Nakon završetka Hladnog rata, u Europi se događaju velike promjene u vojnim odnosima, a kompleksne obrambene transformacije dobivaju dinamičko obilježje. Mnogi obrambeni i vojni analitičari navode kako je vođenje rata ušlo u korjenite promjene uvođenjem i uporabom prednosti informacijske tehnologije i uporabom preciznih vođenih oružja. Obilježja tih procesa jesu smanjenje broja vojnika i vojnih izdataka uz istodobno povećanje troškova nabave vojnih dobara radi uvođenja novih i skupih tehnologija u proizvodnji oružanih sustava

Obrambena globalizacija, osim ukupnog smanjenja obrambenih izdataka, uključuje veću međunarodnu vojnu suradnju, komercijalizaciju područja obrambenih poslova i transformaciju načina ratovanja, koja se temelji na asimetričnim prijetnjama i ogleda se u novim doktrinama, dominantnom manevru, odlučujućoj primjeni načela C4ISTAR, fokusiranoj logistici, sveobuhvatnoj zaštiti snaga, zahtjevima mobilnosti i sposobnostima za raspoređivanje učinkovitih ekspedicijskih vojnih snaga. Te snage trebaju imati sposobnosti za raspoređivanje bilo gdje na zemlji i sposobnosti djelovanja u područjima s malom ili nepostojećom infrastrukturom za potporu. Borbeni sustavi djeluju u najširem spektru prostornih i klimatskih uvjeta u okruženju.

Sve je veća uporaba civilnih proizvoda, posebice u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, odnosno C4ISTAR tehnologija, ili nadmoćno korištenje informacijama iz globalno dostupnih sustava kao što su navigacijski sustavi. Nabava komercijalnih visokotehnoloških proizvoda i njihova integracija u kompleksnu mrežu borbenih sustava nameću nove i drukčije potrebe. Životni ciklus komercijalnih proizvoda je kraći, softver nije strogo i sveobuhvatno ispitan i testiran, ograničena je dostupnost tehničke dokumentacije i općenito je razina sigurnosti komercijalnih proizvoda manja. U tom je području, kao posljedica industrijske globalizacije, na sceni nekoliko novih i jakih igrača, kao što su Indija i Izrael u proizvodnji vojnog softvera ili Finska i Švedska u bežičnim tehnologijama.

Stanje na obrambenim tržištima
Revolucija u vojnim pitanjima ima snažan utjecaj na sustave upravljanja nabavom i opremanje oružanih snaga naoružanjem i vojnom opremom i dovodi do transformacije postojećih i razvoja novih sustava i modela planiranja i stjecanja vojnih dobara ne samo s novim zakonskim rješenjima i novom provedbenom regulativom nego i novom filozofijom i upravljačkom kulturom. Stanje na obrambenim tržištima i nabave složenih borbenih sustava karakteriziraju međunacionalni vojni projekti razvoja borbenih sustava, povezivanje s privatnim sektorom na novim osnovama, sve veća uporaba operacijskih istraživanja, modeliranja i simulacija u procesu razvoja tehnološki zahtjevnih i skupih oružanih sustava te posebni programi školovanja i edukacije osoblja koje treba opsluživati taj sustav.

Današnji procesi obrambenih nabava zasnivaju se na istinskom partnerstvu i suradnji država i njihovih vojno-industrijskih kompleksa. Ta suradnja i partnerstvo uključuje odgovarajuću razmjenu podataka i instrumenata upravljanja u otvorenom dijalogu. Pojam partnerstva ističe novu kvalitetu odnosa između države i vojno industrijskog kompleksa, uravnoteženih u podjeli rizika i nagrada, u odnosu na uobičajeno uske ugovorne obveze kakve su bile svojstvene u sustavima s nedostatkom međusobnog povjerenja. Partnerstvo obuhvaća stratešku i operativnu razinu. Strateška razina rješava koordiniranje obostranih ciljeva i određivanje prikladnih uloga, najčešće u formi međuresornih strateško-konceptualnih dokumenata.

Operativna razina bavi se realizacijom konkretnih projekata. Bit novih oblika suradnje s vojnom industrijom je podjela rizika pri čemu se nastoji optimizirati a ne maksimalizirati prijenos rizika. Integrirani projektni timovi pokazuju se kao dobar instrument i djelotvoran mehanizam za upravljanje nabavama složenih borbenih sustava. No, integrirani timovi mogu uspješno djelovati samo u ukupnom integriranom okruženju nacionalnog ili međunarodnog obrambenog tržišta koje nastaje na podlozi zajedničkih tehnologija, usvajanjem standarda i protokola, postojanju zajedničke namjenske infrastrukture i širokom prihvaćanju programski usmjerenih aplikacija kao alata za upravljanje procesima u životnom ciklusu borbenih sustava.

Ključni je problem u svakom novom obrambenom projektu odabir prave strategije nabave. Nacionalni razvoj glavnih borbenih sustava poput zrakoplova i brodova danas je iznimno rijedak. Fragmentacija po nacionalnoj osnovi, bitno i tradicionalno obilježje tržišta za vojne i obrambene potrebe, postaje sve manje izražena. Zbog neizbježnog i snažnog utjecaja ekonomskih globalizacijskih kretanja na tržište naoružanjem, svjedoci smo povećane međunarodne suradnje u razvoju vojnih programa.

Novi pristupi i načini nabave prilagođavaju se tim kretanjima što je posebno izraženo u Europi, u sklopu europske politike sigurnosti i obrane ESDP (European Security and Defence Policy) i u nastojanjima izgradnje europskog tržišta obrambenom opremom, što je jedna od primarnih misija Europske obrambene agencije, EDA (European Defence Agency). Valja podsjetiti kako obrambeni proračuni 27 zemalja članica Unije godišnje zajedno iznose manje od polovice američkog vojnog proračuna. U prosjeku, članice troše manje od 2% bruto nacionalnog proizvoda za obranu. Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Italija čine 75% vojnog proračuna cijele Unije, a sa Španjolskom i Nizozemskom to iznosi čak 86%.

Slika je još manje povoljna kada se analizira struktura proračuna europskih zemalja, gdje do izražaja dolazi usitnjenost europskih obrambenih tržišta, različite nacionalne politike nabave i opremanja, različiti stupnjevi profesionalizacije nacionalnih vojnih snaga, multipliciranje pojedinih vojnih sposobnosti, različite platforme borbenih sustava između starih i novih članica saveza. Europske zemlje desetljećima su bile pod utjecajem sasvim različitih sigurnosnih kultura i to je važan razlog za oblikovanje institucija poput EDA koje žele promovirati jedinstvenu sigurnosnu kulturu i produbljivati europsku integraciju. Daljnji razvoj europske sigurnosne i obrambene politike ima realne i iznimno pozitivne perspektive, ali i mnoga ograničenja. Značajni rezultati mogu biti postignuti ako integracijski obrambeni i sigurnosni procesi EU-a uspiju nadvladati nacionalne barijere i dobiju nove sadržaje poput zajedničkog europskog obrambenog tržišta, vojne proizvodnje i zajedničkog programiranja obrambenih izdataka zemalja članica.

Načela suvremenih modela nabave složenih borbenih sustava
Modeli nabave borbenih sustava su protokoli, procedure i strogo određeni događaji koji na strateškoj razini povezuju ciljeve obrambenog planiranja sa sustavom distribucije proračuna. Oni su poveznica i usklađivač vojnih zahtjeva i proračuna. Ako procesi obrambenog planiranja i upravljanje proračunom nisu usklađeni, jedina je alternativa smanjenje vojnih programa svake godine, radi proračunskog usklađivanja.

Modeli nabave složenih borbenih sustava i opremanja naoružanjem i vojnom opremom koji su razvijani sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća ne mogu riješiti potrebe nastale u uvjetima aktualne revolucije u vojnim pitanjima i mjestima nastajanja novih doktrina. U zadnjih nekoliko godina, pod utjecajem geopolitičkih, sigurnosnih i tehnoloških promjena, primjenjuju se novi smjerovi i strategije nabave oružanih sustava i izrađuju novi pravno-regulativni i organizacijski modeli na zajedničkim načelima:
• usredotočenost na vojne sposobnosti umjesto na opremu,
• odozgo prema dolje (top-down) analiza potreba,
• upravljanje troškovima cijelog životnog ciklusa,
• veća uključenost korisnika (vojnika) u sve faze projekta,
• novi oblici suradnje s vojnom industrijom,
• posebna uloga i odgovornost integriranih projektnih timova,
• primjena operacijskih istraživanja, modeliranja i simulacija,
• razvoj programa školovanja osoblja,
• međunacionalna suradnja i standardizacija.

Svako od tih načela čini se logičnim i izvrsnim u teoriji, ali zbog posebnih obilježja vojne nabave, nije ih lako implementirati i sustavno primijeniti. Upravljati troškovima životnog ciklusa složenog borbenog sustava komplicirano je ukoliko pojedine faze i različite komponente tog životnog ciklusa kontroliraju različiti nositelji obrambenog proračuna. Usredotočenost na vojne sposobnosti umjesto na opremu kao načelo utvrđivanja zahtjeva, funkcionira dobro ako su predmetne oružane snage relativno dobro opremljene i tehnološki ne zaostaju. Problem opsega i načina sudjelovanja vojnika kao korisnika borbenih sustava u određivanju i povezivanju taktičkih zahtjeva i tehničkih karakteristika borbenih sustava općenito je poznat. Utjecaj vojnika i povratna informacija s bojišta bez sumnje su ključni za balansiranje taktičkih i tehničkih zahtjeva, ali u praksi je prisutno stanje da se korisnički zahtjevi formuliraju i bacaju preko zida u inženjersko područje. Povezanost s vojnom industrijom teško je održavati na današnjem globaliziranom tržištu. Projektni timovi su učinkovit mehanizam koji rješava novonastale probleme vojnih nabava, ali kronični je problem, kako pronaći načine i motivirati voditelje projekata za stjecanje najboljih vrijednosti za uložen novac. Integrirani projektni timovi zahtijevaju stručno osoblje s višegodišnjim iskustvom, no zbog dugogodišnjeg zadržavanja na poslovima vojnih nabava javlja se neizbježna i pretjerana povezanost i prijateljstvo voditelja projekata s uključenim dobavljačima i ugovaračima.

Za vojne planere u Republici Hrvatskoj važno je prepoznati da se funkcionalnost obrambenog proračuna ne fokusira na ključno područje donošenja odluka odnosno na logičan izbor glavnih borbenih sustava s obzirom na vojne zadaće i misije, što je glavna zadaća vojnog menadžmenta na najvišim razinama, nego se fokusira na izradu kalendarskog plana dostupnih sredstava. Njihov raspored po obrambenim programima nije i ne može biti okvir za donošenje vojnih odluka o nabavi glavnih borbenih sustava. Razmatranjem proračuna bit će određen samo točan broj pojedinog borbenog sustava koji će biti nabavljen u promatranom razdoblju.

Na temelju općih obilježja tržišta naoružanja i vojne opreme te suvremenih političkih, ekonomsko-tehnoloških i sigurnosnih kretanja izvode se ključna pitanja oko kojih se događa transformacija sustava obrambenih nabava i razvijaju nove koncepcije, strategije i modeli vojnih nabava. Izazov je donošenje odluka o nabavama složenih sustava uz probleme podijeljene odgovornosti i nedovoljne zastupljenosti korisnika-vojnika u projektima, te prekoračenja planiranih financijskih troškova tijekom realizacije projekata nabave borbenih sustava. No temeljni opći ciljevi i svrha svih transformiranih i modernih modela nabave vojnih dobara i dalje su nepromijenjeni: osigurati učinkovite i održive borbene sustave u rukama korisnika-boraca i onih koji ih podupiru, u pravo vrijeme i po prihvatljivoj cijeni.

Nabava složenih borbenih sustava u RH
Obrambeno tržište u Republici Hrvatskoj i sustav opremanja OSRH sredstvima naoružanja i vojnom opremom imaju dva posebna obilježja, koja su presudno utjecala kako na razvoj procesa i organizacije nabave tako i na realno stanje vojne opreme i složenih borbenih sustava kojima danas raspolaže OSRH:
• Republika Hrvatska nije imala razvijenu vojnu industriju,
• Republika Hrvatska bila je pod sankcijama i embargom na slobodan uvoz naoružanja i vojne opreme.

Bivša Jugoslavija je imala snažan vojno-industrijski kompleks, te razvijen sustav istraživačkih i znanstvenih vojnih ustanova, poput Vojnotehničkog fakulteta u Zagrebu, ali u Hrvatskoj nije postojao ni jedan cjelovit namjenski vojni proizvodni program. Proizvodnja tenkova u Slavonskom Brodu i kapaciteti za izgradnju ratnih brodova, zajedno s Brodarskim institutom u Zagrebu i Mornaričko-elektroničkim zavodom u Splitu, bili su tijesno povezani i ovisni o strateškim vojnoindustrijskim kapacitetima koji su bili izvan Hrvatske, ponajviše u dijelu koji se odnosio na proizvodnju streljiva i drugih ubojnih sredstava. Hrvatska vojna industrija, u svojem je nastajanju i brzom rastu, bila suočena s nedostatkom stručnih i proizvodnih znanja, tehnologije i namjenske infrastrukture, ali i općim nedostatkom strateških sirovina i materijala a posebice u području kemije eksploziva i baruta te proizvodnje ubojnih sredstava.
Zbog neizgrađenosti sustavnog pristupa utvrđivanju vojnih zahtjeva i određivanju prioriteta za naoružanje i vojnu opremu, u prvim godinama Domovinskog rata proizvodnja i nabava naoružanja imale su entropijska obilježja te su stvorene zalihe i viškovi naoružanja i ubojnih sredstava. Pojedini proizvodni, pa čak i cijeli nabavni programi, zbog svojih taktičkih a češće tehničkih nedostataka nisu nikada rezultirali potpunom ili širom operativnom uporabom.

Međutim, može se zakljkučiti kako je do kraja rata i u poratnim godinama došlo do diferencijacije proizvođača naoružanja i vojne opreme a hrvatska vojna industrija polučila je pojedine uspjehe. Zbog naučenih lekcija i svih negativnih iskustava kao i visoke cijene koja je plaćena u nametnutim i nepovoljnim političkim, tehnološkim i ekonomskim uvjetima opremanja Hrvatske vojske, pitanja povezana s vojnom industrijom ostaju i dalje od velikog značenja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

Pregovori za pristupanje Europskoj uniji utjecat će i u nekoj mjeri odrediti pravce i nastavak razvoja tržišta za potrebe obrane u Republici Hrvatskoj. Ova će tema biti predmet usuglašavanja i prilagodbe u nastojanju Europske unije da se pokuša pronaći zajednički okvir za nabave naoružanja na jedinstvenom europskom tržištu. Važno je za obrambene stručnjake MORH-a biti aktivni sudionik navedenog procesa, a još je važnije proučiti sustave u europskim zemljama. Ciljevi najnovijih promjena i reinženjeringa poslovnih procesa nabave borbenih sustava u većini zemalja su slični: pokrenuti proces izgradnje instrumenata i postići veću transparentnost (suzbiti afere i korupciju), kontrolirati troškove unutar planiranih stavki i ne probijati proračun, skratiti vrijeme nabave, poboljšati komunikaciju te utemeljiti načela za odgovornost korisnika, osoblja, projektnih timova, financijskih planera i vojne industrije.

Suvremeni modeli vojnih nabava oblikovani su i dokumentirani tako da osiguravaju razumijevanje ciklusa nabave i točno ga definiraju: kako i kada ciklus nabave počinje, koje su njegove faze i kada ciklus završava? Proces nabave borbenih sustava povezan s procesima razvoja vojnih sposobnosti i upravljanja obrambenim proračunom oblikuje specifičnu obrambenu poslovnu tehnologiju koja treba ispunjavati potrebe za odgovarajućim vojnim sposobnostima, osiguravati valjanu potporu vojnicima na zadaćama u područjima vojnih operacija i odgovorno upravljati proračunskim sredstvima.

Ivica OLUJIĆ