U proceduri najvišeg zakonodavnog tijela SAD-a pod oznakom H.R. 4200 i pod punim nazivom “Ronald W. Reagan National Defense Authorization Act for Fiscal Year 2005” nalazi se prijedlog vojnog proračuna SAD-a za 2005. težak 402 milijarde USD. To je porast od 27 milijardi USD, odnosno 7,1% u odnosu na 2004. čime se nastavlja realni trend rasta vojnih izdataka uz napomenu da spomenuti iznos ne sadrži izdatke za financiranja vojnih operacija u Iraku i Afganistanu

Visina vojnih i ukupnih javnih izdataka reflektira stanje nacionalne ekonomije i brojne ciljeve državne politike na području obrane, zdrastva, kulture, unutrašnje sigurnosti itd. Prijedlog proračuna za 2005. kojeg je predsjednik SAD-a uputio na usvajanje u Kongres izražava tri, odnosno četri temeljna nacionalna prioriteta: pobjeda u ratu protiv terorizma, zaštita zemlje, jačanje ekonomije i zapošljavanje. U tom cilju proračun za iduću godinu nastavlja trend povećanja izdataka koji se odnose na programe sigurnosti (realiziraju se preko ministarstava obrane i domovinske sigurnosti) i znatno smanjenje drugih diskrecijskih proračunskih izdataka.
Rast vojnog i proračuna ministarstva domovinske sigurnosti omogućen je u prvom redu stabilnim stanjem i visokom stopom rasta američke privrede. U prvoj četvrtini 2004. zabilježen je realni rast BDP-a od 3,9% što je samo nastavak višegodišnjeg snažanog rasta (najviši rast zbilježen je u u drugoj polovini 2003. – 6,2%). Ekonomske pretpostavke kao temelj za planiranja proračuna predviđaju stabilan rast realnog BDP-a na godišnjoj razini od 4,7% ove godine, odnosno 3,7% u 2005. uz postupno usporavanje do 3,1% u 2009. Snažan rast prati i povećanje zaposlenosti, od početka ove godine otvoreno je 1,3 milijuna novih radnih mjesta, a stopa nezaposlenosti je sa 6,3% u lipnju 2003. opala na 5,6% u istom mjesecu 2004., a do 2007. predviđa se daljnji pad nezaposlenosti na razinu od 5,1%. Opća razina cijena je stabilna, u 2003. zabilježeno 2,3% povećanja, a predviđanja do 2009. se kreću između 2,4% i 2,5%.
Vojni izdaci u SAD-u angažiraju znatan dio ukupnih nacionalnih resursa i čine znatan dio javnih izdataka u apsolutnim i relativnim pokazateljima. Procjene vojnih izdataka za tekuću godinu su 4% BDP-a, a zahvaljujući visokim stopama rasta, i unatoč realnom porastu vojnih izdataka u apsolutnim iznosima za 2005. planira se smanjenje relativnog udjela u BPD-u na 3,7%. Udio vojnih izdataka SAD-a u društvenom bruto proizvodu je znatno viši od prosjeka europskih zemalja NATO-a koji iznosi 2% BDP-a. Izdaci za obranu apsorbiraju i znatan dio ukupnih javnih izdataka, 18,8% izdataka federalne vlade, odnosno 10,8% od ukupnih izdataka svih razina javne vlasti (uključujući niže razine – savezne države itd.). Vojni sektor u SAD-u generira i znatan broj radnih mjesta, direktno zaposlenošću vojnog i civilnog osoblja u oružanim snagama i indirektno angažiranjem domaćih industrijskih kapaciteta u opremanju oružanih snaga. U 2004. u ministarstvu obrane bit će zaposleno čak 50,3% od ukupnog broja državnih službenika federalne vlade, odnosno 9,2% od ukupnog broja državnih službenika svih razina vlasti. Udjel vojnog sektora u ukupnom broju radno sposobnog stanovništva iznosi 1,4%, odnosno 3,7% ako se uključe i radna mjesta u vojnoj industriji.
U 2005. planiraju se proračunski izdaci u iznosu od 2.423 milijarde USD, od toga na kategoriju tkz. diskrecijskih izdataka u koje se ubraja i obrana otpada 934 milijarde USD, na mandatorne izdatke 1308 mlrd, a na kamate 180 mlrd. USD. Kao što je spomenuto, metodološki je državni proračun SAD-a podijeljen na kategoriju diskrecijskih (discretionary spending) i mandatornih izdataka (mandatory spending). Te dvije vrste izdataka razlikuju se po pravnom izvoru, odnosno zakonskoj ovlasti za trošenje. Diskrecijski izdaci se realiziraju preko godišnjih proračuna, odnosno ovlast za trošenje donosi se za jednu fiskalnu godinu u obliku 13 zakonskih akata za pojedinačna područja . Za kategoriju mandatornih izdataka ne donose se godišnje ovlasti za financiranje, već se izdaci državnog proračuna u te svrhe temelje na stalnim zakonima, odnosno pravima koji iz njih proizlaze. U mandatorne izdatke se svrstavaju prava iz socijalnog osiguranja, medicinske zaštite, prava vojnih veterana i sl.

Visina i struktura vojnog proračuna za 2005.
Administracija predsjednika Busha uputila je Kongresu SAD-a zakonski prijedlog akta o vojnom proračunu za fiskalnu 2005. u iznosu od 423,1 milijarde USD. Od navedenog iznosa, 402,6 milijardi USD nalazi se na pozicijama ministarstva obrane, a 20,5 milijardi se realizira preko programa ministarstva energetike (nuklearni programi) i ostalih ministarstava. Prijedlog proračuna ne uključuje iznos potreban za financiranje dodatnih troškova vojnih operacija u Iraku, Afganistanu i dr., kao i obrambene aktivnosti koje se realiziraju u sklopu Ministarstva domovinske sigurnosti. Zbog otežane i promjenjive situacije na terenu Afganistana i Iraka, kao i nepoznanica u toj regiji tijekom 2005. nije moguće utvrditi potreban iznos troškova. Međutim, procjene Ureda za proračun američkog Kongresa govore o dodatnim troškovima vojnih operacija u iznosu koji se kreće između 30 i 50 milijardi USD. U svibnju 2004. administracija Predsjednika Busha uputila je Kongresu zahtjev za hitnim formiranjem proračunskih rezervi u iznosu od 25 milijardi USD namijenjenih financiranju troškova operacija u Iraku i Afganistanu. Ta sredstva namijenjena su održavanju stabilnosti financiranja tih operacija, a njihova realizacija planira se tijekom fiskalnih godina 2005. (19 milijardi USD) i 2006. (5 milijardi USD). Puni troškovi operacija u Iraku i Afganistanu su još uvijek nepoznanica, ali se sa sigurnošću može tvrditi da će biti veći od traženog iznosa za 2005. Očekuje se da će Bijela kuća uputiti Kongresu dodatni zahtjev za financiranjem vojnih operacija u Iraku i Afganistanu početkom 2005.
Plan vojnog proračuna od 423,1 milijarde USD predstavlja realno povećanje od 5% u odnosu na prošlu godinu, pod uvjetom da se uspoređuju redovni vojni izdaci, odnosno da se iz troškova prošle godine isključe dodatno odobrena sredstava za financiranje operacija u Iraku i Afganistanu (65 milijardi USD). Komparacija ukupnih troškova bit će moguća kada dodatna sredstava za povećane troškove izvođenja vojnih operacija budu zatražena i odobrena za 2005.
Nakon pada koji je uslijedio završetkom Hladnog rata vojni proračun od 1999. bilježi stalan i realni rast (1999. 5,2%, 2000. – 1,4, 2001. – 7,3%, 2002. – 5,1%, 2003. – 23,3%). Analiza odobrenih vojnih izdataka deflacioniranih na procijenjenu vrijednost dolara za 2005. od kraja II. svjetskog rata do danas pokazuje skokovito kretanje, najveći vojni izdaci zabilježeni su za vrijeme rata u Koreji (1953. – 594 milijarde USD) nakon čega je uslijedio pad da bi vojni izdaci 1961. iznosili 341 milijardu USD. Vijetnamski rat uzrokovao je opetovani rast vojnih izdataka i vrhunac je dostigao 1968. sa 454 milijarde USD. Treći ciklus povećanih izdataka za obranu počeo je s mandatom predsjednika R. Reagana, projektom “rata zvijezda”, odnosno sveobuhvatnim programom razvoja američkih oružanih snaga. Vrhunac te politike dosegnut je 1985. kada je odobreni vojni proračun iznosio 493 milijarde USD.
Plan proračuna za 2005. predviđa financiranje Ministarstva obrane SAD-a (DoD) u ukupnom iznosu od 402 mlrd. USD u čijoj strukturi dominiraju troškovi funkcioniranja oružanih snaga (O&M – operation and maintance) sa 35,08%, plaće i druge novčane naknade sa 26,41%, nabava sa 18,61% dok na izdatke za istraživanje i razvoj otpada visokih 17,12% od ukupnog vojnog proračuna.

Najveća stavka u proračunu Ministarstva obrane su izdaci za funkcioniranje oružanih snaga (Operation and Maintance) koji iznose 141,2 mlrd. USD i obuhvaćaju kupovinu goriva, pričuvnih dijelova kao i mnoštvo drugih stvari koji se odnose na troškove svakodnevnog funkcioniranja kao i provođenje vježbovnih i borbenih aktivnosti. Može se reći da sposobnost funkcioniranja i djelovanja oružanih snaga SAD-a diljem svijeta velikim dijelom uzrokuje, ali i ovisi o izdacima te katogorije. Osim izdataka koji su neposredno vezani za održavanje borbene spremnosti iz proračunskih sredstava te kategorije financiraju se i programi održavanje infrastrukture, zdravstvena skrb o vojnicima, djelovanje vojnih baza itd. Zanimljivo je spomenuti da se iz te kategorije izdataka financira većina troškova plaća civilnih uposlenika koji rade na poslovima održavanja infrastrukture. Planirani proračun O&M kategorije izdataka za 2005. temelji se na procijenjenom jediničnom trošku od 102 000 USD po vojniku, što je za gotovo 50% više nego u Prvom zaljevskom ratu. S obzirom na to da je prema provedenim analizama razina spremnosti oružanih snaga u spomenutom razdoblju ostala uglavnom nepromijenjena analitičari su zaključili da je porast troškova te kategorije uzrokovan izdacima koji nisu neposredno vezani uz borbenu spremnost. Primjetan je znatan porast troškova vezan uz održavanje infrastrukture (vojnih baza), otpis i zbrinjavanje vojnog otpada, troškovi zdravstvene skrbi djelatnika (28 milijardi USD za 2005.) itd.
Izdaci za plaće i druga novčana primanja vojnika su druga po veličini stavka na koje se odnosi 106,3 milijarde USD ili 26,41% od proračuna Minstarstva obrane. S tim iznosom u 2005. potrebno je financirati 1 383 000 djelatne vojne osobe raspoređene u kopnenu vojsku (482 000 ljudi), mornaricu (366 000), marinski korpus (175 000) i zrakoplovstvo (360 000). Sadašnja veličina i struktura oružanih snaga SAD-a potvrđena je pregledom obrane iz 2001.g. (Quadrennial Defense Review Report) i unatoč angažiranju snaga u Iraku, Afganistanu i drugim područjima za 2005. ne predviđa se trajni brojčani, odnosno strukturni rast oružane sile. Povećane potrebe za ljudstvom zadovoljavaju se angažiranjem postrojbi nacionalne garde i pričuve. Tako će i u 2005. vojska SAD-a biti orgnizirana oko 10 divizija kopnene vojske, svaka sa tri brigade i tri samostalne brigade (ukupno 33 brigade), marinski korpus ima tri aktivne i jednu pričuvnu diviziju itd. Vojska SAD-a suočena je s teškom zadaćom da osigura potreban broj i kvalitetu ljudi kao krucijalnog čimbenika spremnosti oružanih snaga u uvjetim visokog stupnja angažiranosti diljem svijeta. Osnovni instrumenti pomoću kojih to čini su plaća, dodaci na plaću, razni bonusi, uvjeti života i stanovanja, prednosti umirovljenja, zdravstvene skrbi, jednostavno rečeno sustav novčanih i nenovčanih kompenzacija. Svrha tih instrumenata je učiniti vojni poziv zanimljivim i povećati ponudu radne snage, osobito određenih specijalnosti, a unutar oružanih snaga poticati ostanak posebnim novčanim i nenovačanim bonusima koji se odobravaju za produženje ugovora.
Zakonom iz 2000. usvojen je vrlo skup paket novčanih poticaja koji se odnosi na plaće i vojne mirovine. Prema tom zakonu programiran je godišnji porast vojnih plaća za 0,5 postotnih bodova iznad porasta plaća privatnog sektora. Istim zakonom omogućen je i selektivni porast plaća u pojedinim platnim razredima, odosno isplata novčanog bonusa kojima je svrha pristupanje i ostanak u oružanim snaga kroz više ugovornih termina. Planom proračuna za 2005. predviđen je rast osnovne plaće (basic pay) vojnog osoblja za 3,5% počevši od 1. siječnja 2005. (prijedlog je da se plaće civila u oružanim snagama povećaju za 1,5%). U kumulativu, zahvaljujući povećanjima osnovne plaće i sustavu doplataka u posljednjih nekoliko godina zabilježen je znatan porast primanja vojnog osoblja. Na primjer, plaća narednika u kopnenoj vojsci, s 10 godina radnog iskustva, zabilježila je realan rast u odnosu na 1999. za 21%, a prosječna godišnja suma kompenzacija za časnika prelazi 79 000 dolara, a za
vojnika 40 000 USD. Osim povećanja osnovne plaće plan proračuna sadrži čitav niz drugih mjera kojima je svrha privući i zadržati u sustavu određen broj, kvalitetu i strukturu ljudi. Promijenjen je sustav vojnih mirovina, odnosno uvjeta umirovljenja na način da se omogući odlazak u mirovinu s 20 godina staža s 50% umjesto kao da sada s 40% od osnovne plaće. Znatna sredstva ulažu se u izgradnju, održavanje i poboljšanje uvjeta stanovanja američkih vojnika i članova njihovih obitelji, planom proračuna za tu namjenu predviđeno je čak 4,2 milijarde USD. Oružane snage za svoje pripadnike osiguravaju smještaj u sklopu vojnih baza, odnosno pokrivaju dio troškova najma ako žive izvan vojnih baza, u privatnom angažmanu. Svrha je programa oružanih snaga SAD-a da do kraja 2005. pokriju sve troškove stanovanja pripadnika oružanih snaga bez obzira na to stanuju li u bazi ili unajmljuju stan izvan vojnih instalacija. Istodobno, radi podizanja kvalitete stanovanja u vojnim bazama plan je eliminirati do kraja 2007. 120 000 neadekvatnih stambenih jedinica, uz izgradnju novih. U tom cilju u tijeku je projekt privatno – javnog partnerstva u kojem se privatnom sektoru povjeravaju poslovi izgradnje, obnavljanja i održavanja stambenih jedinica za pripadnike američke vojske. Brojnost sustava povlastica i raznih oblika novčanih i nenovčanih primanja ne omogućuju njihovo detaljnije navođenje i obrazlaganje.

Više za istraživanja i razvoj
Izdaci za istraživanje i razvoj u planu proračuna za 2005. čine 17,12% odnosno 68,9 milijardi USD, što je 4,2 milijarde USD više nego protekle godine . Time je nastavljen višegodišnji snažan rast izdataka te kategorije. U 2001. izdaci za RDT&E iznosili su 41,1 milijardu USD, a vrhunac bi prema planovima trebali dostići u fiskalnoj godini 2006. iznosom od 69,8 milijardi USD. U retrospektivi, današnji izdaci za RDT&E nemaju premca u povijesti, čak i na vrhuncu Hladnog rata, 1987., izdaci za istraživanje i razvoj bili su manji za 21%. U međunarodnoj komparaciji, oni su veći od vojnih proračuna svih drugih zemalja pojedinačno. Važnost koja se pridaje RDT&T-u proizlazi iz potrebe transformacije oružanih snaga i stjecanja novih sposobnosti kako bi oružane snage SAD-a bile kadre odgovoriti vojnim zahtjevima u posthladnoratovskom razdoblju. Tu politiku na najbolji način izražava izjava predsjednika Busha iz razdoblja izborne kampanje 1999.: “Stvarni cilj je odmak od marginalnih poboljšanja prema zamjeni postojećih programa novom tehnologijom i strategijama. Iskorostiti mogućnost preskakanja cijele jedne tehnološke generacije. To zahtijeva više, ali i pametnije trošenje”. Značenje kategorije RDT&T za zemlju koja sama proizvodi većinu naoružanja i vojne opreme je što ona dugoročno definira i limitira mogućnosti proizvodnje i opremanja oružanih snaga. Analizirajući programe istraživanja i razvoja moguće je predvidjeti opće karakteristike oružanih sustava koji će ući u proizvodnju i dugoročno odrediti sposobnosti i mogućnosti oružanih snaga. Pitanje je u kojoj mjeri proračun za istraživanje i razvoj izražava taj odmak ka transformaciji, odnosno u kojoj mjeri zadržava i nastavlja financirati tradicionalne programe.
Dio proračuna za RDT&E sadrži šest kategorija koje reflektiraju različite faze procesa istraživanja i razvoja. Otkriće i razvoj novih tehnologija koje imaju najveći potencijal u porastu vojnih mogućnosti, najvjerojatniji je u prve tri faze RDT&E. U proračunu za 2005. na prve tri kategorije otpada samo 15,43% ili 10,6 mlrd USD. Najveći dio sredstava predviđen je za faze izrade i razvoja prototipova, što znači dovršavanje razvojnih projekata koji su u tijeku. Zbog obrazložene strukture proračuna za istraživanje i razvoj postoji bojazan da nije napravljen dovoljan pomak ka transformaciji i usvajanju novih sposobnosti. Od tkz. klasičnih programa zaustavljen je 38 milijardi USD vrijedan projekt helikoptera Comanche, kao i 11 mlrd. USD vrijedan projekt samohodnog topničkog sustava Crusader i 9 mlrd. USD vrijedan mornarički sustav protuzračne zaštite područja (Navy Area Missile Defense Program). Međutim, sredstva su odobrena za daljnji razvoj novog razarača DDX, zrakoplova F-35 Joint Strike Fighter i sustava Future Combat System. Najviše kritika odnosi se na odluku administracije da nastavi s razvojem sva tri programa taktičkih zrakoplova. Naglasak na razvoju taktičkih zrakoplova relativno skromnog, odnosno bolje rečeno klasičnog doleta, čini se u suprotnosti s iskustvima u Iraku, Afganistanu i drugdje, odnosno potencijalnih situacija u kojima bi SAD bile primorane djelovati daleko od zračnih baza.
Prijedlog vojnog proračuna za 2005. uključuje i 10,2 mlrd. USD za program obrane od balističkih projektila (BMD program). Od navedenog iznosa 9,2 mlrd. USD realizira se preko MDA (Missile Defense Agency), a jedna milijarda USD preko grana oružanih snaga. Predloženi iznos je za 1,2 mlrd USD veći od plana za 2004., a 4,8 mlrd. USD više nego u fiskalnoj 2001. Sustav obrane od balističkih projektila koji se financira spomenutim iznosom obuhvaća dva projekta: nacionalni sustav obrane od balističkih projektila (NMD – national missile defense) koji se razvija kako bi se SAD zaštitile od napada balističkim projektilima i program zaštite snaga na bojištu – TMD (theater missile defense) namijenjen zaštiti postrojbi oružanih snaga angažiranim na raznim ratištima. Aktualna politika predsjednika Busha razlikuje se od politike predsjednika Clintona u pogledu naglaska na financiranju pojedinih komponenti sustava obrane od balističkih projektila. Dok je administracija predsjednika Clintona bila fokusirana na razvoj i planirala raspored niza TMD sustava, predsjednik Bush prioritetno planira operativni raspored NMD sustava za zaštitu teritorija SAD-a od napada balističkim projektilima. Do kraja 2005. planira se staviti u funkciju 20 zemaljskih projektila presretača (GBI – ground based interceptors) i 10 mornaričkih sustava na tri broda, krstarice, klase AEGIS. Buduće opcije razvoja obrane od balističkih projektila uključuje i baziranje u svemiru.
Dio vojnog proračuna za 2005. u iznosu od 17,2 mlrd. USD predviđen je na pozicijama Ministarstva za energiju, što je 467 mil. USD više u odnosu na 2004. Zahtjev uključuje 6,6 mlrd. USD za aktivnosti na razvoju oružja, 7,7 milijarde USD za troškove održavanja,obnovu i zaštitu okoliša kao i upravljanje otpadom, 1,3 mlrd USD za programe neširenja atomskog oružja i 798 milijuna USD potpore razvoju mornaričkih nuklearnih reaktora itd.

Zaključak
Planom proračuna za 2005. nastavlja se trend povećanja vojnih izdataka koji je počeo u kasnim 1990-im i ubrzao se terorističkim napadom od 11. rujna 2001. Za financiranje izdataka Minstarstva obrane predviđeno je 402 milijarde USD, dok se 20,5 milijardi USD realizira preko Ministarstvo energije. Financiranje dodatnih troškova operacija u Afganistanu i Iraku nije uključeno u proračun, već će se zatražiti naknadno odobrenje Kongresa u iznosu, kako se procjenjuje, između 30 i 50 milijardi USD. Ako se tome dodaju vojni izdaci koji se realiziraju preko proračuna Minstarstva domovinske sigurnosti (8 milijardi USD) dobiju se ukupni izdaci za obranu u okvirnom iznosu od 480 milijardi USD.
Unatoč svojoj veličini pobornici vojnih izdataka smatraju da ni ovakav proračun nije dovoljan za provođenje svih planova modernizacije i transformacije, procjenjuje se da bi u tu svrhu bilo potrebno povećati vojne izdatke za još 70 milijardi USD godišnje. S druge strane, unatoč povoljnim makroekonmskim uvjetima, visokoj stopi rasta, padu nezaposlenosti, visina i projekcije proračunskog deficita bit će ograničavajući faktor daljnjeg povećanja vojnih i nevojnih javnih izdataka.

Igor KARNJUŠ