Najbolji je ročnik prvog naraštaja ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u 2016. godini Vilson Skoko koji je titulu zasluženo osvojio na natjecanju održanom 13. travnja na vojnom poligonu “Gašinci”. Drugo mjesto pripalo je Dominiku Brajkoviću, a treće Vanji Puljku, ali bez obzira na osvojena mjesta svi su zaslužili pohvale jer su najbolji od njih ukupno 468…

Vilson Skoko najbolji je ročnik prvog naraštaja ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju u 2016. godini. Titulu je zasluženo osvojio na natjecanju održanom 13. travnja na vojnom poligonu “Gašinci” gdje je snage odmjerilo devet mladih ročnika, točnije po tri iz triju obučnih satnija. Drugo mjesto pripalo je Dominiku Brajkoviću, a treće Vanji Puljku, ali bez obzira na osvojena mjesta, svi su zaslužili pohvale jer su najbolji od njih ukupno 468 koliko ih je prošlo dragovoljno osposobljavanje u prvom naraštaju 2016. godine. Potvrda za to bilo je i gromoglasno navijanje njihovih kolega, bez obzira na postignuti rezultat i plasman.
Da bi uopće postali kandidati za natjecanje, ročnici su morali dobiti ocjenu 5 iz svih vojnostručnih zadaća, kao i ocjenu 5 na ulaznoj provjeri tjelesne spremnosti, a u obzir se uzimalo i zalaganje za vrijeme obuke koja je, do održavanja natjecanja, trajala sedam tjedana. Pobjednicima i ostalim natjecateljima čestitali su načelnik Glavnog stožera OSRH general-pukovnik Mirko Šundov, zapovjednik HKoV-a general-pukovnik Mate Ostović i pomoćnik ministra za ljudske resurse Zoran Piličić koji su bili u obilasku poligona. General Šundov čestitao je ročnicima, zapovjednicima i instruktorima na uloženom trudu i naglasio važnost popune Oružanih snaga, njihova opremanja te obuke.
Najbolji je ročnik 20-godišnji Vilson Skoko iz Splita. Pripadnik je 1. obučne satnije, a jednog dana želio bi postati pripadnik specijalnih snaga OSRH. “Velika su mi motivacija obitelj, cura i prijatelji. Dragovoljno vojno osposobljavanje odlično je iskustvo, a vojnički je život jako zanimljiv. Vladaju red i disciplina, nadređeni se moraju poštivati i to mi je drago. Svi su ročnici jednaki uz jednake mogućnosti, a sve ovisi o tome koliko će vojnici tog potencijala iskoristiti,” rekao je pobjednik natjecanja i dodao da je na obuci upoznao nove prijatelje. Naime, iako se nekom sedam tjedana može činiti kratko razdoblje, ipak je važna činjenica da na osposobljavanju ti mladi ljudi prostor i život dijele 24 sata dnevno. Pobjednik je zahvalio svim svojim instruktorima koji su mu puno pomagali na putu da postane hrvatski vojnik, što mu je jedna od velikih želja u životu. Iako ima završenu pomorsku školu, zanima ga karijera u Hrvatskoj kopnenoj vojsci.
Nakon proglašenja najboljih, načelnik GS OSRH general-pukovnik Mirko Šundov pitao je natjecatelje namjeravaju li nastaviti vojnu karijeru, na što su svi potvrdno odgovorili. General je tom prilikom istaknuo kako će najbolji ročnici dobiti prednost u odabiru struke ako se odluče za vojnu karijeru jer je velika stvar biti prvi od 468 ljudi, upravo kako kaže i sam pobjednik Vilson Skoko. “Osjećaj je vrhunski, jedva čekam nazvati roditelje, a posebno oca koji je sudionik Domovinskog rata. Isto tako, moram reći da su mi konkurencija bili stvarno najbolji momci i čast je biti u društvu s njima bez obzira na plasman,” zaključio je najbolji ročnik.
Natjecanje za najboljeg ročnika kontinuirano se održava od 2013. godine. Pobjednicima će nagrade i prijelazni pehar biti uručeni 21. travnja u Požegi na svečanosti završetka obuke ročnika na dragovoljnom vojnom osposobljavanju.

Zadaće iz programa obuke
Prvi dočasnici, viši instruktori i instruktori odabiru ročnike tijekom cijelog njihova osposobljavanja. Svaki tjedan proglašava se ročnik tjedna i onda se od njih odabiru najbolji. Na samom natjecanju prolaze kroz 14 radnih točaka i pritom ih nadzire devet instruktora koji mjere vrijeme i bilježe rezultate. “Natjecanje je složeno kroz 14 radnih točaka, a točke su zapravo njihove redovite zadaće: od tjelovježbe, prve pomoći, do orijentacije, gađanja, sastavljanja pušaka… Ovdje je važno mjerenje vremena, ali i ispravnost odrađene zadaće,” objasnio nam je stožerni narednik Predrag Samaržija, obnašatelj dužnosti prvog dočasnika Središta za temeljnu obuku.
Prvu i drugu točku čine tunel i preskakanje prepreke, a slijedi pružanje prve pomoći i nove prepreke. Natjecatelj zatim stiže na točku s koje gađa zračnom puškom. Slijede postavljena minsko-eksplozivna sredstva, a zadaća ročnika je da ih prepozna i označi. Nakon još jedne prepreke, puzanja, na redu je provjera iz programskog područja taktike u kojoj ročnik mora prepoznati signal te ga rukom pravilno pokazati. Slijedi prolazak kroz labirint te dolazak na mjesto gdje pokazuje vještinu iz programskog područja topografije: mora znati s pomoću ručnog kompasa odrediti magnetski azimut. Ročnici su također imali zadaću rastavljanja i sastavljanja automatske puške i pištolja HS 2000, ali otežavajuće je to što su svi dijelovi tih oružja bili izmiješani. Pred sam kraj na redu je bilo gađanje iz zračne puške, nakon čega je slijedilo stavljanje zaštitne maske i gađanje pod zaštitnom maskom. Uz brzo odrađivanje zadaće, važna je i točnost jer se za svaku pogrešku natjecateljima dodavalo vrijeme što im je kvarilo konačan rezultat.

Petra Kostanjšak, Foto: Tomislav Brandt