Tko vlada morem, upravlja svime! Temistoklo (524. – 460. pne)

Narodima uz more ono je oduvijek bilo izvor blagostanja i osnova razvoja i međunarodnog ugleda pomorski orijentiranih zemalja. Zbog svojih jedinstvenih značajki ono je izvor života na zemlji i bitan čimbenik njegova održavanja. Stoga su zemlje koje imaju more i narodi koji imaju pamet da ga znaju iskoristiti već na samom početku u velikoj prednosti u odnosu na zemlje bez vlastitog izlaza na more. Cilj i smisao svake primorske države je razviti osmišljen i cjelovit pomorski sustav i postati pomorska zemlja. More kao resurs obično se najviše cijeni kroz geografsko – gospodarski čimbenik kojim se izražava ambijentalna vrijednost mora kao prirodnog elementa . Taj čimbenik se očituje preko načina iskorištavanja mora kao: (a) plovnog puta (moreplovstvo i brodarstvo), (b) eksploatacije morskog bogatstva (ribarstvo, marikultura, eksploatacija nafte i plina, minerala i sl.), (c) eksploatacija luka, brodogradnje, pomorske privrede i (d) te zdravstveno ? rekreacijski i ekološki čimbenik.Upravo te vrijednosti su temeljni uzrok i povod sukobljavanjima ljudi i država, težnje i jagme da se za sebe osigura pristup morskim obalama. Stoga ukupna nastojanja u pravilnom iskorištavanju, ali i očuvanju i čuvanju mora kao prirodnog resursa obalnih država označavamo kao pomorsku moć obalne države. Pomorsku moć stoga bismo mogli pokušati definirati kao “stvarne i potencijalne mogućnosti koje more pruža nekoj pomorskoj zemlji za postizanje političkih, gospodarskih i vojnih ciljeva u ratu i miru”. Temeljni, međusobno ovisni čimbenici koji utječu na pomorsku moć su: geografski položaj, gospodarska moć, posebice pomorska privreda, nacionalne osobine i ciljevi opće i pomorske politike. Uloga pomorstva u gospodarskom i obrambenom sustavu Hrvatske trebala bi predstavljati temelj razvitka nacionalnog gospodarstva i misao vodilja u definiranju strateških ciljeva uspješnog uklapanja Hrvatske u europske i svjetske prometne, privredne i obrambene sustave. Aktualni trenutak hrvatskog pomorstva kao vitalnog segmenta cjelovitog nacionalnog gospodarstva može se ocijeniti nezadovoljavajućim. Posljednjih petnaestak godina je obilježeno ne samo stagnacijom nego i opadanjem svih gospodarskih djelatnosti vezanih za more i uz njega.

U posljednje dvije (od 2003.) godine bilježi se znatan porast u nekim segmentima pomorske privrede. Prije svega povećan je promet turističkih plovila i turizma općenito, povećanje prekrcaja u morskim lukama i napokon veliko povećanje tonaže trgovačke mornarice pod hrvatskom zastavom. Međutim, sve vrijednosti pomorske privrede još uvijek su ispod vrijednosti koje je imala ista privreda od 1987. do 1990. godine. Takav opadajući trend predstavlja ne samo gubitak za nacionalno gospodarstvo, već znači upozoravajuće zaostajanje za svjetskim događanjima u pomorstvu i prometu. Događanja u Domovinskom ratu, prekidi kopnenih veza sa zaleđem (Mađarska, BiH, djelomično i Austrija) kada su tokovi te privredne aktivnosti bili bitno reducirani, a neki i ukinuti, izrazito su se negativno i dugoročno odrazili na te vrste djelatnosti. Za potrebe suvremenih doktrinarnih razmatranja pomorska moć se može promatrati dvojako: kao civilna i kao vojna komponenta. U vojnom pogledu zadaće ratnih mornarica bile su usmjerene na nesmetano iskorištavanje mora i oceana za ukupne probitke vlastite države (ili saveznika) braneći pristupe svojim vodama i obalama i smanjivanje ili onemogućavanje takve mogućnosti mogućem suparniku ili protivniku. Prema toj zadaći oblikovao se izgled ratnih mornarica pojedinih država, njihov ustroj i njihova veličina. Za nesmetano korištenje mora kao jednog od najizdašnijih prirodnih resursa neke zemlje nije mjerodavna samo njezina ratna mornarica, već ukupni potencijali te zemlje koji su okrenuti ambijentu mora. Skupni elementi neke države koji su okrenuti korištenju, ali i očuvanju mora kao bitnog resursa neke zemlje, ubrajaju se u domenu ukupne pomorske moći neke zemlje.
Jedan od prvih pionira koji je definirao pomorsku moć bio je američki pomorski analitičar i nastavnik pomorske povijesti, strategije i taktike Alfred Tayer Mahan. On je pošao od osnovne pretpostavke da je pomorska moć bitna za nacionalno uzdizanje, napredak i sigurnost. Između ostalog napisao je: “Pomorska moć ima širok smisao… uključuje ne samo vojnu snagu, onu koja plovi i zakon je na moru, već uključuje i mirnodopski promet i brodarenje, kome je vojna flota prirodan i snažan izvor i sigurnosni oslonac”.

U ispitivanju elemenata pomorske moći Mahan je naveo šest osnovnih činitelja koji utječu na njezin razvoj. Ti su činitelji nezaobilazni u postuliranju svih modernih pomorskih doktrina, a čine ih: geografski položaj obalne (otočne) države, njezin fizički oblik, protezanje teritorija, stanovništvo, nacionalni karakter, i upravne ustanove.
Istaknuti teoretičari pomorske strategije u povijesti, viceadmiral Sir Philip Colomb (1832.-1899.), Sir Julian Corbett (1854.-1922.) i admiral Sir Herbert Richmond (1871.-1946.), opisali su djelovanja u sklopu ostvarenja i održavanja pomorske moći kao osiguranje slobodne uporabe mora za vlastite probitke i osporavanje ili onemogućavanje njegove uporabe protivniku kao vladanje (zapovijedanje, gospodarenje, raspolaganje) morem. Za njih je vladanje morem glavni cilj pomorskog pohoda kada vlastite pomorske snage imaju potpunu slobodu djelovanja, one mogu izvoditi operacije bilo gdje te su sposobne spriječiti protivnika da se koristi pomorskim okruženjem. Za vrijeme vođenja sukoba, bez obzira na njegov intenzitet, važno je osigurati takve uvjete na moru da protivnik ne može poremetiti vlastite vojne ili trgovinske akcije. Međutim, od pojave Corbertta većina stratega smatra kako apsolutno vladanje morem najvjerojatnije nije moguće te da može biti ograničeno po vremenu i prostoru što su zacijelo i parametri kojima se određuje neka operacija. Taj ograničeni oblik vladanja morem poznat je pod nazivom nadzor mora. U svakom slučaju, dok prvi teoretičari možda i nisu pravili razliku između načela vladanja morem i nadzora morem, za potrebe suvremenih doktrinarnih razmatranja izraz vladanje morem sasvim je koristan za označavanje apsolutnog nadziranja mora (potpune prevlasti ili dominacije) u sklopu nekog određenog pohoda ili pomorske operacije.
Današnji doktrinarni stavovi ratnih mornarica polaze od toga da su zadaće ratnih mornarica u potpori pomorske moći obalnih država izvode (a) primjenom sredstava prisile na moru, (b) provedbom zadaća u sklopu mirotvornih operacija, (c) humanitarnom primjenom pomorske moći i (d) pomorskom diplomacijom. Ratne mornarice srednjih i velikih pomorskih zemalja karakterizira to svojstvo da mogu nesmetano prelaziti mora i oceane i primijeniti najširi spektar ofenzivnih vojnih djelovanja u cilju uništenja neprijateljskih pomorskih snaga i njegovih logističkih elemenata, ili spriječiti pristup protivničkim pomorskim snagama koje bi mogle ugroziti vlastite ili savezničke snage. Zadaće ratnih mornarica manjih obalnih država stoga su okrenute na sprečavanju protivničkih ratnih brodova u pristupu obali i kopnu obalne države.

Valja naglasiti da se more i morski prostor ne mogu držati kao što se to može učiniti na kopnu. Naime, na kopnu neka od zaraćenih strana može držati svojim snagama kopnene vojske (i zrakoplovstva) dijelove kopna na duže vrijeme. Na moru je drugi slučaj. Brodovi (i zrakoplovi) su pokretni objekti koji mijenjaju svoj položaj pri čemu golema prostranstva ostaju nepokrivena za brodske senzore ili oružja, koje u tom slučaju može uporabiti protivnik za provedbu svojih zamisli. Stoga se u sklopu svojih borbenih zadaća ratne mornarice usmjeravaju kako bi izborile prevlast nad protivničkom mornaricom u korištenja mora i njegovog prostranstva.

Nadzor mora
(SEA CONTROL)
Morska prostranstva služe u najrazličitije svrhe i za sve veći broj aktivnosti. Obalne države dužne su brinuti se o svim aspektima zaštite i očuvanja mora, ali i da poduzimaju sve mjere kako bi sve aktivnosti na moru pod svojom jurisdikcijom mogle držati pod nadzorom. Stoga je nadzor mora u svojoj zoni odgovornosti (unutrašnje morske vode, teritorijalno more i eventualno gospodarski pojas) jedna od temeljnih zadaća obalnih država koje one trebaju permanentno moći, znati i uspjeti provoditi. Kako je riječ brojnim aktivnostima u nadzoru mora sudjeluje više subjekata vezanih za institucije obalne države koje u provedbi svojih zadaća primjenjuju svoje uobičajene procedure, standarde i vlastita mjerila. Naravno da i ratna mornarica svake obalne države ima u nadzoru mora svoj dio odgovornosti, i on je obično najveći.
U vojnom smislu, nadzor mora se provodi za slučajeve širokog spektra sukoba. Na nižoj razini spektra sukobljavanja, pomorske snage mogu biti uporabljene za osiguravanje slobode plovidbe nazočnošću zbog zastrašivanja i odvraćanja u područjima gdje je moguće ili se procijeni da se izvode nazakonite radnje ili se nameću ograničenja u aktivnostima brodova trgovačke mornarice i poduzećima pomorske privrede.
Potreba za nadzorom mora nije uvjetovana postojanjem stvarne ugroze. Nadzor mora je nužan ako postoji i najmanji rizik. Prema tome, snage i sredstva za nadzor mora određuju se u skladu s razinom postojećeg ili procijenjenog rizika.

U nadzoru vlastitog mora ratne mornarice obalnih država imaju svoje propisane zadaće, koje su integrirane s ostalim institucijama zemlje. Ratna mornarica je obično zadužena za senzore koji pokrivaju morsku površinu, zračni prostor iznad mora (elektromagnetno i toplinsko zračenje), podmorje i morsko dno. Uz to na toj zadaći redovito se angažiraju elementi iz obavještajnog sustava koji agenturno i tehnički pokrivaju zonu odgovornosti i dopunjavaju zaštitni sustav od mogućih iznenađenja (informatički prostor).
Pri provedbi zakonske regulative na moru potrebna su sofisticirana tehnička sredstva. Elektronička sredstva motrenja trebaju ne samo motriti događanja na moru, već ih i zapisivati. Primjerice, radari na moru mogu motriti objekte (brodove, trajekte, jahte, ribarice, zrakoplove i sl.), ali ih ne mogu sve identificirati. Današnji veliki trgovački brodovi opremljeni su elektromagnetskim identifikatorima (trisponderima) preko kojih je moguća potpuna identifikacija objekta kao broda, s njegovim imenom, kursem i brzinom na plovnoj ruti. Međutim, to nemaju svi objekti koji se osmotre radarom niti se može ustvrditi u kakvom su stanju (havarija strojeva, požar, pomaknuće tereta i sl.). Za to je potreban vizualni kontakt ratnog ili policijskog broda koji će obaviti pozitivnu identifikaciju i javiti o stanju broda.
Prije dvije godine, primjerice, jedan ruski brod je u visini svjetionika Porera (JI rt Istre) udario u domaću ribaricu i potopio je. U to vrijeme se nije raspolagalo radarima koji bi nakon osmatranja obavili i zadržali zapis, a time i rekonstrukciju događaja. Osim toga postoji velika vjerojatnost da poslužitelj ne gleda cijelo vrijeme u zaslon radara. U tom je slučaju na temelju iskaza ribara i policijskim pregledom svih brodova u sjeveroistočnim jadranskim lukama otkriven brod uzročnik nesreće, strane zastave, koji je imao lagano oštećeni pramac.

I na kraju, ali ne manje važno, ratna mornarica je zadužena za zakonitu primjenu nasilja, oružnim sredstvima koja ima na raspolaganju u slučajevima kad je to nužno. U borbenim aktivnostima ratnih mornarica rano ostvarivanje i zadržavanje nužne razine nadziranja mora bit će, gotovo po pravilu, sastavnica svakog većeg pomorskog ili ekspedicijskog pohoda ili operacije . Međutim, ne postoji apsolutno jamstvo za obranu od napada na moru ako se ne ostvari nadzor na moru. Nadzor na moru mora se ostvariti uz prihvatljivu razinu rizika. Za izvođenje operacija treba se osigurati radna razina nadzora mora kako bi se stvorila dovoljna sloboda djelovanja uz prihvatljivu razinu rizika. Ako u nekom području nadziranje mora ostaje prijeporno, svaki sudionik će biti prisiljen djelovati suočen sa znatnim rizikom. Međutim, nadziranje mora najvjerojatnije neće biti cilj sam po sebi. Naime, to je conditio sine qua non uporabe mora za ostvarivanje novih, sljedećih probitaka. Nadziranje mora u zoni vojnih djelovanja također se sastoji od nadziranja površine i okruženja ispod površine, zračnog prostora iznad nadziranog područja. Nadzor zračnog prostora je iznimno važan čimbenik. Minimalni zahtjev za uspjeh bilo koje operacije ili vojnog djelovanja u nepovoljnom okruženju je povoljna situacija u zraku, iako je za izbjegavanje visokog rizika po vlastite snage nužna nadmoć u zraku. Prevlast u zraku je nužan preduvjet za nadziranje mora. Doktrinarna načela uporabe snaga ratnih mornarica u primjeni sile na kopno pretpostavljaju prethodno ostvarenje i održavanje prevlasti u zračnom prostoru i elektromagnetnom spektru prije dolaska glavnih pomorskih snaga u područje djelovanja.
U današnje vrijeme nadzor mora se provodi sustavno organiziranim mjerama motrenja i nadzora odvijanja pomorskog prometa i svih drugih aktivnosti na moru i obalnom rubu. U tom smislu danas se provodi nadzor plovidbe na čitavom području Sredozemlja tehničkim sredstvima, najviše satelitima i radarima instaliranim na obali te na ophodnim brodovima i zrakoplovima u svrhu nadzora. Skupni prikaz se može vidjeti u središtima za nadzor plovidbe koji preko svojih displeja prate tekuće stanje (tzv. Common Operational Picture i Common Tactical Picture) svih sudionika na moru. Zbog mnoštva objekata oni se ne prikazuju na zaslonua pokazivača, ali se svaki objekt prati pojedinačno. Ako se neki od sudionika ne ponaša uobičajeno za vrijeme plovidbe njegova slika se prikaže samo onda kada napusti uobičajenu plovnu rutu (Sea Line of Communication – SLOC) ili vidljivo mijenja smjer i brzinu plovidbe.

Taj vrlo skupi sustav za nadzor mora uveden je nakon polaganja podvodnih mina od nepoznatog počinitelja u Crvenom moru za vrijeme Iračko – iranskog rata 1988. godine i stalno se usavršava. Međutim on je poglavito namijenjen za zapovijedanje združenim snagama na moru jer omogućuje primopredaju podataka integriranih informacija i umreženih senzora s podacima o ciljevima na moru i načinu udara na zemaljske, pomorske i zračne platforme, svim nacionalnim i združenim snagama. Respektabilne mogućnosti tog sustava zapovijedanja i nadzora omogućuju relativno brzo ostvarenje nadmoći u rajonu bojišta i kontroliranu (racionalnu) primjenu sile te točno središte primjene ubojnih sredstava.
Spomenuti primjer je dan sa svrhom shvaćanja uloge funkcije nadzora u sustavu zapovijedanja i nadzora i borbenoj (i svakoj drugoj) primjeni mornaričkih snaga, senzora i borbenih sustava. To je danas jedan od najvažnijih segmenata mogućnosti neke ratne mornarice ili saveza u provedbi svih zadaća na moru.
Opseg nadziranja mora može varirati od nadziranja malih prostora pojedinačnim snagama do ukupnog nadzora velikih morskih prostranstava. U mnogim slučajevima, kao na primjer, u zaštiti luka i sidrišta, amfibijskim operacijama, potpori kopnenoj bitki itd., nadzor mora prijeko je potrebno ostvariti i održavati do same obalne crte. Zatim se može zahtijevati ostvarivanje nadmoći u zraku na sučelju mora i kopna i nešto dublje u kopnenom dijelu bojišta. Zbog zatvorenosti prostora i prenatrpanosti sudionika u pomorskom prometu ostvarivanje nadziranja mora obalnih ili litoralnih područja je daleko teže nego na oceanima.

Stjepan BERNARDIĆ