Ratna mornarica Indonezije zaustavila je u veljači 2016. program klase Klewang. Riječ je o vrlo brzom jurišnom trimaranu smanjenog radarskog odraza te oznake X3K. Indonezija je odlučila da neće biti daljnjih nabava, ali ostat će joj plovilo koje je u izgradnji u brodogradilištu Banyuwangi tvrtke PT. Lundin (North Sea Boats). Problem je što su na vijest o zaustavljanju dobavljači brodske opreme i sustava najavili povlačenje iz projekta opremanja prvog broda, a Saab Indonesia to je objavio za naoružanje i senzore. Trimarani su trebali biti opremljeni Saabovim paketom koji uključuje četverokonzolni 9LV Mk 4 sustav upravljanja borbom, radar Sea Giraffe 1X namijenjen nadzoru, radar SME-150 za mjere elektroničke potpore (Electronic Support Measures – ESM) i CEROS 200 radar / sustav upravljanja paljbom. Naoružanje je uključivalo BAE Systemsov top Bofors 40 mm Mk 4 s kupolom smanjene radarske značajke te Saabove protubrodske projektile RBS 15 Mk 3. Zaustavljanje je povezano sa sudbinom prvog broda u klasi, imena “Klewang”, uništenog u rujnu 2012. u požaru koji je započeo na električnim vodovima u strojarnici, samo nekoliko tjedana nakon službenog porinuća. Navodno se ipak gradi novi trimaran kao zamjena za stradali u požaru, ali nije poznato u kojoj je fazi, kao ni planirani datum završetka te primopredaje mornarici.

Izgorjeli predvodnik
Projekt je dobio zamah 2009., kad je PT. Lundin s indonezijskom vladom potpisao ugovor o gradnji i opremanju prvog od četiriju plovila u seriji, a gradnja je počela 2010. godine. Zbog specifičnog dizajna kao i metoda građenja, dodijeljen mu je stupanj tajnosti povjerljivo. Detalji nisu nikad objavljeni, ali procjenjuje se da vrijednost plovila iznosi oko 12,7 milijuna dolara. “Klewang” je bio najveći trimaran izgrađen od kompozitnih materijala ojačanih karbonskim vlaknima, a u gradnji je primijenjen proces vakuumske infuzije i vinilnoesterna smola. Široka paluba omogućuje nošenje helikoptera, a glavne su brodograđevne značajke standardna istisnina 130 t, uz duljinu preko svega 62,53 m, duljinu vodne linije 50,77 m, gaz 1,17 m te nosivost 53,1 GT. Osnovne vanjske značajke ogledaju se u smanjenoj radarskoj zamjetljivosti (stealth), ali i smanjenom akustičnom i magnetskom odrazu. Trupovi imaju wave-piercing značajku koja omogućuje dobra pomorstvena svojstva i stabilnost. Propulzijski sustav čine četiri MAN-ova dizelska motora kojima se postiže najveća brzina od 30 čvorova, a najveći doplov iznosi 2000 NM pri brzini od 16 čvorova.

Od Francuske prema Mozambiku
Francuski CMN (Construction Mécaniques de Normandie) potpisao je u rujnu 2013. s vladom Mozambika ugovor o isporuci triju trimaranskih plovila, inačica programa oceanskog ophodnog broda “Ocean Eagle 43”. Ugovor je vrijedan ukupno 200 milijuna eura, ali odnosi se i na druga plovila. Gradnju cjelokupne konstrukcije za sva tri trimarana CMN je u prosincu 2013. povjerio brodogradilištu H2X iz La Ciotata. Brod je temeljen na konceptu regatnog trimarana “Ocean Adventure”.
Prvo plovilo za Mozambik porinuto je u siječnju 2015. godine. Mozambik ga namjerava koristiti za operacije marinaca i specijalnih snaga, ali namijenjeno je u prvom redu za zadaće karakteristične za obalnu stražu. Prema navodima proizvođača, modularni dizajn omogućuje instalaciju različitih sustava, a inačica “Ocean Eagle 43 MH” (minolovac) predstavljena je 2014. na izložbi Euronaval u Parizu.

Osnovne brodograđevne značajke očituju se u duljini preko svega od 43,6 m, najvećoj širini 15,7 m i najvećem gazu od 1,6 m. Trimaran ima masu 75 t, a može primiti posadu od 13 članova. Struktura odgovara opisu trimarana iz prvog dijela teksta, a sastoji se od vrlo vitkog glavnog trupa s dvama manjim, bočnim trupovima. Trup i nadgrađe izrađeni su od laganih kompozitnih materijala kao što su epoksi, staklo i karbonska vlakna. Opremljen je letnom palubom za više vrsta besposadnih letjelica s fiksnim ili rotacijskim krilima. S krmne lansirne rampe kreće 7-metarski gumenjak s tvrdim dnom (RHIB). Pogone ga četiri dizelska motora pojedinačne snage 500 KS, koji pokreću dva propelera s prekretnim krilima (CPP). Plovilo ima i tri generatorska kompleta te nosi do 21 m³ goriva i 2 m³ pitke vode. Svojim pogonsko-propulzijskim sustavom postiže najveću brzinu do 30 čvorova. Doplov od 3000 NM postiže pri stalnoj brzini od 18 čvorova, a od 5000 NM pri 12 čvorova. Temeljno naoružanje sastoji se od daljinski upravljanog topa s kupolom kalibra 20 mm i dviju strojnica kalibra 12,7 mm. Tipični misijski sustavi na brodu uključuju elektrooptički motrilački sustav, radarske senzore, sustav zapovijedanja i nadzora, radijski prijenos satelitskih podataka i integrirani navigacijski sustav.

Besposadni sustav
U društvu trimarana za vojne namjene je i “Sea Hunter”, američko protupodmorničko besposadno plovilo za kontinuirano praćenje tihih konvencionalnih dizelsko-električnih podmornica. Pod pokratom ACTUV (Anti-Submarine Warfare Continuous Trail Unmanned Vessel), razvile su ga američka agencija DARPA (Defense Advanced Research Projects Agency) i tvrtka Leidos, a porinuto je u travnju 2016. Očekuje se da će program do kraja iduće godine ući među istraživačke projekte američke mornarice.
“Sea Hunter”, mase 140 t, ima 40 m dug, uzak središnji trup dvovijčanog propulzijskog rješenja te dva manja bočna potporna trupa.

Plovi samostalno, s pomoću instaliranih senzora i računala, a može biti i klasično, daljinski upravljan. Pogone ga dva dizelska motora spojena na dvije osovine i dva brodska vijka. Postiže najveću brzinu od 27 čvorova, doplov je do 10 000 NM pri brzini od 12 čvorova na otvorenom moru, a autonomija iznosi 60 do 90 dana. Ima sposobnost djelovanja u svim vremenskim i prometnim uvjetima, i danju i noću. Održiva je plovidba pri stanju mora 5, brzini vjetra od 21 čvora te visini valova od oko dva metra, a može izdržati stanje mora 7 uz valove od šest metara (više o plovilu “Sea Hunter” u tekstu Besposadni brod od 40 metara, HV, br. 499, svibanj 2016., op. ur.).

Zasad koncepti
Velike ratne mornarice oduvijek su razmatrale, a poneke i razvijale egzotične forme brodskih trupova. Primjer američke klase Independence (vidi prvi dio teksta) vjerojatno je potaknuo i druge da se posvete tom alternativnom smjeru. Primjerice, indijska mornarica objavila je krajem 2011. kako razmatra razvoj i uvođenje nove klase trimaranskih fregata, koja bi slijedila brodograđevne značajke prvih indijskih stealth fregata Project 17 klase Shivalik. Međutim, danas je jasno da njihove nasljednice, fregate Project 17A koje bi uskoro trebale na navoze, nisu doživjele tako značajnu promjenu: gradit će se u inačici jednotrupca.
Na konceptima radi i Rusija: domaća projektna tvrtka Zelenodolsk Design Bureau (ZPKB) prikazala je na izložbi Naval Show u Sankt Peterburgu tijekom ljeta 2015. vlastiti razvoj koncepta trimaranske korvete imena “Rusič-2400”.

Ruska mornarica pristala ga je ispitati na modelu u mjerilu “(…) kao dokaz održivosti koncepta trimaranske forme”. Temelji se na civilnom trimaranskom plovilu naziva “Rusič-2.2” namijenjenom promatranju i praćenju morskih bioresursa, koje su razvili stručnjaci ZPKB-a.
“Rusič-2400” priprema se za ulogu ophodnog broda ruske mornarice, a postoji i izvozni potencijal. Ministarstvo obrane dodijelilo je ZPKB-u ugovor i sredstva za razvoj, projektiranje, gradnju i ispitivanja vrlo brzog modela trimarana identificiranog kao plovilo za traganje i spašavanje (SAR).

Više tereta na jednakoj veličini
Najveća istisnina trimarana “Rusič-2400” iznosi 2400 t, duljina 107 m, širina 35 m, gaz preko svih izdanaka 5,2 m, gaz trupova 3,8 m, doplov 6000 NM, a autonomija 30 do 60 dana. Posada bi trebala imati 77 članova. Prema objavljenim ilustracijama i komentaru na portalu navy-recognition, temeljno naoružanje ruskog LCS-a sastojalo bi se od glavnog pramčanog topa A-192 kalibra 130 mm, vertikalnog lansirnog sustava UKSK i/ili Redut, torpeda Paket-NK, sustava za blisku borbu AK-630M-2 Duet te lansera mamaca PK-10. Senzorski paket sadržavao bi radar Furke, radar Mini-Poliment (s korveta Projekt 20385), trupni sonar Zarja-2, sonar Vinjetka te radar za kontrolu paljbe Puma 5P-10.

Glavna paluba ima dvije sletne pozicije namijenjene helikopterima Ka-28 (Ka-31), a osiguran je i smještaj za četiri besposadne letjelice.
Inovacija oblikovnog rješenja ruskog trimarana uključuje smještaj pogonskih dizelsko- turbinskih motora pojedinačne snage 5200 KS. Motori su smješteni u nekonvencionalno oblikovanim bočnim trupovima, bitno različitim od onih na tradicionalnim trimaranima. Očekuje se kako će plovilo postizati najveću brzinu od 35 čvorova. Ispitivanje brojnih modela pokazalo je da je, u usporedbi s jednotrupnim brodovima, tijekom oluje snage 6 amplituda ljuljanja smanjena pet do šest puta, a vertikalno preopterećenje dva i pol do tri puta. Prema riječima glavnog projektanta Stanislava Rudenka, smještajni uvjeti na projektiranom trimaranu dostigli bi kvalitativno novu razinu. Smještaj motora u bočne trupove, a ne u glavni, izazvao je niz pozitivnih efekata, od kojih je najvažniji sposobnost nošenja jedan i pol do dva puta više tereta (naoružanja i streljiva) bez povećanja mase plovila u odnosu na ekvivalentni jednotrupac.

Model iz Abu Dhabija
Tijekom međunarodne izložbe IDEX održane u veljači ove godine u Abu Dhabiju, kineski je CSTC (China Shipbuilding Trading Co.) prikazao koncept nove trimaranske fregate. Namijenjen je u prvom redu RM-u kineske Narodnooslobodilačke vojske (PLAN), ali ne znači da će, bude li realiziran u tom obliku, nužno sadržavati sve prikazane značajke. Tijekom izložbe prikazani se program nalazio u razvojno-projektnoj fazi, a konačne odluke o odabiru energetskog postrojenja, naoružanja, senzora i borbenog sustava tek su trebale biti donesene.

CSTC je objavio tehničke specifikacije prikazanog modela, tvrdeći kako plovilo ima istisninu 2450 t, duljinu 142 m, širinu 32,6 m, krstareću brzinu 25 čvorova, doplov od 5000 NM pri brzini od 16 čvorova te autonomiju 30 dana. Najveća moguća brzina kreće se u rasponu od 30 do 35 čvorova, a posadu čini više od 100 članova. Plovilo pogone tri vodomlazna propulzora, nema sekundarni vijčani propulzijski sustav, a oblikovno rješenje trupova i nadgrađa omogućit će smanjen radarski odraz.

Ništa prije 2018.
Iako trimaran ima manju masu od fregata Type 054A kineske mornarice, prikazani model ima slično temeljno naoružanje. Ono se sastoji od glavnog topa kalibra 76 mm, vertikalnih lansirnih sustava namijenjenih za 16 odnosno 32 projektila, osam lansera protubrodskih raketa, dvaju sustava za blisku borbu, lansera mamaca, a tu je i hangar za smještaj dvaju helikoptera. Na bočnim stranicama hangara vidljiva su bočna vrata iza kojih su smještene brodice. Senzorski paket dimenzioniran je prema zahtjevima za lake fregate. Na modelu nije vidljiv misijski zdenac (imaju ga američka LCS plovila), i ne postoje krmena vrata ispod letne palube (koja je smještena prilično nisko, blizu vodne linije). Na modelu se uočava i pramčani sonar.

Budući da projekt nije u cijelosti gotov, gradnja prikazane inačice trimaranske fregate za potrebe kineske mornarice neće početi prije iduće godine. S druge strane, predstavljanje modela u Abu Dhabiju govori i da CSTC ima izvozne ambicije.
Trimaransko oblikovno rješenje nije prvo u kineskoj vojnoj brodogradnji. Naime, Kina u Sjevernoj i Istočnoj morskoj floti koristi relativno nove brodove za spašavanje Type 917, koji također imaju trimaransku formu trupa. Od sredine 2014. u operativnoj su uporabi dva broda, a u planu je i gradnja dodatnih. Opremljeni su dvjema spasilačkim brodicama, po jednom sa svake strane i smještenim na sohama, a svaki ima i letnu palubu te top oznake H/PJ-14 kalibra 30 mm s elektrooptičkim senzorom.

Mašti na volju
Za kraj teksta spomenut ćemo iznimno inovativan projekt koji još nije ni u povojima. U kasno ljeto 2015. u britanskom su tisku objavljene futurističke ilustracije ratnog trimarana pod nazivom “Dreadnought 2050”. Dizajn plovila odgovor je skupine stručnjaka na neformalni poziv britanskog Ministarstva obrane i mornarice za osmišljavanje plovila budućnosti. Za izradu su planirani iznimno jaki akrilni prozirni kompozitni materijali, a pogonio bi ga fuzijski reaktor ili visokoučinkovite turbine. Riječ bi, dakle, bila o tihom i borbeno moćnom plovilu minimalne radarske zamjetljivosti.
Stručnjaci koji su osmislili “Dreadnought 2050” predvidjeli su i sposobnost djelomičnog urona, zahvaljujući čemu bi imao manji profil i teže bi ga bilo otkriti. Umjesto jarbola, imao bi kupolu s dronom na vrhu. Poveznica drona i plovila bila bi specijalna cijev izrađena od ugljikovih nanocjevčica i kriogeno hlađena, kako bi prenijela veliku snagu potrebnu za multispektarske senzore i djelovala kao oružje velike snage (npr. lasersko), namijenjeno protudjelovanju protivničkih raketa ili letjelica. Doplov i autonomija broda duljine 155 m i širine 37 m bili bi neograničeni. Posada bi brojila od 50 do 100 mornara, a u operativnom centru radilo bi samo pet ljudi.
Na pramcu bi bio smješten elektromagnetski tračni top, a na krmi naplavljivi dok namijenjen marincima i ostalim vojnicima u desantnim misijama te za smještaj besposadnih podvodnih vozila namijenjenih otkrivanju mina. Iznad doka nalazila bi se velika, produljena letna paluba i hangar za brojne besposadne zrakoplovne sustave. “Dreadnought 2050” mogao bi biti opremljen cijevima za lansiranje nadzvučnih (iznad pet maha) projektila, laserom za zaustavljanje manjih plovila… U bočne trupove smještene bi bile torpedne cijevi koje bi mogle ispaliti superkavitirajuće torpede sposobne za postizanje brzina većih od 300 čvorova. Unatoč tomu što su stručnjaci koji su radili na novom plovilu zbilja dali mašti na volju, neke od njihovih ideja sigurno će zaživjeti, a neke su već stvarnost…

Maja Ptić Grželj