Današnje vojske moraju biti spremne za izazove koje donose scenariji budućnosti ratovanja. Modernizacija vojnih mreža, posebice onih taktičkih, tj. vezanih uz neposrednu bojišnicu, kontinuirano je putovanje koje nikad neće prestati

Stupnjevi pokretljivosti vojnih komunikacija adekvatni su zapovjednim razinama, no i namjeni pojedine vojne formacije. Viša zapovjedništva uglavnom su statična, a niža trebaju biti lakše premjestiva. Svaka ustrojstvena jedinica traži odgovarajuće načine razmjene informacija, bilo da je promatrana kao sastavni dio misijskog postroja ili kao smisleni skup sposobnosti ispunjavanja deklariranih borbenih funkcija. Paketi komunikacijskih usluga primjereni udarnim postrojima pružaju potporu njihovu manevru – a time i pokretljivosti, uz disperziran raspored i dostatne mrežne kapacitete te dostupnost snagama u potpori

Dobra pokretljivost omogućuje vojnim snagama da tijekom napredovanja duž bojišnice brzo premještaju zapovjedna mjesta. Ona se postiže boljom prenosivošću, mogućnostima prijevoza, odnosno komuniciranjem u pokretu putem sigurnih bežičnih mreža. Time je zapovjednicima omogućena veća fleksibilnost u donošenju ispravnih odluka iz više mogućih opcija. Kako se bojišnice doktrinarno i tehnološki razvijaju, današnje misije zahtijevaju da postroji budu što pokretljiviji. I to ne samo zbog učinkovitog manevra u odnosu na protivnika već i zbog odgovarajuće potpore, podizanja razine vlastitog preživljavanja te zaštite snaga.

Mobilne bežične terenske komunikacije potekle u novom mileniju svojom su dinamikom uspostave i kretanja, zajedno s pokretnim čvorovima, vidljiv dio samoizgrađujućih MANET (Mobile Ad-hoc NETwork) mreža današnjice. U skladu s tim, svjedočimo činjenici da se uobičajeni radiofrekvencijski (RF) pojasevi vezani uz obrambeno-vojni sektor, posebno vojnu taktičku primjenu, dijelom prenamjenjuju. Svojevrsna migracija u radiofrekvencijskom spektru znači prelazak s dosadašnjih fiksnih radiorelejnih točka-točka veza prema taktičkim pokretnim rješenjima poput HCDR (High Capacity Digital Radio) ili ANW2 (Adaptive Networking Wideband Waveform) mreža podatkovnih veza. S druge strane, niži satelitski pojasevi ustupaju frekvencije zemaljskim radiokomunikacijama.

Globalne marketinške prognoze rasta, tržišnog udjela i trendova industrije taktičkih komunikacija predviđaju da će se uporaba niskoorbitalnih LEO (Low Earth Orbit) satelita i dalje širiti – taj je trend posebice popularan u vojskama širom svijeta. Taktička komunikacijska oprema postaje sve mobilnija i jednostavnija za postavljanje. Kako slijedi rješenja komercijalne široke namjene, sve je intuitivnija, sa zaslonima osjetljivim na dodir koje prate odgovarajući paketi mrežnih funkcionalnosti. Iz perspektive proizvođača, postojeće vrste komunikacijskih sustava koje su uobičajene kod vojnih korisnika glavno su ograničenje za širenje tržišta. Stoga se može očekivati da će ICT industrija zahvaljujući budućim tehnološkim inovacijama nastojati osigurati kupoprodajne ugovore s financijski moćnijim državama i suvremenijim vojskama – barem za njihove udarne taktičke postrojbe i specijalne timove.

Sukobljene strane na jednakim platformama

Zadnjih dvadesetak godina, u tzv. digitalnoj fazi informacijskog doba (information age), javio se fenomen u kojem zaraćene strane praktički koriste zajedničke komunikacijske platforme. Navedeno razdoblje karakterizira široka primjena komercijalnih pokretnih ćelijskih mreža, uz globalnu pokrivenost internetom – u fizičkom smislu osiguranom preko zemaljskih instalacija, ali i s pomoću niza raspoloživih flota satelita. Komunikacijski kanali prošireni su mogućnostima navigacije, pozicioniranja, odnosno lociranja i praćenja objekata u geoprostoru. Pametni telefoni postali su personalizirana sredstva vojnog komuniciranja (glasom, videom, razmjenom tekstualnih poruka, slika ili multimedijom), obrade i pohrane podataka – s višestrukim i svestranim funkcijama temeljenim na instaliranom operacijskom sustavu. U današnjim hibridnim oblicima ratovanja služe za navigaciju prilikom kretanja u prostoru, pretraživanje nepreglednih izvora informacija, videonadzor, snimanje i distribuciju slike/videa u realnom vremenu. Pametni su telefoni i sredstvo lociranja ciljeva promatranja – bili oni objekti ili osobe, pa i njihova uništenja (daljinskim upravljanjem i aktiviranjem eksplozivnih naprava). S druge strane, podrazumijeva se da su mobilni ćelijski sustavi predmet elektroničkog izviđanja – sa zadaćama prikupljanja podataka i lociranja važnih ciljeva te probojima u protivničku mrežu. Podložni su elektroničkom ometanju, pa i lakom rušenju funkcionalnosti mreže.

Međutim, tehničke okolnosti u kojima su dostupne globalne mreže pridonijele su činjenici da informacijska nadmoć na bojišnici više nije nužno monopol konvencionalno najmoćnijih svjetskih vojski. O tom su problemu prve progovorile one koje su nadmoćne i u mrežnom smislu – oružane snage Sjedinjenih Američkih Država. Kasnije su im se priključile i druge.

Kibernetički Pearl Harbor

SAD je u svojim predviđanjima izrekao jasnu tvrdnju: “Naši protivnici posjeduju sve sofisticiraniju komunikacijsku i informacijsku tehnologiju. To im omogućuje uporaba dostupnih naprednih bežičnih komunikacija s pametnim telefonima prilikom aktivnog kretanja kopnenim vozilima. Oni su također u stanju izvoditi kibernetičke napade u taktičkim uvjetima elektroničkog ratovanja. Mogu prouzročiti znatnu, povremenu ili trajnu štetu komunikacijskim sposobnostima američkih obrambenih snaga.”

Suočavanje sa svakodnevnim kibernetičkim ugrozama (s mogućnošću prerastanja u rat bez objave) kojima je izložen ne samo SAD već i druge države i vojske u svijetu, dosad se najviše pokazivalo kroz svakodnevne napade u virtualnom prostoru, ponekad s prouzročenim velikim štetama – no ne i kataklizmičkih razmjera. Potencijalni kataklizmički napad opisao je 2012. godine tadašnji američki ministar obrane Leon E. Panetta kolokvijalnim izrazom Cyber Pearl Harbor, pritom aludirajući na iznenadni napad japanske mornarice na američku pomorsku bazu na Havajima 1941. godine.

Dakle, postigne li neka vojska integralnost komunikacijskih sustava na jedinstvenoj tehnološkoj internetskoj platformi, ona mora podrazumijevati potencijalnu ugrozu, tj. kibernetičku infiltraciju u njezine mreže. Štete prouzročene protivničkim prodorom mogu biti u širokom rasponu: mogućnosti su velike provede li protivnik uspješno elektroničko izviđanje mreže i locira radijske postaje. Takve su akcije danas sastavni dio vojnih sukoba širom svijeta. Primjer je uništenje haubičke bitnice na samom paljbenom položaju ili degradacija funkcionalnosti procesiranja i protoka informacija na zapovjednom mjestu misijskih snaga. U pozadini operacije, na strategijskoj državnoj ili regionalnoj razini, ugroze nastale pomno pripremljenim malicioznim kibernetičkim napadima mogu prouzročiti golemu štetu na vitalnoj državnoj infrastrukturi (prometnoj, energetskoj, proizvodnoj i dr.).

Marketinško sagledavanje^[1]

Taktički komunikacijski uređaji i pripadajuća oprema posebna su skupina visokotehnoloških (high-tech) elektroničkih sustava. Razvijaju se u istraživačkim laboratorijima, a potom proizvode u pogonima tehnološki intenzivnih propulzivnih kompanija. Njihovo poslovanje počiva na tržišnoj razmjeni, a njoj prethode analize kojima se elementi marketinškog miksa prilagođavaju zahtjevima potrošača. Koncept marketinškog miksa primjenjuje se kad ponuda premašuje potražnju te postoji jaka konkurencija među proizvođačima. Drugim riječima, pristup vojne hi-tech industrije karakterizira prilagodba proizvodnog programa i usluge potražnji, tj. potrošačima – namećući se kao najprihvatljivije rješenje za kupca. Kako je kupac država s vojskom kao krajnjim korisnikom, proces nabave i donošenje odluka na strateškoj razini provode se unutar državnih tijela prema jasno definiranim procedurama.

Osluškujući potrebe tržišta i prateći razvoj koncepata uporabe vojnih snaga, proizvođači taktičke komunikacijske opreme marketinški aktivno sudjeluju u tom dijelu svojeg poslovanja. Rješenja koja plasiraju i nude projekcija su suvremenih operativno-taktičkih scenarija očekivanih vojnih angažmana – u punom spektru mogućih djelovanja. Sustavno zaokruženim paketima proizvoda, na načelu ključ u ruke, nastoje privući potencijalne vojne kupce na domaćem tržištu, u bližem (regionalnom) okruženju ili na globalnom planu.

Uloga taktičkih komunikacijskih sustava kao dijela vojne opreme kojim se osiguravaju ključne mrežne sposobnosti marketinški se čini primamljivom s više stanovišta. Dva ključna vezana su uz potražnju i ponudu, a one se u tržišnoj areni susreću kroz dva zainteresirana sudionika. Oni su sljedeći:

– vojna organizacija kao ključni dio sustava države – korisnik državnog proračuna, s ustavom definiranom ulogom zaštite državnog suvereniteta i neovisnosti te obrane njezine teritorijalne cjelovitosti, i

– proizvođači komunikacijske opreme kao profitne organizacije koje djeluju u okružju natjecateljske tržišne konkurencije.

Poslovni proces

Ako je riječ o klasičnom tržišnom poslovanju, oba sudionika nastupaju sa suprotstavljenih stanovišta, ali koncepcijom marketinške razmjene nastoji se uspostaviti uska suradnja. Zbog svoje prirode, ona bi trebala biti dugoročna i partnerska – uz veći ili manji patronat sudjelujućih državnih aparata – koje iz pozadine diktiraju politički interesi i orijentacije. U nekim je državama taj poslovni odnos pojednostavnjen uskom, najčešće vlasničkom, vezom samih korporacija s matičnom državom i njezinim vlastitim obrambenim sustavom. Može biti pojednostavnjen i kad država uz pomoć tvrtke i njezinih proizvoda želi širiti vojnopolitički utjecaj te jačati savezništva u bližem ili daljem okružju plasmanom istovrsnih proizvoda. U nekim se slučajevima praktički radi o vojnoidustrijskim kompleksima kojima je primarni cilj proizvoditi novija i tehnički sve sofisticiranija sredstva vojnog komuniciranja. Time se ostvaruje profit, znanstvenim ustanovama sudjelovanje u razvojnim programima, dok se vojsci nabavlja najbolja moguća oprema – kojom će se na budućim bojišnicama osigurati učinkovitije umrežavanje.

Suradnja vojske, industrije i znanstveno-istraživačkih institucija vezano uz taktičke komunikacijske sustave u tehničkom se smislu svodi na razvoj novih rješenja – od prototipa preko nultih serija do serijski proizvedenih i nanovo poboljšanih izvedbi uređaja i opreme. Podrazumijeva se i korisniku važno razdoblje pod jamstvom proizvođača, koje se odnosi na kvalitetno praćenje vijeka uporabe implementiranog sustava.

Kvaliteta partnerskog odnosa počiva na dobro postavljenoj marketinškoj interakciji proizvođača i vojske. Uspostavljeni procesi odnose se na tržišno komuniciranje, razmjenu informacija te tokove proizvoda, odnosno novca. Tržišno komuniciranje vrši se različitim oblicima promocija (prezentacije s demonstracijom, vojni sajmovi), oglašavanja (mediji, publikacije, internet). Tu su i inicijalna, posebice terenska testiranja – kroz koja proizvođači dubinski prikupljaju podatke o potrebama / zahtjevima korisnika, a kupci se upoznaju s proizvodima koji im se nude na tržištu. Proizvođač marketinškim istraživanjem prikuplja informacije o potrebama korisnika. No, najvjerodostojniji su način naučene lekcije iz stvarnih bitki, odnosno operacija. Zahvaljujući njima, proizvođač dodatno oblikuje (pakira) svoju ponudu u korisniku prihvatljiv oblik i sadržaj. U konačnici, sklapanjem ugovora uspostavlja se tok proizvoda (i pratećih usluga) koji povezuju proizvođača i korisnika. I to ne čine samo kroz isporuku već i kroz inicijalne (i eventualno buduće) edukacije osoblja, održavanje, popravke i nadogradnje (poboljšanja) opreme. Treba spomenuti i tok novca od kupca prema proizvođaču: za nabavu opreme i trajno tehničko održavanje.

Vrijedan proizvod

Taktička komunikacijska oprema koju su implementirale oružane snage vlastite zemlje važna su referencija za domaću vojnu industriju u konkurentskom nastupu na međunarodnom tržištu. Posebice je to vidljivo kod vojno i visokotehnološki respektabilnih zemalja, gdje se radi o uskoj suradnji i partnerstvu na obostranu korist. Često se, u izrazitoj dinamici današnjeg tržišta, potencijalni vojni kupci privlače otvaranjem proizvodno-remontnih pogona odnosno podružnica stranih kompanija u njihovoj zemlji. Poslovna suradnja donosi samoj državi brojne koristi: od otvaranja novih radnih mjesta, usvajanja novih tehnologija, održavanja i bržeg popravka visokosofisticirane komunikacijske opreme unutar vlastite zemlje – do zajedničkog nastupa na trećim tržištima. Od poznatih modela širenja poslovnih kompetencija, utjecaja i moći često se prakticiraju promjene vlasničkih struktura djelomičnom ili cjelovitom kupnjom te popularnim akvizicijskim nastankom trećeg poduzeća. U tom se kontekstu pod akvizicijom poduzeća (acquisition) podrazumijeva spajanje dviju ili više tvrtki u jednu poslovnu jedinicu, što je ostvarivo kroz više modela, primjerice pripajanjem kupcu odnosno nekom drugom poduzeću u njegovu vlasništvu, ili spajanjem s kupcem pri čemu nastaje neko treće tijelo. U ICT sektoru poseže se za akvizicijom dvaju ili (vremenski slijednim udruživanjem) više poduzeća onda kad se želi poboljšati poslovanje, odnosno osnažiti njihov položaj na tržištu. Na taj se način sinergijom znanja i proizvodnje – kojima te cjeline pojedinačno raspolažu, stvaraju visokosofisticirani proizvodi kao nova profitabilna vrijednost poslovanja. Pritom iz različitih razloga (primjerice, prepoznatljivosti robne marke ili brenda), nužno ne mora prestati kontinuitet njihova poslovanja.

Složenost poslovnih odnosa u industriji elektroničkih komunikacija traži kontinuirano usavršavanje i nadogradnju postojećih znanja i vještina. To vrijedi i za područje obrane i domovinske sigurnosti, u kojem se brzo razvijaju tehničko-tehnološka rješenja i mijenjaju se operativno-taktički scenariji uporabe vojnih taktičkih komunikacijskih sustava. Ono što se od vojnih organizacija u svijetu u bližoj i daljoj budućnosti očekuje jesu učinkoviti odgovori na nove izazove, nove angažmane, sudjelovanja u novim krizama i sukobima. Nacionalni dugoročni planovi u području obrane rezultat su vizije razvoja njezinih oružanih snaga, no oni trebaju biti sastavljeni u skladu s financijskom moći same države. Stoga su vojne organizacije naučene funkcionirati s racionalno dimenzioniranim sustavima komunikacijsko-informacijske potpore i prepoznavati potencijal razvoja ključnih mrežnih sposobnosti na taktičkoj razini njihova angažmana. Dostupnost suvremene tehnologije taktičkih komunikacijskih sustava i ovladavanje njom za suvremene je vojske jedan od važnih čimbenika za učinkovitu brzu reakciju i samostalnu upostavu vlastitih bojišničkih mreža. Vojske moraju biti spremne i za prihvaćanje izazova koje donose scenariji ratovanja u budućnosti. Modernizacija vojnih mreža, posebice onih taktičkih, tj. vezanih uz neposrednu bojišnicu, kontinuirano je putovanje koje nikad neće prestati. Zabrinjavajuća (ili bar upozoravajuća) jest ekspanzija informacijskih tehnologija kojom se te promjene uveliko ubrzavaju. To svaku vojnu organizaciju dovodi pred ispit zrelosti, crtu na kojoj će mnoge stati ili barem oklijevati. Kod najspremnijih vojski, dakle ne nužno najbogatijih, već fleksibilnih i samosvjesnih, prihvaćanje brzog razvoja tehnologija znači tehničke pretpostavke za uspjeh u operacijama.

Specijalna iznimka

Uobičajena povezanost veličine vojne postrojbe i njezine opremljenosti odgovarajućim komunikacijskom paketom opreme i usluga ima i iznimke – primjerice, kod specijalnih postrojbi. Radi se o odlično obučenim i sofisticirano opremljenim snagama namijenjenim za rješavanje specijalnih taktičkih zadaća strategijskog značaja. Priroda uporabe takvih postrojbi stoga isključivo traži taktičku radijsku opremu koja jamči visok stupanj i premjestivosti i neprekidne pokretljivosti. Namjena i značaj, odnosno težina svake misijske zadaće koju provode, podrazumijeva osiguranje visokog stupnja tajnosti njihovih komunikacijskih kanala.

Visokotehnološki marketing

Želeći prilagoditi ponudu u smjeru koji će im donijeti profit, proizvođači u nastupima metodološki pribjegavaju vrlo složenim multidisciplinarnim shemama, tzv. xP visokotehnološkog marketinga. U njemu se kombinira više raspoloživih instrumenata: oni klasično-prodajni (4P) jesu proizvodi (products), cijene (prices), putovi prodaje, odnosno distribucije (place) i promotivne aktivnosti (promote). Prema potrebi proširuju se uslužnom dimenzijom, u koju ulazi osoblje/ljudi (people – 5P), ambijent / fizičke značajke (physical evidence – 6P) i procesi/postupci (process – 7P).

Predvodnici globalne industrije taktičkih komunikacija

Složeno tržište taktičkih komunikacija segmentirano je kroz više kategorija promatranja – prema platformi, vrsti, tehnologiji i primjeni. U skladu s marketinškim prilagođenostima, taj pristup većim dijelom slijedi vojna promišljanja o sustavskom pogledu na taktičke komunikacije i dobrim je dijelom rezultat interakcije s vojnoindustrijskim sektorom. Tržište se prema domeni pretežitog djelovanja dijeli na kopneno, zračno, brodsko i podvodno – no ne treba zanemariti ni investicijski vrlo izdašan segment komunikacijske potpore iz svemira – satelitima (općeprihvaćena tzv. Karmanova linija razgraničenja između Zemljine atmosfere i svemira nalazi se na visini od 100 kilometara od morske površine). Prema vrstama, taktički komunikacijski sustavi promatraju se kao ručni radio, vojnički (osobni) radio, radio za međusobnu komunikaciju između prijevoznih platformi (vozila), radio za prijenos podataka velikog kapaciteta, robusni mrežni uređaji, videoprijamnici za stvaranje situacijske slike itd. Tako prihvaćen stručni narativ kategoriziran je u katalozima opreme svih proizvođača – što uvelike olakšava preglednost prilikom pretraživanja potencijalnih naručitelja ili samo vojnih hi-tech stručnjaka.

Globalno tržište taktičkih komunikacija zemljopisno je podijeljeno na Sjevernu Ameriku, Europu, Aziju i Pacifik, Bliski istok i Afriku, te Latinsku Ameriku. Većinu tržišnog udjela čini Sjeverna Amerika i ona je uglavnom vođena stalnom potražnjom SAD-a, kao države s najvećim ulaganjem u obrambeni sektor. U Sjevernoj Americi već se vidi da su predviđanja o razvoju bržih i stabilnijih komunikacija kao glavnom pokretaču tržišta u regiji bila točna. Globalni poslovni svijet predviđa da će brzorastuća regija na tržištu biti područje Pacifika i Azije s Kinom kao predvodnikom. U njezinu će obrambenom sektoru jačati infrastruktura komunikacijskih mreža. Bogatu Europu promatra se kao regiju sa stalnom potražnjom na tržištu taktičkih komunikacija. U ovom trenutku mnoge njezine vojske nastoje sustave starije generacije (uključujući velik broj vozila, koji se nastoji smanjiti) zamijeniti novima. Bliski istok i Afrika također imaju sve veću potražnju zahvaljujući uvođenju naprednijih vrsta taktičke komunikacije. Latinska Amerika na polju taktičkih komunikacija prepoznata je kao tržište u nastajanju – s Brazilom kao predvodnikom.

Od glavnih tvrtki na svjetskom tržištu taktičkih komunikacija (i ne samo tog područja poslovanja), vrijedi izdvojiti američke gigante Northrop Grumman, Raytheon Technologies, General Dynamics i L3Harris Technologies. Tu je i francuski Thales Group, te BAE Systems iz Ujedinjenog Kraljevstva. Vrlo je zanimljiva manja, no važna Tactical Communications Group (SAD, tek 200 zaposlenih) i Ultra Electronics
Holdings (UK). Za američke pojmove nije velika ni tamošnja tvrtka Viasat – koja djeluje na području satelitskog širokopojasnog pristupa za komercijalna i vojna tržišta.

Treba izdvojiti i niz vrlo snažnih tvrtki koje su pod posebnim patronatom države, važni su isporučitelji vojne opreme, pa tako i dijelom taktičkih komunikacijskih sustava. Razvoj i proizvodnja usmjereni su ponajprije na oružane snage matične zemlje, no i za plasman na strana tržišta. To je prije svega izraelski Elbit, ruski Rostec, turski Aselsan, norveški Kongsberg, finski Bittium, poljski Transbit i drugi.

^[1] Izraz marketing u tekstu ne treba razumijevati kao oglašavanje, nego u smislu definicije Američke udruge za marketing (American Marketing Association – AMA). Dakle, marketing je proces planiranja i provođenja stvaranja ideja, proizvoda i usluga, određivanja njihovih cijena, promocije i distribucije kako bi se obavila razmjena koja zadovoljava ciljeve pojedinaca i organizacija (op. ur.; izvor: https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38988).

TEKST  Tomislav Kravaica