RAZGOVOR: komodor Milan BLAŽEVIĆ, zapovjednik Obalne straže RH

 “Obalna straža, sukladno Zakonu o Obalnoj straži RH, održava razinu spremnosti 24/7. Uvijek smo tu kad je potrebno traganje i spašavanje, kad dođe do onečišćenja mora. Nadzor mora i nadzor morskog ribarstva te djelovanje protiv krijumčarenja radimo konstantno, bez zastoja. Spremni smo za djelovanje i u slučajevima ilegalnih migracija, terorizma, piratstva…“

Razgovor s komodorom Milanom Blaževićem koji je na čelu Obalne straže RH vodili smo u autentičnom okružju: u salonu obalnog ophodnog broda OOB-32 Umag. Plovilo je netom prije prvi put stiglo u svoju matičnu luku Vargarola u Puli. Na neki način, novi je brod inicirao naš razgovor. No, tema je bilo napretek. Nismo razgovarali samo o modernizaciji, obuhvatili smo i druga područja.

Umag je doplovio u Pulu. Koliko je to značajan trenutak za Obalnu stražu?

Moram priznati da sam uzbuđen. Umag je drugi brod u klasi Omiš, u proteklom razdoblju kroz suradnju s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva u operativnu uporabu zaprimili smo i četiri brodice VGB-46 Modrulj. U gradu s velikom vojnopomorskom tradicijom poput Pule, te u maloj vojarni i luci poput Vargarole, brod poput Umaga ima poseban značaj i pozitivan učinak. Posada je iznimno zadovoljna već s tim što ima priliku raditi na novom brodu.

Brod motivira i druge vaše pripadnike?

Već sad u Obalnoj straži postoji interes ljudi koji i nisu članovi posade da se obučavaju i plove s Umagom, i mi ćemo im to omogućiti. Dakle, osigurat ćemo im svu obuku i polaganje ispita. S više obučenih pripadnika moći ćemo konstantno održavati “žilavost“ i broda i posade na prostoru sjevernog Jadrana i dalje.

Hoće li biti i više brodova Obalne straže baziranih u Vargaroli?

Na području sjevernog Jadrana koji pokriva naš 2. divizijun, Obalna straža nema potrebu za velikim snagama. Većina cijelog našeg operativnog područja pokriva se snagama 1. divizijuna iz Splita. U Puli su dovoljna dva ophodna broda, trenutačno su to OOB-32 Umag i OB-03 Cavtat. Tu je i jedna brodica Modrulj, a ove godine trebala bi stići još jedna nova u Pulu (i jedna u Split). S tim brojem plovila 2. divizijun pokriva svoje područje 24 sata dnevno.    

Umag je naoružani vojni brod. Međutim, nije namijenjen “klasičnim“ zadaćama ratne mornarice?

Poimati ratnu mornaricu i Obalnu stražu u potpuno jednakom kontekstu nije ispravno. Obalna straža sastavni je dio HRM-a. Zadaće Obalne straže RH posebne se i nemaju onaj tradicionalni prefiks “borbenih“. Uglavnom se preklapaju sa zadaćama koje imaju i ostale obalne straže u svijetu. Što se tiče borbenih djelovanja, Obalna straža RH može davati potporu snagama ratne mornarice, no koncepcijski, naoružanjem i opremom naši su brodovi drukčiji. Ipak, naše posade uvježbavaju sve zadaće borbenog karaktera na jednak način kao i posade Flote HRM-a.

Kako biste u nekoliko rečenica, kao dugogodišnji moreplovac i mornarički časnik, opisali klasu Omiš?

Većinu radnog vijeka proveo sam na HRM-ovim raketnim topovnjačama, pa mogu povući određene paralele. Klasa Omiš slične je veličine kao i RTOP-21 Šibenik, ali ponavljam da su Omiš i Umag izvorno projektirani za zadaće Obalne straže. Kao projekt, mislim da je klasa Omiš jako dobro pogođena. Prezadovoljni smo ponašanjem brodova na moru te pomorstvenim sposobnostima. U 27 000 morskih milja koje je dosad prešao OOB-31 Omiš u obukama, vježbama, redovitim zadaćama i međunarodnim aktivnostima, nismo imali značajnijih problema. Normalno, veličina broda, protežnost i neke druge karakteristike uvjetuju da ne možemo koristiti sve sposobnosti klase kod teških uvjeta na otvorenom moru. Zato se i zovu obalni ophodni brodovi.

Stručnjak ste za topničko i raketno naoružanje, jeste li zadovoljni pramčanim daljinski upravljanim topničkim sustavom SMASH na klasi Omiš?

Top Mk44 Bushmaster II 30 mm s oružnom stanicom Aselsan zbog više je razloga dobar. Je li i najbolji, to bi se dalo raspravljati. Međutim, kad se pogledaju namjena i taktičko-tehnički zahtjevi za klasu Omiš, ključno je da top bude iznimno precizan, te da ima mogućnost “one shoot“, dakle, da može ispaljivati pojedinačne projektile. Tipične su zadaće Obale straže presretanje, zaustavljanje i pregled plovila na moru. Top je ključan upravo za progon i zaustavljanje. Ako se plovilo iz bilo kojih razloga ne zaustavi, moramo ih upozoriti, a onda i onesposobiti pogonski sustav jednim hicem. Za takve zadaće treba nam iznimno precizan top kraćeg dometa. S te strane, top je zadovoljio sve zahtjeve. Ako ga gledamo u široj, borbenoj ulozi, on je uporabljiv i protiv tzv. hibridnih prijetnji na moru: može uspješno gađati točkaste i brze površinske ciljeve.

Koje ćete brodove iz klase Mirna prve povući iz operativne uporabe?

OB-01 Novigrad već je u raspremi, slijedi OB-04 Hrvatska Kostajnica. Na njih više ne računamo. Do dolaska Omiša u prosincu 2018. godine prosječna starost brodova Obalne straže bila je 47 godina. S primanjem njega i Umaga to se smanjilo, no mi smo i dalje u fazi zamjene starijih brodova. Ne zato što više nisu ispravni, nego nam u današnjem operativnom kontekstu jednostavno više nisu potrebni. S novim brodovima imamo više sposobnosti nego sa starim: možemo pokriti veći prostor, biti brži te jednostavnije i lakše izvršavati zadaće. OOB-31 Omiš to je već dokazao.

Što ćete učiniti ako ne bude još brodova klase Omiš?

Hoće li klasa Omiš dobiti nove brodove, mi u Obalnoj straži još ne znamo. Nama primarno trebaju brodovi za nadzor Isključivog gospodarskog pojasa (IGP), jer su nam i primarne zadaće vezane uz to područje. Druga su stvar zadaće koje pokrivamo zajednički s operativnim dijelovima još četiriju tijela državne uprave, a to su MUP, Ministarstvo mora prometa i infrastrukture, Ministarstvo financija te Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. One se najviše odnose na područje teritorijalnog mora te unutarnje morske vode. U tim područjima možemo djelovati jako dobro, što se i pokazalo, i s našim brodicama Modrulj. No, ne i u IGP-u. Stoga je značajno što smo u međuvremenu, u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva pokrenuli proces nabave jednog novog, većeg broda koji bi primarno služio nadzoru ribarstva.

Po čemu bi se taj brod razlikovao od klase Omiš?

Dakle, većinom bi se koristio u IGP-u i bio bi veći od klase Omiš, s minimalno 55 metara duljine.  Prostor na krmi treba biti dovoljan da primi potrebnu opremu, bio bih najsretniji kad bi imao dostatnu veličinu i za helikoptersku uzletno-sletnu palubu. Podrazumijevao bi  dugotrajniji boravak na moru, mogao bi, primjerice kontinuirano ploviti 21 dan u prostoru IGP-a i to s ukrcanim pripadnicima inspekcijskih službi. Bio bi pogodniji i za misije traganja i spašavanja većih razmjera, u lošijim meteouvjetima i stanju mora s mogućnošću spašavanja i pružanja prve pomoći većem broju stradalnika.  Mogao bi se koristiti i za aktivnosti u slučaju onečišćenja mora, za što trenutačno rabimo brod SB-73 Faust Vrančić. Ako projekt bude tekao prema sadašnjim planovima, moguće je da takav brod dobijemo do kraja 2028. godine. Takav bismo brod čak mogli ponuditi i Europskoj agenciji za nadzor ribarstva, za nadzor drugih zona na Mediteranu. Za to već imamo certificirano osoblje.

Koja je sudbina drugih starijih brodova u vašoj floti?

Imamo dva broda koji su stari više od pedeset godina: BŠ-72 Andrija Mohorovičić i SB-73 Faust Vrančić. Naš je najveći brod BŠ-72 kritičniji, njegovi su sustavi zastarjeli i pričuvni dijelovi više nisu dostupni. Održavanje je poprilično skupo. Brod Faust ima svoju poznatu stabilnost te moderniji pogon, lakše ga je održavati i vidimo njegovu perspektivu i u bližoj budućnosti. Ako se projekt nabave velikog broda za IGP realizira, prvi koji bi bio otpisan bio bi Andrija Mohorovičić.

Možete li u kratkim brojevima opisati 2024. godinu u Obalnoj straži? Koje su vam bile ključne aktivnosti?

Prema ukupnom broju sati, naša su plovila na moru tijekom godine bila 444 dana te prevalili 30 000 nautičkih milja. Imali smo 139 zadaća nadzora i zaštite prava i interesa Republike Hrvatske na moru te 116 zajedničkih akcija s drugim tijelima državne uprave. Među tim brojevima sedam je akcija traganja i spašavanja. Imali smo i 21 zadaću pratnje stranih ratnih brodova. Što se tiče nadzora ribarstva, proveli smo 345 inspekcijskih pregleda i 159 postupaka izuzimanja neoznačenog ribolovnog alata. Pokrenuli smo 54 prekršajna postupka te izrekli novčane kazne u ukupnom iznosu većem od 27 000 eura. Ukupno smo u protekle četiri godine izvršili 1292 inspekcijska nadzora i izrekli više od 120 000 eura kazni.

Možete li reći nešto više o inspekcijama ribarstva?

Tu ću biti nešto opširniji. Obalna straža, sukladno zakonu, održava razinu spremnosti 24/7. Uvijek smo tu kad je potrebno traganje i spašavanje, kad dođe do onečišćenja mora. Nadzor mora i nadzor ribarstva te djelovanje protiv krijumčarenja radimo konstantno, bez zastoja. Spremni smo za djelovanje i u slučajevima ilegalnih migracija, terorizma, piratstva… S druge strane, imamo isti status te postupamo po pravilnicima kao i drugi pripadnici ustrojstvenih cjelina Oružanih snaga RH, provodimo obuke i vježbe, moramo imati propisanu razinu vojničke obučenosti i spremnosti. No, rijetko tko zna da su djelatnici Obalne straže ovlašteni provoditi inspekcijski nadzor po odredbama Zakona o morskom ribarstvu i uredbi EU-a koji se odnose na zajedničku ribarstvenu politiku. Ovlaštene osobe Obalne straže certificirane su na razini Europske unije, tako da Obalna straža ravnopravno radi te poslove i s drugim inspekcijskim službama u Republici Hrvatskoj. Primjerice, ovlaštene osobe o provedbi nadzora sastavljaju zapisnik u aplikaciji Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. U slučaju utvrđenog prekršaja pokreće se prekršajni postupak koji se može nastaviti pred nadležnim sudom, a ovlaštene osobe poduzimaju sve pravne radnje u svojstvu tužitelja. U suradnji s Ministarstvom pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i Financijskom agencijom poduzimamo sve radnje za naplatu potraživanja po utvrđenim prekršajnim postupcima. Naše ovlaštene osobe po potrebi su i svjedoci na sudu. Isto tako, u okviru djelovanja vezanog uz neoznačeni ribolovni alat, do sada smo izvadili te ekološki zbrinuli nekoliko tisuća vrša i mnoge kilometre mreža i parangala. I to su dodatni poslovi. Ukratko, naši su pripadnici istovremeno mornari, vojnici, inspektori…

Koje su glavne aktivnosti pred vama u 2025. godini?

Pred nama je postrojbena vježba Prstac 25 u kojoj ćemo sudjelovati praktički sa svim svojim snagama te potvrditi njihovu spremnost. Slijede međuresorne vježbe Jadran 25 i ASAR 25, međunarodna vježba Adrion 25 u Crnoj Gori na koju ćemo uputiti upravo OOB-32 Umag, bilateralna vježba SAREX 25 s talijanskom obalnom stražom, združena vježba na razini OSRH Borbena moć 25… Čeka nas još i niz zadaća potpore drugim cjelinama Hrvatske ratne mornarice te pomoći civilnom stanovništvu. Ukratko, naše posade očekuje niz zadaća i neće im biti lako. No, najbitnije je da plove. I oni se tome raduju. 

Koliko je za Obalnu stražu bitna suradnja s drugim obalnim stražama i ratnim mornaricama na Jadranu?

Suradnja nam je u obostranom interesu. Osim što smo saveznici u NATO-u, kroz zajedničke aktivnosti, razgovore te razmjenu iskustava održavamo i čvršće kontakte i veze. Možemo tražiti pomoć jedni od drugih po bilo kojem problemu u bilo koje doba dana i noći. Često komuniciramo i u zajedničkom rješavanju određenih pitanja. Osim zemalja na Jadranu tu bih ubrojio i kolege iz Grčke. Jako je bitan i Forum europskih obalnih straža u kojem je Hrvatska bila predsjedavajuća do prije dvije i pol godine, baš kao i već spomenuta Europska agencija za nadzor ribarstva EFCA, Europska agencija za pomorsku sigurnost EMSA te Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu FRONTEX. Suradnja s tim tijelima čini nas aktualnima u pogledu bilo kojih noviteta te informacija.

Postoje li područja suradnje s civilnim institucijama u Hrvatskoj u kojima ima prostora za napredak?

Najintenzivniju suradnju imamo s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Što se tiče Ministarstva mora, prometa i infrastrukture daljnji razvoj suradnje treba ići u smjeru nadzora sigurnosti plovidbe, za što mi u ovom trenutku nemamo ovlasti.

I Obalna straža RH dobiva prve časnike koji su završili studij Vojnog pomorstva. Koliko je to bitno i kakvi su vaši prvi dojmovi o tim časnicima?

Njihov doprinos već se vidi i osjeća. Podsjećam da smo imali problem nedostatka časničkog kadra. Časnici koji su stigli, a tu je već drugi naraštaj sa studija, prošli su naš program obuke odmah nakon dolaska u postrojbu. Svakako, svaki obučeni časnik od iznimne je važnosti za funkcioniranje tima u cjelini.

Kako izgleda taj program?

Mislim da je jako kvalitetan, ali i rigorozan. Nitko ne može napredovati ako ne zadovolji propisane standarde. To vrijedi za sve pojedince i posade. Pojedinci prvo moraju položiti poznavanje broda, potom ispit za samostalno obnašanje ustrojbene dužnosti i to pred povjerenstvom. Poslije toga kompletna se posada zajednički priprema i obučava za izvršavanje svih zadaća koje posada broda može i mora izvršiti. To provode obučni timovi: u slučaju OOB-32 Umaga bio je to tim iz Zapovjedništva Obalne straže i Zapovjedništva 1. divizijuna. Onda cijela posada prolazi ispitnu taktičku vježbu koju na razini Obalne straže ocjenjuje posebno povjerenstvo koje utvrđuje je li posada spremna za samostalno i operativno djelovanje. I tu nema niti improvizacije niti popuštanja.

Koji su budući infrastrukturni projekti HRM-a, a da se najviše tiču Obalne straže?

U Splitu nemamo nekih hitnih potreba. Prostor ovdje u Puli koriste i druge državne institucije. Zapovjedništvo 2. divizijuna ovdje ima adekvatne prostorije. No, s obzirom na plovila koja su ovdje bazirana, a nadam se da će ovamo doći još jedan veći brod iz klase Omiš, nužan nam je jedan ponton. Na njega bismo vezali manja plovila te tako rasteretili glavne vezove i dobili dodatan prostor.

Razgovarao: Domagoj Vlahović;  Foto Tomislav Brandt