Sara Beram, ugovorna pričuvnica Hrvatske vojske i predavačica na Sveučilištu obrane i sigurnosti, ostvarila je na XX. Mediteranskim igrama, održanim od 21. kolovoza do 3. rujna u talijanskom gradu Tarantu,

Uz taktičko vodstvo trenera brigadira dr. sc. Damira Stručića, zamjenika zapovjednika HVU-a “Dr. Franjo Tuđman”, Sara Beram dokazala je kako se na najvišoj razini spajaju vrhunski sport, vojna služba i akademski rad. Ugovorna pričuvnica Hrvatske vojske i predavačica na Sveučilištu obrane i sigurnosti osvojila je zlato u boksu na Mediteranskim igrama. Ponovno je tako dokazala svoju izvrsnost u ringu. Briljantnim nastupima puni novinske stupce te predstavlja hrvatski sport i Hrvatsku vojsku u najboljem svjetlu. Hrvatska je u Tarantu osvojila ukupno 39 medalja: šest zlatnih, 18 srebrnih i 15 brončanih. Dosadašnji rekord u broju medalja s Mediteranskih igara iznosio je 34.

Sara Beram pobijedila je u kategoriji do 65 kilograma u finalu Turkinju Semu Çalişkan na bodove, jednoglasnom odlukom svih pet sudaca. Iako su hrvatski sportaši na Igrama ostvarili iznimne uspjehe, u ovom ćemo se članku posvetiti upravo Sari Beram i njezinu putu do vrha. Zajedno sa Sarom na Igrama je boravio i brigadir Damir Stručić, njezin dugogodišnji trener i velika podrška. Sara Beram i brigadir Stručić u razgovoru za Hrvatski vojnik osvrnuli su se na netom završene Mediteranske igre te podijelili dojmove o samom natjecanju, pripremama, gradu domaćinu i organizaciji. Otkrili su nam što im je bilo najstresnije, što najzahtjevnije, ali i najzabavnije na tom velikom natjecanju.

Boravak na kruzeru i organizacijski izazovi

Iskustvo boravka na Igrama bilo je nesvakidašnje. Cjelokupna delegacija Igara bila je smještena na kruzeru usidrenom na prostoru vojne pomorske baze. Takav je ambijent jamčio maksimalnu sigurnost pod vojnim nadzorom, ali istodobno je donosio i specifične izazove zbog boravka tisuća sportaša na jednom mjestu. Sara Beram opisala je kako je izgledao život u tako dinamičnom okruženju te kako su se hrvatski sportaši nosili s atmosferom na brodu.

 “Ovo su naše druge zajedničke velike igre, nakon Europskih igara u Krakovu, gdje smo zauzeli peto mjesto, a sad smo u Tarantu uzeli zlato. Imamo iskustvo boravka na velikim natjecanjima pa nam to nije bilo ništa novo. Na Igre smo otišli potpuno spremni. Bili smo smješteni na kruzeru, na kojem je boravilo sveukupno oko 4000 ljudi, što je možda nezgodno kad je toliko različitih nacija na jednom mjestu. Sigurnost je bila na vrhunskoj razini jer smo bili u vojnoj bazi i stalno su nas pregledavali. Što se tiče naše hrvatske delegacije od 111 sportaša, hrabrili su nas na mečevima i dali nevjerojatnu potporu u finalu, što nas je zaista iznenadilo. Ipak, imamo tu boljku da u zajedničkim prostorima nismo dovoljno ujedinjeni pa bi brigadir Stručić znao reagirati i pitati ljude u liftu zašto se međusobno ne pozdravljaju”, rekla je Sara.

Izazovi organizacije nisu se odnosili samo na smještaj već i na transport te logistiku grada domaćina. Brigadir Damir Stručić povukao je paralelu između sportskih saveza i vojnog sustava te naglasio što bi civilni sport mogao naučiti od Ministarstva obrane.

 “Mnogi principi organizacije i menadžmenta potječu upravo iz vojnih sustava pa bih našim savezima i Olimpijskom odboru preporučio da u tom dijelu malo više pogledaju kako funkcioniraju Ministarstvo obrane i Oružane snage. Vidjeli smo da članovi drugih reprezentacija zajedno ručaju, zajedno dolaze na aerodrom, zajedno ulaze u autobus i djeluju kao jedna cjelina, dok kod nas još uvijek prečesto svatko ide na svoju stranu. Koliko smo doznali, čovjek koji je imao važnu ulogu u organizaciji Igara preminuo je otprilike pola godine prije njihova početka, što je sigurno bio velik gubitak za cijeli organizacijski tim i otežalo je završne pripreme. Na početku Igara zato se osjećalo da u pojedinim segmentima organizacija još nije potpuno posložena. Imali smo, primjerice, otkazivanja autobusa i blokade prometnica zbog biciklističke utrke i maratona, pa su pojedini natjecatelji kasnili na mečeve. Za boksače, koji ujutro idu na vagu i praktički u minutu tempiraju obroke, odmor i zagrijavanje, kašnjenje od sat ili dva može biti itekako važno. S druge strane, smještaj i hrana na kruzeru s pet zvjezdica bili su fantastični. Ponuda je bila vrhunska i prilagođena sportašima, bez viška soli i masnoća, pa smo na kraju čak i mi treneri smršavjeli”, dodaje.

Egzistencijalni pritisak, borba sa sucima i povijesni rezultat

Natjecanje na vrhunskoj razini donosi golemo psihološko opterećenje, posebno kad ishod meča izravno utječe na nastavak sportske karijere i financijsku stabilnost. Brigadir Stručić naglasio je povijesnu težinu ove zlatne medalje i podsjetio na sve nepravde s kojima su se morali suočavati na prethodnim natjecanjima.

 “Niti jedno veliko ime hrvatskog boksa od neovisnosti: od Šivolije, braće Filipi, Đipala, Palića i Drviša do Mirka Filipovića, nije uspjelo uzeti zlatnu medalju na Mediteranskim igrama, pa je ova Sarina medalja ušla u povijest. Pred očima svjetske javnosti, u borbama za europske medalje i kvalifikacije za Olimpijske igre, tri puta su je suci zakinuli na velikim natjecanjima, ali mi smo u Taranto išli s jasnom operativnom zapovijedi i matematičkom računicom. U sportu, kao i u ratu, moraš u dušu poznavati protivnika, vlastite snage i način realizacije planiranog. Znao sam da Sara kvalitetom vrijedi za zlato i procijenio sam da ćemo, ako nas zaobiđu ozljede te suđenje bude korektno, sve tri borbe dobiti s čistih 5 : 0. Na kraju se upravo to i dogodilo”, ističe Stručić.

Za Saru Beram ove Mediteranske igre nisu bile samo borba za medalju već i presudna utrka s vremenom za očuvanje vrhunske sportske kategorizacije. Otkrila nam je s kakvim se teškim psihološkim teretom nosila uoči odlaska u Italiju te koliko joj je značila trenerova podrška.

“Na Igre sam otišla pod velikim pritiskom jer mi je istjecala prva kategorizacija Hrvatskog olimpijskog odbora, o kojoj mi ovisi cjelokupna financijska potpora. Kad dvije godine ne možete potvrditi rezultat zbog sudačkih nepravdi ili ozljede na Svjetskom prvenstvu, u podsvijesti vam se pojavi nervoza. Zato sam se i zaposlila na fakultetu da ne bih ovisila samo o sportu i ostala na nuli ako se sutra ozlijedim na treningu. Prva kategorija mi je izmaknula, ali sam osvajanjem zlata potvrdila drugu kategoriju na sljedeće dvije godine pa sam konačno mirna. Zbog tog stresa nakon natjecanja ukočio mi se vrat, a pritisak se vidio već u prvoj rundi prvog meča, u koju sam ušla kruta i bez prave brzine, no uz Damirovu vjeru u mene uspjeli smo probiti led i doći do samog vrha”, naglašava Sara.

Taktička priprema, kubanski stil boksanja i baletna podloga

Priprema vrhunskog boksačkog meča na ovoj razini zahtijeva detaljnu analizu suparnika u kojoj se ništa ne prepušta slučaju. Brigadir Stručić opisao je kako je izgledala taktička priprema za finale protiv iskusne turske reprezentativke te slikovito objasnio specifičnosti Sarina stila borbe.

 “Već tri godine u analizama biomehanike i taktike protivnika aktivno primjenjujem umjetnu inteligenciju i pripremam detaljne profile za sve borce. Turkinja Sema Çalişkan ima šest europskih i svjetskih medalja, ali bio sam potpuno smiren i rekao sam Sari da će je pobijediti s 5 : 0 ako odradi sve po dogovoru. Promijenili smo gard i prvu rundu odboksali u osnovnom gardu umjesto u kontragardu. Time smo je izbacili iz njezina uobičajenog taktičkog obrasca i u nastavku je sve teže pronalazila Saru čistim udarcima. Sarin boks bazira se na kubanskom stilu koji je miks Lomačenka i Usika, s golemom potrošnjom energije i radom nogu jer je u mladosti trenirala balet. Ako kompariramo s automobilom, ona za jednaku udaljenost potroši 50 litara goriva, a protivnica 20 pa laicima u trećoj rundi to ponekad može izgledati kao umor, a zapravo je riječ o znatno većem volumenu kretanja i, posljedično, mnogo većoj potrošnji energije”, objašnjava Stručić.

Sarin ulazak u ring i provedba taktičkih zamisli u djelo zahtijevali su potpunu fokusiranost i besprijekorno povjerenje u trenera. Objasnila je koliko joj znači smirenost, staloženost, ali i detaljna analiza te kako je izgledala sama borba u finalu.

“Damir prije svakog velikog natjecanja isprinta doslovno cijeli priručnik ili knjigu o protivnicama, a detaljne analize u Wordu zna mi slati i u dva sata ujutro iz svoje sobe”, govori Sara kroz smijeh. “Ponekad me i naživcira koliko duboko ulazi u detalje i koliko moramo razgovarati o tome, ali u ringu se pokazalo da upravo ta priča čini ključnu razliku. U finalu sam točno znala što moram napraviti: osvojiti prvu rundu s 5 : 0, u drugoj iskoristiti kretanje i rad prednje ruke, a u trećoj pametno privesti meč kraju bez rizika od ozljede. Turkinja je iznimno zahtjevna i ako protiv nje zastanete, odmah će vas kazniti, pa nisam smjela stati ni kad sam osjećala da mi ponestaje snage. Dala sam 150 posto svojih mogućnosti, poslušala sve taktičke upute i čisto dobila meč”, ističe Sara.

Vojni principi, znanost i nastavni rad na HVU-u

Sličnosti između vojne doktrine i vrhunskog sporta prožimaju se kroz sve segmente pripreme, planiranja i izvođenja zadaća. Brigadir Stručić naglašava kako se povezivanjem znanosti, vojne obuke i kineziologije izgrađuje pobjednički mentalitet unutar Oružanih snaga.

“Boks je jedan od fizički, tehnički i mentalno najzahtjevnijih sportova – svojevrstan ljudski šah u kojem nema mjesta slučajnosti i u kojem se sve više primjenjuju znanstvene spoznaje. Moj pokojni prijatelj Damir Tomljanović Gavran uvijek je naglašavao da vojnik mora biti fizički moćan kako bi bio psihički stabilan, što je najsličnije biatlonu, gdje moraš doći pod velikim naporom na streljanu i onda mirno opaliti hitac. Naš ministar obrane Ivan Anušić i načelnik Glavnog stožera OSRH general-pukovnik Tihomir Kundid iznimno podupiru sport i traže da u sustav uvodimo najsuvremenije znanstvene trendove. Suvremena stručna i vojna literatura o tjelesnoj spremnosti, borilačkim vještinama i biomehanici pokazuje koliko se precizno danas analiziraju pokret, sila, brzina i reakcija sportaša i vojnika. Kroz sekcije borilačkih vještina koje Sara vodi na HVU-u podižemo motoričke sposobnosti naših kadeta i vojnika, dočasnika i časnika, čime izravno pridonosimo njihovoj tjelesnoj spremnosti, otpornosti na stres i sposobnosti djelovanja pod opterećenjem”, naglašava Stručić.

Sara Beram radom na Hrvatskom vojnom učilištu spaja tri iznimno zahtjevna životna poziva – znanstveni, vojni i sportski. Opisala je kako izgleda njezin svakodnevni ritam te kakve reakcije doživljava u radnoj okolini.

“Moj je svakodnevni ritam čista vojna struktura – kao predavačica na Sveučilištu obrane i sigurnosti, doktorandica na Kineziološkom fakultetu i vrhunska sportašica nemam nimalo praznog hoda. Moj je dan isplaniran gotovo u minutu. Živim iznimno disciplinirano, ponekad gotovo spartanski, ali takav način života volim i ne bih ga mijenjala. Podrška koju imam na HVU-u neusporediva je s bilo čime u mojoj četrnaestogodišnjoj sportskoj karijeri jer ljudi u vojsci razumiju što znače red, rad i odricanje. Fasciniralo me je i iznenadilo kad su mi nakon povratka s Igara u menzi prilazili kolege s kojima sam na ‘bok-bok’ da mi čestitaju i zagrle me, pa im rado složim i programe treninga kad žele napraviti nešto za svoje zdravlje”, kaže Sara.

Podrška mlađim naraštajima i motivacija kadeta

Utjecaj vrhunskih sportaša na odgoj i obuku mladih časnika i kadeta na Hrvatskom vojnom učilištu iznimno je važan za izgradnju autoriteta i discipline. Brigadir Stručić podsjetio je koliko je važno imati živog uzora unutar vojne ustanove.

 “Hrvatsko vojno učilište je kovačnica znanja i jako je važno da se mladi ljudi poistovjećuju s vrhunskim pojedincima. Sara je uzor ne samo polaznicima nego i djelatnicima jer im u svoje slobodno vrijeme, potpuno besplatno, pokazuje kako vježbati. Vidim ljude u teretani i na trkalištu koji su dobili novu motivaciju nakon što im je ona dala savjet i pokazala vježbe. Za kadete je odgojna komponenta ključna, a prisutnost vrhunske sportašice izravno ih potiče na podizanje vlastitih sposobnosti”, ističe Stručić.

U nastavku razgovora brigadir Stručić i Sara Beram dotaknuli su se i šireg konteksta boksa u Hrvatskoj. Osvrnuli su se na nedavni uspjeh Filipa Hrgovića: osvajanje naslova svjetskog prvaka u superteškoj kategoriji po IBF verziji. Sara Beram stručno je analizirala Hrgovićevu borbu i taktičke postavke njegova tima.

 “Iznimno mi je drago što je Filip Hrgović postao svjetski prvak jer stvarno nije imao pravu podršku domaće javnosti i boksačkih krugova tijekom karijere. Što se tiče superteškaša, u usporedbi s Kličkom ili Usikom, Hrgović možda nema tehniku po mojem ukusu, ali njegov je tim fantastično iskoristio njegove prednosti. Tim je točno znao da 21 godinu star protivnik nema ni približno iskustvo kakvo je Filip izgradio još u VSB ligi prije deset godina, gdje su se boksali mečevi po šest rundi. Itauma u cijeloj karijeri nije odradio više od šest rundi, što je Filipov tim maksimalno iskoristio i na tome mu skidam kapu. Zaista mi je drago zbog njega, čestitam mu, zaslužio je ovaj naslov jer je pokazao koliko vrijedi”, dodaje Sara.

Brigadir Stručić nadovezao se na temeljni preduvjet uspjeha u boksačkom ringu te istaknuo ulogu trenera i specifičan karakter koji odlikuje najveće šampione.

“Hrgović je ostvario osobni uspjeh bez prave podrške institucija, a meni je kao treneru iznimno drago što je uz njega stalno hrvatski trener Jusef Hasani, jedan krasan čovjek, koji je bio uz njega i u pobjedama i u porazima. Ključ Hrgovićeva uspjeha, kao i Sarina, velikim je dijelom u glavi. To su posebni karakteri – ljudi s vlastitim stavom, koji neće samo klimati glavom i koji vjeruju u sebe. Upravo je takav mentalitet jedan od razloga zbog kojih mogu doći do samog svjetskog vrha. Filip je pokazao čvrstinu i uzeo pojas, a nakon svega što je ostvario u karijeri, sad treba prije svega misliti na svoje zdravlje” ističe Stručić.

Pogled prema Europskom prvenstvu i zasluženi odmor

Zgusnut raspored i dva velika natjecanja u vrlo malo vremena velik su fizički izazov, na samoj granici ljudskih mogućnosti. Brigadir Stručić objasnio je kako planiraju privesti sezonu kraju te što očekuju od budućih natjecanja.

“Sara je osvajanjem zlata na Mediteranskim igrama napravila povijesni rezultat za hrvatski boks te osigurala svoj financijski i sportski mir. Želja nam je uzeti medalju i na Europskom prvenstvu, koje nas čeka za dva tjedna, ako nas zdravlje posluži. Nakon toga radit ćemo planove za iduću godinu. Imati dva vrhunca forme u samo dva tjedna nešto je što teoretičari sportskog treninga u pravilu ne preporučuju, ali mi smo pokazali da možemo funkcionirati i na toj razini”, ističe.

Za sam kraj, Sara Beram uz osmijeh se osvrnula na ekstremne napore kroz koje prolazi. Istaknula je da na novo natjecanje putuje potpuno rasterećena i ponosna na sve ostvareno pod zastavom Hrvatske i Hrvatske vojske.

 “U šali često kažem da smo mi zapravo pravi mađioničari kad uspijevamo spojiti dva ovakva natjecanja u dva tjedna! Zbog tog stresa i napora trenutačno moram odlaziti fizijatrima na terapije jer tijelo zapamti svaki grč i udarac. Ipak, na Europsko prvenstvo idemo potpuno rasterećeni s osiguranim zlatom, spremni dati sve od sebe u ringu i nadam se da ćemo se ponovno vratiti s novim odličjem u Hrvatsku”, zaključuje.

Tekst: Ivan Šurbek, Foto: Stefan Španić (HVU), privatna arhiva Sare Beram

---

Boksačka sekcija na Hrvatskom vojnom učilištu

Boks na Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” dio je sportskih aktivnosti kojima se razvijaju fizička spremnost, disciplina i mentalna čvrstoća polaznika. Treninzi obuhvaćaju tehniku boksa, rad na fokuserima i vrećama te, u kontroliranim uvjetima, sparing. Osim razvoja izdržljivosti, koordinacije i eksplozivnosti, boks zahtijeva koncentraciju, samokontrolu i brzo donošenje odluka pod pritiskom. Upravo zbog toga ta borilačka vještina ima dodatnu vrijednost u vojničkoj obuci – pomaže razvijati sigurnost u sebe, sposobnost suočavanja sa stresom i ustrajnost. Boksačka sekcija spoj je sporta i vojničkog odgoja, a njezini članovi treniranjem grade osobine koje mogu primijeniti i izvan ringa.

---