Dio povijesti hrvatske velikaške obitelji koja je desetljećima bila vlasnik Trakošćana odnedavno je predstavljena i jednom vrijednom knjigom

Trakošćan je danas omiljeno izletište stanovništva i gostiju sjevernih krajeva Hrvatske. Prekrasan dvorac s izložbenim muzejskim prostorom, okolni park, šuma i ribnjak čine kompleks u kojem je moguće provesti i cijeli dan. Da biste voljeli Trakošćan, čak i ne morate biti ljubitelj povijesti. Međutim, njegov povijesni značaj zapravo je i najveća vrijednost koju donosi hrvatskoj baštini. Prije nego što je sredinom XIX. stoljeća poprimio današnji neogotički izgled i postao rezidencija svojih vlasnika, grofova Drašković, imao je itekakvu vojnu funkciju i to možda još od XIII. stoljeća.

Draškovići su bili jedna od najuspješnijih hrvatskih velikaških obitelji, što je podrazumijevalo i da su neki od njih bili istaknuti vojnici. Stoga je i priličan dio današnjeg muzeja posvećen vojnoj komponenti. Odnedavno je ona predstavljena i jednom zaista vrijednom knjigom punog naslova Vojnici grofa Josipa Kazimira Draškovića – Katalog likovnih djela vojne tematike iz 18. stoljeća u Dvoru Trakošćanu. Nakladnik knjige je Dvor Trakošćan, a urednik Vladimir Brnardić, koji i potpisuje većinu tekstova. No nikako ne treba zanemariti i druge autore: Ivana Mravlinčića, Marinu Bregovac Pisk (čiji je doktorski rad vrlo značajan za cijeli projekt) i Haralda Skalu. I još mnoge koji su dali svoj obol jednom zanimljivom djelu.

Vladimir Brnardić je povjesničar, urednik na Hrvatskoj radioteleviziji i dugogodišnji suradnik Hrvatskog vojnika. U mnoštu tekstova koje je tijekom godina napisao za naš časopis, uglavnom je bio fokusiran na hrvatsku vojnu povijest u razdoblju Habsburgovaca, možda najviše na XVII. i XVIII. stoljeće. Surađivali smo i tijekom nekih drugih događaja, kao što je primjerice izložba posvećena Janku Šajatoviću Krabatu u zagrebačkom Etnografskom muzeju. I uvijek smo mogli računati na to da ćemo saznati nešto o stvarima o kojima nismo ni slutili da su se nekad davno dogodile. I zato smo s radošću očekivali dobiti na uvid knjigu Vojnici Josipa Kazimira Draškovića.

Srednjoeuropski kontekst

U naslovu knjige piše da je riječ o katalogu. U doslovnom, stručnom smislu, i jest katalog. No, nemojte da vas to zavara. Riječ je o jednom sveobuhvatnom djelu, vojnopovijesnom pregledu koji ima svoju visoku razinu stručnosti, ali sadržajem je dostupan i širem krugu čitatelja. Definitivno je preporučujemo ljubiteljima vojne povijesti. Točno, knjiga predstavlja likovna djela vojne tematike iz zbirke u Trakošćanu. U osnovi, ta su djela podijeljena na dvije skupine: prva su portreti iz Galerije časnika pješačke pukovnije “Joseph Graf Esterházy“. Riječ je o postrojbi koja je bila u vlasništvu navedenog grofa, a njezin zapovjednik bio je i glavni junak knjige – grof Josip Kazimir Drašković (1716. – 1765.). U drugoj su skupini oslikane tapete s prikazom vojnih postrojbi u Dvoru Trakošćanu. Vrijedi spomenuti i Malo rodoslovlje obitelji Drašković  na velikom oslikanom platnu. Ta djela možete vidjeti u muzeju, međutim, knjiga na njih baca potpuno novo, detaljno svjetlo. Likovna djela nastala sredinom XVIII. stoljeća analizirana su na takav način da objašnjavaju djelovanje, ustroj, odore, vježbe, oružje, zastave, svakodnevni život časnika, vojnika i postrojbi i još mnogo toga drugog. Saznat ćete mnogo ne samo o Josipu Kazimiru i njegovim časničkim kolegama i o različitim postrojbama, nego i o mnogim drugim Draškovićima i njihovu Trakošćanu. Osobito nam se dopalo i to što su Brnardić i suradnici u svojim istraživanjima išli i izvan granica Hrvatske, ne bi li nam objasnili srednjoeuropski kontekst likovnih djela u Trakošćanu. Naime, slične zbirke časničkih portreta postoje i u Austriji, Češkoj, Mađarskoj i Slovačkoj. Detalja na više od dvije stotine stranica knjige zaista je mnoštvo, no zanimljivi su i Katalog je jedna od knjiga u kojoj nećete propustiti pročitati niti fusnote kako biste saznali možda sitan, ali ustvari fascinantan podatak. I nećete je samo čitati, nego i gledati, jer u knjizi su objavljene fotografije portreta i tapeta iz Trakošćana, te još nekih koji nisu u tom dvorcu, ali bitni su za umjetničke i povijesne usporedbe.

U predgovoru knjige, Vladimir Brnardić kaže da su trakošćanske slike uvijek golicale njegovu maštu i budile znatiželju jer nije bilo točnih i pouzdanih podataka koga točno prikazuju i kad su točno nastale. Toj je znatiželji i udovoljio, i to podijelio s nama. Slike u Trakošćanu odsad ćemo gledati potpuno drukčijim očima.

Tekst: Domagoj Vlahović