Pojam operacijska istraživanja često se susreće, posebice u području znanstveno-istraživačkog rada u oružanim snagama i za područje obrane općenito. To područje se u europskoj terminologiji engleskog govornog područja naziva Operational Research, a u američkoj Operations Research, tj. istraživanje operacija.

Osim užem krugu poznavatelja područja operacijskoh istraživanja, taj pojam sam po sebi ne govori mnogo o tome o čemu je zapravo riječ. Jednu od najprikladnijih i najširih definicija operacijskih istraživanja dalo je američko društvo za operacijska istraživanja (Operations Research Society of America – ORSA) u njihovom materijalu za izobrazbu. Ta definicija navodi da su operacijska istraživanja znanstveni pristup donošenju odluka, te da se operacijska istraživanja znanstveno bave odlučivanjem o tome kako najbolje projektirati i rabiti sustave, obično u uvjetima koji zahtijevaju raspodjelu nedostatnih resursa. [1].
Smatra se da operacijska istraživanja nemaju dugu povijest, mada neki tvrde da je prvi operacijski istraživač bio Arhimed, koji je u obrani Sirakuse (300 god. p.n.e.) dobio zadaću “pronaći efikasnu zaštitu od napada rimske flote”, koja se može prepoznati kao moguća zadaća za provedbu istraživanja jedne vojne operacije. Ipak, operacijska istraživanja u modernom smislu riječi nastala su puno kasnije, na rješavanju vojnih problema prikladnim egzaktnim, prije svega logičkim i matematičkim metodama. No, prvi počeci operacijskih istraživanja mogu se zapaziti već u 18. st. u radovima (“Tableau Economique”) francuskog fizičara i ekonomiste Quesnaya, u kojima pokušava kvantitativno analizirati ekonomske probleme.
Primjenu kvantitativne analize proizvodnih faktora i upravljanja poduzećima razvio je poznati istraživač i praktičar organizacije rada F. Taylor, početkom 20. stoljeća. No, ako se operacijska istraživanja shvate kao interdisciplinarno proučavanje složenih situacija, njihovi počeci lociraju se ipak u vrijeme II. svjetskog rata. Neposredno pred II. svjetski rat, 1937. godine, u Velikoj Britaniji je ustrojena skupina istraživača za analizu kompleksnih problema vezanih za otkriće radara, a kasnije i skupina znanstvenika raznih profila sa zadaćom proučavanja i usavršavanja provođenja vojnih operacija. Nakon početka rata, 1942. je u SAD-u ustrojena slična skupina za rješavanje problema protupodmorničke borbe. Tijekom rata i nakon njega, operacijska istraživanja se sve više razvijaju i primjenjuju u raznim područjima, a znatan dio otpada na rješavanje problema za vojne svrhe.
Primjena metoda operacijskih istraživanja (OI) u vojne namjene je po opsegu i razini primjene vrlo različita u obrambenim sustavima raznih država. Jedan od općenitih razloga manje primjene OI kod nekih vjerojatno leži u prevelikoj međusobnoj udaljenosti područja teorije operacijskih istraživanja (razvitka metoda) i područja primjene, rješavanja životnih, složenih tehničkih, organizacijskih i društvenih problema, vezanih prije svega s upravljanjem i odlučivanjem [2]. No, neki razlozi za to proizlaze iz skepse visokih vojnih i civilnih dužnosnika u mogućnost formalnog, logičkog i matematičkog modeliranja procesa koji su povezani s vojnim djelovanjima. To se opravdava sumnjom u vjerodostojnost formalnog opisivanja kombinacije tehničkih i organizacijskih procesa, posebice ako oni uključuju socijalne, kulturološke, civilizacijske, etičke, psihološke i slične čimbenike. Ponekad je problem i povjerenje čelnika organizacija ili drugih visokih dužnosnika koji donose odluke u rezultate analiza provedenih primjenom operacijskih istraživanja, posebice ako oni pokazuju na prvi pogled nelogične rezultate [3].

Međutim, poznato je da se u obrambenom sustavu Sjedinjenih Američkih Država (SAD) operacijska istraživanja sustavno primjenjuju. Stoga je Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava (IROS) Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH) pokrenuo stjecanje uvida u američki vojni sustav primjene operacijskih istraživanja. Tijekom 2003. godine bio je nositelj provedbe jednog seminara i stručnog posjeta nekolicine operacijskih istraživača središtima za vojnu primjenu OI, na temu Primjena operacijskih istraživanja u analitičkoj potpori donošenju odluka. Seminar i posjet organizirani su kao aktivnost programa JCTP-a (Joint Contact Team Program), koji MORH provodi u suradnji sa Zapovjedništvom snaga SAD-a u Europi (EUCOM). Autori ovog članka žele javnost upoznati s nekim spoznajama iz ovih aktivnosti, kako bi potaknuli promišljanja o primjeni operacijskih istraživanja u našem sustavu obrane.
Na ovom mjestu umetnuti slike iz posjete tima, koje ćemo dostaviti po dogovoru.

Sustav analitičke potpore u Kopnenoj vojsci oružanih snaga SAD-a
U vrijeme burnih i dinamičnih promjena u sigurnosnom i obrambenom sustavu, u uvjetima globalizacije sigurnosnih pitanja, rađanja novih prijetnji i traženja odgovarajućih odgovora na njih, promjena je postala stalna pojava, neprekidan proces. Istodobno, svi sustavi moraju biti u punoj spremnosti, pa se mijenjaju usporedo s obavljanjem svojih operativnih funkcija. U takvim uvjetima je teško na prvi pogled i jednostavan način uočiti potencijalne efekte od nekih zamišljenih promjena, a ponekad je još teže spoznati sve troškove koje će ta promjena izazvati, neposredno ili posredno. Stoga je važno imati uređen sustav uvođenja promjena u postojeće organizacijske sustave, a osobito se to odnosi na uvođenje promjena u oružane snage.
Ova spoznaja je ugrađena u propise oružanih snaga SAD-a o postupcima opremanja materijalnim sredstvima, o promjenama u načinu uporabe (doktrini) i
obuci snaga i o razvitku i uvođenju novih ustrojbenih rješenja. Svaka promjena u bilo kojem od spomenutih područja mora biti u skladu sa strategijskim ciljevima oružanih snaga SAD-a. Sukladnost sa strategijskim ciljevima, realnost potreba i zahtjeva, te prosudba efikasnosti zahtjeva prosuđuje se na temelju studija koje se služe upravo operacijskim istraživanjima. Cijeli proces izrade ovakvih studija u Kopnenoj vojsci SAD nadzire Ured za operacijska istraživanja kopnenih snaga, dok provedbeni dio čine tri središta za analizu. Jedno je u Kopnenoj vojsci (KoV), drugo u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu (TRADOC – Training and Doctrine Command), te treće je središte za analizu borbeno-tehničkih sustava kopnene vojske.

Obvezatnost analitičkog pristupa donošenju odluka
Razlozi za sustavnu primjenu operacijskih istraživanja u području obrane SAD-a leže ne samo u tome što se u određenom razdoblju uvidjela korist od njih, već je njihova primjena postala obvezatna. Nit jedan novi borbeni sustav, ni jedno ustrojbeno rješenje, ni jedna nova doktrina uporabe sredstava ili snaga ne može se prihvatiti, ako prijedlog inovacije nije poduprt analitičkim rezultatima. Ti analitički rezultati u sebi uključuju ne samo rezultate eksperimenata ili tehničkih ispitivanja, nego i rezultate simulacija primjene predloženih rješenja. Uspostavljen je cjelovit i zaokružen sustav primjene operacijskih istraživanja u sklopu obrane. Međutim, prije početka prikaza tog sustava treba razumjeti iz čega proizlazi obvezatnost primjene analitičkih metoda u svim obrambenim pitanjima u SAD-a.
Svi zahtjevi za novim vojnim tehnologijama i tehničkim sredstvima, novim ustrojima, novim oblicima izobrazbe i obuke ili za novim doktrinama uporabe vojnih sustava moraju biti utemeljeni na strategijama i budućim konceptima. No, da bi se osiguralo financiranje razvitka novog sredstva, ustroja ili doktrine, svaki zahtjev mora postati dio određenog programa i ući u Memorandum programskih ciljeva, koji je jedan od temeljnih planskih dokumenata ministarstva obrane. On predstavlja srednjoročni plan grane i za programe navedene u njemu je načelno osigurano financiranje u predstojećem šestogodišnjem razdoblju. Da bi neki zahtjev bio prihvaćen i kao projekt rješenja ušao u realizaciju, odnosno postao dio nekog od obrambenih programa, mora za njega biti provedena odgovarajuća analiza realnosti potreba i zahtjeva, te prosudba efikasnosti, kao odnosa efektivnosti i troškova životnog vijeka. S druge strane, mora se odgovoriti na pitanje: Može li grana (ili oružane snage, ako je riječ o združenom, višegranskom programu) priuštiti takav projekt? Odgovor zavisi od mogućnosti, ranije utvrđene strategije upravljanja resursima, dugoročnih planova modernizacije i slično.
Dakle, da bi bilo kakav razvojni projekt bio proveden, on mora biti planiran u srednjoročnim planovima, koji se iskazuju dokumentom Memorandum programskih ciljeva. Taj dokument u osnovi osigurava financiranje projekta, mada je podložan dvogodišnjim revizijama. Izvorište procesa koji dovodi do uvrštenja projekta u memorandum je u području strategijskog planiranja, u kojem se temeljne definiraju strategijske pretpostavke za izgradnju potrebne razine i spremnosti snaga. No, prije planiranja konkretnog projekta, potrebno je na stručnoj razini osigurati opravdanost zahtjeva za projektom, te pokazati da se mogu osigurati potrebni resursi za njegovu provedbu. Dakako, zahtjevi se mogu zadovoljiti na različite načine, raznim inačicama realizacije. Ona inačica projekta koja će se financirati mora biti ne samo financijski i tehnološki priuštiva, nego mora imati što bolji odnos efekata (performansi, učinaka, potencijalnih rezultata) i troškova. To znači da se unaprijed mora prosuditi što se dobiva i uz koje troškove za svaku inačicu, da bi se krenulo u planiranje takvog projekta, kojim će se zadovoljiti iskazana, zahtijevana potreba.
Odgovore na složena pitanja u vezi sa zahtjevima, efektivnosti, performansama i troškova daju odgovarajuće studije, koje su u pravilu detaljne analize, dobrim dijelom podržane operacijskim istraživanjima. Studije se rade i kao priprema za svako odlučivanje kasnije, tijekom istraživanja i razvitka novog sredstva, doktrine ili organizacijskog rješenja.
Osmišljavanje pitanja na koja studija treba odgovoriti, do kojih ciljeva treba dovesti i dubina istraživanja u koje će se studijom ići su početni koraci, da bi se zatim mogle postaviti pretpostavke i ograničenja pod kojima se studija radi. Nakon točnog utvrđivanja suštinskih elemenata studije priprema se pregled pitanja koja će se u studiji analizirati i na koja će se tražiti odgovori. Time su stvorene pretpostavke za stvaranje inačica (alternativa) rješenja, od kojih načelno svaka može odgovoriti na zahtjeve, odnosno prijetnje, u određenim scenarijima situacija koje se mogu pretpostaviti kao realne.

Zatim kreće središnji dio istraživanja, u kojem se određuje metodologija utvrđivanja troškova i troškovi svake od inačica. U pravilu se pritom rabi pristup određivanjem troškova životnog vijeka i profila troškova po godinama, osobito ako je riječ o opremanju borbenim sustavima. S druge strane, razmotre se mjere kojima će se utvrditi učinkovitost (efektivnost) svake inačice. Posebna pozornost u studiji posvećuje se analizi i opisivanju troškova i učinaka koji se ne mogu izmjeriti prethodno spomenutim metodama, ali se ne mogu ni zanemariti. Na primjer, u tu kategoriju ubrajaju učinci na moral i samopouzdanje vojnika, učinak na stjecanje ili održavanje tehnološke prednosti, ekonomski utjecaj na druga područja proizvodnje, unutar ili izvan vojnog sektora, utjecaji u području politike i sl. Naravno, sve te analize zasnivaju se na odgovarajućim podacima, odnosno procjenama u slučaju da nema pravih podataka.
Prije međusobne usporedbe inačica rješenja provodi se i kvalitetna analiza nesigurnosti i rizika. Razmatraju se svi mogući izvori nesigurnosti u analizama, te njihov mogući utjecaj na valjanost rezultata. Također se razmatra rizik uspjeha svake od predloženih inačica ponaosob. Bez analize nesigurnosti i rizika prijetila bi opasnost prihvaćanja odluke o inačici rješenja koja je dobra po svim elementima, ali je možda neprovediva ili je rizik uspjeha prenizak u odnosu na prosudbu prijetnje na koju treba odgovoriti. Studija završava zaključcima i preporukama onima koji će donositi konačnu odluku o prihvaćanju jedne od ponuđenih inačica. Naravno, odluka može biti i da se ne prihvati nijedna od ponuđenih inačica rješenja ili da se generira neka nova inačica, te da se studija ponovi, uz uključivanje u analizu i novostvorene inačice. Dakle, istraživači ne donose odluku, oni samo pripremaju potpunu argumentaciju za donositelje odluke.
Ovdje je opisan samo općenit pristup provedbi takvih studija. Studija ima različitih tipova, zavisno od područja koje pokrivaju i njihove namjene. Studije se planiraju i izrađuju po posebnoj metodologiji, pri čemu posebno mjesto zauzima pristup ustrojavanju tima za realizaciju studije. No, ova pitanja nadilaze namjenu ovog članka, pa se ovdje neće dublje razrađivati.
Organizacija sustava za operacijska istraživanja u KoV SAD-a
U samom vrhu Kopnene vojske SAD-a postoji visoka pozicija Zamjenika podtajnika za Kopnenu vojsku za operacijska istraživanja, koji sa svojim uredom predstavlja vrh sustava za operacijska istraživanja u toj grani oružanih snaga. Ured uspostavlja načela za sve aktivnosti operacijskih istraživanja i analize sustava, za sve službe analitičke potpore u KoV SAD-a. Također osigurava i načelne i programske smjernice za programe izobrazbe časnika za operacijska istraživanja, te tako utječe na obnavljanje i razvitak časničkog kadra za to funkcionalno područje.
Provedbeni dio sustava za analizu u KoVi SAD-a sastoji se u osnovi od tri ustrojbene cjeline, koje pokrivaju ključna područja u kojima je nužna profesionalna analitička potpora. Ta središta su:
• Središte za analizu u KoV-u (Center for Army Analysis – CAA),
• Središte za analizu u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu (Training and Doctrine Analysis Center – TRAC)
• Središta za analizu borbeno-tehničkih sustava KoV-a (Army Materiel Systems Analysis Activity – AMSAA).
No, osim spomenutih vojnih središta, za potrebe primjene metoda operacijskih istraživanja u analizama za potrebe obrane angažiraju se i savezna središta za istraživanja i razvitak, neprofitne udruge (kao što su npr. sveučilišta) i druge ugovorne strane (pojedinci kao konzultanti, eksperti i slično). Poznata savezna središta za istraživanja i razvitak, koja surađuju na primjeni operacijskih istraživanja u područjima obrane su Korporacija RAND (središte Arroyo), Institut za obrambene analize (IDA), Središte za analize u mornarici (Center for Naval Analysis – CNA), društvo “MITRE” i slično.
Svako vojno analitičko središte pokriva određena područja djelatnosti, a podjela poslova među njima u osnovi slijedi hijerarhiju razina vođenja borbenih operacija. Tako se Središte za analizu u KoV-u (CAA) bavi analizom snaga na razini (kopnenih) ratišta, te vojnim procesima na razini cijele KoV SAD-a. Središte za analizu u Zapovjedništvu za obuku i doktrinu (TRAC) bavi se ustrojem i doktrinom vojnih operacija, od postrojbi nižih razina do razine divizije i korpusa. Središta za analizu borbeno-tehničkih sustava KoV (AMSAA) bave se analizom borbenih djelovanja malih postrojbi i funkcionalnih sustava, kojima je u središtu neki tehnički borbeni sustav. U nastavku će se kratko opisati svako od navedenih središta.

Zaključak
Na kraju ovog prikaza treba reći da svi vlastiti simulacijski kapaciteti u KoV OS SAD-a nisu veliki, ako se usporedi broj osoblja zaposlen u njima s veličinom KoV-a, analitičkim potrebama i dinamikom kojom se promjene uvode u američke oružane snage. No, snaga analitičkih mogućnosti simulacijskih središta leži u njihovoj strukovnoj podjeli posla, suradnji s korisnicima rezultata njihovog rada, vrhunskoj opremljenosti, stalnom i kontinuiranom razvitku, te u nadasve kvalitetnom vojnom i civilnom osoblju koje je u njima zaposleno. Ovo posljednje vrlo dobro ilustrira podatak o 80 % osoblja s najmanje razinom magisterija u jednom od središta. Osim toga, vidljiva je dobra međusobna suradnja središta u razmjeni stručnjaka za pojedina područja, koja se dobrim dijelom obavlja na udaljenosti, koristeći informatičku mrežu.
Posebnu kvalitetu u pravodobnoj provedbi zadaća daje i organizacija rada na projektima. Vojna simulacijska središta su u pravilu nositelji projekata, ali za njihovu realizaciju formiraju multidisciplinske timove. U timove uključuju ne samo djelatnike iz svoje organizacije, već i iz drugih sličnih i srodnih vojnih cjelina, te iz civilnih institucija. Izvrstan primjer za takvu suradnju je Središte TRAC – Monterey, u čije projekte je uključen niz civilnih profesora iz škole Naval Postgraduate School, a su smještena je u istoj bazi. U timove redovito uključuju i umirovljene časnike, koji uz odgovarajuće akademsko znanje imaju i veliko vojno iskustvo, koje pridonosi realnosti u razvoju i njihovoj primjeni pri analizama. Kopnena vojska, se osim svojih analitičkih resursa, koristi i brojnim vanjskim resursima, kao što su različita savezna središta za istraživanje i razvitak (FFRDC), te brojne druge nevladine organizacije.
Ovim člankom autori konkretnim primjerom žele pokazati kolika je važnost analitičke potpore u donošenju odluka, kako bi čitatelji uvidjeli potrebu i koristi od takvog pristupa. Općenito se smatra da uvođenje obvezatnog sustava analitičke potpore prilikom donošenja važnih odluka bitno povećava kvalitetu donesenih odluka. Osim toga, ono potiče traženje još boljih rješenja. Takva rješenja obično se nađu u području koje leži negdje između različitih razmatranih inačica odluka, kao odabir boljih strana dvaju inačica ili kompromis u odnosu na neke njihove nedostatke. No, ponekad se rješenje pronađe na sasvim drugoj strani, izvan razmatranih inačica, kao principijelno novo rješenje. Sigurno bi obvezatan sustav analitičke potpore u donošenju važnih odluka bio ne samo primjenjiv, nego i koristan u sustavu obrane u Republici Hrvatskoj. Pritom bi važnu ulogu mogao imati Institut za istraživanja i razvoj obrambenih sustava MORH-a, koji bi trebao voditi ili surađivati na izradi odgovarajućih studija, koje prethode važnim odlukama.
Donositelji odluka u pravilu imaju velika očekivanja, koja operacijska istraživanja moraju ispuniti. No, oni bi trebali poznavati i sposobnosti analitičara, te mogućnosti analitičkih alata kojima se oni koriste. Za primjenu u praksi važni su brzi i dovoljno dobri odgovori na prava pitanja. Donositelji odluka uglavnom nisu zainteresirani za formalna izvješća u studijama koje imaju više akademski negoli praktično značenje. Istraživači nikad ne smiju dovesti u pitanje integritet istraživačkog rada, pa trebaju inzistirati na realnim uvjetima i podacima. Naime, krivi ulazni podaci čine rezultate irelevantnima, ma kako bio dobar model istraživane pojave ili problema. Stoga svaki analitičar mora postaviti visoke standarde prilikom istraživanja. Treba uvijek pokušati razumjeti širi kontekst problema, znati što je već do tada učinjeno, primijeniti čitav spektar raznih scenarija, te koristiti najjednostavnije, ali primjenjive alate. Treba imati na umu da analiza “prosvjetljuje” odluke i pruža analitičku potporu, a ne pruža izravna rješenja, a često ni preporuke. Ona je u pravilu točna za kraće razdoblje, a vrijedi samo pod ograničenjima i uvjetima koji su zadani na početku studije. Svaka buduća analiza mora se prilagoditi novim zahtjevima, kako bi mogla odgovoriti na mnogo složenija nova pitanja. Na primjer, danas su aktualna pitanja vezana uz terorizam i borbu protiv njega, a na takva pitanja stariji modeli ne mogu dati odgovore jer su izvedeni pod drukčijim pretpostavkama. To zahtijeva razvitak novih modela, prilagođenih novom problemu.
Složena pitanja transformacije oružanih snaga, povezivanja obrambenog i sigurnosnog sustava, strukturiranje obrambenih i sigurnosnih saveza i koalicija, integracija novih tehničkih rješenja u novu strukturu oružanih snaga i djelovanje na novim konceptima, u skladu s novim doktrinarnim postavkama, kao i cijeli niz problema, prijetnji i pitanja koja izazovi budućnosti tek postavljaju pred obrambene sustave, barem djelomično se mogu rješavati primjenom suvremenih analitičkih metoda operacijskih istraživanja. Mogućnosti i iskustva iz područja primjene operacijskih istraživanja treba osvijestiti kod onih koji donose odluke, jer im to može pomoći u njihovom teškom i nadasve odgovornom poslu.
________________________________________
Literatura

[1] Barković, M: Operacijska istraživanja i njihova primjena u vojnim područjima, Hrvatski vojnik, Zagreb, 71, svibanj 2001, 17-23
[2] Hitch, J. Charles: Management Problems of Large Organizations, Operations Research, Vol. 44, No.2, March-April 1996.
[3] Cedel, E. Thomas: Believing Analytical Results, Armed Forces Journal, January 2001.
[4] Generazio, Hoa: Operations Research and Application, Materijali za seminar HR 573, Zagreb, ožujak 2003.

Mladen BARKOVIĆ, Irena PEHARDA