Nedavno održani ljetni kampovi kadeta OSRH donijeli su dvije novosti: Požegu kao novu lokaciju Kampa 1 i simulacijski sustav MILES u potpori obuke Kampa 3

Veliki mimohod koji će se održati u povodu 30. obljetnice oslobodilačke operacije Oluja utjecao je na uobičajene termine aktivnosti većine postrojbi Hrvatske vojske. Iznimka nije ni Kadetska bojna “Predrag Matanović” Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”. Umjesto uobičajena dva tjedna, kampovi su skraćeni na deset dana, a povodili su se od 4. do 14. srpnja. Naravno, to je Zapovjedništvu Bojne, HVU-u te postrojbama u potpori zadalo dodatne zahtjeve. Na vojnom vježbalištu “Gakovo” održava se Ljetni kamp 2 i 3. Istodobno, Ljetni kamp 1 održava se na novoj lokaciji, u Požegi. Tri kampa HRM-a održavaju se u vojarni “Admiral flote Sveto Letica-Barba” u Splitu i u Kaštelanskom zaljevu. Iznimka je Osnovni pilotski kamp HRZ-a, koji se održava od 21. srpnja do 1. kolovoza, i to na više lokacija: u Zemuniku Donjem, Zagrebu, Divuljama i Splitu.

Zamjenik zapovjednika Kadetske bojne satnik Domagoj Radoš nedavno je preuzeo dužnost. S nekadašnjim pripadnikom Gromova razgovaramo 9. srpnja na Gakovu, kamo je došao u obilazak kadeta, njihovih zapovjednika i instruktora. Jučer je bio u Požegi, a sutra će boraviti u Splitu. “Prilagodili smo termine mimohodu. Imamo puno posla u kraćem vremenu no što je uobičajeno, ali izvršit ćemo sve što trebamo i nećemo imati nikakvih zaostataka. Štoviše, čim se ekipa vrati s terena, idućeg dana počinje pripreme za mimohod”, govori satnik. Dakle, kadeti će imati svoj ešalon u kojem će se predstaviti javnosti. Bit će puno posla oko uvježbavanja, ali riječ je o velikom doživljaju, nečemu što se događa možda dva-tri puta u karijeri. “Odabrani kadeti veseli su, čak i ushićeni. Bit će teško i izazovno, naporno jer idu iz jedne aktivnosti u drugu. No sigurno će im ostati u lijepoj uspomeni, znam to i sam jer sam sudjelovao u mimohodu 2015. godine”, prisjeća se zamjenik zapovjednika.

Izbjegavanje monotonije

Nalazimo se u prostoriji u jednom od zatvorenih objekata Gakova. Izvana se čuje živahan žamor mnoštva mladih ljudi. Većina njih upravo se vratila s terenske obuke, pa čiste naoružanje, provjeravaju opremu, idu na ručak ili su uzeli kratak predah uz kavu. Kiša koja uporno pada očito im nije smetala. “Lijepo ih je vidjeti kako se snalaze na terenu. I nama je to pokazatelj da dobro radimo. Dani poput današnjeg prilika su da svi naučimo nešto novo”, objašnjava časnik aludirajući na akciju koju smo vidjeli tog prijepodneva. Naime, Bojna je na Ljetnom kampu 3 prvi put za obuku koristila simulacijski sustav MILES. Najjednostavnije rečeno, njegovi posebni senzori postavljaju se na naoružanje i opremu vojnika. Ako ste pogođeni, čuje se glasan zvučni signal. Na Kampu 3 provodi se obuka i osposobljavanje kadeta u okviru taktičkih zadaća na razini voda. MILES je dragocjen za tu obuku. Zahvaljujući njemu, zapovjednici i instruktori mogu razvijati više stvarnih i dinamičnih obučnih scenarija, puno bolje provjeravati odluke kadeta koji se rotiraju u ulogama zapovjednika vodova i desetina, ali i odluke, znanje, reakcije i obučenost svih pojedinaca. “Zalažemo se za to da boravak na kampovima bude što izazovniji. Svakog dana nastojimo ubaciti nove aktivnosti, želimo izbjeći monotoniju. Mislim da kadeti trebaju biti što više na terenu, ne zbog nas u Zapovjedništvu, nego zato što to sami žele i traže. Uz MILES je teren još bolje prikazan i oni se mogu lakše uživjeti u zadaće za koje se obučavaju. I on bi, zahvaljujući suradnji sa Zapovjedništvom za obuku i doktrinu HKoV-a, trebao postati standard na našim kampovima 3”, nastavlja satnik Radoš.

Zasjeda u šumi

Tko god bi pomislio da obučni scenarij na vježbi u kojoj sudjeluju kadeti ne može biti zanimljiv, nije u pravu. U to smo se uvjerili kad je jedan vod iz Kampa 3 dobio operativnu zapovijed za izviđanje rute. Protivnički vod je pak trebao eliminirati zapovjednika te izvidnice. Napadači su postavili zasjedu u šumi, na uzvisini iznad ceste. Pametno su propustili prvu desetinu da prođe, jer zapovjednik je koračao u drugoj desetini. Uslijedio je vatreni okršaj u kojem su napadači bili u izrazito povoljnijem položaju. No, ni napadnuti se nisu predali tako da se nakon intenzivne pucnjave, trčanja, skakanja i zauzimanja zaklona čulo sve više pištanja MILES-ovih senzora. Kad je akcija završena, kadeti su se skupili i počeli opisivati što su sve radili, pa i raspravljati o tome tko je pogodio koga ili zašto netko nije radio ovo ili ono. Sve su to stvari o kojima se može točnije govoriti zahvaljujući MILES-u.

Završnu riječ imali su zapovjednici i instruktori, koji su ih na brzoj raščlambi upozoravali na propuste. Zapovjednik 2. kadetske satnije natporučnik Antun Karl bio je kadet jedanaestog naraštaja, a danas radi s dvadesetim. Prisjećajući se Kampa 3, na kojem je sudjelovao prije devet godina, kaže da je najveća razlika, naravno, u sustavu MILES, ali i u općenitoj osobnoj opremljenosti kadeta, koja je danas puno kvalitetnija. “Koncept Kampa takav je da je fokus na ocjenjivanju kadeta u različitim ulogama vođa, odnosno zapovjednika. Mislim da je velika većina naraštaja jako dobra u tim zadaćama”, procjenjuje natporučnik. Slaže se usto sa zamjenikom zapovjednika Bojne: kadetima je potrebno što više terena.

Kreativnost za scenarij

Gakovo je jedan od takvih terena, s puno lokacija na kojima se može uvježbavati i obučavati taktika voda. Natporučnik i dočasnici instruktori za to koriste propisane orise obuke i ocjenjivanja, no za obučne scenarije mogu primijeniti i vlastitu kreativnost. Natporučnik je u cijelom procesu posebno želio istaknuti instruktore, iskusne ljude za koje je rekao da su nepresušan izvor znanja, prošli su sve u vojnom sustavu i jako su velik izvor informacija za svakog kadeta koji želi naučiti sve ono što treba, ali i nešto više. U svakom slučaju, iako je zasjeda koju smo promatrali zapravo bila jedan kratak scenarij, kadeti s obiju strana mogli su iz nje izvući dragocjena iskustva i onda tijekom daljnje obuke izbjegavati ponavljanje pogrešaka.

Kadetkinja Lucija Tunjić primjećuje da su terenske zadaće na Kampu 3 kudikamo kompleksnije nego na Kampu 2, ali ima i sličnosti. “Ključno je da su kampovi zapravo nešto što čekamo cijelu godinu, a ja u odnosu na prošli kamp vidim napredak”, naglašava kadetkinja, potvrđujući da im MILES pomaže da doživljaj obuke bude stvarniji, posebno kad je riječ o preciznosti pogodaka iz pušaka VHS-2. Kadet Andrej Kajzogaj također je zadovoljan: “Terenski dani oni su za koje se živi, vremenski uvjeti nisu smetnja, njima se prilagođavamo.” Dodaje da MILES pokazuje i tko se nalazio na otvorenom, tko nije zalegao na vrijeme…

Idućeg smo dana vidjeli još jednu novost: kadetski kamp prvi se put održavao u Požegi, gradu koji je zadnjih godina najpoznatiji po obuci dragovoljnih ročnika OSRH. U vojarni “123. brigade HV” bile su smještene najmlađe kadetkinje i kadeti, dakle oni koji su završili ili završavaju prvu godinu smjerova Vojno vođenje i upravljanje, Vojno inženjerstvo, Vojno pomorstvo te Aeronautika. Velik dio terenske obuke na Ljetnom kampu 1 odigravao se nekoliko kilometara od vojarne, na vojnom vježbalištu “Glavica”. Iako prvi put radi u Požegi, a nova lokacija uvijek donosi nove zahtjeve, voditelj Kampa i zapovjednik voda u 4. kadetskoj satniji natporučnik Dominik Kobali zadovoljan je promjenom. Naravno, za nju su se u Kadetskoj bojni i pripremali tijekom prethodnih planiranja, koordinacija te izvida terena. “Za Požegu i vježbalište imam samo riječi hvale. Čak bih rekao da ‘Glavica’ nije pogodna samo za uvježbavanje pojedinačnih zadaća kadeta, što je osnovna zadaća ovog kampa, nego i za zadaće desetine. Raznolik je, ima puno prilaznih putova i šumaraka, potiče ideje vezano uz obučne scenarije, pa možemo uvježbavati sve što trebamo. S druge strane, sve je nekako na malim udaljenostima, pa nam za transport nisu potrebna vozila. A naši domaćini, kolege iz OSRH, nevjerojatno su srdačni, ljubazni i pristojni”, nabraja Kobali.

Ključna je dobra ekipa

Za razliku od njihovih starijih kolega, koje smo vidjeli u Gakovu, kadeti u Požegi djeluju puno tiše i skromnije. Mnogo im je toga novo i nepoznato, a kamp može značiti i prekretnicu. No, već jako dobro izgledaju na terenu, opremljeni su gotovo poput gardista. “To je jedino pravilno, da rade s opremom kakvu će jednog dana imati u postrojbama”, kažu nam zapovjednici. Obuka traje deset dana i podijeljena je u četiri osnovne radne točke. Prva je rukovanje osobnim naoružanjem, pri čemu se podrazumijevaju i sve mjere postupanja i brige za pušku koju si zadužio. Ako je samo nakratko izgubiš iz vida, lako je moguće da će ti je instruktor odnijeti. Druga je točka topografija, u kojoj se rade osnove orijentacije i određivanja lokacija s pomoću zemljovida, kompasa, protraktora. “Da, danas postoji moderna tehnologija i GPS, no moraju biti svjesni da se na njih ne mogu osloniti u svakom trenutku”, kaže voditelj Kampa. Treća je točka prva pomoć, a četvrta reakcija. Upravo je četvrta najzanimljivija i polaznicima i instruktorima, a mi smo imali priliku promatrati kako to izgleda. Nije bilo MILES-a i protivničke strane, ali najmlađi kadeti već itekako imaju priliku okušati se u taktičkom kretanju i uporabi vatrenog oružja. Postoji i peta točka, koja se odnosi na uvježbavanje različitih pojedinačnih radnji poput radiokomunikacijskih procedura, bacanja ručne bombe… Saznajemo da je na Ljetnom kampu 1 ponekad i teže osmišljavati scenarije, jer na temeljnoj obuci pojedinaca ima jako puno drilanja i ponavljanja, pa treba biti domišljat da sve skupa kadetima bude zanimljivije. To se odnosi i na fizički zahtjevnije zadaće, kao što je uređenje položaja za pojedinca, koje uključuje i kopanje rovova u kojima vojnik može boraviti od nekoliko sati do nekoliko dana, pa iz njih i zaklonjen rabiti vatreno oružje. Više kadeta može uspostaviti improvizirani tabor za kružnu obranu. Viši instruktor časnički namjesnik Zlatko Turk kaže da kadeti i na te zadaće odgovaraju pozitivno. Jedva čekaju odlazak na teren i svaka im je promjena dobrodošla. “To je tako na svim kampovima, čak bih rekao da na njima izbacuju i višak energije, a ključno je što su dobra ekipa, složni su i pomažu jedni drugima”, govori nam dočasnik.

Jasan uvid u vlastitu obuku

Na kraju svakog obučnog dana zapovjednici i instruktori pokušavaju ubaciti sve dotad naučeno u jedan kompleksniji scenarij i provesti ga. “Kadeti nakon toga shvate što su napravili dobro, a što loše, pa imaju jasan uvid u ono što su naučili. I da, termini su malo stisnuti zbog mimohoda, no mi smo pronašli načine kako da izvršimo i prođemo sve što je potrebno. Polaznici su mladi, grizu, željni su terena i to se vidi na njima”, zaključuje natporučnik. Kadetkinja Lucija Butković kaže nam da je kadetima OSRH pristupila zbog – domoljublja. “Teren je definitivno najbolji dio kadetskog života. Svejedno mi je je li riječ o zimskom ili ljetnom kampu. Smještaj je izvrstan, a na obuci se prilagođavamo svemu i ništa nije iznenađujuće. Uostalom, ako si motiviran, ništa ti nije teško. U pauzama imamo vremena i za druženje, na kampu se bolje upoznajemo”, kategorična je kadetkinja rodom iz Gospića, koja bi jednog dana željela postati pripadnica Vukova. Kadet Ivan Samardžić dolazi iz Šibenika. Slaže se da ekipa iz Satnije na terenu djeluje još povezanije nego u vojarni u Zagrebu. “Najzanimljiviji dio obuke su reakcije, krećemo se po terenu, pucamo, ponekad su u scenarij uključeni događaji poput napada bojnim otrovima ili pružanja prve pomoći”, govori kadet. Kad smo ga pitali o budućnosti u OSRH, rekao nam je da je za ta razmišljanja na prvoj godini možda još rano, no siguran je da želi ići dalje. Do kraja, do časničkog čina.

Tekst Domagoj Vlahović; Foto Tomislav Brandt