Turska je u zadnjih nekoliko godina prekinula dosadašnji trend. Umjesto uvoza i preuzimanja licencija, njezine tvrtke članicama NATO-a isporučuju borbena oklopna vozila te im vrše i transfer tehnologije potrebne za proizvodnju

U zadnjih pet desetljeća Turska i njezine oružane snage doživjele su velik napredak, ponajprije kvalitativni. Na početku tog razdoblja, 1970-ih, dobar dio važne tehnike njezine vojske činili su donirani rabljeni oružni sustavi zapadnog podrijetla. Danas se oružane snage uvelike opremaju modernim sustavima domaće proizvodnje. Trend jačanja i napretka u tom je razdoblju pratilo i stasanje te rast domaće obrambene (vojne) industrije. Takav razvoj posljedica je različitih geopolitičkih kretanja i makroekonomskih faktora. Zbog položaja i poodmakle industrijalizacije zemlje te veličine unutarnjeg tržišta, Turska je 1960-ih postala zanimljiva stranim proizvođačima osobnih i komercijalnih vozila. Njihovim su kapitalom podignute prve proizvodne hale za naprednija vozila zapadnog podrijetla. Na tim temeljima, zbog veličine i potreba opremanja i modernizacije oružanih (i sigurnosnih) snaga vojnim vozilima, pokrenuta je i domaća proizvodnja. Novi impuls razvoju donijele su reforme i zakoni usvojeni 1985. godine. Novom strategijom dodatno su olakšana ulaganja domaćih privatnih investitora i njihovo udruživanje sa stranim partnerima unutar obrambenih konzorcija i projekata. Stečenim iskustvima iz inozemstva kontinuirano je pridodavan novi kapital, znanja i tehnologije. Jedan od sektora vojne industrije koji se razvijao i još se razvija sklapanje je i proizvodnja oklopnih vozila. Danas su u Turskoj prisutna četiri važna proizvođača tih sustava na kotačima: BMC, Otokar, Nurol Makina i FNSS. U spomenutim tvrtkama svladano je sastavljanje i proizvodnja gotovo svih glavnih vrsta vojnih vozila: od terenaca, preko više vrsta kamiona, lakih oklopnih vozila te cijelog spektra borbenih oklopnih vozila različite namjene i konfiguracija pogona.

Domaća konkurencija

Malo koja zemlja može se pohvaliti da na natječaju za napredna borbena vozila 8 x 8 u konkurenciji ima tri kandidata i sva su tri domaći proizvođači. Turska vlada i vojska u nedavno raspisanom natječaju primile su ponude tvrtki BMC (Altuğ), FNSS (Pars Alpha) i Otokar (ARMA). Turska je u zadnjih nekoliko godina potpuno okrenula trend. Umjesto uvoza i preuzimanja licencija i tehnologija, turske tvrtke isporučuju vozila europskim članicama NATO-a te vrše transfer tehnologije potrebne za njihovu proizvodnju. U mnogim su zemljama takve sposobnosti nakon hladnog rata izgubljene i zapostavljene. Samo neki od nedavno sklopljenih poslova uključuju Estoniju, Mađarsku, Rumunjsku i Španjolsku.

Za tvrtku Otokar može se reći da u Turskoj ima najdulje iskustvo u proizvodnji vojnih neborbenih i borbenih vozila. Do danas je isporučila gotovo 33 000 vojnih vozila za šezdeset korisnika u više od četrdeset zemalja. U okviru toga, izvezla je više od 1700 oklopnih vozila u dvadeset zemalja. Tvrtka je osnovana 1963., a u prvom je desetljeću glavno polje poslovanja bilo: proizvodnja dijelova i sklapanje autobusa u suradnji s njemačkom tvrtkom Magirus-Deutz. No pravi uzlet doživljava 1976., nakon što ju je preuzeo veliki turski holding Koç. Ozbiljniji koraci prema proizvodnji vojnih ili drugih vozila posebne namjene s oklopnom zaštitom počinju 1980-ih. Licencijska proizvodnja poznatih britanskih taktičkih terenskih vozila Land Rover Defender usvojena je 1987. godine. Vozila su proizvedena u velikim količinama, prije svega za potrebe turskih oružanih snaga i drugih državnih institucija. Na tim temeljima započinje razvoj vlastitih originalnih vojnih vozila. Tvrtka Otokar dobro je primijetila da postoji znatna potražnja na domaćem i stranom tržištu. Od 1987. do 1992. predstavljeni su prototipovi i započela je serijska proizvodnja oklopnog vozila Akrep (Škorpion) i vozila APV (Armored Patrol Vehicle). Radilo se o vozilima na kojima je oko 70 posto komponenata bilo identično s Defenderovim. Uzor prilikom razvoja bila je još jedna izvedenica Land Rovera, vozilo Shorland, koje je posebno za misije održavanja mira u Sjevernoj Irskoj razvila britanska tvrtka Short Brothers. U počecima rata protiv terorizma postojala je velika potreba za takvim lakim, ali i donekle zaštićenim vozilima za održavanje reda i sigurnosti. Najveći korisnik turskih inačica Defendera bile su domaće oružane snage. Kulminacija se dogodila 1998., kad je tvrtka ugovorila isporuku 5250 taktičkih vozila. Bilo je i izvoznih uspjeha: osim nekoliko manjih narudžbi, Iraku je prodano više od 600 vozila.

Provjereni recept preinaka

Otokar se nakon pozitivnih iskustava s projektima temeljenim na Land Roveru odlučio za projekt sličnog koncepta. Samostalnom inicijativom tvrtke 1995. pokrenut je razvoj vozila Cobra baziranog na američkom vozilu ECV (Expanded Capacity Vehicle) tvrtke AM General. Poznatiji pod imenom Humvee, dotad je već bio proizveden u više od 150 000 primjeraka te se iskazao u više kampanja i ratnih operacija. Ipak, vanjskim izgledom uvelike se razlikovao od Humveeja zbog jednodijelne oklopne školjke oblikovane poput slova “V” kako bi bila otpornija na djelovanje protutenkovskih mina. U ponudi su bili deseci inačica, koje su usto mogle biti opremljene desecima vrsta ručno i daljinski upravljanih oružnih sustava. S takvim opcijama i prihvatljivom cijenom, uspjeh je bio izvjestan.

Serijska proizvodnja počinje 1997., a u prvom je redu bila usmjerena na potrebe turskih oružanih snaga. Uslijedile su izvozne narudžbe, pa je Cobru nabavilo 25 korisnika širom svijeta, i to u stotinama primjeraka. Provjereni recept preinaka i nadogradnje dokazanih podvozja primjenjivan je na sve veća vozila. Sa sredstvima tvrtke pokrenut je 2006. godine projekt dizajniranja i razvoja MRAP vozila Kaya. Kao osnova poslužilo je podvozje također provjerenog i pouzdanog kamiona Unimog tvrtke Mercedes Benz. Zbog raširene uporabe u cijelom svijetu, najviše u civilnim ulogama, taj komercijalni dizajn olakšao je korisnicima logističku potporu, cijenu održavanja i dostupnost pričuvnih dijelova. Dodatni je plus što je kamion proizvodila podružnica Mercedes Benza u Aksarayu u središnjoj Turskoj. Nakon prototipa 2007. godine, usavršena Kaya predstavljena je 2009. na sajmu vojne opreme u Abu Dhabiju. Vozilo se sastoji od dva odjeljka, prvog sa zapovjednikom i vozačem te transportnog s prostorom za deset pješaka. Vozilo je zbog veće nosivosti omogućavalo veću autonomiju djelovanja, a povećan je i izbor naoružanja. U novije doba u ponudi je modernije vozilo Kaya II. Njegove su značajke: bolja balistička i protuminska zaštita te djelovanje po zahtjevnim terenima u različitim klimatskim uvjetima. No, zbog toga je smanjen iskrcajni dio s deset na osam osoba.

Novo doba tvrtke

Navedeni Otokarovi projekti, prema današnjim mjerilima ne previše kompleksni i napredni, poslužili su za stjecanje iskustva, ali i usvajanje naprednijih načina rada i razvoja novih vozila. U njima su prvi put primijenjeni računalno potpomognuti alati, koji su poslužili za dizajn, ali i simulaciju utjecaja minskih sredstava na instaliranu oklopnu zaštitu. Otokar je tako stekao potrebna znanja za razvoj vlastitih projekata vozila veće pokretljivosti, zaštite i nosivosti kako bi isporučio moderne oklopne sustave. Zapovjedništvo Turskih kopnenih snaga (Türk Kara Kuvvetleri) objavilo je okvirne zahtjeve za taktičko vozilo posebne namjene na kotačima, koji su navedeni pod nazivom SPTWAV (Special Purpose Tactical Wheeled Armoured Vehicle).

Kako bi ispunila zahtjeve domaćih naručitelja i uz uspješnu Cobru povećala izvoznu ponudu, tvrtka 2007. pokreće razvoj modernog oklopnog vozila na kotačima konfiguracije 6 x 6. Vozilo je dobilo ime ARMA i predstavljeno je 2010. Imalo je podvozje sa zavarenim oklopom koji omogućava zaštitu posade od metaka pješačkih kalibara te fragmenata topničkih granata do razine 2 standarda STANAG 459. U prednjem dijelu vozila s desne strane smješten je turbodizelski motor Cummins od 450 KS. S lijeve strane, jedno iza drugog, smještena su sjedala za vozača te zapovjednika vozila. U vozilu je i osam sjedala za vojnike iskrcajnog dijela. Temeljna inačica naoružana je teškom strojnicom 12,7 mm ili bacačem granata 40 mm, ali lako se mogu instalirati i druga oružja. S masom od 18,5 tona vozilo je amfibijsko. U vodi ga pokreću hidraulični vijci (propeleri), koji se nalaze na stražnjoj strani trupa. Na krovu iza odjeljka za motor može se instalirati i više vrsta turela po želji naručitelja.  Uz temeljnu inačicu ARMA-e dostupne su brojne druge, od kojih su važnije zapovjedna, sanitetska, s minobacačem ili nekim drugim oružnim sustavom. Narudžbe iz inozemstva stigle su brzo.

Više od sedamdeset primjeraka isporučeno je kopnenoj vojsci Bahreina, koja je već bila korisnik Otokarovih vozila Akrep i Cobra. Usporedno je razvijana i inačica konfiguracije 8 x 8, koja je predstavljena u svibnju 2011. na sajmu IDEF u Istanbulu. Na njoj je povećan udio domaćih komponenata – primjerice u slučaju ovjesa i transmisije. Više unutarnjeg prostora i povećanje nosivosti uz snažniji motor omogućuju obavljanje više vrsta misija. Kupac je ponovno bila zaljevska država: Ujedinjeni Arapski Emirati, koji su od 2015. nabavili 400 vozila ARMA 8 x 8 u više inačica. Usvojili su i domaću proizvodnju preko tvrtke Al Jasoor, a vozilo pod imenom Rabdan predstavljeno je 2017. na izložbi IDEX u Abu Dhabiju. Vozilo je i danas u ponudi konglomerata Edge, koji nudi u nekoliko inačica u konfiguraciji 6 x 6 ili 8 x 8. Na inačici borbenog vozila pješaštva primijenjena je zanimljiva kombinacija s ruskim oružnim sustavima. Integrirana je kupola koja se koristi na vozilima BMP-3 zajedno s topovima kalibra 100 i 30 mm.

Sličnost je samo ime

Usporedno s izvozom i transferom tehnologije, Otokar je nastavio razvoj i rast ponude vozila ARMA. Novi sustav, čiji je razvoj započeo 2021., dobio je naziv ARMA II. Nit vodilja jest odgovor na zahtjev turskog OS-a za novu generaciju vozila 8 x 8, koja će štititi vojnike od novih prijetnji te biti izrazito prilagodljiva za nova oružja i različite misije. Odgovor je opet pronađen u povećanju volumena, snage i nosivosti. Na vozilu ARMA II nosivost osovina novim je sustavom ovjesa povećana na više od 40 tona. Time je povećana razina zaštite od kinetičkih projektila, mina i drugih eksplozivnih naprava. Veća nosivost omogućila je i instalaciju topova kalibra 120 mm, dok je na prethodniku maksimum bila kupola Cockerill kalibra 105 mm. Kako bi se ARMA II nosila s većom masom, osiguran je novi motor Ecotorq zapremnine 12,7 L i maksimalne snage 720 KS. Motori su proizvod domaće tvrtke Ford Otosan, a korisnici mogu odabrati domaći ili strani motor podjednake snage. Korak prema smanjenju potrebe za uvoznim podsustavima, kao i povećanju udjela domaće proizvodnje napravljen je i instalacijom rashladnih sustava i automatskog mjenjača. Prema riječima Serdara Görgüça, nekadašnjeg glavnog direktora Otokara, ARMA II uspješno je 2022. prošla testove pouzdanosti i održavanja, a od 2023. spremna je za serijsku proizvodnju. Iz tvrtke danas dolaze informacije o barem dva potencijalna neimenovana korisnika.  U novijoj je ponudi tvrtke i naprednija generacija oklopnih vozila pogona 4 x 4 Cobra II i Akrep II. Njihova imena više su rezultat marketinških poteza nego sličnosti s istoimenim prethodnicima.

Akrep II je demonstrator tehnologije na kojem se testiraju nove mogućnosti pogona, načina upravljanja i uporabe oklopnih vozila. Predviđene uloge uključuju izviđanje, nadzor i motrenje, a moguće je da vozilo bude platforma za različite vrste oružnih sustava. Opcije pogona uključuju hibridni pogon, turbodizelski motor od 360 KS ili dva električna motora snage 180 kW. Pokretljivost je znatno povećana uvođenjem upravljivih kotača stražnje osovine. Sve se osnovne mehaničke komponente upravljanja, ubrzavanja i kočenja kontroliraju elektronički. Time je otvorena mogućnost uvođenja pomoćnih sustava za vozača ili uporabe autonomnih vozila s daljinskim upravljanjem (loyal wingman, kako kažu u zrakoplovstvu). Cobra II konvencionalno je, ali moderno MRAP vozilo nove generacije. Dizajnirano je da pruža korisniku visoku razinu pouzdanosti uz laku i brzu zamjenu pogona. Podrazu­mijeva se i zadržavanje visoke razine balističke zaštite i otpornosti na različite vrste eksplozivnih naprava. Modularni dizajn omogućuje brojne kombinacije oružnih sustava i opreme za različite misije. Neke od opcija uključuju inačicu za devet članova posade (s troja vrata) te inačicu za 11 članova posade (s pet vrata).

Isporuke u zemlje EU-a

Cobra II je, osim u Turskoj, pronašla 20 korisnika u još 13 zemalja Azije, Afrike i Južne Amerike. Za potrebe domaćih snaga 2015. i 2016. naručeno je više od dvjesto primjeraka. Najveći poslovi tek su u pripremi. U listopadu i studenom 2024. objavljena je vijest o pobjedi na natječaju u Rumunjskoj, odnosno o sklapanju posla. Suradnja s tvrtkom Romtehnica vrijedna 857 milijuna eura trebala bi rezultirati isporukom 1059 vozila Cobra II u standardnoj i logističkoj inačici. Posao predviđa i domaću proizvodnju, za koju će tek biti osigurani proizvodni kapaciteti. Prvi primjerci bit će isporučeni krajem ove godine, a daljnje bi isporuke išle u više serija tijekom sljedećih pet godina. Posao je dio šireg rumunjskog plana modernizacije oružanih snaga i usvajanja tehnologije potrebne za obnovu domaće proizvodnje oklopnih vozila. Slični ciljevi istaknuti su tijekom objave poslovnog dogovora sa španjolskom tvrtkom Indra potpisanog u veljači 2025. tijekom sajma IDEX 25. S iskustvom u dizajnu i proizvodnji oklopnih vozila, tvrtka Otokar trebala bi omogućiti stranim partnerima širenje proizvodnih mogućnosti te ispunjavanje potreba španjolskog OS-a za naprednim oklopnim vozilima.  Početkom 2025. započela je isporuka oklopnih vozila iz Turske u Estoniju. Riječ je o poslu u kojem sudjeluju dva turska proizvođača. Otokar na temelju sporazuma vrijednog 130 milijuna eura potpisanog u listopadu 2023. isporučuje vozila ARMA 6 x 6. Istodobno je s tvrtkom Nurol Makina dogovorena i nabava 100 vozila NMS u poslu vrijednom 70 milijuna dolara. Pri sklapanju dogovora ključna je bila brza isporuka, koja će ubrzati proces obuke i operativno raspoređivanje vozila. U ožujku ove godine obavljena je primopredaja prvih 50 vozila, a do kraja godine isporuka bi trebala biti finalizirana. Teži oklopni transporteri ARMA 6 x 6 bit će raspoređeni u 2. pješačku brigadu, a taktička oklopna vozila NMS u dvije pješačke brigade i u središte za uklanjanje eksplozivnih naprava.

Oklopni zmaj

Velika su imena turske obrambene industrije te proizvodnje oklopnih vozila dva trgovačka društva unutar holdinga Nurol. Prvo je od njih Nurol Makina ve Sanayi (Nurol industrija i strojevi) osnovana 1976. godine. Kompanija je od osnivanja stjecala iskustva u dizajnu, razvoju i proizvodnji komponenata te kompletnih vozila vojne namjene. Ponuda se isprva sastojala od jednostavnijih vozila za nadzor nereda, više vrsta turela i kupola, setova pasivnog oklopa, ali i sustava NBK zaštite s nadtlakom, koji se ugrađuju na oklopna vozila. Narudžbe su u velikoj mjeri dolazile od turskog OS-a, odnosno tamošnjeg KoV-a, s malim udjelom izvoza. S vremenom su poduzimani sve kompleksniji projekti. Tijekom 1990-ih uspostavljena je suradnja s rumunjskim tvrtkama ROMARM i Automecanica Moreni. Naime, vojna industrija te zemlje imala je iskustvo s proizvodnjom oklopnih vozila koja su se oslanjala na sovjetski dizajn oklopnih transportera na kotačima serije BTR-60/70/80. Uz neke preinake i poboljšanja, dobila su rumunjske oznake TAB (Transportor Amfibiu Blindat) i B-33 Zimbru. Rezultat tursko-rumunjske suradnje bio je oklopni transporter RN-94 predstavljen 1994. godine. Vozilo je uvelike podsjećalo na BTR, ali imalo je podvozje konfiguracije 6 x 6, a ne 8 x 8. Nije postiglo veći uspjeh te je uz nekoliko prototipova za Tursku i Rumunjsku isporučeno samo jednom korisniku. Radilo se o vojsci Bangladeša, koja je naručila devet vozila u sanitetskoj inačici. Kompanija se u idućem desetljeću odlučila za samostalni razvoj puno sposobnijeg oklopnog transportera u konfiguraciji 6 x 6. Razvoj novog vozila Ejder (u prijevodu: Zmaj) AWV (Armoured Wheeled Vehicle) započeo je 2006. Projekt se odvijao prilično brzo tako da je prvi prototip bio spreman za samo 18 mjeseci. Slijedilo je ispitivanje pokretljivosti i izdržljivosti. Ejder je znatno teže vozilo s većom zaštitom, boljom opremom i masom od 18 tona u borbenoj konfiguraciji. Usprkos tomu, poboljšana je i pokretljivost zahvaljujući snažnom motoru Cummins od 400 KS i automatskom mjenjaču Allison. S prvim inačicama Ejdera nije postignut veći komercijalni uspjeh. Važniji je korisnik postao KoV susjedne Gruzije. Između 2007. i 2009. toj je zemlji isporučeno 70 vozila Ejder, a većina je i danas u uporabi.

Niz sustava i podsustava

Unatoč malom opsegu vozila, Nurolov je projekt važan jer se njim Turska svrstala među mali broj zemalja u kojima se proizvode najmodernija oklopna vozila opremljena u skladu s najvišim standardima. Naime, osiguran je niz sustava i podsustava koji su mogli zadovoljiti specifične zahtjeve korisnika. Opcije opremanja uključivale su različite oružne stanice, više razina zaštite s dodatnim paketima (kitovima) oklopa te kamere koje su osiguravale pokrivenost unutar 360 stupnjeva. Vozila su, prema potrebi, mogla biti izrađena u amfibijskoj inačici s hidromlaznim pogonom. Projektirano je i više drugih potencijalnih inačica, koje su uključivale sanitetsku, izvidničku, inačicu za NBK izviđanje, inačicu vatrene potpore, inačicu s minobacačem, zapovjednu te inačicu za popravljanje i izvlačenje vozila. Nurol je planirao i razvoj serije vozila koja će uz 6 x 6 imati i inačice konfiguracije 4 x 4 te 8 x 8. Pravi uspjeh postignut je s idućim projektom vozila u konfiguraciji 4 x 4, prvi put predstavljenog na izložbi IDEF 2013. Serijska proizvodnja počela je 2014., a vozilo je nazvano Ejder Yalçın (Sjajni Zmaj). Unatoč sličnom imenu, znatno se razlikovalo od prethodnika na šest kotača. Dizajn je bio sličniji tipu vozila MRAP nego konvencionalnom oklopnom transporteru na kotačima. Trup vozila oblikovan je poput slova “V”, sa sjedalima dizajniranim za ublažavanje posljedica aktivacije mina i improviziranih eksplozivnih naprava. Motor je Cummins od 375 KS, nešto slabiji od motora na inačici 6 x 6.

Sjajni Zmaj, međutim, zbog manje mase, koja iznosi oko 14 tona, ima povoljniji omjer snage i mase. Zaštita vozila temelji se na zavarenom čeličnom oklopu razine 4 standarda STANAG 4569. Vozilo može biti opremljeno različitim oružnim stanicama ili ručno upravljanim strojničkim oružjima kalibra 7,62 ili 12,7 mm, ali i topom od 25 mm ili bacačem granata kalibra 40 mm. I tu je predviđena mogućnost izvedbe vozila u desetak različitih inačica. Turski OS naručio je veće količine vozila Ejder Yalçın: u KoV-u ih je više od 360; daljnjih je 200 u sastavu Žandarmerije, a više od 40 unutar nacionalnih policijskih snaga.  Uspješan je i izvoz u članice NATO-a. Mađarska je na temelju vozila Ejder Yalçın odlučila usvojiti vlastitu inačicu pod nazivom Gidran. Osim prvih 50 vozila, koja će biti proizvedena u Turskoj, ostatak bi trebao biti proizveden u Mađarskoj. S tom namjerom zaključen je posao između tvrtke Rába Vehicle i podružnice Nurol Makina Hungary. Očekuje se da će u tvornici blizu grada Győra biti proizvedeno više od 300 primjeraka tog vozila. Ondje će se proizvoditi i taktičko oklopno vozilo NMS iste kompanije. Primjerci mađarskog Gidrana bit će opremljeni stabiliziranom naprednom oružnom stanicom SARP s integriranim sustavom akustičke detekcije paljbe SEDA. Oba sustava proizvod su turske tvrtke Aselsan.

Serija Leoparda

Drugi proizvođač oklopnih vozila koji je dio holdinga Nurol je FNSS Savunma Sistemleri ili FNSS Defence Systems. Utemeljen je 1988. zahvaljujući partnerstvu Nurola i američke tvrtke FMC Corpora­tion. Novi poslovni pothvat nazvan je FMC-Nurol Savunma Sanayii (FNSS). Danas je poznat pod tom pokratom. Tvrtka je u potpunom vlasništvu Nurola. Turska je otkupila sve dionice koje je imao div angloameričke vojne industrije BAE Systems. Kompanija proizvodi seriju oklopnih vozila na kotačima 6 x 6 i 8 x 8 nazvanih Pars (anatolijska podvrsta leoparda). Radi se o vozilima Pars Scout, Pars III i Pars IV. Namijenjeni su širokom spektru zadaća: od unutarnje sigurnosti, konvencionalnih vojnih operacija i specijalnih misija. Vozila je naručio turski OS (Pars Scout), a postigla su i izvozni uspjeh: Libiji i Omanu isporučeno ih je više od 200 u konfiguracijama 6 x 6 i 8 x 8.

Iznimka je u ponudi napredno oklopno borbeno vozilo na kotačima Pars 4 x 4. Namijenjeno je posebnim operativnim zadaćama kao što je nadzor i izviđanje, zapovijedanje i upravljanje te protuoklopna borba. Imajući to na umu, u ponudi su izvidnička inačica s naprednim komunikacijskim, optičkim i IC senzorima te protutenkovske inačice s daljinski upravljanim kupolama. One mogu biti opremljene s više vrsta projektila kao što su OMTAS, Kornet ili Skif. Domaćim oružanim snagama isporučeno je 136 vozila Pars 4 x 4. No perjanica ponude ipak je oklopno borbeno vozilo nove generacije Pars Alpha 8 x 8 namijenjeno najtežim taktičkim i operativnim zahtjevima. FNSS navodi da je dizajnirano kako bi ispunilo najteže zahtjeve uz nadmoćne performanse, paljbenu moć i oklopnu zaštitu. Navodno posjeduje veliku operativnu izdržljivost i veliku razinu operativne spremnosti s rijetkom potrebom za popravcima. Motor jači od 700 KS omogućuje brzinu i do 115 km/h, a napredni sustav ovjesa na svim osovinama može spustiti vozilo kako bi zadržalo optimalnu stabilnost pri velikim brzinama. Za razliku od mnogih vozila tog tipa, motor vozila Pars Alpha zauzima prednji dio s cijelom posadom iza njega. Time je omogućeno da zapovjednik i vozač sjede jedan kraj drugog s vidnim poljem unutar cijele prednje polusfere (180 stupnjeva) vozila, a povećana je i zaštita dijela vozila s posadom i iskrcajnim dijelom. U ponudi je cijela paleta naoružanja. Uobičajen je izbor daljinski ili dvočlano upravljana kupola Teber 30/40 (TMT ili RCT), također proizvod tvrtke FNSS. Modularni dizajn kupole omogućuje izbor niza različitih sustava. Top od 30 ili 40 mm može biti zamijenjen u samo nekoliko koraka, a tu je i opcija dodatka bočnih lansera protuoklopnih projektila i gornje stanice sa strojnicom kalibra 5,56 ili 7,62 mm.

Vozilo je odabrano na natječaju Turskih kopnenih snaga unutar programa nabave nove generacije oklopnih vozila. U objavi iz 24. veljače 2025. navedena je nabava vozila Pars Alpha u inačicama 6 x 6 i 8 x 8. Odluka o odabiru donesena je nakon sveobuhvatnih terenskih testiranja koja je organiziralo Tajništvo obrambene industrije (Savunma Sanayii Başkanlığı – SSB), koje djeluje u okviru Ministarstva nacionalne obrane Turske. Inačice s pogonom 8 x 8 obuhvaćale bi inženjerijsku za izvlačenje i protuoklopnu, a inačica 6 x 6 bila bi zapovjedna. Početna faza uključuje nabavu 25, a trenutačne procjene govore da bi s budućim narudžbama isporuke mogle dostići i 2000 vozila. Ipak, FNSS-ovo dobivanje ugovora zasad ne znači i preuzimanje cijelog programa nabave. Samo nekoliko dana poslije objavljeno je da je narudžbu dobila i tvrtka BMC za vozila Altuğ 8 x 8. Poslom je obuhvaćena konstrukcija 29 primjeraka Altuğa u inačici borbenog vozila pješaštva, zajedno s potrebnom logističkom potporom.

Budućnost i perspektive

Odabir Turskih kopnenih snaga, koji podrazumijeva više tipova vozila različitih proizvođača za različite misije u manjim proizvodnim serijama, djeluje zanimljivo ili neobično. Tek će se vidjeti je li riječ o dodatnim testiranjima ili početnoj operativnoj uporabi koja će dati boljeg kandidata ili će se jednostavno povećavati broj odabranih inačica. U svibnju je na sajmu FEINDEF 25 predstavljen i koncept borbenog vozila Pars Alpha 6 x 6, koji će biti ponuđen za potrebe španjolske vojske. FNSS će u projektu surađivati sa španjolskim tvrtkama TSD i Grupo Oesía te belgijskom tvrtkom John Cockerill. Belgijska tvrtka osigurat će kupolu 3030 s topom kalibra 30 mm, koja je po količini spremnog streljiva ispred konkurencije u toj kategoriji. U svakom slučaju, budućnost i izvozne perspektive turskih oklopnih vozila na kotačima izgledaju jako dobro. Uz dodatne narudžbe domaćih te dosadašnjih stranih korisnika uskoro bi im se tako mogli pridružiti i novi.

Od Britanije do Anadolije

Nedugo nakon Otokara, u Turskoj je osnovan još jedan važan proizvođač vojnih vozila, tvrtka BMC. To je bilo 1964., ulaganjem britanskog kapitala, tj. tvrtke BMC (British Motor Corporation). Premda izvorna tvrtka ne postoji još od 1966., pokrata BMC zadržana je i danas u Turskoj, a u tom slučaju znači Birleşik motorlu araçlar (Kombinirana motorna vozila). U svakom slučaju, Britanci su je osnovali u Turskoj kako bi u tu zemlju prenijeli licenciju za proizvodnju vozila Austin, Morris i Leyland. U prva tri turska desetljeća opseg rada i proizvoda konstantno se proširivao. Usvojena je proizvodnja dizelskih motora, prvih vozila s turbodizelskim motorom u partnerstvu s tvrtkom Cummins, a kamioni proizvedeni 1996. u cijelosti su domaći. Proizvodnja vozila vojne namjene započinje 1999. godine.

Nakon 2000. godine u turskom OS-u javila se potreba za oklopnim vozilima koja će pješaštvu pružiti povećanu zaštitu od eksplozivnih naprava i mina pri borbenim misijama ophodnji ili održavanja mira. Uz pristupačnu cijenu, u zahtjevima je prednost imao što veći udio domaće industrije. Razvoj vozila nazvanog Kirpi (Jež) započeo je 2007. Kao osnova poslužilo je podvozje kamiona BMC 235-16, koji je tvrtka već proizvodila za potrebe oružanih snaga. Prvi prototip bio je spreman iduće godine, a vozilo je javno predstavljeno na sajmu IDEF 2009. Usporedno s radom na Kirpiju, tvrtka je uspostavljala vlastiti centar za istraživanje i razvoj. Planovima je bilo predviđeno da serijska proizvodnja Kirpija započne u roku od nekoliko godina, nakon što četiri prototipa prođu opsežne testove i procjene u različitim vremenskim i terenskim uvjetima. No zbog operativnih potreba turskog OS-a i pogoršanja sigurnosne situacije u susjedstvu, ti su planovi ubrzani. Početna narudžba za domaće potrebe iznosila je 480, uz potencijalne buduće narudžbe nekoliko tisuća vozila. Tako su prve serije Kirpija isporučene već 2011.

BMC se nedugo nakon tih početnih isporuka našao u velikim problemima zbog dugova matičnog društva u čijem je bio vlasništvu. Intervencijom državnog fonda za zaštitu depozita spriječeno je njegovo gašenje. Na natječaju i ponovnoj prodaji tvrtke 2013. pronađeni su novi vlasnici: domaći privatni investitori, ali i Industrijski odbor OS-a Katra. Tijekom 2019. predstavljena je nova, obnovljena i poboljšana inačica BMC-ova vojnog vozila – Kirpi II. Poboljšanja uključuju napredniji kompozitni oklop uz smanjenje mase i povećanje nosivosti vozila, sjedala otporna na udarce i sustav neovisnog ovjesa. Nakon najave dogovora u studenom 2024., korisnik vozila Kirpi II postat će i Oružane snage BiH. Prvi primjerci trebali su biti isporučeni ovog proljeća.

BMC je prije četiri godine predstavio i vlastite sustave oklopnih vozila u konfiguraciji 8 x 8. Pod imenom Altuğ u ponudi su dvije temeljne izvedbe – inačica borbenog vozila pješaštva i inačica oklopnog transportera. BVP je naoružan oružnom stanicom Korhan tvrtke Aselsan s topom kalibra 35 mm, dok je na transporter instalirano drugo naoružanje – strojnica 12,7 mm i bacač granata 40 mm. Standardna posada ima 12 članova. Devet su pripadnici iskrcajnog dijela, a ostali su zapovjednik, vozač i ciljač. Altuğ svojom masom od 31 do 35 tona jamči veliku pokretljivost zahvaljujući motoru snage 711 KS tvrtke Caterpillar. Tako ostvaruje povoljan odnos snage i mase te dobru prohodnost na različitim terenima. Proizvođač ističe značajku upravljivosti kotača na svakoj od četiri osovine, što mu daje najmanji radijus okreta (oko osam metara) među vozilima te klase.

TEKST: Marin Marušić