovita apolitičnost uvijek se odražavala u časopisu, ali ipak, nakon Manifesta Nj. V. Kralja od 6. siječnja 1929., koji je u cijelosti objavljen, a kojim se raspušta Narodna skupština iz 1927. i ukida Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1921. godine, te se odlukom kralja Aleksandra praktički uvodi diktatura – (VII./1929., br. 3), vidljivo je režimsko priklanjanje toj odluci, iz komentara koji je uredništvo objavilo u istom broju.

Mare Nostrum Croaticum

Znatna se promjena stanovišta i iskorak iz dotadašnjeg političkog okvira očituje utemeljenjem Banovine Hrvatske 1939. godine. Oblasni odbor Jadranske straže u Zagrebu pokrenuo je časopis More, čiji je prvi broj izišao u lipnju 1940. godine. Kako piše u podnaslovu, riječ je o glasilu Jadranske straže Banovine Hrvatske, koji je najavljen kao list za promicanje hrvatskih pomorskih ciljeva. Urednik je cijelo vrijeme bio profesor Nikola Žic (1882. – 1960.). Izlazio je mjesečno do 1941., godine do koje je i organizacija djelovala, tj. sve do propasti Kraljevine Jugoslavije, odnosno talijanske okupacije Splita.

Neizmjeran je doprinos Jadranske straže i njezinih zaslužnih članova u podizanju svijesti o važnosti Jadranskog mora, u obrazovanju i usmjeravanju mladih, otvaranju muzeja, izgradnji domova i odmarališta duž obale, u informiranju i povezivanju ljudi koji s morem i od mora žive, prije svega u izdavačkoj djelatnosti s njezinim brojnim publikacijama. Nažalost, danas je vrlo mali broj naših građana upoznat s radom i ostavštivnom Jadranske straže. Ni u novije vrijeme nema objavljenih radova o tome, osim posebno vrijednog autorice Norke Machiedo Mladinić pod naslovom Jadranska straža 1922. – 1941., Zagreb, Pomorska biblioteka 2005. U toj je knjizi sažet rad Jadranske straže u svim njezinim godinama i može poslužiti kao vodič za upoznavanje i proučavanje rada organizacije. Svakako, tu je vrlo važan i opširan rad Mirje Lovrić iz Hrvatskog pomorskog muzeja Split naslovljen Prilog poznavanju izdavačke djelatnosti Jadranske straže iz fonda knjižnice Hrvatskoga pomorskog muzeja u Splitu, u kojem je obrađena opsežna tema – izdavački rad Jadranske straže. Rad nam pruža uvid u izvanrednu širinu tema i publikacija u izdanju Jadranske straže. Velik je doprinos očuvanju baštine Jadranske straže ostavština profesora Olivera Fija (1915. – 1987.) , koji je bio i urednik časopisa Jadranska straža.

Hrvati su se još od vremena kralja Tomislava i Petra Krešimira IV. borili za svoje Jadransko more. Danas, kad uživamo plodove te vjekovne borbe, još više moramo biti svjesni važnosti našeg mora, Mare Nostrum Croaticum, za Hrvatsku, i ostati njegovi čuvari u svakom smislu: od obrane, promišljenog iskorištavanja njegovih bogatstava, do ekološke zaštite i očuvanja bioraznolikosti. Od 2007. u sklopu HRM-a djeluje i Obalna straža RH, koja u svojem sastavu ima brodove i zrakoplove, u skladu sa Zakonom o Obalnoj straži u čijim su temeljnim odredbama upravo te vrijednosti. Nedugo nakon obilježavanja 30. obljetnice ustrojavanja HRM-a dužnost nam je i čast podsjetiti na rad i nastojanje Jadranske straže i njezinih članova, naših predaka, koji su nam ostavili zadaću čuvanja Jadrana i naše pomorske baštine.

Tekst: Josip Novak

Foto: Hrvatski pomorski muzej Split