Spomen na apostolske prvake Petra i Pavla počeo se slaviti u trećem stoljeću. Budući da su bili ugrađeni u temelje rimske Crkve, a u Rimu su pogubljeni i pokopani, najprije su ih slavili rimski kršćani. Datum proslave bio je 29. lipnja kako je ostalo i danas…

Premda se ova dva apostola štuju zajedno, Crkva time nije željela umanjiti važnost svakog od njih, već je upravo htjela naglasiti povezanost i bit njihova poslanja, a ta je bit osoba s kojom su se susreli – Isus Krist. Oni su se u životu rijetko susretali, ali ih je zauvijek sjedinila mučenička smrt. U dva navrata susreli su se u Jeruzalemu, jednom u Antiohiji te na kraju svojeg životnog i apostolskog puta u Rimu.

Isus je ponizno pitao učenike: ”Tko sam ja?“ da ih uvede u svoje otajstvo. Nije u krizi Njegov identitet. U pitanju je identitet učenika i nas. Isus upućuje svoje pitanje drhtećim iščekivanjem. Želi biti prepoznat. Biti prepoznat temeljna je želja ljubavi koja se objavljuje. Kako nam je drago kad netko prepozna našu ljubav. Prepoznati Isusa kao Krista i Sina Božjeg, središte je naše vjere.

Isus je taj koji nas ispituje. Osobni odgovor na to pitanje rađa nas kao učenike. Vjera započinje ondje gdje mi prestajemo stavljati u pitanje Gospodina i prihvaćamo da On nas stavi u pitanje. Nije problem pitati se o Bogu ili ispitivati Ga, nego prepustiti se Njegovu ispitivanju. Njegovo pitanje otvara nas Njegovu misteriju. Vjera je odgovornost, sposobnost, vještina odgovora Gospodinu koji nas ispituje.

Istina, On jest i ostaje za nas uvijek misterij, na koji nemamo ni odgovora ni slike. Jedini smo odgovor mi sami koji postajemo na Njegovu sliku. Prepustiti se Njegovu ispitivanju, poput Petra i Pavla, i odgovoriti Mu po Duhu, umijeće je i avantura da se rodimo kao ljudi. Bog je vječno pitanje. Mi smo ljudi jedini odgovor na Njegovo pitanje. Možemo biti odgovor ako slušamo Njegovu riječ i utjelovimo je u vlastiti život. I Petar i Pavao rođeni su kao novi ljudi iz odgovora Božjoj riječi. Novi su ljudi dionici Božjih tajni.

Slaviti blagdan tih svetih apostola znači sjećati se dvojice ljudi i dvojice apostola tako različitih koji su sposobni stići do otvorenog sukoba i do najiskrenijeg poštivanja u potpunoj različitosti. Slaviti njih dvojicu znači slaviti Božju snagu koja je sposobna, ovdje na zemlji, osloboditi nas od otpora evanđelju, od naše ljudske logike, sve do promjene poziva. I Petar i Pavao uistinu su iskusili što znači biti slobodan od straha. Što znači biti oslobođen od shvaćanja unaprijed. Što znači biti oslobođen od predrasuda. Što znači biti oslobođen vlastitog puta i biti raspoloživ Božjim naumima. Oni su prepoznali da Gospodin vodi njihov život.

Njihova unutarnja preobrazba nije se dogodila po tijelu i krvi, nego po objavi. Bog je radio na njihovoj duši. Božja ih je riječ duboko promijenila. U njima vjera postoji, djeluje, stvara povijest, preobražava osobnost. Oni su shvatili da je bit vjere poznavati i ljubiti osobu Isusa Krista. Shvatili su da vjerovati Isusovoj poruci nije poštivanje ili prihvaćanje Njegova nauka, nego poznavanje i ljubljenje Njega kao Sina Božjeg koji je postao naš brat da nam daruje sami svoj odnos s Ocem.

Petar i Pavao postaju svjedoci Isusova otajstva. Postati svjedok znači postati svjestan koga se svjedoči. Oni, idući po svijetu, nisu nosili sliku Uskrslog ili križ oko vrata, nego navještaj osobnog iskustva Boga. Zato su i uspjeli prenijeti vjeru mnogim osobama. Samo osobe mogu prenijeti vjeru drugim osobama. I mi smo na to pozvani…

Poruka blagdana sv. Petra i Pavla govori nam da trebamo ustrajati. Suvremeni čovjek danas lako odustaje. Život sv. Pavla, ispunjen progonima i kamenovanjima, svjedoči nam da trebamo biti kršćani koji će biti vjerni Bogu unatoč poteškoćama. Pavao je doživio Boga i zbog toga je izdržao sve žrtve. Danas nam poručuje da trebamo biti ustrajni i vjerovati.

Sv. Petar bio je priprosti ribar i čovjek kojeg je Isus opčarao svojom osobnošću, svojim riječima, činima, znanjem i pronicljivošću. Bio je čovjek koji je za tog Isusa želio učiniti sve, no ipak bio je samo običan čovjek podložan grešnosti i nesavršenosti. Sv. Pavao je intelekutalac, odgojen u židovskoj obitelji, bio je zelot i želio učiniti sve da bi se zakon proveo. A, pojava nove, nazovimo je, sekte u židovskom narodu – kršćana, Pavlu je zasmetala jer nije bila u skladu sa židovskim zakonom, sve dok se sam nije susreo s tim viđenjem i spoznao da je Isus Krist Spasitelj.

U kršćanskoj se ikonografiji svetog Petra prikazuje s ključevima u ruci. Ponekad ga možemo vidjeti kako u ruci drži ribu. Zaštitnik je Crkve i Rima. Pod njegovom su zaštitom također pekari, ribari, urari, zidari, mesari, graditelji mostova i brodova.

Svetog Pavla prikazuje se s mačem u ruci jer mu je mačem odrubljena glava ili s knjigom svojih poslanica. Zaštitnik je novinara, pisaca, glasnogovornika, biskupa i misionara.

Pripremio Željko Stipanović