Usvajanjem Zakona o Zakladi vojne solidarnosti učinjen je važan korak u uspostavljanju mehanizma kojim će djelatnici MORH-a te vojnici, dočasnici i časnici lakše moći pomagati jedni drugima u slučajevima zdravstvenih ili egzistencijalnih poteškoća…

Posao vojnika podređen je tome da on brani i štiti svoje sunarodnjake, ali i građane zemalja u koje biva upućen u misije. Među ostalim, njegov posao uključuje i izlaganje opasnostima. Ozljeda dobivena tijekom misije ili zadaće može ostaviti trajne posljedice na njegovo zdravlje. Nerijetko su posljedice takve da se mogu otkloniti jedino skupim liječenjem koje si vojnik ne može priuštiti. Ako zbog ozljede nije u stanju dugo vremena raditi, njegova obitelj biva dovedena u financijske probleme. No, u najgoroj se situaciji nađe obitelj vojnika koji pogine prilikom izvršavanja zadaća. Gubitak jednog od ili čak jedinog izvora prihoda dovodi cijelu obitelj na rub egzistencije.

Međutim, zajedništvo i solidarnost među pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske i djelatnicima Ministarstva obrane toliko su jaki da oni neće nijednog od svojih kolega ostaviti na cjedilu. Počeli su stoga 2007. akcije prikupljanja sredstava za pomoć potrebitim djelatnim vojnim osobama i zaposlenicima Ministarstva obrane ili članovima njihovih obitelji. U nešto više od deset godina provedeno je dvjestotinjak humanitarnih akcija. U početku su se provodile na razini cjelokupnog sustava obrane, pri čemu je broj bio ograničen na osam godišnje. No, kako je broj zahtjeva za materijalnu pomoć iz godine u godinu rastao, uvedene su i humanitarne akcije na razini grana kao dodatni način pomaganja.

Iako su se djelatnici Ministarstva obrane i pripadnici OSRH rado odazivali na humanitarne akcije, dosadašnji sustav nije bio bez mana. Zbog toga što su se istodobno mogle provoditi samo dvije akcije na razini cijelog obrambenog resora, bilo je nemoguće prikupljati sredstva u izvanrednim, neplaniranim situacijama (npr. u slučaju pogibije vojnika). Također, sustav nije predviđao preusmjeravanje sredstava; ako bi u nekoj akciji bio prikupljen veći iznos od potrebnog, višak sredstava nije mogao biti iskorišten za neku drugu akciju.

Kako bi se riješili spomenuti nedostaci te pravno reguliralo organiziranje humanitarnih akcija, počeo je 2012. rad na stvaranju zakonodavnog okvira kojim bi bila osnovana Zaklada vojne solidarnosti. Konačno, 13. srpnja ove godine Hrvatski sabor usvojio je Zakon o osnivanju Zaklade vojne solidarnosti. Važno je napomenuti da osnivanjem Zaklade i usvajanjem zakona vezanog uz nju pripadnici OSRH nisu izgubili pravo na novčane naknade koje im u skladu sa Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske pripadaju u slučaju zdravstvenih tegoba, pogibije, bolesti u obitelji itd. Zakon o osnivanju Zaklade vojne solidarnosti može se smatrati nadopunom prethodno navedenog zakona. Njime je učinjen još jedan korak u zaštiti materijalnih prava pripadnika obrambenog resora.

Ciljano, namjensko i transparentno prikupljanje sredstava

Glavna je svrha Zaklade promicati humanitarno djelovanje među djelatnicima Ministarstva obrane i pripadnicima OSRH, ali i pružiti im potporu u slučajevima težeg oboljenja ili egzistencijalnih problema. Sredstva Zaklade pokrivala bi stoga, među ostalim, troškove liječenja, školovanja djece ili popravka doma nakon elementarne nepogode. Osim toga, Zaklada će prikupljati i sredstva za liječenje člana obitelji djelatnika u obrambenom resoru te pružiti financijsku pomoć obitelji u slučaju njegove pogibije ili težeg stradavanja. Također, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera OSRH imat će diskrecijsko pravo odobravanja humanitarnih akcija za koje Zaklada smatra da ih je nužno provesti, a nisu predviđene Zakonom o osnivanju Zaklade vojne solidarnosti.

Pomoć od Zaklade za sebe ili člana svoje obitelji moći će tražiti svi djelatnici Ministarstva obrane i pripadnici OSRH za cijelo vrijeme rada u obrambenom sustavu, kao i u razdoblju nakon izlaska iz sustava u trajanju ne duljem od petine vremena provedenog u sustavu (npr. osoba koja je u sustavu radila trideset godina imat će pravo na pomoć Zaklade najdulje šest godina nakon umirovljenja ili prelaska na drugo radno mjesto). Predviđeno je i da korisnici Zaklade dobrovoljnim mjesečnim prilozima koji će im se izdvajati iz plaće financiraju njezin rad. Korisnici će sami moći odrediti svotu koju žele donirati, a najmanje predviđeni iznos bit će 10 kuna. Osim dragovoljnih priloga, daljnji izvori financiranja Zaklade bit će darovnice, prihodi od prodaje nekretnina i ine imovine u vlasništvu Ministarstva obrane, dobit od trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske te prihodi od popratnih aktivnosti (dobrotvorni koncerti, prodaja majica i tiskovina itd.).

O dodjeli sredstava odlučivat će Upravni odbor sastavljen od petero djelatnika Ministarstva obrane, koji će taj posao obavljati bez naknade. Oni će se sastajati najmanje jednom u tri mjeseca, a najviše jednom mjesečno. Postupak za dodjelu sredstava pokreće se podnošenjem zahtjeva, a Upravni odbor na sastancima analizira zaprimljene zahtjeve te odlučuje o opravdanosti svakog pojedinog i mogućoj visini pomoći. U načelu će zahtjevi biti rješavani prema redoslijedu kojim su zaprimljeni. Međutim, ako se ustanovi da je slučaj nekog pripadnika obrambenog resora ili člana njegove obitelji hitan, bit će proglašen prioritetnim te će se njegovu rješavanju pristupiti odmah, ne čekajući da dođe na red u redovitom postupku.

U načelu, takav bi sustav trebao omogućiti ciljano i namjensko prikupljanje sredstava te brže i učinkovitije dodjeljivanje financijske pomoći. Ipak, najvažnije je napomenuti da će Zaklada djelovati na načelu transparentnosti: prikupljat će se točno određen iznos za precizno definiranu svrhu, a sredstva će biti dodjeljivana prema ujednačenim i unaprijed zadanim kriterijima.

Naravno, treba i razmišljati realno: Zaklada vojne solidarnosti neće moći izravno rješavati probleme svojih korisnika. Međutim, može pomoći u njihovu rješavanju. Već i time uvelike čini lakšim živote ljudi koji svoj rad posvećuju pomaganju drugima.

Iva Gugo, foto: Mladen Čobanović