Ideja o ratnom brodu naoružanom isključivo raketnim sustavima definitivno je odbačena, te svi projekti novih ratnih brodova predviđaju njihovo opremanje s dva ili više topova, u različitim kalibrima

Do prije dvadesetak godina brodski su topovi bili tek pomoćno oružje, uglavnom namijenjeno samoobrani brodova. Na oceanskim prostranstvima sukobi velikih mornarica ionako bi se odvijali na udaljenosti od stotinjak nautičkih milja, uz prevladavajuću uporabu borbenih aviona i protubrodskih vođenih projektila. U takvim uvjetima brodski bi se topovi uglavnom rabili u zadaćama protuzračne i proturaketne obrane. Iako su na ratne brodove i dalje ugrađivani topovi od 100 i više milimetara, njihova je borbena uloga bila sekundarna. Zbog toga njihov razvoj nije bio prioritet.

A onda su se, početkom zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća, politički uvjeti stubokom promijenili, a ratni brodovi počeli ulaziti u priobalne vode. Prvi vjesnik velikih promjena bio je rat za oslobađanje Kuvajta od iračke okupacije 1990. i 1991. godine. U priobalnim vodama brodski su topovi ponovno postali zanimljivi. Dijelom kao odlično oružje za samoobranu brodova od brzih i malenih plovila, a dijelom kao oružje za paljbenu potporu snagama na kopnu. U toj drugoj ulozi svoje su mjesto našli topovi velikog kalibra i samim tim velikog dometa i razorne moći. Odjednom su, donedavno zanemarivani, proizvođači brodskih topova ponovno dobili narudžbe, ne samo za isporuku postojećih modela već i za razvoj novih, daleko naprednijih i samim tim skupljih.

U ulozi paljbene potpore snagama na kopnu velika većina ratnih mornarica država članica NATO saveza rabi topove kalibra pet inča (127 mm), iako je sve veći trend prelaska na šestinčne (155 mm) topove, koji pružaju veći domet i veću paljbenu moć. U priobalnim vodama, naročito ako su pune otoka, znatno se povećava mogućnost brzih i iznenadnih udara protivničkih raketnih čamaca i drugih brzih plovila, te manjih borbenih zrakoplova. Za učinkovitu obranu od njih, topovi velikog kalibra pokazali su se pretromima. Idealno rješenje pronađeno je u topovima srednjeg kalibra, u pravilu 57 ili 76 mm. Ti se topovi mogu uspješno rabiti i u proturaketnoj obrani na srednjim i malim udaljenostima. Ideja o ratnom brodu naoružanom isključivo raketnim sustavima definitivno je odbačena, te svi projekti novih ratnih brodova predviđaju njihovo opremanje s dva ili više topova, u različitim kalibrima.

Priobalna paljbena potpora
Dobar primjer takve promjene je britanska ratna mornarica i njezin Future Maritime Operations Concept (FMOC). Osnova FMOC-a je djelovanje u priobalnim vodama, u kojem topovi imaju značajnu ulogu paljbene potpore snagama na kopnu. Da bi se povećale mogućnosti djelovanja, traži se bitno povećanje dometa topova, uz istodobno poboljšanje preciznosti. Domet i preciznost sadašnjih topova premali su za FMOC scenarij djelovanja, a novi bi brodski topovi trebali osigurati učinkovit domet od čak 210 kilometara, koji bi trebao omogućiti djelovanje po ciljevima 180 kilometara udaljenim od obale.

Važan čimbenik je i brzina odziva (početka paljbe), koja ne bi smjela biti veća od tri do najviše pet minuta. Na taj način, brodski topovi neće pružati paljbenu potporu samo snagama na obali nego i tijekom njihova prodiranja u unutrašnjost neprijateljskog područja. Sada dostupna tehnologija teško da može ostvariti takve domete, te će proći još neko vrijeme dok u operativnu uporabu ne uđu nove vrste topova, kao što su elektromagnetski. Sadašnji topovi koji rabe granate s barutnim punjenjem mogli bi osigurati domete do 130 kilometara, što će omogućiti učinkovito djelovanje po ciljevima od 100 kilometara u obalnom zaleđu.

Nijedan suvremeni brodski topnički sustav ne može ostvariti ovako velik domet. Ali to će se uskoro promijeniti kad u operativnu uporabu uđe prvi američki razarač DDG 1000 Zumwalt (u lipnju 2013.). Njegov Advanced Gun System (AGS) kalibra 155 mm, koji je trenutno u završnoj fazi razvoja, trebao bi imati krajnji učinkovit domet od čak 74 nautičke milje (137 km). No, AGS će taj domet ostvarivati isključivo uporabom Long-Range Land Attack Projectile (LRLAP) granate. Sa svojih 100 tona ukupne mase, AGS je pretežak za veliku većinu ratnih brodova. Razarači klase Zumwalt dobit će dva AGS topnička sustava na pramcu, te će im istisnina biti veća od 14 500 tona.
Teško da će u skoroj budućnost ijedna ratna mornarica osim američke moći priuštiti gradnju razarača istisnine veće od 14 500 tona i cijene veće od 1,4 milijardi dolara po brodu. Zbog toga se ne očekuje da će AGS topnički sustav naći širu primjenu na drugim ratnim brodovima, naročito ne stranih ratnih mornarica. Ostatak svijeta odlučio je da domet svojih brodskih topova pokuša povećati modernizacijom postojećih. Na njihovu žalost, takav polovični pristup do danas je ostvario samo polovični uspjeh. Najviše je napora uloženo u povećanje dometa brodskih topova kalibra 127 mm. Ostvareni su dometi od 60 do 70 kilometara, uz planove da se povećaju na 100 do 120 km.

NATO studije
Iako je mogućnost povećanja dometa brodskih topova kalibra 127 mm vrlo primamljiva, prije svega zbog njihove rasprostranjenosti, sve je očitije da će se dometi od 100 i više kilometara moći ostvarivati samo topovima kalibra 155 mm. Taj je kalibar i NATO standard za samovozne topničke sustave. Talijanska tvrtka OTO Melara veliki je proizvođač brodskih topova, između ostalih i kalibra 127 mm. Zbog toga je tamošnja industrija, potpomognuta ministarstvom obrane, za brodske topove tog kalibra pokrenula projekt razvoja novog streljiva povećanog dometa. Uspiju li, osigurat će i opstanak svojih topova na tržištu.

Studija koja se bavi dalekometnim brodskim topovima kalibra 155 mm ima znatno širu potporu ministarstava obrane Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske, Turske i Sjedinjenih Američkih Država. Njezin je cilj razviti novi brodski topnički sustav velikog dometa pogodan za paljbenu potporu snagama na kopnu, koji će se temeljiti na sličnim kopnenim (samovoznim) topničkim sustavima. Temeljenje razvoja na već postojećim samovoznim topničkim sustavima trebalo bi donijeti bitne uštede u cijeni razvoja. Osim toga, streljivo razvijeno za brodsku uporabu moglo bi se rabiti na kopnu i obrnuto.

Zamjena starih topova novima neće biti ni jednostavna, ni brza, ni jeftina. Sada je standardni top velikog kalibra britanske ratne mornarice Mk 8 kalibra 114 mm. Tako su i najnoviji razarači Type 45 (klasa Daring) opremljeni topovima Mk 8 Mod 1, čiji prvi brod još nije uveden u operativnu uporabu. Razarači klase Daring trebali bi ostati u operativnoj uporabi barem četrdeset godina, a trenutačno ne postoje čvrsti planovi za zamjenu njihova topničkog oružja. Doduše, uprava za akvizicije i istraživanja pri britanskom ministarstvu obrane dodijelila je ugovor tvrtki BAE Systems za izradu studije izvodljivosti integracije i opremanja budućih površinskih borbenih plovila britanske ratne mornarice topovskim sustavom kalibra 155 mm, koji je namijenjen ispaljivanju dalekometnih precizno vođenih granata. Studijom je također predviđena mogućnost ugradnje jačeg topovskog sustava i na postojeće brodove. Ako se studija pokaže uspješnom, novi top bi potencijalno mogao zamijeniti postojeći, kalibra 114 mm, kojim su standardno opremljeni razarači i fregate britanske mornarice, a već je gotovo 30 godina standardno naoružanje spomenutih plovila. Projekt topa 155 mm dio je programa o zadovoljavanju potreba za mornaričkom vatrenom potporom. Postojeći topovi kalibra 114 mm nisu udovoljili traženim zahtjevima zbog ograničenja u dometu i točnosti. Time se nametnula potreba za većim kalibrom, onim od 155 mm, pri čemu bi mornarica iskoristila poboljšanja 155 mm tehnologije u kopnenoj domeni, dok bi istodobno smanjila troškove u radnom vijeku uporabom istog streljiva kao i britanska kopnena vojska.

Svrha je prve i druge faze studije otkloniti nedostatke koji su se pojavili na postojećim, već ugrađenim topovima 155 mm Mk8 Mod 1, kao što su smanjenje zagrijavanja cijevi, automatsko rukovanje te punjenje streljivom i paljenje naboja. Tim stručnjaka tvrtke BAE Systems navodi da su već došli do pojedinih inženjerskih rješenja, pri čemu je povratak mornaričkog topa kalibra 155 mm održiviji svakom novom fazom projekta. U prvoj fazi studije, procijenjene vrijednosti oko 1,5 milijuna funti, razmatrana je mogućnost montaže haubice s AS90 na postojeću temeljnu strukturu topa 114 mm Mk8 Mod 1. Druga faza studije, vrijedna oko 700 000 funti, nadogradit će se na postojeće istraživanje te će detaljnije razmatrati moguće tehnološke rizike predloženog rješenja. Ako se ta faza studije pokaže uspješnom, do kraja godine uslijedila bi početna ispitivanja paljbe kopnene inačice. Kombinacijom topa Mk8 Mod 1 i haubične cijevi kalibra 155 mm i dužine cijevi 52 kalibra dobio bi se brodski topnički sustav 155TMF, čija bi masa trebala biti oko 25 tona, ili kao originalni Mk8 Mod 0. Ako se razvoj 155TMF-a uspješno okonča, zasigurno će se naći na FSC brodovima, a možda i na razaračima klase Daring. Ova je druga odluka još uvijek upitna jer 115TMF ne bi mogao djelovati po ciljevima u zraku, već samo po ciljevima na kopnu i moru. Zbog toga bi razarači klase Daring ostali bez jedne komponente svoga protuzračnog sustava.

Inače, posljednji ratni brod britanske kraljevske ratne mornarice koji je opremljen mornaričkim topom kalibra 155 mm bila je krstarica HMS Blake, čija je gradnja započela polaganjem kobilice 1944., a u operativnu službu ušla je tek 1969., dok je radni vijek trajao tek 13 godina. Ujedno je to bila i posljednja krstarica u sastavu britanske ratne mornarice. Britanska ratna mornarica razmatra i mogućnost gradnje novih velikih površinskih ratnih brodova označenih kao Future Surface Combatant (FCS) s pojačanom mogućnošću djelovanja po ciljevima na kopnu.

Ruska ponuda
Ruska ratna mornarica je od bivše sovjetske naslijedila obitelj brodskih topova u kalibrima 76, 100 i 130 mm. Osim ruske, ove topove u većoj mjeri rabe i druge ratne mornarice kao što je kineska i indijska.

Najnoviji brodski topnički sustav ponuđen na prodaju jest AK-190E. Riječ je o univerzalnom lakom jednocijevnom topu kalibra 100 mm, pogodnom za ugradnju na široku paletu ratnih brodova. Visok je i širok 3,2 metra, a s topovskom cijevi dugačak 5,5 metra. Prazan teži samo 14,8 tona, a s 80 granata spremnih za ispaljenje masa se povećava na 16,1 tonu. Maksimalni mu je domet 20 kilometara, a maksimalna brzina paljbe 80 granata u minuti. Indija je prvi strani kupac. Naručila ih je za svoje prve tri fregate iz Projekta 11356 Talwar (Krivak III), te za još tri poboljšane fregate Krivak IV (naručene 2006. godine). AK-190E je odabran i za brodove koji će se po Projektu 20382 graditi za rusku i indonezijsku ratnu mornaricu.

Talijanska dominacija
Ako postoji područje na kojemu talijanska namjenska industrija dominira na svjetskom tržištu, onda su to brodski topnički sustavi. Taj je uspjeh to veći što ga je ostvarila samo jedna tvrtka – OTOMelara. Uspjeh se i dalje nastavlja, naročito nakon odluka francuske i njemačke ratne mornarice da svoje najnovije brodove opreme topničkim sustavima ove talijanske tvrtke.

Daleko najpoznatiji proizvod OTO Melare jest top Compact kalibra 76 mm, koji se s vremenom razvio u Super Rapid model. Najočitija je razlika između Compacta i Super Rapida u brzini paljbe – 85 naprama 120 granata u minuti. Usprkos velikom kalibru i velikoj brzini paljbe masa Super Rapida je samo 8,5 tona, uključujući tonu streljiva, te ga je moguće ugraditi i na najmanje ratne brodove. Zbog toga ne začuđuje što su čak 54 ratne mornarice odabrale ovaj top za naoružavanje svojih ratnih brodova. Tijekom 2006. godine Super Rapid su naručile ratne mornarice Bahreina, Egipta, Indije, Indonezije, Italije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, a tijekom 2007. Malezije, Omana, Španjolske i Venezuele. Prvi je kupac u 2008. godini Maroko. Topovi koji se sad naručuju trebali bi ostati u operativnoj uporabi iduća četiri desetljeća.

Tako velik prodajni uspjeh ostvaren je isključivo neprekidnom modernizacijom i poboljšanjima. Veća poboljšanja izvršena su na cijevi, koja se proizvodi najmodernijim tehnikama kako bi izdržala veće pritiske i veće početne brzine projektila uz povećanje vijeka trajanja. Uz to se provodi stalna modernizacija i razvoj novog streljiva. Najnovija granata je DART (Driven Ammunition Reduced Time-of-flight), čiji potkalibarni projektil ima odlične mogućnosti djelovanja protiv zrakoplova, vođenih projektila, ali i malih brzih plovila.
Po tvrdnjama proizvođača, njemačka ratna mornarica je s moderniziranim Compactom tijekom vježbi ostvarivala učinkovitost od čak 97 posto protiv ciljeva na udaljenosti od pet do šest kilometara. Sa Super Rapidom ista se učinkovitost ostvaruje na udaljenosti od šest do sedam kilometara. Uporabom DART granate ista se učinkovitost ostvaruje na udaljenosti od deset kilometra, a nepokretni se ciljevi na kopnu mogu gađati čak na 20 km.

Inačica Super Rapida s dvostrukim sustavom hranjenja odabrala je talijanska ratna mornarica za svoje fregate FREMM (Fregate Europeene Multi-Mission). Za isti se top odlučila i za sada neimenovana ratna mornarica. Talijanska ratna mornarica izgradit će 10 FREMM fregata, a francuska 17. Od deset talijanskih FREMM fregata, šest će biti višenamjenskih, naoružanih topovima kalibra 127 i 76 milimetara. Preostale četiri bit će protupodmorničke i dobit će samo topove kalibra 76 mm. I sve francuske FREMM fregate dobit će OTO Melarine topove Super Rapid 76 mm.

Modificirani Vulcano
OTO Melara nastavlja razvoj brodskog topa kalibra 127 mm. Trenutačno se odvija testiranje inačice s cijevi dužine 54 kalibra, što je tek uvod u razvoj topa dužine cijevi 64 kalibra (127/64 LW). Za 127/64 LW razvija se i dalekodometna granata Vulcano. Izrada komponenti za prvi 127/64 LW, čija će masa biti 29 tona i brzina paljbe 35 granata u minuti, u završnoj je fazi te je započelo sastavljanje. Još prije su dovršene dvije cijevi, koje se rabe za intenzivna testiranja, a u tijeku je izrada dodatnih. Isporuka prvih serijskih 127/64 LW usklađena je s dovršetkom opremanja prvih FREMM fregata. Zbog toga će prva testiranja prvog prototipa započeti do kraja ove godine.
Za 127/64 LW razvijen je novi automatski punjač kako bi mogao rabiti četiri različite granate: Vulcano, osvjetljavajuću, udarnu i višenamjensku. Talijanska ratna mornarica namjerava rabiti 127/64 za zadaće protuzračne obrane, te uništavanje ciljeva na površini mora i na kopnu. Za uništavanje ciljeva na srednjim udaljenostima rabit će se nevođeni projektil Vulcano granate, zbog veće brzine leta od standardnog projektila. Za uništavanje ciljeva na velikim udaljenostima razvija se dalekometni Vulcano, čiji će projektil imati GPS/inercijalni sustav navođenja u letu ili poluaktivni laserski sustav navođenja u završnoj fazi (za ciljeve na kopnu). Za uništavanje ciljeva na moru (brodova) projektil će se opremiti infracrvenim sustavom navođenja.

Zasad lista kupaca za 127/64 LW obuhvaća talijansku ratnu mornaricu (za višenamjenske FREMM fregate) i njemačku ratnu mornaricu, koja će ih ugrađivati na nove fregate tipa F-125. Sadašnji topovi od 127 mm s klasičnom granatom ostvaruju najveći domet od 22 km, dok se s granatom povećanog dometa povećava na 30 km. Testiranja Vulcano granate, održana tijekom prošle godine, demonstrirala su domete od 70 km. Predviđen domet za vođeni projektil granate Vulcano (još nije testiran) iznosi čak 120 km ako se ispali iz cijevi dužine 64 kalibra. Za top cijevi 54 kalibra, domet bi bio “samo” 100 km.

Iako je OTOMelara uključena, preko NIAG programa, i u razvoj brodskog topa kalibra 155 mm, njezini čelnici ističu da veći kalibar u ovom slučaju ne mora značiti bolje rješenje. Zapravo tvrde da bi zadržavanje topova od 127 mm bilo bolje rješenje. Po njima, uvođenje novog kalibra od 155 mm ne bi donijelo nikakve znatnije uštede, usprkos mogućnosti uporabe granata razvijenih za samovozne haubice, jer ratne mornarice u skladištima već imaju velik broj granata od 127 mm. Uz to, zbog povećanog kalibra, brodski topovi od 155 mm morali bi imati manju brzinu paljbe, te ne bi mogli gađati ciljeve u zraku. U odnosu na topove kalibra 155 mm, brodski topovi u kalibru 127 mm imaju, ako se rabi klasična visokoeksplozivna granata, istovjetnu paljbenu moć. Topovi, ili bolje rečeno haubice, kalibra 155 mm ispaljuju granate mase 45 kg, dok topovi u kalibru 127 mm ispaljuju granate mase 31 kg. Međutim, topovi od 127 mm imaju četiri puta veću brzinu paljbe, tako da u istom vremenskom razdoblju na cilj “isporuče” veću masu eksploziva (projektila). Pritom, naravno, zanemaruju činjenicu da su brodski topovi kalibra 155 mm na samom početku razvoja, a da oni svoj top od 127 mm razvijaju već desetljećima. Uz to njihove se procjene također temelje na značajkama haubice od 155 mm, dok bi se za brodove razvio top s jednodijelnom granatom i drukčijim automatskim punjačem, te većom brzinom paljbe.

Švedski sustav

Na kraju skale brodskih topova velikog i srednjeg kalibra nalazi se BAE Systems Boforsov top 57 Mk 3, koji je u američkoj ratnoj mornarici označen kao Mk 110. Taj top kalibra 57 mm ostvario je velik izvozni uspjeh kad je izabran za glavno topničko oružje za novi Offshore Patrol Cutter američke obalne straže. Još veći uspjeh ostvaren je kad ga je američka ratna mornarica odabrala za naoružavanje svojih razarača klase Zumwalt i Littoral Combat Ship. Bofors 57 Mk 3 odabrala je i švedska ratna mornarica za naoružavanje “nevidljivih” korveta klase Visby.

S kompletnom opremom, ali bez streljiva, masa ovog topa je samo sedam tona. S 1000 granata masa se penje na 14 tona. U kupoli topa nalazi se dvostruki sustav za automatsko punjenje. U svakoj grani ima po 60 granata, a ciljatelj može mijenjati vrstu streljiva i tijekom paljbe. Maksimalna brzina paljbe je 220 granata u minuti, ili četiri u sekundi. Standardna je granata MK 295 3P s podesivim upaljačem i početnom brzinom na ustima cijevi od 1035 m/s, što je dovoljno za maksimalni domet od 14,8 km. Zahvaljujući podesivom upaljaču 3P granata, mase 2,4 kg, može se uspješno rabiti protiv širokog spektra ciljeva, a posebno je učinkovita protiv “mekih” ciljeva. Druga je standardna razorna granata dometa 17 km.

Siniša RADAKOVIĆ