Razvoj borbenih vozila budućnosti najjasnije i najopsežnije je zacrtan američkim programom Future Combat Systems. Riječ je o programu koji će uvesti novu generaciju borbenih i vozila za potporu, a njihove će mogućnosti biti znatno bolje od današnjih borbenih vozila

Program Future Combat Systems (budući borbeni sustavi), poznatiji pod kraticom FCS, vrlo je velik razvojni napor američke kopnene vojske (US Army), vrijedan, procjenjuje se, oko 160 milijardi USD. Trebao bi na svjetlo dana donijeti brojna vozila raznih namjena, a prve postrojbe opremljene pretežno vozilima razvijenim u programu FCS predviđene su za 2014.
Vozila iz programa FCS trebala bi zamijeniti razna borbena vozila koja su danas u uporabi i čine temelj američke udarne moći na kopnu. Planeri su procijenili kako se današnje prijetnje i mogući sutrašnji protivnici neće moći brzo i učinkovito poraziti današnjim kopnenim borbenim sustavima. To su ponajprije tenk M1 Abrams, borbeno vozilo pješaštva (BVP) M2 Bradley i samovozna haubica M109A6 Paladin. Uz to, vojska ima određenu količinu starijih vozila kao što je oklopni transporter M113.
Sva su nabrojena vozila razvijana svako zasebno, u raznim programima tijekom posljednjih tridesetak godina. Uz starost koja ih polagano “nagriza” i čini nepogodnim za novo umreženo bojište izražen je i logistički problem. Naime, svako je to vozilo jedinstveno, dijelovi na njemu ne odgovaraju ni jednom drugom vozilu. Tako je logistička potpora kompleksna jer se za svako vozilo u operativnoj uporabi mora osigurati poseban logistički lanac. Mogućnost da se neki dijelovi različitih vozila, kao npr M1 Abrams i M2 Bradley, međusobno zamijene i tako olakša logistička potpora potpuno je neostvariva.

Vozila iz programa FCS trebala bi ih zamijeniti i ponuditi znatne operativne i logističke prednosti. Da je FCS doista velik i važan program za američku vojsku vidi se i iz njegova proračuna. Planom je za taj program do 2011. predviđeno više od 22 milijarde USD. Sav bi se taj novac trebao potrošiti na razvoj nove generacije borbenih vozila sposobnih osigurati puni opseg buduće vojne uporabe. Samom bi svojom pojavom i naprednim mogućnostima trebao potencijalne protivnike uvjeriti da im je najbolje da ne počinju sukob. FCS vozila su uporabljiva i u mirovnim misijama, u raznim zadaćama stabilizacije i održavanja mira. Naravno, trebala bi biti vrlo učinkovita i u klasičnim borbenim uvjetima, u sukobima visokog intenziteta protiv “klasičnog” protivnika u frontalnom sukobu.
Ono što će vozila iz programa FCS morati zadovoljiti kao temeljne postavke programa pojašnjeno je u opsežnim tehničkim specifikacijama. No, osnove su navedene u nekoliko ključnih zahtjeva. Prvi je zahtjev interoperabilnost, drugi je mogućnost umrežavanja, i još uže umreženost tijekom borbenih djelovanja (na svim razdaljinama) kako bi se maksimizirala učinkovitost. Treći je zahtjev mogućnost jednostavnog transporta zrakom, morem i željeznicom kako bi se što prije prebacili na krizno područje bilo gdje u svijetu. Četvrti zahtjev pokriva održivost (na bojištu) i logističku potporu koja mora biti manja nego za današnja borbena vozila. Idući zahtjev predviđa u vozila FCS ugrađenu mogućnost uvježbavanja posada, a traži se i sposobnost preživljavanja opasnosti na modernom bojištu.

Sustav sustava

FCS je zamišljen kao sustav sustava, tj. razvija se određeni broj samostalnih borbenih sustava koji se mogu zajednički umrežiti i djelovati zajedno u borbenoj taktičkoj mreži, izmjenjivati informacije i djelovati znatno učinikovitije.
Tako je zamišljeno da će sustav sustava biti u konfiguraciji 18+1+1. Odnosno, sastojat će se od naprednog borbenog zapovjedno-informacijskog sustava (C4ISR) kao kralježnice za nadzor, zapovijedanje i automatiziranu razmjenu podataka, od tzv. vojničkog sustava (misli se na projekt opremanja vojnika budućnosti Land Warrior ili ono što se iz njega u konačnici razvije) te od 18 temeljnih FCS sustava.
Temeljnih je 18 FCS sustava podijeljeno u tri osnovne kategorije:
1. vozila s posadom
2. bespilotne letjelice, i
3. kopnena robotizirana besposadna vozila.
Bit će ukupno osam vozila s posadom, svako s maksimalnom brzinom od 90 km/h i s operativnim dosegom od 750 km. Kako je riječ o vrlo velikom, i skupom, programu predviđeno je postupno uvođenje u uporabu tehnologija unutar FCS-a kako se budu razvijale i sazrijevale za operativnu primjenu. U tako velikom programu razvija se mnoštvo raznih tehnologija i neizvedivo je da se sve dovrše u isto vrijeme. Bilo bi neracionalno imati zrele tehnologije spremne za operativnu uporabu i ne rabiti ih zato jer se čekaju neke naprednije kako bi se zajedno pustile u uporabu. Programom je predviđeno nekoliko razdoblja za uključivanje zrelih tehnologija u operativnu primjenu. Preciznije, zasad su planirana četiri takva razdoblja, a prvo već 2008. kad bi se prototipovi trebali dostaviti testnim postrojbama na provjere i ocjenjivanje. Svi elementi koji se na tim testiranjima pokažu dobrima ušli bi 2010. u operativnu uporabu. Takav je proces predviđen i za kasnija uključivanja tehnologija sazrelih za operativnu uporabu.

Očekuje se kako će prvi elementi tehnologije i vozila razvijenih u sklopu programa FCS uključiti lansere raznih projektila i robotizirane zemaljske senzore. Očekuje se i kako će razvoj samovoznog topničkog sustava NLOS-C također biti dovršen do 2008. Drugo razdoblje uvođenja nove tehnologije u operativnu uporabu trebalo bi biti 2010. i to novog taktičkog komunikacijskog sustava te bespilotnih letjelica. Treće je razdoblje uvođenja predviđeno za 2012. kad bi se trebala dovršiti robotska vozila. Od iste je godine planirano i naručivanje vozila razvijenih u programu FCS u količini dovoljnoj za opremanje dvije brigade godišnje. Za 2014. je predviđeno četvrto razdoblje opremanja i to uvođenjem borbenog zapovjednog sustava u operativnu uporabu.

Vozila s posadom
Tradicionalniji dio programa FCS su vozila s posadom, tu je na neki način napravljen, bar koncepcijski, najmanji pomak. Na prvi je pogled sve slično dosadašnjim vozilima. Ali samo na prvi pogled, jer dublje proučavanje tih novih vozila pokazuje sasvim drukčiju sliku. Temeljni zahtjev postavljen pred ta vozila na početku rada na programu je da se mogu prevoziti u transportnom avionu C-130 Hercules. Taj je zahtjev u doba potrebe za brzim razmještajem snaga bilo gdje u svijetu sasvim razumljiv. To praktično znači da se masa mora ograničiti na najviše 20 tona. No, i taj stav polagano evoluira pa je sadašnje razmišljanje kako bi masa vozila morala biti takva da tri vozila stanu u (ipak znatno veći) transportni avion C-17. To u konačnici znači kako će masa vozila FCS moći narasti na 24 tone.

Jedna od važnijih je i mogućnost vozila FCS da kraće razdaljine svladaju sami, bez potrebe za uporabom drugih transportnih sredstava. Odnosi se to posebno na avione jer je to ipak vrlo skup način transporta. Prednosti samostalnog putovanja na određene udaljenosti brojne su. Od znatno veće terenske fleksibilnosti pa do manjih troškova, osobito ako je riječ o avionskom transportu. Među vozilima s posadom definirano je osam različitih tipova koji se razlikuju prema predviđenim zadaćama. Navodimo ih. Zapovjedno vozilo (C2V – Command and Control Vehicle) nastaje u pogonima tvrtke General Dynamics Land Systems. Predviđeno je za raspoređivanje u zapovjedništva novih brigada od razine satnije pa naviše. Zamjenjuje dosadašnja zapovjedna vozila M577A3, imat će posadu od dva člana i četiri člana stožera. Bit će naoružano teškom strojnicom kalibra 12,7 mm i automatskim bacačem granata kalibra 40 mm. No, oružje je tu samo za slučaj krajnje nužde, temeljni je dio vozila najmoderniji bojišnički zapovjedno informacijsko komunikacijski (C4ISR) paket. Izvidničko nadzorno vozilo (RSV – Reconnaissance and Surveillance Vehicle) također razvija General Dynamics Land Systems. Trebao bi zamijeniti M3, izvidničku inačicu borbenog vozila pješaštva M2 Bradley. Vozilo će biti opremljeno brojnim naprednim senzorima koji će mu omogućiti otkrivanje, lociranje, praćenje, klasifikaciju i identifikaciju ciljeva. I sve to s velike udaljenosti, u svim vremenskim uvjetima, danju i noću.
Imat će sklopivi jarbol s elektrooptičkim izvidničkim blokom, uređaje za elektroničko i NKB izviđanje. Nosit će i autonomne senzore koji se mogu postaviti na tlo i dalje rade bez ikakve potrebe za ljudskim nadzorom. Imat će i malo robotizirano izvidničko vozilo te dvije male bespilotne letjelice. Kako nije riječ o vozilu namijenjenom izravnom borbenom djelovanju imat će samo tešku strojnicu kalibra 12,7 mm za samoobranu ili automatski bacač granata. Najveća bi mu zaštita trebale biti napredne tehničke karakteristike i niska zamjetljivost (stealth).

Borbeno vozilo pješaštva (ICV – Infantry Combat Vehicle) razvija tvrtka BAE Systems. Zamijenit će sadašnje borbeno vozilo pješaštva M2 Bradley. Dolazit će u četiri inačice:
1. zapovjednik satnije
2. zapovjednik voda
3. pješačko (strjeljačko) odjeljenje
4. oružno odjeljenje.
Svaki će pješački vod u budućim brigadama biti opremljen jednom inačicom “zapovjednik satnije” i jednom inačicom “oružno odjeljenje”. Sve će inačice izvana izgledati identično. Novo će vozilo ICV imati dva člana posade i desant od devet vojnika (M2 Bradley ima tri člana posade i desant od sedam vojnika). Temeljno naoružanje bit će top ATK Mk 44 Bushmaster 30/40 mm.
Tenk (MCS – Mounted Combat System), zamišljen kao zamjena za postojeći američki tenk M1 Abrams. Razvija ga tvrtka General Dynamics Land Systems. Upravo je kod tenka najveći izazov za cijeli program FCS. To je zato jer je predviđena masa tenka MCS 25 tona, a zamijenit će tenk koji u posljednjoj inačici M1A2 ima masu od 70 tona. I površni će poznavatelj vojne tehnologije odmah uočiti kako manjak od 45 tona u konačnici mora značiti bitno manju oklopnu zaštitu. A dobra je oklopna zaštita ono što danas razlikuje dobar od lošeg (i uništenog) tenka. Ali to je tradicionalno gledanje da se tenk od prijetnji na bojištu štiti debelim oklopom.
Nove bi tehnologije tu trebale donijeti odlučujuću prednost, predviđena je uporaba naprednog aktivnog zaštitnog sustava koji će zaštitu od prijetnji postaviti na mnogo višu i napredniju razinu.

MCS je predviđen za izravno i neizravno paljbeno djelovanje, a za njega se razvija i novi top XM360 kalibra 120 mm. Riječ je o topu nove generacije koji je lakši od postojećih i može se postaviti na relativno laganu platformu. Testiranja novog topa su počela potkraj 2004., a za 2010. je planirana dostava prvih primjeraka koji će se ugrađivati u predserijska vozila. Domet novog topa trebao bi iznositi osam kilometara. Uz top kao glavno oružje nosit će još tešku strojnicu i automatski bacač granata.
Samovozni topnički sustav (NLOS-C – Non Line Of Sight – Cannon) razvija BAE Systems a predviđen je kao zamjena za postojeći samovozni sustav, haubicu M109A6 Paladin kalibra 155 mm. NLOS-C će biti istog kalibra ali će omogućiti neke naprednije mogućnosti kao što je mogućnost dugotrajnog paljbenog djelovanja te mogućnost istodobnog udara više projektila na cilj. Visoki stupanj automatizacije trebao bi svesti posadu na samo dva operatera. NLOS-C je ustvari laka haubica M777 kalibra 155/39 mm postavljena na 20-tonsko gusjenično podvozje. Prve su paljbene probe počele na poligonu američke vojske u Arizoni u ljeto 2003. Dosad je NLOS-C ispalio više od 1000 projektila. Prve su operativne terenske procjene predviđene za 2008. Analitičari očekuju kako će upravo NLOS-C biti prvi FCS element koji će ući u operativnu uporabu. Razlog za to je, navode, otkazivanje naprednog samovoznog sustava Crusader pa je vojska ostala samo na sustavu M109A6 Paladin koji je ipak zastario. Zato je M109A6 Paladin samo prijelazno rješenje i treba mu što prije naći modernu zamjenu. NLOS-C se čini kao najlogičniji, ali i jedini nasljednik. Samovozni minobacač (NLOS-M – Non Line Of Sight – Mortar) također razvija tvrtka BAE Systems, ima posadu od četiri člana, a osnovno naoružanje je kupolni minobacač kalibra 120 mm sa zatvaračem. Zamijenit će postojeći samovozni minobacački sustav M1064. Za NLOS-M se razvija i posebno precizno vođeno streljivo PGMM koje će omogućiti precizno djelovanje po odbranim ciljevima uz minimalni utrošak streljiva. Predviđa se zadržavanje i manjeg minobacača, kalibra 81 mm u sastavu minobacačkih bitnica kako bi se omogućila veća fleksibilnost djelovanja u posebnim uvjetima i na kompleksnom terenu.

Medicinsko vozilo (MV – Medical Vehicle) razvija tvrtka BAE Systems, a postojat će u dvije inačice utemeljene na istom podvozju. Prva inačica ima oznaku MV-T (Medical Vehicle – Treatment) a drugo MV-E (Medical Vehicle – Evacuation). Zamijenit će staro medicinsko vozilo M557. Cilj razvoja medicinskog vozila je osigurati što bolju skrb ranjenicima, i unutar jednog sata od ranjavanja. Inačica MV-E imat će četiri člana posade i moći prevesti četiri ranjenika na nosilima i to iz neposredne blizine mjesta ranjavanja. Inačica MV-T bit će opremljena za pružanje kvalitetne medicinske pomoći ranjenicima. Obje će MV inačice biti opremeljene sustavima za telemedicinu.
Vozilo za izvlačenje i popravke (MRV – Maintenance and Recovery Vehicle) također razvija tvtrka BAE Systems. Imat će posadu od tri vojnika i mjesta za još tri dodatna vojnika. Obavljat će sve one zadaće koje obavljaju standardna vozila tog tipa, no zbog djelovanja u umreženom okruženju moći će maksimalno iskoristiti sve prednosti koje takav model nudi.
Ono što je zajedničko svim vozilima s ljudskom posadom je koncepcija gusjeničnog podvozja s motorom naprijed i hibridnog pogonskog sustava. Za ta se vozila razvija i napredan ovjes, posebne visokonaponske baterije, aktivni zaštitni sustav te elektrooptički paket. Naravno, najvažnija mogućnost tih vozila bit će mogućnost umreženog djelovanja u sklopu zapovjednog informacijskog komunikacijskog sustava.

Robotska vozila
Jedan od najvećih noviteta koje je donio program FCS je uvođenje robota na velika vrata u operativnu uporabu. Iako se roboti već dugo spominju kao borbena sredstva budućnosti to je dosad bila više literarna fikcija, a znatno manje stvarnost. Iako se zadnjih desetak godina znatno više ulaže u razvoj robota do stvarnih je tehnoloških proboja trebalo strpljivo čekati sve donedavno. Jedan od najvećih pokazatelja munjevitog razvoja robotike je svojevrsno natjecanje robota DARPA Grand Challenge kojeg organizira američka agencija za napredna obrambena istraživanja DARPA. Na prošlogodišnjem su natjecanju neki roboti prvi put samostalno uspjeli izvesti pred njih postavljenu zadaću – samostalno putovanje po pustinji Mojave, bez ikakve ljudske intervencije u upravljanju ili makar sugeriranju najboljeg pravca kretanja.

Taj brzi razvoj robotike uvjerio je planere američke vojske kako je došlo vrijeme za njihovu masovniju vojnu primjenu.
Odgovornu je zadaću razvoja robotskih, besposadnih vozila u sklopu programa FCS dobila tvrtka BAE Systems koja će razvijeti robot ARV. Planirano je nekoliko robotskih vozila, najveće od njih je Armed Robotic Vehicle (ARV). To će se vozilo raditi u dvije inačice, ARV-RSTA ili skraćeno ARV-R (za izvidničke, nadzorne i ciljničke zadaće) te ARV-A (za borbene zadaće izravnog i neizravnog paljbenog djelovanja).
Roboti ARV trebali bi imati isto podvozje pogonske konfiguracije 6×6. Za pogon služi šestcilindarski dizelski motor snage 217 KS. Kao alternativa se razvija i hibridni pogonski sustav. Trebao bi postizati maksimalnu brzinu od 90 km/h te operativni radjius djelovanja od 400 kilometara. Od 0 do 60 km/h će ubrzati za 10 sekundi.
Bit će opremljena sličnim kupolama koje se po smjeru pokreću za 180 stupnjeva. Planirana je najveća masa od 8,5 tona pa će se u jedan transportni avion C-130 Hercules moći smjestiti dva ARV-a. Helikopter CH-47 Chinook moći će prevesti jedan ARV obješen ispod trupa.
ARV će djelovati ispred vozila s posadom, kao neka vrsta prethodnice, dok će vozila s posadom iza njih djelovati kao nadzorne platforme. Tako bi se na najopasnije zadaće slala robotska vozila. Vjeruje se kako bi to pridonijelo znatnom smanjenju žrtava među vlastitim snagama. Robotima bi se, osim raznih vozila, koristili i pješaci. Tu bi se roboti mogli pokazati još dragocjenijim jer su pješaci tradicionalno najugroženiji. Nisu u unutrašnjosti oklopnih vozila koja ipak nude kakvu-takvu sigurnost, tijekom borbenih djelovanja su najnezaštićeniji. Roboti bi od pješaka mogli preuzeti najopasnije zadaće kao što je izviđanje, napad na dobro branjene protivničke položaje, napad na nepogodnom terenu i slično.

ARV-R je predviđen za izviđanje, osobito u borbenim djelovanjima u urbanom okolišu, postavljanje autonomnih zemaljskih senzora na opasnim područjima, označavanje ciljeva drugim platformama, može djelovati i kao komunikacijski relej te za procjenu rezultata borbenih djelovanja po određenim ciljevima. Imat će sklopivi teleskopski jarbol visine pet metara s elektrooptičkim paketom, radarom koji radi u Ka području te NKB senzore. Autonomne će zemaljske senzore postavljati ispaljivanjem iz lansera na krovu kupole. Bit će naoružan i automatskim bacačem granata XM307 kalibra 25 mm sa 250 granata. AVR-A će omogućiti izvođenje brojnijih i raznorodnijih zadaća. Od izviđanja, postavljanja senzora, paljbenog djelovanja raznim oružjem, lociranja protivničkih položaja, procjenu učinka borbenih djelovanja, potpora pješaštvu i drugim postrojbama tijekom napada, nadzor ključnih točaka. Za te će zadaće rabiti top ATK Mk 44 30/40 mm te s lanserom za četiri vođena projektila, koji su još u razvoju, za precizno djelovanje po vrijednim točkastim ciljevima. Lanser se može spustiti u unutrašnjost kupole pa je tako skupo oružje zaštićeno kad za njim nema izravne potrebe. Prvi prototip ARV-a trebao bi se predati na ispitivanja 2010., a dostavljanje u operativne postrojbe između 2012. i 2014. Prema nekim proračunima u novim bi brigadama trebalo biti oko 45 naoružanih robotskih vozila. To će, ako se ostvari, biti prvi veći angažman robota za vojne zadaće. Dosad su se roboti, odnosno vozila na daljinsko upravljanje, uglavnom rabila za razminiranje eksplozivnih naprava i slične iznimno opasne poslove.
No, najveći je izazov razviti robote koji mogu potpuno samostalno, ili bar uglavnom samostalno, djelovati u kompleksnim uvjetima vojne operativne uporabe. Istraživači se nadaju kako će u idućih desetak godina uspjeti razviti robote potrebnih značajki. Razvoj robota posljednjih nekoliko godina daje im za pravo i ako se razvoj nastavi tim tempom, cilj je ostvariv.

Igor SKENDEROVIĆ

Foto: US Army