U elemente koji utječu na cijenu proizvoda kroz njegovu eksploataciju ulaze kvaliteta, tehničko dostignuće, estetske, funkcionalne i ekološke osobine, tekući troškovi i troškovi održavanja, mogućnost servisiranja i tehnička pomoć, osiguranje pričuvnih dijelova, sigurnost i rok dostave i drugi parametri o čemu pri nabavi treba voditi računa

Javna nabava je dinamičan i uvijek promjenljiv proces što je vidljivo iz stalnih izmjena i dopuna odgovarajućih smjernica EU. Posljedice toga su i izmjene zakonodavstva u članicama EU kao i zemljama koje su u pristupnom procesu poput Republike Hrvatske. Najnovije usklađivanje Zakona o javnoj nabavi RH s novim smjernicama EU poglavito Smjernicama 17 i 18/EEZ iz ožujka 2004. godine, urodilo je usvajanjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi donesenog potkraj mjeseca srpnja 2005. (NN 92/05).  U tom kontekstu odlučili smo se na razmatranje utjecaja kvalitete na najpovoljniju ponudu što posljedično znači da se može govoriti i o obrnutom utjecaju.

Zakon o javnoj nabavi
Prema Zakonu o javnoj nabavi (NN 117/01) i njegovim izmjenama i dopunama (NN 197/03 i 92/05) “najpovoljnija ponuda je prihvatljiva ponuda sposobnog ponuditelja s istom vrstom, svojstvima i kvalitetom robe, usluga ili radova traženim u dokumentaciji za nadmetanje, a koja je određena prema najnižoj cijeni ili ekonomski najprihvatljivija ponuda prema cijeni i dodatnim kriterijima odabira ako su navedeni u dokumentaciji za nadmetanje”.
Ako pak pogledamo što je to javna nabava vidimo da je to nabava robe i usluga te ustupanje radova koje obavljaju državna i druga tijela koja su korisnici proračuna, poglavito tijela državne vlasti Republike Hrvatske u koja ulazi i Ministarstvo obrane. Dakle tema je vrlo interesantna u području opremanja Ministarstva obrane i oružanih snaga RH. Iz prvog dijela definicije najpovoljnije ponude možemo izdvojiti tri parametra robe (vrsta, svojstva i kvaliteta) koji određuju povoljnost ponude, a iz drugog jednakopravnog dijela definicije izdvajamo ekonomski najprihvatljiviju ponudu prema cijeni i dodatnim kriterijima odabira. No dodatni kriteriji se tu pojavljuju u pogodbenom obliku, dakle ako su navedeni u dokumentaciji za nadmetanje (što ne mora biti).

Gore spomenutim izmjenama Zakona o javnoj nabavi koje su stupile na snagu 1. listopada prošle godine, upravo je dorađen taj segment dokaza o sposobnosti ponuditelja i to s osloncem na pobliže definiranje parametara kvalitete. Ako znamo da su izmjene Zakona potaknute smjernicama EU, onda je više nego razvidno kako je provedbena praksa javnih nabava u zemljama EU dovela do izmjena zakonske regulative u Hrvatskoj, a u korist što kvalitetnijeg proizvoda koji se konačno financira iz državnog proračuna.
Zakonom je uređeno provođenje javnih nabava tako da natjecatelji mogu ravnopravno sudjelovati u postupku nabave bez ograničenja s obzirom na prebivalište ili sjedište, različitu nacionalnu klasifikaciju djelatnosti, status pravne ili fizičke osobe i podrijetlo robe. Isto tako naručitelj ne smije primjenjivati diskriminacijske mjere ili ograničiti slobodno tržišno nadmetanje, ne smije zahtijevati od ponuditelja ili natjecatelja da zaposle domaće podisporučitelje ili da obave neki drugi posao itd. Pored svega postupci nabave i trošenje sredstava su javni i transparentni.

Dodatni kriteriji za kvalitetu
Ako kvalitetu promatramo u kontekstu zahtjeva za zadovoljstvom kupca sigurnim i pouzdanim proizvodima, povećanjem konkurentnosti, smanjenjem troškova, ekološke prihvatljivosti i održivog razvoja, vidimo da ona ima svoju cijenu. Pooštrena konkurencija i rastući zahtjevi tržišta sve više nameću potrebu podizanja kvalitete kod ponuđača i to za sve niže i niže cijene. Iz ovoga se vrlo jasno može vidjeti da kvaliteta ima svoju “cijenu” i ona se može snižavati samo do određene granice ispod koje više ne možemo govoriti o kvaliteti. Gdje će ta granica biti povućena kada je riječ o javnim nabavama ovisi o donesenim zakonima, podzakonskim aktima i svijesti onih koji ih provode.

Dokaz o postrojenjima i tehničkoj opremi s kojom raspolaže ponuditelj/natjecatelj, jamac je kvalitetne proizvodnje
Da je kvaliteta ta koja sve više postaje odlučujući faktor pri odabiru najpovoljnije ponude potvrđuju izmjene članka 37. Zakona o javnoj nabavi, a koje se odnose na dokaze sposobnosti ponuditelja i natjecatelja. Osim dokaza o kadrovskoj i tehničkoj sposobnosti te drugih dokaza posebna se pozornost odnosi na:
• popis stručnih osoba ili stručnih službi, posebno onih odgovornih za kontrolu kvalitete, koje su na raspolaganju ponuditelju ili natjecatelju
• opis tehničkih postrojenja i mjera za osiguravanje kvalitete, te istraživačkih postrojenja ponuditelja
• dokaz o provjeri proizvodnih ili tehničkih kapaciteta, studija i istraživanje ili mjere kontrole koje su na raspolaganju, ako je to potrebno, u slučajevima ako je predmet nabave kompliciran ili služi za posebne svrhe, a koju provjeru provodi naručitelj ili u njegovo ime mjerodavno službeno tijelo zemlje u kojoj ponuditelj ima sjedište
• popis zaposlenika davatelja usluge ili izvođača radova s obrazovnom i stručnom kvalifikacijom i kvalifikacijom osobe ili osoba odgovornih za davanje usluga i vođenje radova
• izjava o mjerama ekološkog upravljanja, samo u odgovarajućim slučajevima za radove ili usluge, koje će ponuditelj ili natjecatelj primijeniti tijekom izvršenja ugovora o radovima ili ugovora o uslugama
• izjava o prosječnom godišnjem broju zaposlenika natjecatelja ili ponuditelja radova, odnosno usluga, te o broju osoba u upravi za posljednje tri godine
• izjava s popisom alata, postrojenja ili tehničke opreme koja je na raspolaganju natjecatelju ili ponuditelju usluga ili radova
• izjava o dijelu ugovora koji ponuditelj namjerava ustupiti podisporučiteljima
• s obzirom na vrstu robe koja je predmet nabave:
a) uzorci, opisi i/ili fotografije, čija autentičnost mora biti potvrđena ako naručitelj to zatraži
b) potvrde mjerodavnih institucija o kontroli kvalitete, koje potvrđuju usklađenost proizvoda s tehničkim specifikacijama i normama.

Jednako tako izmjenama Zakona izmijenjeni su i kriteriji odabira najpovoljnije ponude. Pa je tako u članku 46. stavak 3. definiran jasnije u pogledu kvalitete i glasi: “Pri određivanju ekonomski najpovoljnije ponude, osim cijene ponude, naručitelj može primijeniti dodatne kriterije, kao što su kvaliteta, tehničko dostignuće, estetske, funkcionalne i ekološke osobine, tekući troškovi i troškovi održavanja, ekonomičnost, mogućnost servisiranja nakon prodaje i tehnička pomoć, obveza osiguranja rezervnih dijelova, sigurnost opskrbe, rok dostave, rok završetka radova i sl. Naručitelj je obvezan prije izrade dokumentacije za nadmetanje sastaviti izvješće o razlozima primjene dodatnih kriterija. Za poznavatelje troškova životnog ciklusa proizvoda LCC (Life Cycle Costing) tu dileme nema; vidimo da je ovdje riječ upravo o tim troškovima koji u konačnici određuju “pravu” cijenu proizvoda. Dakle određivanje povoljnosti ponude samo na jednom elementu cijene (nabavne cijene) nije realno te je s toga nužna primjena dodatnih kriterija. Da bi to što transparentnije prikazali poslužimo se jednostavnim prikazom troškova:

gdje je:
LCC – Troškovi životnog ciklusa (Life Cycle Cost)
Cic – osnovna cijena ili nabavna cijena proizvoda koja se plaća odjednom ili na
duže razdoblje
Cin – Troškovi instalacije, ako nisu uključeni u nabavnu cijenu. Tu mogu biti troškovi obuke osoblja ili potrošnog materijala vezanog za montažu
Ce – Troškovi energije povezani s proizvodom
Co – Operativni troškovi bez troškova energije
Cm – troškovi održavanja, troškovi servisa i planiranih remonta
Cs – troškovi zastoja, odnosno neplaniranih ispada iz funkcije
Cenv – troškovi povezani sa zaštitom okoliša
Cd – troškovi povlačenja iz operativne uporabe, tj. troškovi otpisa i neškodljivog zbrinjavanja.

Međutim zakonodavac se ovdje oslonio na svijest onih koji će provoditi Zakon pa je ostavio mogućnost ali ne i obvezu uključenja dodatnih kriterija. Ako malo bolje analiziramo čl. 46. st. 3. vidimo da je naručitelj obvezan prije izrade dokumentacije za nadmetanje sastaviti izvješće o razlozima primjene dodatnih kriterija što mu je zapravo otežavajuća okolnost, pa ako nema izraženu svijest o kvaliteti neće u dokumentaciji za nadmetanje navesti dodatne kriterije.
Promatramo li javnu nabavu prema općim načelima nabave koja govore da su postupci nabave i trošenje sredstava javni i transparentni, onda se možemo nadati da će naručitelji u provedbi nabave biti prisiljeni definirati dodatne kriterije kako bi izbjegli prigovore da povlađuju manje sposobnim ponuditeljima i natjecateljima.

Zaključak
Cilj ovoga malog razmatranja je usmjeren u korist kvalitete onoga čime se Zakon o javnoj nabavi zapravo bavi, a to su robe i usluge (proizvodi). Cilj je prije svega potaknuti na razmišljanje sudionike procesa javne nabave kako mogu iskoristiti sve one mogućnosti koje im zakon nudi, a da bi pri tome što bolje specificirali zahtjeve proizvoda, odnosno ako je to potrebno, definirali i dodatne kriterije kojima bi po zakonu najpovoljnija ponuda bila i jednoznačno najpovoljnija. Zakon je prepoznao troškove tzv. “ledenog brijega” pri čemu je osnovna (nabavna) cijena robe samo onaj manji (vidljivi) dio iznad vode dok je onaj veći dio troškova (koji se pri nabavi ne vidi) mjerodavan za cijenu proizvoda kroz njegov životni vijek. U elemente koji utječu na cijenu proizvoda kroz njegovu eksploataciju ulaze kvaliteta, tehničko dostignuće, estetske, funkcionalne i ekološke osobine, tekući troškovi i troškovi održavanja, mogućnost servisiranja i tehnička pomoć, osiguranje pričuvnih dijelova, sigurnost i rok dostave i drugi parametri o čemu pri nabavi treba voditi računa. U tom kontekstu ovo razmatranje je prije svega namijenjeno onima koji sudjeluju u procesu nabave, kako onih koji određuju zahtjeve za nabavu, tako i onih koji su zaduženi za tijek vođenja procesa ugovaranja. Budući da je najnovijim izmjenama zakona malo ili nimalo obuhvaćena nabava u kontekstu održivog razvoja predmeta nabave, može se očekivati da će novim smjernicama koje se već izrađuju na razini EU i to područje biti pokriveno.

Josip MARTINČEVIĆ MIKIĆ