Kao i kod nekih drugih oružnih sustava, velika sila s Dalekog istoka u početku razvoja oklopa oslanjala se na SSSR, potom je uzore pronalazila na Zapadu, da bi se s vremenom počela okretati vlastitim rješenjima

Kad je kineska Komunistička partija 1949. godine osvojila vlast, zemlja je bila razorena japanskom okupacijom i građanskim ratom. Teške industrije gotovo da i nije bilo. U takvim je uvjetima i vojne industrije bilo tek u tragovima. Novoformiranoj vlasti nije preostalo ništa drugo već se okrenuti ideološki bliskoj Moskvi s nadom da će tamošnji komunistički drugovi pomoći u industrijalizaciji. I naoružavanju. Stoga ne čudi da je prvi kineski tenk zapravo bio licencijski proizvedeni ruski T-55. Oznaka mu je bila Type 59 (industrijska oznaka WZ-120), a prvi je proizveden 1958. godine. U operativnu uporabu uveden je iduće godine. U početku proizvodnje, većina je dijelova i sustava dolazila iz Sovjetskog Saveza, no s vremenom su Kinezi uspjeli usvojiti većinu proizvodnje. Politički razlaz SSSR-a i Kine na samom početku 1960-ih, bit će iznimno bitan za Kinu. Naime, politički razlaz značio je i prekid industrijske suradnje. Što je pak značilo i prekid isporuke dijelova i tehničke pomoći u proizvodnji tenkova Type 59. Kineski su inženjeri doskočili problemu: već usvojenu proizvodnju većine dijelova za Type 59 spojili su s nekoliko domaćih sustava i komponenti te dobili tenk Type 69 (WZ-121). Izvorni proizvod bio je više-manje vjerna kopija Typea 59, to jest T-55, pa su mu i borbene odlike bile otprilike na toj razini. S vremenom su ga Kinezi poboljšavali ugradnjom laserskog daljinomjera, sta- bilizacije za top i optike sustava za usmjeravanje paljbe. Ugradili su i domaći motor povećane snage. No, razvoj je trajao prilično dugo i tenk je uveden u operativnu uporabu tek 1974. godine.

ZAPADNO JE IPAK BOLJE

Najveće poboljšanje koje je došlo s vremenom i inačicama Typea 69 bila je ugradnja topa kalibra 105 mm. I danas nije potpuno jasno kako su Kinezi došli u priliku napraviti izvedenicu glasovitog britanskog topa L7. Dugo su analitičari vjerovali da su primjerke i tehničku dokumentaciju isporučili Izraelci. Poslije se otkrilo da su Kinezi krajem 1970-ih godina došli do licencije za izradu topa uz pomoć Au- strije. Kako je L7 puno bolji od topova sovjetskog podrijetla, Kinezi su ga odmah nakon početka proizvodnje počeli ugrađivati u svoje tenkove. Na osnovi Typea 69 sredinom 1980-ih nastao je Type 79 (izvorno Type 69-III) s topom ZPL-83 (Type 83) kalibra 105 mm, tj. izvedenicom L7. Međutim, Kinezi su vrlo brzo otkrili da se kvaliteta topa L7 ne skriva u njegovoj konstrukciji, koja je zapravo vrlo jedno- stavna. Tajna nije ni u kalibru, već u kvaliteti streljiva. A oni tom streljivu nisu imali pristup. Doduše, pokrenuli su proizvodnju vlastitog, no ono nikad nije dosegnulo kvalitetu britanskog, američkog i izraelskog. Usprkos tome, najnovijim kineskim izvedenicama topa L7 naoružani su najsuvremeniji kineski laki tenkovi i borbena oklopna vozila na kotačima. Tako se ZPL-98 nalazi na am- fibijskom lakom tenku Type 63A. Najnovijim topovima ZPL-98A naoružani su amfibijski laki tenkovi ZTD-05 i borbena vo- zila na kotačima ZTL-11. Još naprednijom inačicom topa ZPL-98 naoružan je najnoviji kineski laki tenk Type 15 (ZTQ-15), razvijen za djelovanje na visokom području Tibeta. Kombinacija kineskih tenkova i kopije britanskog topa L7 trebala je biti velik izvozni uspjeh, no nije baš tako bilo. Razlozi za po- tencijalni uspjeh vrlo su jednostavni – strani kupci dobili bi tenk s odličnim topom te istodobno imali mogućnost kupnje odličnih zapadnih granata za njega. Za iračku vojsku razvijena je izvedenica Type 69-QM1 naoružana kineskim topom 105 mm. Zapadni izvori uglavnom se slažu da je bio u proizvodnji od 1984. do 1988. godine, no količina proizvedenih i isporučenih primjeraka Iraku nije poznata.

Zapadni izvori dugo su vremena tvrdili da je Kina razvila kopiju njemačkog topa Rheinmetall Rh-120, te čak spominjali i tenkove na koje je ugrađen. Kao izvor tehničke podrške i dokumentacije opet se spominjao Izrael, iako se danas sve više spominje da je dio tehničke pomoći došao iz Njemačke. Nekoliko zapadnih izvora tvrdi da se radilo o proizvodnji po licenciji švicarskog Oerlikona. U svakom slučaju, razvoj kineskog tenkovskog topa kalibra 120 mm ni danas nije posve razjašnjen. Navodno je pokrenut u proljeće 1977., a prva su testna opaljenja izvršena u veljači 1979. Nakon toga, top je ugrađen u tenk WZ-122 radi daljnjih testiranja. Razvoj tog tipa tenka neuspješno je okončan 1982. godine. No, dio namijenjenih mu sustava naknadno je uporabljen na lovcu tenkova Type 89 (WA320). Navodno i top od 120 mm, barem se tako dugo vremena vjerovalo. Ono što je jasno jest da Type 89 više nije u operativnoj uporabi u kineskoj vojsci. Iako je navodno bio naoružan topom od 120 mm s glatkom cijevi koji ima znatno bolje borbene odlike od sovjetskog topa kalibra 125 mm. Neki izvori navode da je duljina cijevi kineskog topa od 120 mm bila 50, a neki 52 kalibra. Nije ni poznato koliko je primjeraka lovaca tenkova Type 89 napravljeno. Procjene idu od tek 100 pa sve do više od 230. Najvjerojatnije je Type 89 bio napravljen samo za izvoz te je proizveden u vrlo malo primjeraka, tek da bi Kinezi mogli reći da je u operativnoj uporabi u kineskoj vojsci.

TAJNOVITO PREDSTAVLJANJE

Umjesto topa od 120 mm, kineska je vojska odabrala sovjetski kalibar od 125 mm. Prvi kineski top tog kalibra bio je Type 88C razvijen sredinom 1980-ih. Bio je namijenjen za ugradnju u tenk Type 96 iako je u procesima modernizacija ugrađivan i u veći broj starijih kineskih tenkova, posebno za izvoz. Type 88C kopija je sovjetskog topa 2A46. Neki izvori navode da je kopija inačice 2A46M, a neki 2A46M1. Vjerojatnije je da kineska kopija topa 2A46M1 ipak nosi drugu oznaku ZPT-98. Tim su topom naoružani tenkovi Type 99. Kineski  127. institut  za razvoj oružja  Središnjeg sjevernog sveučilišta 10. lipnja 2015. prikazao     je     inačicu  topa  od  125  mm  duljine  cijevi  60  kalibara  (7500     mm).  Na javnoj svečanosti predstavljanja novog topa, održanoj pred upravnom zgradom Instituta, otkriveni su i neki tehnički detalji. Među ostalim i taj da je početna brzina na ustima cijevi potkalibarnog penetratora nevjerojatnih 2000 metara u sekundi. Za us- poredbu, početna brzina potkalibarnih penetratora na njemačkom topu 120 mm L/55 je oko 1750 m/s. Nažalost, nije objavljen podatak o masi topa.

Novi top, osim znatnog povećanja duljine cijevi, donosi i još jednu novost – jednodijelnu granatu. Do sada su kineski tenkovi rabili dvodijelne granate prilagođene uporabi na automatskim punjačima. Kako bi se do kraja iskoristile mogućnosti novog topa, dvo- dijelna granata više nije opcija. Do sada je pokazana samo jednodijelna s potkalibarnim penetratorom, koji je dugačak čak 1200 mm. Što znači da ima teoretsku mogućnost probijanja homogenog čeličnog oklopa iste debljine. Uporaba jednodijelne granate značit će i veliku izmjenu budućih kineskih tenkova koji će morati rabiti punjač u stražnjem dijelu kupole. Novi će se top L/60 ugrađivati na najnoviji kineski tenk čiji se razvoj bliži kraju. Kineska državna televizija CCTV 9. je listopada 2022. prvi put pokazala snimku novog tenka. No tenk je bio prekriven poluprozirnom prostirkom tako da se vidjelo vrlo malo. Ono što se dalo zaključiti i iz takvog prizora jest da je cijev topa jako dugačka.

Ta je snimka potaknula analize kakav bi najnoviji kineski tenk mogao biti. Pa su iz arhiva izvučene snimke nastale još davne 2019. godine, kad je tvrtka China Ordnance Industry Corporation prikazala simulator kokpita tenka sa samo dva člana posade. Tada to nikom nije bilo odveć zanimljivo, no danas se pretpostavlja da je to bio prvi uvid u novi kineski tenk. U kokpitu se nalaze tri velika ekrana. Jedan za zapovjednika/ciljača i jedan za vozača. U sredini se nalazi treći ekran s općim podacima. Zapovjednik/ciljač ispred sebe ima upravljač kakav se inače koristi na tenkovima za upravljanje topničkom paljbom. Zato vozač ima upravljač koji je jako sličan onima koji se rabe na bolidima Formule 1. Ako budući kineski tenk bude imao samo dva člana posade, taj simulator pokazuje da će, kao na ruskom T-14 Armati, sjediti u prednjem dijelu vozila. Tako će u kupoli ostati više nego dovoljno mjesta za ugradnju masivnog topa i pripadajućeg automatskog punjača.

OTKRIĆE NA BIATLONU

Zapadni  izvori dugo su tvrdili  da   najnoviji  kineski  tenkovi Type 96 i Type 99 imaju kupole napravljene od zavarenih ploča na koje je postavljen dodatni višeslojni i eksplozivno-reaktivni oklop. Tako bi i ostalo da se Type 96 nije pojavio na ruskom Tenkovskom biatlonu. Detaljne snimke i fotografije s natjecanja pokazale su da je osnova kupole i dalje napravljena od lijevanog čelika kao kod tenka T-72 te da su na nju postavljene ploče dodatnog oklopa. Čeoni dio kupole zaštićen je s jednim slojem ploča eksplozivno-reaktivnog oklopa iza kojeg se nalaze slojevi kompozitnog oklopa. Identično je zaštićena i prednja bočna strana kupole. Ostatak bočnih strana kupole zaštićen je eksplozivno-reaktivnim oklopom. Zanimljivo je da su ploče postavljene na posebne nosače kako bi ih se odmaknulo od tijela kupole i time dodatno raspršio kumu- lativni mlaz. Na čeonom dijelu tijela tenka također su postavljeni moduli eksplozivno-reaktivnog oklopa – njih 16. Na prezentaciji novog milimetarskog radara tvrtke NORINCO (China North Industries Corporation) održanoj 13. siječnja 2023. prikazana je simulacija rada aktivnog sustava obrane tenka. Zbog toga se očekuje da će novi kineski tenk imati aktivan sustav obrane. Otprije je poznato da NORINCO ima razvijen aktivan sustav obrane za tenkove VT4A1, koji je koncepcijski sličan izrael- skom sustavu Iron Fist.

---

PITANJA O MOTORIMA

Prvi su kineski tenkovi bili pokretani sovjetskim motorima, a potom kopijama tih istih motora. No veliko je pitanje čime se pokreću noviji kineski tenkovi. Na internetskim stranicama tvrtke Shanghai Client Diesel Engine CO.,LTD (poznatija kao SCDC) prikazane su fotografije kineskih tenkovskih motora od 520, 580 i 730 konjskih snaga. Te fotografije otkrivaju da se radi o kopijama sovjetskih motora ugrađiva- nih u tenkove T-55 i T-72. Međutim, fotografija najnovijeg motora pokazuje potpuno drukčiji tip. Ispod piše da je oznaka 99 Type, da je namijenjen pokretanju tenkova i da ima 1500 konjskih snaga. Motor 99 Type dizajnom jako podsjeća na motore Series 880 njemačke tvrtke MTU, preciznije na motor MT 883 Ka-500. Osim velike snage i pouzdanosti, najbolja je odlika tog motora kompaktnost. Dakle, veličinom nije bitno veći od sovjetskih tenkovskih motora. Nekoliko javno dostupnih fotografija vađenja tog motora iz tenkova vidi se da se zapravo radi o pogonskom sklopu koji je jako sličan sklopu Europack tvrtke MTU.

Po svemu sudeći, taj se pogonski sklop trenutačno ugrađuje samo u tenkove Type 99l. Tenkovi Type 96 imaju motore snage 730 KS, dok su Type 96A dobili motore snage 1000 KS. No pitanje je imaju li ih svi, ili samo oni koji dolaze na ruski Tenkovski biatlon?

---

TEKST: Mario Galić