Iako je od zadnje borbene uporabe torpeda prošlo 24 godine ona su i dalje najubojitije oružje suvremenih podmornica

Kada je u blizini Falklandskog otočja 2. svibnja 1982. britanska nuklearna podmornica HMS Conqueror potopila argentinsku krstaricu ARA General Belgrano svojim teškim torpedima Mark VIII to je bila ne samo prekretnica u tom ratu već i posljednja uspješna uporaba torpeda u XX. stoljeću. Istog je mjeseca argentinska klasična podmornica ARA San Luis neuspješno ispalila nekoliko teških torpeda na britanske ratne brodove koji su se rasporedili oko Falklandskog otočja pokušavajući nad njim vratiti britanski suverenitet. Potapanje Belgrana prije točno 24 godine zadnji je poznati primjer uporabe teškog torpeda u ratu. U međuvremenu su gotovo sve vrste oružja (osim nuklearnog) doživjele svoju ratnu uporabu, dok su se teški torpedi iz podmorničarskih torpednih cijevi lansirali samo na vježbama. Unatoč tom nedostatku dokazivanja uporabljivosti i mogućem zaključku da je kombinacija podmornica – teški torpedo stvar prošlosti, to ipak nije tako. Štoviše, sve veći broj država kupuje ili u najskorije vrijeme namjerava kupiti suvremene podmornice. Razvijaju se i nove tehnologije, prije svega pogona, koje mogućnosti klasičnih sve više približavaju mogućnostima nuklearnih podmornica, uz istodobno zadržavanje prihvatljive cijene. Teški torpedi su i dalje osnovno oružje suvremenih podmornica koje se može rabiti protiv drugih podmornica ili površinskih brodova, u obrambenim ili napadnim zadaćama.

Stalno smanjivanje izdvajanja za obrambene potrebe od početka devedesetih godina prošlog stoljeća usporilo je i razvoj novih teških torpeda, a ubrzani razvoj vođenih projektila, koji se mogu lansirati iz podmornica protiv brodova ili ciljeva na kopnu, od njih je učinio prije svega obrambeno oružje. Kritičari navode i nemogućnost uporabe teških torpeda protiv asimetričnih prijetnji koje dominiraju početkom XXI. stoljeća. U takvim uvjetima svjetskim tržištem teških torpeda dominiraju dvije tvrtke, čija su konkurencija još tri tvrtke s nešto manjim prodajnim uspjesima. Najočitiji konkurenti su njemačka tvrtka Atlas Elektronik, koja nudi torpedo DM2A4 Seahake i talijanska tvrtka Whitehead Alenia Sistemi Subacquei (WASS), koja nudi torpedo Black Shark. Uz njih, na tržištu se nalaze i švedska tvrtka Saab Underwater Systems sa svojim Torpedo 2000 i američki Raytheon koji nudi Mk 48 Mod 6/7 ADCAP (ADvanced CAPabilities). Američka vlada na tržištu nudi i starije modele torpeda Mk 48. Britanska tvrtka BAE Systems (koja s Atlas Elektronik zajednički proizvodi teški torpedo Spearfish) odlučila se posvetiti razvoju poboljšanja teških torpeda koji se već nalaze u naoružanju britanskih nuklearnih podmornica. BAE Systems je svoj mogući udio u tržištu teških torpeda za klasične podmornice prepustio tvrtki Atlas Elektronik.

Njemačka ratna mornarica naručit će 70 torpeda DM2A4 tijekom ove godine. To će biti druga isporuka, jer je tvrtka Atlas Elektronik još prije tri godine isporučila 10 predserijskih torpeda istog tipa. Njemačka narudžba očuvat će proizvodnju torpeda DM2A4 za još dvije do tri godine. Za torpedo DM2A4 odlučila se i španjolska ratna mornarica koja je 3. studenog 2005. naručila oko 40 torpeda namijenjenih uporabi sa svojih podmornica S 80. Predstavnici tvrtke Atlas Elektronik su posebice istaknuli da će tamošnja industrija u većem obimu sudjelovati u proizvodnji “španjolskih” torpeda. Još jedan potencijalni kupac je Grčka, koja ima potrebu za oko 50 suvremenih teških torpeda. U slučaju Grčke, narudžba DM2A4 ima konkurenciju u torpedu Black Shark tvrtke WASS. Atlas Elektronik se nada da će ipak dobiti i tu narudžbu, jer se njihov DM2A4 može rabiti na grčkim podmornicama Type 209 i Type 214 bez potrebe dodatnih zahvata na brodskom borbenom sustavu. Što i nije čudno, jer je upravo Atlas Elektronik isporučitelj zapovjednih, sonarnih i sustava za kontrolu paljbe (ISUS 90) za sve grčke podmornice. Razvoj DM2A4 započeo je 1996. i dosad je obavljeno više od 100 ispitivačkih lansiranja. Prije španjolske narudžbe, Atlas Elektronik je dobio narudžbu za manje od 100 komada, 10 predserijskih za njemačku i nepoznati broj za tursku ratnu mornaricu. Njemačka će svoja torpeda DM2A4 rabiti na četiri najnovije podmornice Type 212A koje se trenutačno uvode u operativnu uporabu. Turska će ratna mornarica svojim torpedima naoružati najnovije podmornice Type 209. Proizvodni kapaciteti Atlas Elektronika omogućavaju godišnju proizvodnju između 40 i 100 teških torpeda, iako je optimalna iskoristivost jedan torpedo tjedno.

Kako bi osigurao daljnji opstanak proizvodnje teških torpeda, DM2A4 Atlas Elektronik je pokrenuo potragu za novim izvoznim poslovima, koju čelni ljudi tvrtke opisuju kao “vrlo agresivnu” marketinšku ofenzivu. Pritom su upravo WASS (koja pri proizvodnji torpeda Black Shark usko surađuje s francuskim DCN International) ocijenili kao najvećeg konkurenta ne samo na europskom tržištu nego i svjetskom. Zbog toga je Atlas Elektronik razvio posebnu izvoznu (non-NATO) inačicu torpeda DM2A4 koju su nazvali Seahake Mod 4. Taj torpedo ima drukčiji sustav navođenja i izmijenjene kontrolne algoritme kako bi se prilagodio potrebama potencijalnih kupaca diljem svijeta.Teški torpedo DM2A4 pokreće najsuvremeniji visokofrekventni električni motor snage 300 kW koji, po tvrdnjama Atlas Elektronika, ima iskoristivost od čak 90 posto. Potrebnu električnu energiju za pokretanje motora i elektroničkih sustava osiguravaju modularne srebro-cink baterije. Modularna gradnja torpeda omogućava njegovo opremanje s jednom, dvije, tri ili četiri baterije, koje još nazivaju i energetskim paketima. Inačica s najboljim mogućnostima torpeda DM2A4 opremljena je sa čak četiri baterije koje joj osiguravaju maksimalnu brzinu veću od 50 čvorova (90 km/h) i domet veći od 90 kilometara. Pri uobičajenom scenariju kada torpedo do cilja ide srednjom brzinom i napada najvećom mogućom, maksimalni se domet smanjuje na 50 kilometara. U scenariju kad se DM2A4 lansira čeono protiv cilja (fregate) udaljenog 20 kilometara, pri kojem se cilj odmah okrene za 180 stupnjeva i pojuri brzinom od 30 čvorova (da bi izašao izvan dometa torpeda), torpedo će dostići i pogoditi cilj za pola sata – barem tako tvrdi njemačka ratna mornarica.Sustav za vođenje torpeda DM2A4 uključuje optički kabel debljine 300 nm koji se proizvodi u Njemačkoj. Po tvrdnjama Atlas Elektronika taj optički kabel omogućava prijenos podataka od 10 Mbs. Sonarni sustav za navođenje, koji se nalazi u vrhu torpeda, djeluje s 40 unaprijed određenih frekvencija čije impulse može slati u rasponu od +/- 110 stupnjeva.

Talijanska konkurencija

Kao što je već spomenuto tvrtka WASS (u vlasništvu Finmeccanica) trenutačno je najveći tehnički i komercijalni suparnik tvrtki Atlas Elektronik na svjetskom tržištu teških torpeda. Na tom tržištu WASS nudi svoj teški torpedo Black Shark. Njegov je razvoj počeo 1997. kako bi se zadovoljila potreba talijanske ratne mornarice za teškim torpedom nove generacije, koji će se rabiti s najnovijih podmornica U212A. U početku poznat pod oznakom A184 Advanced – što ukazuje na to da je razvijen na osnovi teškog torpeda A184 Mod 3 – dano mu je novo ime kako bi se istaknulo da se radi o potpuno novom torpedu čije su mogućnosti mnogo bolje od torpeda iz serije A184. Tvrtka DCN St Tropez, kao partner WASS-u, preuzela je odgovornost za razvoj Black Sharkovih baterija i elektromotora. Torpedo Black Shark ujedinjuje novi Advanced Sonar Transmitting and Receiving Architecture (ASTRA), aktivno/pasivni akustični sustav navođenja, poboljšani sustav za navođenje i kontrolu putanje, optički kabel za prenošenje podataka između torpeda i podmornice, novi elektromotor i zakrivljene kontrarotirajuće propelere. ASTRA, koja je originalno razvijena unutar posebnog nacionalnog programa, višefrekventni je sonar s digitalnom kompresijom signala u svim modovima zračenja. Sposobna je za rad u više frekvencija u aktivnom (moduliranje frekvencija i kontinuirani rad) i pasivnom modu, s mogućnošću nezavisne obrade svake frekvencije (aktivne i pasivne).
ASTRA djeluje u 15 kHz (samo u pasivnom srednjofekventnom modu rada) i 30 kHz (aktivni i pasivni visokofrekventni mod rada). Tražilo može istodobno raditi u obje frekvencije u pasivnom modu, što torpedu Black Shark omogućava da razluči zvučni odraz cilja i buku koju stvaraju aktustički sustavi za ometanje. Veza ostvarena preko optičkog kabela zamijenila je klasični sustav na starijim torpedima koji je rabio običnu žicu. Ugradnja optičkog kabela omogućila je da se istodobno ostvari dvosmjerna veza između podmornice i torpeda. To je, pak, omogućilo da se s torpeda prema podmornici šalju podaci prikupljeni pomoću sustava ASTRA. Tako torpedo Black Shark za vrijeme kretanja prema cilju istodobno može služiti i kao istureni senzor podmornice. Uporaba optičkog kabela omogućila je bržu izmjenu podataka između podmornice i torpeda, povećavajući maksimalni domet vođenja za 100 posto.

Za pokretanje torpeda Black Shark rabi se najsuvremeniji aksijalni elektromotor koji potrebnu električnu energiju dobija od novih AlAgO baterija, opremljenih sustavom za upravljanje elektrolitima. Kako je ta vrsta baterije još jako skupa za potrebe vježbovnih gađanja, razvijena je litijumska baterija koja se može puniti. Snaga elektromotora prenosi se na dva kontrarotirajuća propelera sa 13 i 10 lopatica napravljenih od kompozita. Maksimalna brzina torpeda je 52 čvora. Teški torpedo Black Shark ostati će u maloserijskoj proizvodnji sve dok ne prođe proces testiranja potreban za uvođenje u operativnu uporabu. Prvo operativno lansiranje obavljeno je u studenom 2004. s podmornice O’Higgins, prve od dvije podmornice klase Scorpene koje je kupila čileanska ratna mornarica. Lansiranje je obavljeno unutar programa testiranja podmornice prije primopredaje, te su ga obavili stručnjaci tvrtke DCN Internationa u međunarodnim vodama u blizini francuske i španjolske obale. Čileanska ratna mornarica planira svojim teškim torpedima Black Shark naoružati i dvije podmornice Type 209/1300 (Thompson i Simpson). U objema će podmornicama modernizirat će se zapovjedni sustav i sustav kontrole paljbe, a to će obaviti tvrtka UDS International. Modernizacija će približiti čileanske podmornice Type 209/1300 standardu koji imaju podmornice klase Scorpenes te omogućiti istodobnu uporabu teških torpeda Black Shark zajedno s već postojećim naoružanjem. Talijanska će ratna mornarica teškim torpedima Black Shark naoružati svoje dvije najnovije podmornice U212A (Salvatore Todaro i Sciré). U planu je i naoružavanje podmornica klase Sauro, koje su trenutačno naoružane teškim torpedima A184 Mod 3. Uz to što je prodan Čileu, teški torpedo Black Shark ostvario je i druge izvozne uspjehe. Tako će se naći u naoružanju dviju novih malezijskih podmornica klase Scorpene (isporučit će ih tvrtka Armaris), te na dvije nove podmornice 209/1500PN koje je naručila portugalska ratna mornarica od tvrtke Howaldtswerke-Deutsche Werf (dio ThyssenKrupp Marine Systems).

Američka ponuda
Američka ratna mornarica za svoje potrebe, a uz pomoć svog Naval Undersea Warfare Center (NUWC) i tvrtke Raytheon Integrared Defense Systems (Portsmouth u državi Rhode Island), kontinuirano razvija svoj teški torpedo Mk 48 ADCAP (ADvanced CAPability). Razvoj se odvija paralelno, kroz unapređenje komponenti i računalnih programa. Razvijen na osnovi teškog torpeda Mk 48 Mod 4, originalni Mod 5 ADCAP ušao je u operativnu uporabu početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Mod 5 ADCAP je donio digitalni sonar, automatsku obradu podataka, te unapređeno navođenje i upravljanje uz zadržavanje svih dobrih odlika prijašnjih torpeda iz serije Mk 48, kao što je uporaba pogonskog sustava Otto Fuel II.
Daljnja unapređenja uvedena na Mod 6 inačici donijela su poboljšani sustav traganja i navođenja, tiši pogonski sustav, povećanje pouzdanosti, smanjenje troškova održavanja i otvorila su mogućnost lakše integracije novih unapređenja. Na inačici Mod 6 već je primijenjena otvorena arhitektura sustava za navođenje koja se temelji na, doduše, najsuvremenijoj, ali ipak standardnoj (commercial off-the-shelf – COTS) komercijalnoj tehnologiji obrade signala i podataka, te na uporabi industrijskog Ethernet prijenosa podataka (databus).

Kontinuirano istraživanje, razvoj, testiranje i vrednovanje fokusirani su na cilj daljnjeg unapređenja mogućnosti oružja. Poseban je naglasak na dva područja. Prvi je nazvan Advanced Processor Builds (APB), a drugi Common Broadband Advanced Sonar System (CBASS). CBASS je namijenjen ugradnji u inačicu Mod 7 koja se zajednički razvija s Australijom, unutar desetogodišnjeg sporazuma Armaments Cooperative Project (ACP), koji je potpisan još u ožujku 2003. Australska ratna mornarica namjerava s teškim torpedima Mk 48 Mod 7 naoružati šest svojih podmornica klase Collins. Daljnja planirana poboljšanja za Mk 48 ADCAP obuhvaćaju zamjenu obične žice za vođenje suvremenijim optičkim kabelom čije se uvođenje očekuje do kraja ovog desetljeća. Trenutačni korisnici starije inačice teškog torpeda Mk 48 Mod 4 su Australija, Kanada i Nizozemska. Uz već osiguranu isporuku torpeda Mk 48 ADCAP Mod 7 australskoj ratnoj mornarici, američka ratna mornarica intenzivno traga za novim kupcima unutar NATO saveza i drugih savezničkih država, kako bi dodatno proširila obitelj korisnika ADCAP teških torpeda.

Britanski teški torpedo Spearfish
Tvrtka BAE Systems Underwater Systems (Waterlooville u južnoj Engleskoj) predala je zadnji teški torpedo Spearfish britanskom ministarstvu obrane u studenom 2003. Nakon što su i zadnji teški torpedi Mk 24 Mod 2 Tigerfish povućeni iz operativne uporabe u veljači 2004. Spearfish je postao standardni teški torpedo vođeno žicom nuklearnih podmornica (i jurišnih i balističkih) britanske ratne mornarice. Teški torpedo Spearfish originalno je projektiran da bi se suprotstavio haldnoratovnskim prijetnjama, prije svega najsuvremenijim sovjetskim nuklearnim podmornicama koje su mogle ploviti vrlo velikim brzinama na vrlo velikim dubinama. Prva isporuka torpeda Spearfish obavljena je još 1988. Pokretani plinskom turbinom Sundstrand 21TP01 (koja rabi gorivo HAP-Otto) i kanaliziranom vodomlaznom propulziom, teški torpedi Spearfish imaju visoku maksimalnu brzinu (neka su tijekom vježbi dosegnula i brzine veće i od 65 čvorova), mogućnost djelovanja na velikim dubinama i veliki domet.

Spearfishov sustav za navođenje sadrži oko 200 000 linija operativnog koda i sposoban je i za izvedbu napada pomoću podataka dobivenih iz podmornice, preko kabela za vođenje i za potpuno samostalno navođenje na cilj. Spearfish britanskim podmornicama omogućava napade i na podmornice i na površinske brodove (ASW/ASuW sposobnosti).
Iako učinkovitost Spearfisha dosad nije potvrđena u ratnim uvjetima, više je puta testiran u vojnim vježbama. Tako je tijekom američko-britanske vježbe High Seas Firing u Atlantskom oceanu u lipnju 2002. teški torpedo Spearfish, ispaljen iz nuklearne podmornice HMS Tireless, pogodio otpisanu američku krstaricu Wainwright koja je plutala (nije proizvodila ni zvuk ni vibracije). Britansko ministarstvo obrane trenutačno razmatra mogućnosti za zamjenu Spearfish teških torpeda. Taj je projekt nazvan Submarine Launched Underwater Weapon (SLUW), a oružje koje će se razviti unutar njega trebalo bi u operativnu uporabu na britanskim podmornicama ući sredinom idućeg desetljeća. U skladu s time BAE Systems Uderwater Systems je već pokrenuo razvoj konceptnih studija pod oznakom Advanced Spearfish Programme (ASP). Cilj je ispitati sve mogućnosti poboljšanja Spearfisha te postaviti osnove za ispunjenje SLUW programa. Osnovna namjena studije Advanced Spearfish Programme je otkriti kako na prihvatljiv način poboljšati mogućnosti oružja protiv tihih ciljeva u okruženju plitkih voda, ili drugim riječima, kako učinkovito napadati podmornice s klasičnim pogonom u priobalnim vodama.

Švedski Torpedo 2000
Žično vođeni teški torpedo Torpedo 2000 (oznaka švedske ratne mornarice je Tp62) proizvod je tvrtke Saab Underwater Systems. Razvoj torpeda započeo je 1988. Rabi pogonski sustav na biogorivo (mješavina od 85 posto HTP-a i 15 posto petroleja). Maksimalna brzina tog teškog torpeda je oko 50 čvorova, a maksimalni domet 50 000 metara (procijenjeno). Unatoč velikim nadama, Torpedo 2000 nije najbolje prošao na svjetskom tržištu. Dosad jedina prodaja stranom naručitelju bila je ona brazilskoj ratnoj mornarici 1999. vrijedna 64,5 milijuna američkih dolara (500 milijuna švedskih kruna), ali je i ta narudžba opozvana 2004. Brazilska je ratna mornarica namjeravala Torpedom 2000 naoružati svoju novu poboljšanu podmornicu Tikuna klase Tupi. Međutim, ugovor je poništen 2004., a Saab Underwater Systems je takav razvoj događaja objasnio višom silom ili preciznije, “uglavnom zbog posljedice problema s integracijom, koji su nastali zbog prava treće strane”. Saab je objavio da bi ukupni troškovi tvrtke zbog otkazivanja brazilskog ugovora mogli dosegnuti čak 160 milijuna švedskih kruna. Po ugovoru, koji je Saab Underwater Systems sklopio s FMV-om, tvrtka eksperimentalno razvija bezposadno plovilo (unmanned underwater vehicle – UUV) AUV 62f koje je bazirano na komponentama torpeda Tp62.

Ruska ponuda
Na svjetskom tržištu teških torpeda nalazi se i Rusija. Ta je država prodaju svojih suvremenih teških torpeda vezala uz prodaju klasičnih podmornica klase Kilo. Tako su četiri kineske podmornice Type 877EKM/636, deset indijskih Type 877EM/8773 i tri iranske Type 877 EKM naoružane torpedima TEST-71/96 i 53-65. Teški torpedo TEST-71/96 namijenjen je protupodmorničkoj borbi, iako se može rabiti i protiv površinskih ciljeva. U operativnu je uporabu ušlao još 1971., ali je stalno modernizirano. Električni pogon osigurava mu domet od 15 000 metara pri brzini od 40 čvorova i 25 000 metara pri brzini od 35 čvorova. Teški torpedo 53-65 u operativnu je uporabu ušlao još 1965. Inačica 53-65K s turbinskim pogonom na petrolej postala je operativna 1969. Pri brzini od 45 čvorova 53-65K ima maksimalni domet od 19 000 metara.
Oba torpeda imaju kombinaciju žičanog vođenja i samostalni aktivno/pasivni sustav za navođenje na ciljeve.

Zaključak
Iako se na prvi pogled čini da je prodaja teških torpeda vezana uz prodaju podmornica, to nije potpuno točno. Jer da je tako američka teška torpeda Mk 48 Mod 4 ne bi se našla na australskim, kanadskim i nizozemskim podmornicama. A i švedski Torpedo 2000 bi imao mnogo bolju prodaju.

Pripremio Tomislav JANJIĆ