Sve veće potrebe za modernizacijom indijskih oružanih snaga traže i opremanje novim raketnim sustavima. Indija u tu svrhu surađuje sa stranim tvrtkama, ali u sve projekte želi uključiti vlastitu vojnu industriju…

Izrael se etablirao kao najuspješnija nacija na indijskom raketnom tržištu. Njegove su tvrtke izišle kao pobjednici u međunarodnim tenderima za potpisivanje ugovora za izgradnju raketnih zemlja-zrak projektila (surface-to-air missile – SAM), zrakoplovnih zrak-zrak (air-to-air missile – AAM) i protutenkovskih vođenih projektila (anti-tank guided missile – ATGM). Izraelski je IAI (Israel Aircraft Industries) zajedno s indijskim DRDO-om (Defence Research Development Organisation) razvio dugodometni površina-zrak raketni projektil LRSAM (Long Range SAM) za RM Indije. Ukupni su troškovi tog razvoja dosegnuli iznos od 430 milijuna dolara.

Troškovi razvoja novog projektila zrak-zrak srednjeg dometa MRSAM (Medium Range SAM) koji se razvija za RZ Indije još su veći i mogli bi dosegnuti 1,68 milijardi dolara. U prosincu 2013. izraelski je Rafael primio indijsku narudžbu za isporuku dodatnih 260 komada SAM projektila tipa Barak-1 u vrijednosti od 143 milijuna dolara. Ti su raketni projektili u operativnoj uporabi RM-a Indije od kraja devedesetih godina XX. st., a odlikuje ih učinkoviti domet od devet do deset kilometara. Ostale Rafaelove proizvodno-izvozne perjanice, kao npr. DBVR (Derby Beyond Visual Range) i raketni projektil Python, već su odavno u operativnom arsenalu indijskih oružanih snaga. 

MBDA-ine ponude
Europski raketni gigant, tvrtka MBDA, također je postigao velik uspjeh na indijskom vojnom tržištu. Tvrtka Bharat Dynamics Limited (BDL) proizvodi dulje od 40 godina ATGM projektile MILAN. Tijekom 2013. primila je zahtjev za isporuku 4500 komada MILAN 2T ATGM projektila u vrijednosti od 200 milijuna dolara. MBDA Indiji nudi MMP (Missile Moyenne Portée) projektil, koji bi se po licenciji proizvodio u Indiji i bio svojevrstan nasljednik ATGM programa MILAN. S druge strane, u MBDA-i polažu velike nade da će dobiti vladinu dozvolu i potporu za nastavak programa Maitri te sustava kratkog dometa SAM (Short Range SAM – SRSAM). O ozbiljnosti i zahtjevnosti programa dovoljno govori podatak da se očekuje da će njegova cijena iznositi oko pet milijardi dolara. To je inače prvi slučaj u povijesti tvrtke da se potpuno novi raketni program razvija u koprodukciji i to izvan Europe. Drugi je veliki uspjeh kompanije na indijskom tržištu finalizacija ugovora za borbene zrakoplove Rafale za koje MBDA isporučuje izabrane borbene pakete. Tvrtka je već prije potpisala ugovore za isporuku MICA i ASRAAM raketnih projektila koje će nositi modernizirani indijski višenamjenski zrakoplovi Mirage 2000 kao i lovci-bombarderi tipa Jaguar.

Dugodometni Barak-8
LRSAM (Long Range SAM), odnosno dugodometni raketni projektil tipa površina-zrak, klasifikacija je koju je dobila indijska inačica proturaketnog obrambenog sustava Barak-8. Projektil su zajednički razvili DRDO i IAI, uz vodeću ulogu izraelskog proizvođača. Krajem prošle godine obavljeno je zadnje u nizu uspješnih lansiranja. Nakon niza odgađanja, očekuje se da će Barak-8 u operativnu uporabu RM-a Indije ući tijekom ove godine. Prema najavama proizvođača, može se učinkovito suprotstaviti širokom spektru prijetnji, od sea-skimming protubrodskih krstarećih projektila pa do uništavanja ciljeva na velikim visinama. Ugrađena novorazvijena podatkovna veza omogućuje brzu razmjenu podataka između lansirne platforme (broda) i samog raketnog projektila. Izraelska je Elta proizvela MF-STAR (EL/M 2248), višenamjenski pločasti fazni radarski sustav koji može detektirati napadačke raketne projektile koji lete na malim visinama i to na udaljenostima većim od 25 km. Radar može također detektirati i borbene zrakoplove na udaljenostima većim od 250 km. Indijsko financiranje tog programa učinilo ga je puno konkurentnijim na trećim tržištima. Proizvođač u Indiji spomenuti je BDL kojeg su izraelski partneri prepoznali i odabrali kao glavnog integratora radarske tehnologije i budućih programa nadogradnji i modernizacije tog LRSAM sustava.

Kratkodometni Maitriji
Program Maitri trebao je osigurati RZ-u Indije moderan kratkodometni obrambeni sustav. Međutim, na pregovore je potrošeno već nekoliko godina, a ugovor nije potpisan. Treba napomenuti da je MBDA imala punu potporu francuske vlade za sklapanje tog posla, dopuštajući transfer tehnologije na tako visokoj razini kakva nikad dotad nije bila zabilježena na razini tvrtke. Prema najavama, ako bi ugovor bio u skorije vrijeme potpisan, testiranje prvog prototipnog projektila Maitri moglo bi se planirati unutar iduće tri godine. MBDA je objavila da će razvojna cijena tog programa biti čak upola manja od bilo kojeg aktualnog europskog programa sličnih taktičko-tehničkih značajki. Prema najavama, indijski DRDO trebao bi konstruirati kompletan sustav, uključujući zrakoplovne lansere kao i njihovu mornaričku inačicu, radarski sustav, zapovjednu i nadzornu strukturu. Prema vijestima iz ožujka 2015., fokus je stavljen na mornaričku inačicu. MBDA bi, osim ekspertize, pomagala DRDO-u u razvoju raketnog projektila koji bi trebao imati najveći domet od 40 km. Kao i na primjeru dugodometnog (LRSAM) projektila Barak-8, za nosioca proizvodnje već je određen BDL. Dok se čeka konačna potvrda iz Indije, MBDA je nedavno predstavila projektil na svojem štandu na sajmu Defexpo u Goi.

PZO vrlo kratkog dometa
Indijski međunarodni tender za nabavu proturaketnog sustava vrlo kratkog dometa (Very Short Range Air Defence – VSHORAD) namijenjenog za uporabu u svim trima granama indijskih oružanih snaga započeo je još 2010. godine. Javilo se nekoliko stranih kompanija koje su se, nakon više odgoda i završetka terenskih ispitivanja, nadale da bi indijska vlada konačnu odluku o izboru mogla donijeti do konca 2015. godine. Međutim, u prosincu su se čak pojavile vijesti da bi tender mogao biti otkazan i to u korist novog kojem bi mogle pristupiti samo domaće tvrtke. Rasplet se još čeka… Prema uvjetima raspisanog tendera, riječ je o nabavi 5000 raketnih projektila i 800 lansera. Natjecatelji koji su poznati jesu sljedeći: MBDA s ponudom raketnog projektila Mistral, švedski Saab s projektilom RBS 70 NG te ruski KBM sa sustavom Igla-S (SA-24). Jedna je od inačica Mistrala, poznatija pod pokratom ATAM (sustav zrak-zrak namijenjen za helikoptere), već bila odabrana za HAL-ov (Hindustan Aeronautics Limited) oružni sustav Rudra koji se integrira na helikoptere indijskih zračnih snaga i koji će vrlo vjerojatno biti izabran i za integraciju na projekt novog indijskog lakog borbenog helikoptera (Light Combat Helicopter – LCH). S druge strane, nova generacija švedskog projektila RBS 70 NG nudi integrirani ciljnički sustav, poboljšan interface (radi pojednostavnjenja i pomoći topnicima), visoku preciznost, dovoljno velik domet te lasersko navođenje vrlo otporno na ometanje. Rusija se nada da je njezina Igla-S logičan nasljednik starijeg sustava Igla (SA-18) koji je u operativnoj uporabi indijskih oružanih snaga.

29 godina istraživanja
Domaći neovisni raketni razvojni program pod nazivom IGMDP (Integrated Guided Missile Development Programme), započeo je 1983. godine s vrlo ambicioznim ciljem razvoja nekoliko različitih tipova i vrsta vođenih raketnih projektila. Projekti Prithvi, Trishul, Akash, Nag i tehnološki demonstrator rakete Agni konačno su zaključeni u ožujku 2012., nakon 29 godina rada i istraživanja. Prihvaćeni su projektili Prithvi, Akash i Agni, Nag ide u daljnji razvoj, a Trishul je definitivno odbačen. Najbolji je dokaz uspješnosti programa IGMDP vrlo široka paleta različitih raketnih projekata koji su se iz njega razvili u zadnjem desetljeću. Na vrhu je svakako taktički raketni zemlja-zemlja projektil Prahar namijenjen za uništavanje važnih kopnenih ciljeva s dometom od 150 km te podzvučni krstareći projektil Nirbhay s dometom od 1000 km. Prahar će u operativnoj uporabi zamijeniti stariji projektil Prithvi-1 (također dometa oko 150 km) te popuniti prazninu u segmentu višecijevnih raketnih lansera koji se koriste u indijskom KoV-u (Smerč, Pinaka) i dugodometnih inačica raketnih projektila Prithvi koji se odlikuju dometom od 250 do 350 km.

Agnijev uspjeh
Uspješnost programa IGMDP potvrđuje i razvoj serije raketnih projektila Agni. Domet im iznosi od 700 km (koliko može dosegnuti Agni-1) pa sve do 5000 km koliko može dosegnuti ICBM (Inter-continental Balistic Missile) inačica Agni-5. Krajem 2014. prvi je put uspješno lansiran raketni projektil Agni-5 iz posebno za njega konstruiranog transportno-lansirnog kontejnera. Taj se ICBM projektil 17 metara dug i mase veće od 50 tona izbacuje startnim boosterima na visinu od 20 metara prije paljenja prvog stupnja raketnog motora koji preuzima propulziju projektila. Projektil može ponijeti i nuklearnu bojnu glavu mase do 1000 kg. Agni-5 koristi u cijelosti kompozitni raketni motor male mase za drugi stupanj, kao i novi, inovativni te također kompozitni motor prvog stupnja rakete. Problem visokih temperatura (viših od 4000° C) na povratnom dijelu projektila koji se iz svemira vraća u atmosferu riješen je uporabom u Indiji razvijenog dvostrukog karbon-karbon zaštitnog materijala kojim se oblažu napadne plohe i temperaturno ugrožene zone raketnog projektila. Prema indijskim izvorima, učinkovitost tog dvostrukog karbonskog sloja tolika je da se izmjerene temperature ispred odjeljka za korisni teret i bojnu glavu zadržavaju ispod 50° C.

Objava o dosegnutom cilju
Navođenje osigurava sustav Ring Laser Gyro, vrlo velike preciznosti i integriran u inercijski navigacijski sustav (RINS) te najmoderniji Micro navigacijski sustav (MINS). DRDO je također iznimno uspješno razvijao domaća minijaturna (on-board) upravljačka računala te potrebni softver. Prvo probno lansiranje projektila Agni-5 bilo je u travnju 2012., drugo u rujnu 2013., a treće u siječnju 2015. i to iz posebno građenog transportno-lansirnog kontejnera. Ono je posebno važno jer je Ministarstvo obrane Indije potom javno objavilo da je Agni-5 dosegnuo ciljeve zbog kojih je konstruiran i razvijan, uključujući i njegov lanser. Prema ocjeni Ministarstva obrane, Agni-5 dosegnuo je tražene operativne normative i formu u dizajnu, skladištenju, transportu, održavanju, operativnoj spremnosti, vremenu za paljbeni odgovor te životnom vijeku sustava. Uvođenje raketnog projektila Agni-5 u operativnu uporabu uvelike jača indijske sposobnosti strateškog odvraćanja.

Indijski Tomahawk
Aeronautical Development Establishment (ADE), indijska tvrtka sa sjedištem u Bangaloreu, koja je zapravo laboratorijsko-pokusni dio DRDO-a, razvila je novi strateški krstareći raketni projektil nazvan Nirbhay. Podzvučni raketni projektil (postiže brzinu od 0,7 maha) najavljen je kao indijska inačica američkog mornaričkog krstarećeg projektila Tomahawk, premda je po taktičko- tehničkim značajkama puno bliži ruskim krstarećim raketnim projektilima Klub. Prema DRDO-ovim izvorima, Nirbhay ima operativni domet od 1200 km, ali i niz drugih sposobnosti. Jedna je i sposobnost šuljanja odnosno manevriranja oko cilja dok se ne steknu najbolji uvjeti za završni napad. Nirbhay također može izvršiti i tree-top let, tj. let prema cilju trajektorijom na maloj visini koja prati konfiguraciju terena preko kojeg prelijeće. Zbog takvog profila leta protivnički radari i zemaljska PZO obrana vrlo ga teško detektiraju.

Prilagodljiv platformama
Iz DRDO-a je također najavljeno da će se Nirbhay moći lansirati s nekoliko različitih platformi, što uključuje mobilne kamionske ili slične kontejnerizirane vučene lansere, podmornice i borbene zrakoplove. Među potonjim spomenutim zrakoplovnim lansirnim platformama u DRDO-u su prije svega mislili na 20 specijalno opremljenih Su-30 MKI ruskih borbenih zrakoplova koje je sukladno ugovoru o licenciji sklapala tvrtka Hindustan Aeronautics Limited (HAL). Inačica za podvodno lansiranje ugradit će se na prvu u Indiji građenu nuklearnu balističku (SSBN) podmornicu Arihant, kao i na sljedeće tri podmornice iz serije (S-2, S-3 i S-4) koje su predviđene u srednjoročnom planu razvoja RM-a Indije. Domaća je tvrtka Tata Motors Ltd. za lansiranje kopnene inačice Nirbhaya izgradila novu lansirnu platformu utemeljenu na terenskom kamionu LPTA 5252 12 x 12. Kamionska lansirna platforma razvijena je također u suradnji s DRDO-om.

Uspjeh i neuspjeh
HAL-ovo je Središte za raketne i mlazne motore (ETBRDC) u suradnji s DRDO-ovim Odjelom za plinske turbine (GTRS) razvilo novi turbofan mlazni motor za propulziju Nirbhaya. Obje su institucije razvile i turbofan mlazni motor za novi taktički krstareći projektil koji se također razvija pod patronatom DRDO-a. Dostupne informacije govore da bi prema taktičko-tehničkim performansama trebao biti sličan njemačkom krstarećem projektilu za zračno lansiranje Taurus KEPD-350. Nirbhay je radi osiguranja visoke preciznosti opremljen ring laser giroskopom. Integraciju svih sustava i podsustava proveo je R&D Engineers u Puni, koji je zapravo specijalizirani odjeljak DRDO-a. Prvo testno lansiranje krstarećeg projektila Nirbhay, i to u inačici zemlja-zemlja, obavljeno je 12. ožujka 2013., ali iznenadila je vijest iz listopada 2015. o neuspješnom testiranju.

Sedam maha?!?
Indijske su oružane snage u raketnom segmentu, i to u nekoliko idućih godina, fokusirane na nabavu krstarećeg projektila koji bi karakterizirao velik operativni domet, relativno niska nabavna cijena i velika preciznost. Budući dalekodometni krstareći raketni projektil trebao bi se po svojim performansama nadopunjavati nadzvučnim krstarećim projektilima BrahMos (dometa 290 km) izgrađenim na temelju indijsko-ruske suradnje. Projekt hipersoničnog projektila BrahMos 2, kako se naziva, osim kopnenih i brodskih mogao bi obuhvatiti i lansiranja podvodne inačice (iz podmornice), kao i zračno lansiranje s borbenih zrakoplova. Projektil bi trebao dosegnuti brzinu od čak sedam maha, dvostruku u odnosu na BrahMos. Praveen Pathak, jedan od čelnika indijsko-ruskog konzorcija BrahMos, izjavio je u kolovozu 2015. da je projekt još u fazi odlučivanja i da bi do realizacije trebalo proći barem sedam-osam godina.

Igor Spicijarić