Sedam kilometara zapadno od Benkovca, u blizini Raštevića, ostaci su vojne utvrde Kličevica. Izgradila ju je u XV. st. plemićka obitelj Kurjaković u blizini granice Mletačke Dalmacije i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva

Impozantna srednjovjekovna utvrda Kličevica formirana je iznad kanjona istoimene rječice na zaravni okruženoj borovom šumom. Za njezinu izgradnju zaslužan je Grgur iz velikaške obitelj Kurjaković, koja je imala veliku ulogu u političkom životu Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva u XV. stoljeću. Nakon što je Ladislav Napuljski prodao 1409. godine Dalmaciju Mlečanima za sto tisuća dukata, posjedi Kurjakovića na benkovačkom području našli su se u izravnoj opasnosti jer su se nalazili na samoj granici s Mletačkom Dalmacijom. U svrhu zaštite spomenutih posjeda dovršena je 1454. godine izgradnja vojne utvrde Kličevica. Kurjakovići su početkom XV. st. ostali bez posjeda u Ostrovičkoj županiji, kao i bez utvrde Novigrad. Zbog toga nisu željeli da im se ista sudbina dogodi i na benkovačkom području. Utvrda je stoga izgrađena na strateški važnom položaju iznad mlinica koje su bile jedine na širem području Ravnih kotara. Kontrola mlinica za proizvodnju hrane bila je iznimno bitna zbog kontrole trgovine na spomenutom području.

Arheološka istraživanja iz 1990. godine evidentirala su da je fortifikacijski sklop Kličevice građen u najmanje dvije faze. Utvrda je trapezoidnog oblika s dominantnom okruglom kulom. Njezin kameni krov očuvan je do danas u originalnom obliku. U godinama nakon izgradnje utvrda se širi i gradi se njezin vanjski dio. Zbog proširenja utvrde dolazi do negodovanja stanovništva obližnje Vrane, koju su kontrolirali Mlečani. Zapovijed Mlečana o prestanku gradnje dovodi do otvorenog sukoba s Kurjakovićima. Pritom dolazi do zarobljavanja određenih mletačkih vlastelina s jedne te stanovništva u okolici Kličevice s druge strane. Na koncu je ipak došlo do dogovora i razmjene zarobljenika te je dogradnja nastavljena. Međutim, dogovor je bio kratkotrajan. Mlečani su se žalili izravno hrvatsko-ugarskom kralju Matiji Korvinu te od njega zahtijevali da dogovori s Kurjakovićima prestanak gradnje. Premda im je Korvin izričito zabranio nastavak gradnje, Kurjakovići su se na to oglušili te nastavili radove sve do njihova završetka 1483. godine. Utvrda im je bila od velike važnosti za kontrolu trgovine i granice da bi prestali ulagati u nju.

Trzavice s Mlečanima zaustavljene su dolaskom nove opasnosti u vidu ekspanzije Osmanskog Carstva na naše prostore, što se posebno intenziviralo nakon Krbavske bitke 1493. godine. Zbog toga utvrda početkom XVI. st. dobiva novu ulogu kao strateški položaj u obrani od Osmanlija. Dolazi do promjena u njezinoj unutrašnjosti u vidu izgradnje različitih puškarnica i obrambenih otvora za obranu od neprijatelja te upotrebe mnogih strelica i samostrelskih projektila. Bilo je tu i teškog naoružanja, o čemu svjedoče ostaci brončanog topa te kamene kugle katapulta. Osmanlije su dugi niz godina pokušavali osvojiti utvrdu, ali posada je uporno odolijevala sve do 1527. godine. Tad su je Osmanlije osvojili zajedno s cijelim benkovačkim područjem. U nju su postavili svoju vojnu posadu i zadržali je sve do 1550., kad je napuštaju jer su uspjeli prodrijeti do Vrane.

Kličevica je tako izgubila na strateškoj važnosti i nakon nekog vremena potpuno je zapuštena. Arheološka iskapanja s kraja XX. stoljeća evidentiraju da je njezina površina iznosila oko 370 četvornih metara, a sastojala se od unutarnjeg i vanjskog dvorišta s centralnom kulom na njezinu sjevernom dijelu. Sama građevina bila je višekatna s nekoliko pregrađenih prostorija i opasana debelim kamenim zidovima. Osim arhitektonskih, u utvrdi su pronađeni i ostaci predmeta od keramike, stakla i metala te dijelovi naoružanja. Najveće je otkriće tih istraživanja brončani trocijevni top koji je oštećen zbog ispaljivanja. Danas se čuva u Zavičajnom muzeju Benkovac.

Osim Kličevice, na benkovačkom se području nalazi još nekoliko sačuvanih kaštela i utvrda, poput Benkovića, Perušića i Ostrovice. Svi su oni imali iznimnu stratešku važnost na granici Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. Danas su zbog uređenosti i sačuvanosti velik mamac za brojne sportske rekreativce i ljubitelje prirode.    

Josip Buljan

Foto: Mario Miletić