Raytheonov projekt modernizacije koji je privukao prilično zanimanje u medijima odnosi se na najmlađe dijete poznate američke obitelji oklopa, tenk M60, i to njegovu zadnju inačicu, A3, koju i danas koristi niz vojski, ponajviše onih na Bliskom istoku. Na tom području američka tvrtka i traži potencijalne naručitelje…

Nadogradnja odnosno modernizacija postojećih materijalno-tehničkih sustava sve je popularnija u ministarstvima obrane i oružanim snagama brojnih zemalja, pa i onih s najbogatijim obrambenim proračunima. Manji troškovi i lakša operativna prilagodba dva su glavna razloga, premda bi ih se dalo još nabrojiti. Ipak, vijest objavljena proteklog svibnja o novom projektu američke tvrtke Raytheon prilično je uzburkala portale i forume koji se bave vojnom tehnologijom. Taj tenk, nazvan po glasovitom američkom generalu iz Drugog svjetskog rata Georgeu Smithu Pattonu (1885. – 1945.), prvi je put u operativnu uporabu američke vojske ušao još 1950. kao M46 i stigao je djelovati u Korejskom ratu. Slijedile su ga inačice M47 i M48. Potonji je u više serija, koje su uključivale česte izmjene, s tvorničkih traka nekoliko američkih tvrtki pristizao sve do 1959. godine.

Zauzete tvorničke trake
Raytheonov se projekt odnosi na najmlađe dijete obitelji Patton, tenk M60, i to njegovu zadnju inačicu A3. Prva su vozila M60 bila dovršena sad već daleke 1960. u tvornici Chrysler Delaware Defense, ali proizvodnja je uskoro prebačena u također Chryslerovu tvornicu u Detroitu. Do 1987. proizvedeno je više od 15 000 tenkova. Najveća promjena u odnosu na prethodne Pattone (s topovima od 90 mm) odnosila se na ugradnju tenkovskog topa M68 (inačica britanskog L7) od 105 mm od samog početka proizvodnje. Nakon inicijalnog M60, od 1962. stigao je M60A1 s redizajniranom kupolom te pojačanom balističkom zaštitom. Proizvodio se do svibnja 1980. kad ustupa mjesto inačici M60A3 koja je iz tvornica počela izlaziti dvije godine prije.

Prodaja i donacija
Osamdesetih je godina velik broj A1 preinačen na A3, tako da je SAD u jednom trenutku raspolagao s čak 5400 tenkova M60A3 TTS. Sufiks TTS označuje velik adut A3 u odnosu na zapravo vrlo sličan A1, termovizijski sustav AN/VSG-2 (Tank Thermal Sight – TTS), koji je novoj inačici povećao mogućnosti djelovanja noću i u drugim uvjetima slabe vidljivosti. Jednaku su kombinaciju gotovih trojki ili jedinica nadograđenih na trojku primijenili i strani kupci. U A3 ugrađen je sustav za upravljanje paljbom čije su glavne komponente računalni balistički sustav M-21 i laserski daljinomjer AN/VVG-2, mehaničko računalo zamijenjeno je računalom s poluvodičkom memorijom, top od 105 mm dodatno je stabiliziran, stavljene su nove gusjenice s mogućnošću zamjene uložaka… Trojka je počela nizati izvozne uspjehe: narudžbe su došle iz Egipta, s Tajvana, iz Izraela, Turske, Saudijske Arabije… Neke su ih zemlje, poput susjedne Bosne i Hercegovine, primile zahvaljujući američkoj donaciji. U svakom slučaju, današnji broj zemalja korisnika kreće se oko petnaest, a proizvodnja je zaustavljena 1987. kad je Patton u cijelosti ustupio scenu novom glavnom borbenom tenku američke vojske M1A1 Abrams.

Trećina novog tenka
S obzirom na to da je upravo Raytheon razvio ključne sustave koji su A3 izdignuli u odnosu na prethodnike, logično je da je ta tvrtka ponudila modernizaciju i produljenje operativnog vijeka tenka. Tvrtka, naravno, računa upravo na veliku količinu tenkova kojom raspolažu korisnici širom svijeta, posebno oni na Bliskom istoku. Defensenews je povodom vijesti o modernizaciji citirao Todda Proberta, jednog od čelnika Raytheona, koji kaže da još aktivnih ili djelomično aktivnih raznih inačica Pattona na tom području ima između sedam i deset tisuća. Nova inačica ima sufiks SLEP (Service Life Extension Program) i razvijena je, osim u Raytheonovim pogonima, i u suradnji s američkom vojskom na poligonu “Aberdeen” u Marylandu. Kupce se u prvom redu privlači cijenom jer “(…) modernizacija Pattona stoji trećinu iznosa za novi tenk”. Najzgodnije je napraviti usporedbu s najnovijim Abramsom M1A2 SEP, za koji, prema portalu Deagel, danas treba izdvojiti više od osam milijuna dolara. 
Dakle, što nudi Raytheon? Kao prvo, vrijedi istaknuti da je projekt na neki način počeo prije dosta godina, kad je tvrtka u suradnji s Jordanom razvila novi digitalni sustav za upravljanje paljbom za tenk M60 za jordansku vojsku. Projekt je završen prije pet godina i rezultirao je tenkovima M60 Phoenix koji se odlikuju novim, jačim topom RUAG od 120 mm, većom oklopnom zaštitom te motorom od 950 KS, a najnaprednija je značajka u odnosu na stari model mogućnost paljbe u pokretu. Sličnu je nadogradnju sposobnosti provela i Turska, uz izraelsku pomoć, a rezultat je tenk M60T ili Sabra.

Nula radnih sati
Međutim, Probert kaže da je SLEP velik korak naprijed u odnosu na ono što je Raytheon napravio za projekt Phoenix, a vjerojatno misli i na tursku inačicu jer je i od te modernizacije već prošlo nekoliko godina. Paljbena moć SLEP-a povećana je digitalnim sustavom za upravljanje paljbom, koji primjenjuje softver što ga je razvila američka vojska, i omogućuje povezivanje s GPS-om te time koordinira automatsko ciljanje, podjelu ciljeva i paljbu. Inačica uključuje i novi zaslon za zapovjednika tenka i ciljača, dnevnu i noćnu optiku… Promijenjen je i tenkovski top. Umjesto vječnog M68 stavljen je M256 od 120 mm koji se viđa na tenku M1A2 Abrams. Iako snažniji, taj top ima manju masu od originalnog, a prilagodljiv je i za ispaljivanje više vrsta streljiva. Što se tiče dvanaestocilindričnog dizelskog motora, nadogradnjom je njegova snaga povećana sa 750 na 950 KS i dovedena na stanje kao da mu je broj radnih sati nula. To je postignuto ojačanjem konstrukcije unutarnjih dijelova, povećanim kapacitetima za ubrizgavanje goriva i protok zraka, boljim hlađenjem i većom kompresijom, sve u kombinaciji s poboljšanom transmisijom. Kupola se pokreće zahvaljujući električnoj energiji, a ne hidraulici, te uz digitalno praćenje, što je čini lakšom, tišom i bržom.

Ima interesa
Zanimljivo je da novi Patton sa svim tim promjenama ima za oko tonu manju masu od klasičnog čemu je najviše pridonijela zamjena hidrauličkih sklopova elektroničkim. Na tenk je tako moguće ugraditi dodatni oklop, ali Raytheon ipak to ne nudi u okviru SLEP-a.
Bit će zanimljivo vidjeti hoće li biti naručitelja za modernizaciju tenka čiji osnovni koncept seže još u razdoblje nedugo nakon Drugog svjetskog rata, a koji zapravo od zadnjeg proizvedenog modela 1987. i nije doživio velike promjene. Časopis Popular Mechanics objavio je da su tri zainteresirana kupca već ušla u proces odobravanja projekta od mjerodavnih američkih državnih institucija. Ako ništa drugo, sama Raytheonova ponuda i sredstva koja je uložio u projekt SLEP pokazuju da na Pattona mnogi još računaju s dobrim razlogom…

Domagoj VLAHOVIĆ