“Švicarska nema vojsku – Švicarska je vojska”, rado će za sebe reći građani države koja se može pohvaliti neutralnošću koja traje više od 200 godina

Nakon što se osamostalila od Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti i stekla punu neovisnost 1499., srednjoeuropsku državu Švicarsku potreslo je više seljačkih i vjerskih ratova te je svoje vojnike iznajmljivala tuđim silama prije svega jer je bila siromašna. Najpoznatija od svih švicarskih postrojbi je Papinska švicarska garda. Nastala je 1506. godine i ona je danas posljednja takve vrste na svijetu. Iako je Švicarska neutralna, njezina vojska sudjeluje u međunarodnim mirovnim misijama.

Bonaparte I. Napoleon, francuski car i vojskovođa pregazio je Švicarsku 1798. da bi nakon njegova pada sile pobjednice na Bečkom kongresu 1815. potvrdile njezinu neutralnost. Unatoč tom statusu, Švicarska nije odustala od svojih oružanih snaga pa je stalno jačala obrambene potencijale. Ustavnom odlukom o oružanim snagama 12. travnja 1907. formirana je Švicarska vojska (njem. Schweizer Armee; fran. Armée Suisse; tal. Esercito svizzero) kakva postoji i danas. Prema toj odluci svi Švicarci između 18 i 50 godina vojni su obveznici. Moraju se odazvati u slučaju rata te svake godine sudjelovati u vojnim vježbama. Tijekom služenja i vojnih vježbi, poslodavci su građanima dužni plaćati puni iznos plaće, a država njima refundira 80 posto. Vojska je organizirana prema teritorijalnom načelu tako da svaki vojnik oružje, odoru i streljivo drži u kući, kako bi se što prije mogao priključiti lokalnoj postrojbi u slučaju rata ili vojne vježbe.

Tijekom povijesti Švicarska je vojska imala tri mobilizacije koje su izvršene tijekom Francusko-pruskog (1870. – 1871.), te Prvog i Drugog svjetskog rata. Osim vježbe koju provodi Švicarska vojska, ona je u proteklih 100 godina u Alpama izgradila na tisuće kilometara tunela koji povezuju utvrđene obrambene točke. Njih u nekoliko sati mogu zaposjesti četiri milijuna vojnika što tu zemlju pretvara u neosvojivu tvrđavu. Atomsko sklonište za civile može primiti jedanaest posto ljudi više nego što živi u Švicarskoj Konfederaciji.

TEKST  Ivo Aščić