More pod suverenošću obalne države širok je i jedinstven put, koji svaka država treba i mora nadzirati. Svaka država upravo zbog toga posvećuje sve više pozornosti nadzoru mora i ulaže znatna sredstva kako bi ojačala snage za nadzor i zaštitu mora pod svojom suverenošću ili onih dijelova mora i podmorja u kojima ostvaruje suverena prava

Svjesni smo različitih državnih interesa koji vladaju u međunarodnim odnosima od kojih jedan segment zauzimaju i međunarodni odnosi na moru. Pojedine države planski ulažu sredstva kako bi ojačale svoj položaj na moru. Dakako, različiti su interesi zbog kojih one to rade. Jedne zbog svoje sigurnosti i nadzora svoga mora u svrhu očuvanja prirodnih resursa i zaštite morskog okoliša, a druge pak zbog svoje pretenciozne i osvajačke politike.

Neke su države toliko nagomilale ubojite potencijale da su postale prijetnja svjetskom miru i stabilnosti, a svoju silu i moć često pokazuju daleko od svojih obala. Mnoge zemlje nemaju mogućnosti ni potrebu pratiti takav ritam, te imaju potpuno drugačiji stav i mišljenje.

Tome treba pridodati i veliku opasnost od terorističkih akcija, koje su postale stalna prijetnja svjetskom miru, a koje ugrožavaju i morske prostore bilo da je riječ o području pod suverenošću obalne države, području u kojemu obalna država ima suverena prava ili području otvorenog mora kojim plove brojni plovni objekti, također ugroženi od potencijalnih terorističkih djelovanja. Zbog toga je međunarodna pomorska zajednica u okviru konvencije SOLAS donijela 2002. godine Međunarodni pravilnik o sigurnosnoj zaštiti brodova i lučkih postrojenja.

U svjetlu novih međunarodnih odnosa, potrebno je sagledati ulogu Republike Hrvatske u zaštiti njezinih morskih područja od opasnosti koje im svakodnevno prijete. Hrvatska je pomorska država, ima svoju kulturu i pomorsku tradiciju, sudjeluje u brojnim aktivnostima vezanim uz more i pomorstvo, koristi i iskorištava more, ima svoja lovna područja, luke i brodogradilišta, a u posljednje vrijeme nadasve pokušava zaštititi to svoje prirodno bogatstvo od različitih opasnosti koje mu prijete ili bi mogle prijetiti u budućnosti.
Izgradnja i razvoj sigurnosnog sustava Republike Hrvatske imperativ je što uključuje i razvoj sigurnosnog sustava na moru, čija površina zauzima oko 60% cjelokupne površine države.

Površina Republike Hrvatske obično se iskazuje kopnenim državnim teritorijem, koji iznosi 56 358 km2. Međutim, dio površine Jadranskog mora koje joj pripada, povećava njezin prostor za 33 450 km2, odnosno za 60%. To je površina unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora nad kojim Hrvatska ima suverenitet. Duljina njezine obalne linije iznosi 5 835,3 km, a na otocima 4 058 km. Zahvaljujući razvedenosti hrvatske obale i pravu Hrvatske u skladu s međunarodnim propisima koje joj je omogućilo povlačenje ravnih polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora, površina unutarnjih morskih voda Republike Hrvatske iznosi 12 500 km2.

U pogledu nadzora na moru, ovlasti Republike Hrvatske prije se ranije unutar granica unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora. Od 3. listopada 2003. godine uspostavom novoga režima zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, taj se prostor morske površine u pogledu kontrole proširio na ukupno 56 964 četvornih kilometara, što je gotovo jednako kopnenoj površini Hrvatske.
Osnivanjem Obalne straže RH, koja je postala sastavni dio Hrvatske ratne mornarice, izuzetno važnu ulogu u očuvanju hrvatskih morskih prostora imaju Oružane snage RH ali ne samo u području obrambenog sustava suverenosti nego i u području sigurnosti plovidbe te očuvanja prirodnih resursa i morskog okoliša.

Oružane snage RH imaju izuzetno važnu ulogu u očuvanju hrvatskih morskih prostora, a osnivanjem Obalne straže RH njihova uloga prelazi područje obrambenog sustava suverenosti i proširuje se na područje sigurnosti plovidbe te očuvanje prirodnih resursa i morskog okoliša Republike Hrvatske.

Za Hrvatsku kao pomorsku državu, vojne luke su značajan element obrambenog sustava što u suvremenim odnosima uključuje zaštitu mora i morskog okoliša. Naglašavajući njihovu važnost te namjenjujući Oružanim snagama novu ulogu u zaštiti mora od bilo kojih opasnosti koje mu prijete, Vlada RH donijela je Odluku o osnivanju luka posebne namjene – vojnih luka.

Republika Hrvatska i NATO
NATO je organizacija Sjevernoatlantskog sporazuma od 26 država iz Sjeverne Amerike i Europe, koje su se obvezale da će ispunjavati odrednice toga saveza potpisanog u Washingtonu 4. travnja 1949. godine.

Osnovna uloga NATO saveza svakako je očuvati mir i sigurnost političkim i vojnim putem u zemljama članicama. NATO čuva zajedničke vrijednosti saveznica širom svijeta. Čelnici NATO saveza potvrdili su da će vrata NATO saveza ostati otvorena onim europskim demokracijama koje su željne i sposobne prihvatiti odgovornosti i obveze članstva, kako stoji u članku 10. Washingtonskog sporazuma.

Hrvatska država živi u nestabilnom okruženju te će ulaskom u NATO ojačati položaj u regiji. Borba protiv terorizma i oružja za masovno uništenje mora biti imperativ.

Na zahtjev Sjedinjenih Američkih Država, NATO saveznici su se obvezali 4. listopada 2001. godine da će poduzeti osam mjera kojima bi se proširile mogućnosti što bi bile na raspolaganju u kampanji protiv terorizma. Kao šesta točka spomenut je pristup lukama i uzletištima.

Pojam i vrste luka
Luka je morska luka, tj. morski i s morem neposredno povezani kopneni prostor s izgrađenim i neizgrađenim obalama, lukobranima, uređajima, postrojenjima i drugim objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zaštitu brodova, jahti i brodica, ukrcaj i iskrcaj putnika i robe, uskladištenje i drugo manipuliranje robom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu robe te ostale gospodarske djelatnosti koje su s tim djelatnostima u međusobnoj ekonomskoj, prometnoj ili tehnološkoj vezi.

Pravnu definiciju luke može teoretski odrediti međunarodno ili interno pravo. Međunarodnopravna definicija može biti općenitog ili ugovornog karaktera. Sve moguće teoretske definicije pojmovno su neovisne.

Luka mora biti zaštićeni vodeni prostor s pripadajućim dijelom kopna. Morski prostor može biti zaštićen prirodno ili umjetno. Za pojam luke nije u ovom dijelu bitno o kakvoj je zaštiti luke riječ. U praksi se najčešće radi o kombinaciji prirodne i umjetne zaštite. Međutim, i ovo pravilo ima iznimaka. Postoje, naime, i takve luke koje zbog nedovoljnih ili nikakvih prirodnih ili umjetnih zaštitnih sredstava ne pružaju nikakvu ili tek minimalnu zaštitu brodovima. To su tzv. nesigurne luke.

U ovim slučajevima, o lukama se u striktnom pogledu može vrlo teško govoriti, premda u ekonomskom smislu postoje sve bitne karakteristike luke. Pojam nesigurnih luka nema neko osobito značenje za primjenu međunarodnog javnog prava. Taj pojam je daleko važniji za primjenu pomorskog imovinskog prava.

Za područje primjene pomorskog imovinskog prava, kod pojma sigurnosti luke treba svakako razlikovati fizičku sigurnost (physically safe) od političke sigurnosti (politically safe). Prvi pojam znači da brod može pristupiti u luku bez opasnosti fizičke naravi (oluja, struje i sl.), a u političkom pogledu luka je sigurna ako brod u njoj nije podvrgnut opasnostima političke prirode (štrajk, rat i dr.).

Iz ovoga što je navedeno proizlazi da međunarodno javno pravo mora prihvatiti ekonomsku, a preko nje i stvarnu definiciju luke.
Na osnovu svega izloženog možemo pojam luke, u smislu općeg međunarodnog prava, definirati kao mjesto koje je izgrađeno da bi u njemu brodovi mogli obavljati ukrcaj i iskrcaj robe, putnika, da bi se mogli skloniti od opasnosti zbog navigacijskih ili meteoroloških nepogoda. Ograničenje pojma luke na obavljanje samih operacija iskrcaja i ukrcaja čini se da bi sa stajališta međunarodnog prava bilo preusko. Takvu užu definiciju luke daje npr. engleska praksa prema kojoj je luka “mjesto u kojem brodovi običavaju dolaziti radi ukrcaja ili iskrcavanja tereta odnosno osoba”.

Razvrstaj luka
Prema namjeni kojoj služe, luke se dijele na luke otvorene za javni promet i luke za posebne namjene.
Luke mogu biti otvorene za međunarodni promet i otvorene za domaći promet, a može obuhvaćati jedan ili više lučkih bazena.
Posebnim propisom određuju se uvjeti za stjecanje statusa luke otvorene za međunarodni promet i luke otvorene za domaći promet.
Prema veličini i značenju za Republiku Hrvatsku, luke otvorene za javni promet dijele se na:
• luke osobitog međunarodnoga gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku,
• luke županijskog značaja,
• luke lokalnog značaja.
Prema djelatnostima koje se obavljaju u lukama posebne namjene, te luke mogu biti:
• vojne luke,
• luke nautičkog turizma,
• industrijske luke,
• brodogradilišne luke,
• sportske, ribarske, i druge luke slične namjene.
Prema značaju za Republiku Hrvatsku luke posebne namjene dijele se na:
• luke od značaja za Republiku Hrvatsku,
• luke od županijskog značaja

Pojam vojne luke
U međunarodnom pravu nema stroge definicije vojne ili ratne luke pa se postavlja pitanje je li država s ovog stajališta ovlaštena proglasiti bilo koju luku za vojnu ili je pak kod toga ograničena minimalnim pretpostavkama koje luka mora zadovoljavati. Ranije se, u teoriji, smatralo da luka mora imati fortifikacije i vojnu posadu. Danas se pak drži da te pretpostavke nisu potrebne, ali da luka mora biti namijenjena potrebama pomorskih snaga odnosno države. I mi se možemo prikloniti ovakvom stajalištu, jer bi se, polazeći isključivo od formalnog kriterija proglašavanja luke, ratnog, moglo dogoditi da država uspostavi šikanozni postupak prema stranim brodovima. Osim toga, razvoj međunarodnog prava kreće sve više u pravcu što jače međunarodne suradnje prava pa svako ograničenje u okviru njihovih priznatih prava mora imati realnu podlogu, koja se efektuira u stvarno opravdanim interesima države koja ograničenje nameće. Ovo je važno upravo za ratne luke kod kojih obalne države imaju najveća prava na štetu stranih brodova.
Drugo je pitanje mora li luka služiti isključivo za navedene svrhe. Institut za međunarodno pravo u svom Stockholmskom pravilniku, govori o lukama “isključivo vojničkim”. Čini nam se da je ovakav zahtjev vrlo strog. Njegova striktna primjena značila bi da države, u stvari, prema suvremenoj praksi koja se zasniva na Ženevskom statutu bile dužne zabraniti ulazak i opće korištenje luka i svojim brodovima koji nisu ratni, ako i obavljaju međunarodni promet, što se, očito, ne samo zbog pravnih nego ni zbog stvarnih razloga ne može zahtijevati.

Vojne luke su luke koje u vojno-geografskom pogledu omogućuju pravilan raspored i smještaj postrojbi i borbenih sredstava za obranu brodova od napada s mora, ispod mora, iz zraka i s kopna, zatim mjesta i područja gdje postoji mogućnost da se izgrade osobiti uređaji i radionice za gradnju i popravak brodova, brodskih uređaja i borbenih sredstava, kao i mogućnost razmještaja ustanova i skladišta za opskrbu brodova svim potrebnim za život i djelatnost brodskih posada uopće.

Osnovni elementi ratne luke načelno su slični onima u trgovačkim lukama, ali sidrište, lučki bazen, i kanali imaju poseban značaj zavisno od tehničkih i taktičkih zahtjeva ratnih flota. Sidrište služi za boravak i opskrbu najvećih i za neke taktičke vježbe manjih brodova, za torpedna i neka zračna te topnička gađanja, kompezaciju brodskih kompasa i sl. Sidrenje brodova vlastitim sidrima izbjegava se zbog dugotrajnog manevra dizanja sidra. Stoga se na sidrištu postavljaju plutače koje služe za vez broda te omogućavaju brodu brzi manevar.

Vojna luka je luka u službi mornarice. Može biti posebno građena, a može biti i dio trgovačke luke. U nekim zemljama se pod tim nazivom razumijeva vojna baza. Ratne luke nisu otvorene za međunarodni promet. Bez posebnog odobrenja, strani brodovi mogu u njih uploviti samo zbog više sile ili nevolje na moru.

Podjela i vrste vojnih luka
Prema namjeni vojne luke se dijele na:
a) glavne ili pozadinske
b) operacijske ili ofenzivne
c) manevarske luke
Glavne ili pozadinske vojne luke služe za potpuno materijalno – tehničko osiguranje pomorskih snaga i za brigu oko posada; u njima se moderniziraju i popravljaju zastarjeli brodovi. Ta modernizacija se provodi u smislu zamjene sustava upravljanja paljbe na brodskom naoružanju (topovi, brodske rakete) te svakake zamjena zastarjelog naoružanja novim i suvremenijim. Čuvaju se i raspoređuju zalihe za sve oblike materijalnih potreba flote; priprema zapovjedni sastav (časnički i dočasnički) u vojnopomorskim školama i specijalisti mornarskog sastava flote, pripremaju se i obučavaju posade. Glavne ili pozadinske luke grade se što dublje u pozadini, udaljene od područja na kojima se očekuju ratne operacije. Moraju biti dobro utvrđene i zaštićene s mora i kopna te iz zraka.

Manevarske vojne luke su privremene luke s ograničenim funkcijama. One trebaju materijalno osigurati pojedine flotne sastave dok obavljaju pojedine operacije. Mjesto na kojemu se nalazi manevarska vojna luka može biti bliže područja na kojima se odvijaju akcije neprijateljske flote i tada se naziva “istaknuta ratna luka”. Ona se može nalaziti između dvije posebne operacijske ratne luke ili između operacijske i glave ratne luke. Tada se naziva “među lukom”. Manevarske vojne luke stvaraju se u ratu, ali mogu biti projektirane u miru, već prema politici zemlje.

Posebno manevarske ratne luke su desantne ratne luke, koje mogu biti polazno-ukrcajne i dolazno-iskrcajne. I jedne i druge moraju biti vrlo prostrane, s vrlo dobro zaštićenim sidrištem u hidrometeorološkom smislu, tehnički opremljene, tako da mogu istodobno primiti velik broj transportnih i desantnih brodova. Desantne luke moraju biti također dobro branjene s mora, kopna, i zraka.

Privremene ili umjetne desantne luke grade se u ratu za desantne operacije. Ponekad gradnja počinje unaprijed pripremljenim elementima, već u početnim fazama desanta. Grade se na mjestima gdje se, s obzirom na strategijsku situaciju, moraju hitno i masovno iskrcavati trupe koje služe kao mostobran ili za pojačanje, zatim ratna tehnika, gorivo, ubojna sredstva i druga ratna oprema. U II. svjetskom ratu izgrađeno je više takvih luka.

Ivan ZEČEVIĆ-TADIĆ