Činjenica da je u cijeloj Hrvatskoj vrhunac toplinskog vala nije utjecala na tijek specijalističke vojne obuke koju na vojnom poligonu “Gašinci” provode pripadnici Središta za obuku pješaštva i oklopništva

Mali dio obuke na kojem je bila ekipa Hrvatskog vojnika zapravo je prijelazni proces za vojnike: iz onoga što su učili na dragovoljnom vojnom osposobljavanju i onoga što ih čeka na integracijskoj obuci, koja tek slijedi u budućoj postrojbi. Polaznike obuke zatekli smo dok su ih instruktori ocjenjivali iz područja taktike. Svi polaznici kreću iz taktičkog područja prikupljanja (TTP), odnosno zadnjeg sigurnog područja gdje se vojska okuplja, dobiva zadaće, maskira te vrši popunu zaliha streljiva, hrane i vode. Nakon toga slijedi prelazak u opasno područje, gdje se susreću s različitim izazovima, poput reagiranja na izravnu i neizravnu paljbu te zaštite od bojnih otrova. Na samom kraju dolaze do faze gdje izravnom paljbom na protivnika moraju pokazati svoje napadačke sposobnosti. “Obuka traje 12 tjedana. Svi polaznici polaze obuku iz pješačkog naoružanja uz nastavu gađanja. Želio bih istaknuti kako je ove godine, u odnosu na prijašnje, puno više polaznika”, s ponosom ističe narednik Dario Lepki, jedan od instruktora na specijalističkoj vojnoj obuci.

Ljubav prema domovini na prvom mjestu

“Volim svoju zemlju i od malih nogu želim postati hrvatski vojnik. Unatoč činjenici što sam po zanimanju kuhar, vojnički poziv oduvijek mi je puno privlačniji, zanimljiviji i uzbudljiviji”, rekao nam je vojnik Dirk Oven Poljarić. Kao mali doselio se iz Njemačke u Hrvatsku i otad ima svoje nišanske sprave postavljene na odlazak u vojsku. Kako nam je potvrdio, želi postati vrh mača, odnosno pripadnik najelitnijih postrojbi Hrvatske vojske, poput specijalnih postrojbi ili antiterorističke Vojne policije.

Uz njega je svoje vojne vještine brusila vojnikinja Maja Terzić, koja dolazi iz okolice Siska. Inspirirana roditeljima, koji su bili branitelji, ni trenutka nije dvojila o životnom pozivu. “Pristupila sam vojsci prije svega iz ljubavi prema domovini. Otac i majka bili su branitelji i odlučila sam krenuti njihovim stopama jer sam oduvijek željela biti pripadnica Hrvatske vojske. Obuka je izazovna, ali kad nešto voliš i želiš, onda ništa nije teško ili nemoguće postići. Otkako sam započela specijalističku obuku, motivacija mi još više raste. Ova je obuka puno uzbudljivija i zanimljivija jer dodatno proširujemo znanja i otvaraju nam se nove mogućnosti”, objasnila je vojnikinja Terzić te istaknula kako joj je najveća želja postati dočasnica i instruktorica.

Budući tenkisti na obuci

Bez obzira na vrućinu koja je bila neizbježna, među polaznicima nije nedostajalo motivacije i dobrog duha. Svi su s velikom pozornošću slušali upute svojih instruktora, te ih potom s izrazitom preciznošću i izvršavali. “Obuka je zanimljiva, fizički i mentalno iznimno zahtjevna. U ovim ljetnim mjesecima u tenku je jako vruće, i to čak i uz ventilatore koji se u njima nalaze. No bez obzira na zahtjevnost obuke, vožnja jednog tako moćnog stroja poseban je osjećaj, pogotovo u kišnim i blatnim uvjetima kad se tenkovske off road mogućnosti posebno ističu”, objasnio nam je budući vozač tenka vojnik Patrik Lučić. Naime, dio polaznika pohađa obuku iz oklopništva, što uključuje elementarno upoznavanje s funkcioniranjem tenka. Osim toga, polaznici specijalističke obuke prolaze i različite taktičke zadaće koje podupiru posadne zadaće koje će im biti potrebne jednom kad budu raspoređeni u Tenkovsku bojnu Kune, koja se nalazi u Đakovu.

“Ovisno o dužnosti, svatko se obučava za svoju specifičnu ulogu. Ciljač uči sve vezano uz naoružanje, ciljanje, sustave i sklopove unutar same kupole, dok vozač mora svladati sve vezano uz motor, transmisiju, kretanje tenka i upravljanje njim”, objasnio je zapovjednik Satnije za oklopništvo satnik Ivan Marenčić. Jednom kad završe specijalističku vojnu obuku i budu raspoređeni unutar postrojbe, svi polaznici nastavljaju izvršavati različite taktičke zadaće, koje obuhvaćaju posadnu, nakon toga vodnu i na kraju satnijsku obuku. “Tenk nikad ne ide sam u akciju. Uvijek mora biti uparen s borbenim vozilom pješaštva, koje djeluje i kao potpora i zaštita tom tenku, ali i kao napadna snaga koja nakon tenkovskog djelovanja može s pješaštvom zauzeti to područje”, ističe satnik Marenčić.

“Polaznike se uči sve: od toga koji su dijelovi tenka, gdje se što i zašto na tenku nalazi, kako se pravilno popeti i ući u tenk. Obuka ide postupno. U početku je dosta teorije, a s vremenom se više ide u smjeru praktične primjene naučenog. Pred kraj obuke fokus je isključivo na njezinu praktičnom dijelu”, objašnjava nam tijek obuke instruktor za oklop desetnik Ivan Bošković. Objasnio nam je i kako izgleda uobičajen dan polaznika specijalističke obuke oklopništva: “Prilikom dolaska do tenka prvo se provodi njegov pregled. Provjere se svi sustavi, kao i razine različitih tekućina koje se nalaze u njemu i omogućavaju mu pravilan rad. Počinje zatim razrada plana za taj dan, tijekom koje se polaznici upoznaju sa zadacima koje moraju izvršiti. Nakon toga slijedi odlazak na zadaću.”

Tekst i foto:  Tomislav Vidaković