Na Višem sudu u Beogradu, Odeljenju za ratni zločin, 8. prosinca 2020. izrečena je prva nepravomoćna presuda povodom ratnog zločina počinjenog u Bogdanovcima tijekom Domovinskog rata nad pripadnicima albanske nacionalne manjine. Njom je Boško Soldatović, pripadnik čete Vojne policije Druge proleterske gardijske mehanizovane brigade JNA, proglašen krivim i osuđen na 15 godina zatvora

Tijekom opsade Vukovara njegova jedina veza s ostatkom Hrvatske bio je tzv. kukuruzni put prema Vinkovcima, koji je vodio preko sela Bogdanovaca, Marinaca i Nuštra. U obrani Bogdanovaca sudjelovalo je dvjestotinjak branitelja među kojima su, osim Bogdanovčana, bili i pripadnici Zbora narodne garde, specijalne policije, MUP-a i HOS-a. Ukupno, poginulo ih je sto dvadeset devet, četrdeset branitelja te osamdeset devet mještana.

Padom Marinaca i Cerića u listopadu 1991., Bogdanovci su kao i Vukovar ostali u potpunom okruženju, te uz Grad Heroj postali simbol otpora velikosrpskom agresoru. Malobrojni, slabo naoružani i iscrpljeni branitelji i mještani herojski su branili selo i pružali očajnički otpor višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Svakim se danom broj poginulih i ranjenih branitelja i civila povećavao zbog čega se postupno raspadala crta obrane, a zalihe naoružanja, posebno protuoklopnih sredstava i medicinske opreme, gotovo su nestale.

U ranim jutarnjim satima 10. studenog 1991. godine JNA potpomognuta različitim paravojnim jedinicama kreće u još jedan siloviti napad iz svih smjerova avionima, tenkovima i artiljerijom te ubrzo postaje jasno kako je obrana sela slomljena. Preostali su branitelji s pokretnim ranjenicima i dijelom civila u više grupa krenuli u pokušaj proboja u različitim smjerovima kroz neprijateljske redove, pri čemu ih je velik broj smrtno stradao. Nažalost, gotovo svi civili koji nisu krenuli u proboj, neki zbog položaja gdje su se u trenutku napada nalazili, no najveći dio zbog zdravstvenog stanja ili starosti, nakon ulaska okupatorske vojske u selo zarobljeni su i potom ubijeni.

Sutradan, 11. studenog ’91., u Bogdanovcima je, protivno svakoj ljudskosti i humanosti, počinjen jedan od najvećih ratnih zločina u Domovinskom ratu, a o kojem se u široj hrvatskoj javnosti vrlo malo zna. Nakon zarobljavanja i zlostavljanja deset mještana albanske nacionalnosti, devet ih je strijeljano, a pošteđena je jedino žena koja je prošla stravične torture, uključujući višestruka silovanja.

Preživjela svjedokinja događaja L. B., koju je spasio oficir JNA jer je poznavao njezina pokojnog supruga, ispričala je: “Pred našim očima, tukli su tri sata starce na tako svirep način uz psovke i vrijeđanja, da je bilo stravično vidjeti kako plaču kao mala djeca.” Bezumno i bezrazložno ubijeno je pet žena – Ljulje Barlecaj, Mrike Barlecaj, Manike Lleshaj, Vera Barlecaj i Đulja Barlecaj, a ubijeni su i Kristo Lleshaj, Pren Krasnići te Nikola i Zef Paljušaj.

Za navedeni zločin optužen je Boško (Milomira) Soldatović, a u optužnici se navodi da je: “… Dana 11.11.1991. godine, u mestu Bogdanovci u Republici Hrvatskoj (RH), tada u sastavu bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), kao pripadnik čete Vojne policije Druge proleterske gardijske mehanizovane brigade (2.pgmbr) Jugoslovenske Narodne Armije (JNA), kršeći pravila međunarodnog prava za vreme oružanog sukoba koji je na tom području postojao, a nije imao karakter međunarodnog sukoba, između oružanih snaga JNA sa jedne strane i hrvatskih oružanih formacija u koje su spadali pripadnici Zbora narodne garde (ZNG), hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) i Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) RH sa druge strane, prema civilnim licima koja ne učestvuju u neprijateljstvima, u odnosu na koja se mora postupati u svakoj prilici čovečno bez ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na etničkoj pripadnosti, vršio ubistva, tako što je tokom podnevnih sati, u delu Bogdanovaca u kome su snage JNA uspostavile kontrolu, samovlasno, bez ičije naredbe ili odobrenja i bez ikakvog razloga, u blizini zgrade Mesne zajednice (MZ), pucnjima iz vatrenog oružja lišio života 9 (devet) civilnih lica, meštana nesrpske nacionalnosti usmrtivši ih na licu mesta, čime je izvršio krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz čl.142. st.1. KZ SRJ.”

Tijekom istrage jedan od svjedoka zločina izjavit će kako su: “… noć proveli u jednoj od kuća, a dana 11.11.1991. godine zatekao se u Mjesnom uredu u selu, gdje je zatekao desetak zarobljenih starijih civila i jednu mlađu ženu koja je odvođena i vraćana. U prijepodnevnim satima nalazio se ispred mjesnog ureda uz grupu civila kada je dobrovoljac iz čete Vojne policije Boško Soldatović, poznat pod nadimkom ‘Sole’, repetirao svoju automatsku pušku i rafalnom paljbom pobio sve civile.” Također, svjedok će reći “… da se okrenuo i video kako se civili teturaju i padaju” i naglasio da je “… jasno video osobu koja je na njih pucala”.

Drugi će svjedok izjaviti da nije vidio sam čin ubojstva jer je okrenuo leđa, ali da je vidio kako je civile iz zgrade izveo upravo optuženi te da ga je prije pucanja čuo kako im je naredio da kleknu.

Boško Soldatović negirao je tijekom suđenja počinjenje opisanog zločina te je izjavio da u Bogdanovcima nije imao doticaj s civilnim stanovništvom, a njegova je obrana zatražila oslobađajuću presudu. Nakon provedenih sudskih rasprava Viši sud u Beogradu 8. prosinca 2020. godine Boška Soldatovića ipak proglašava krivim te mu, umjesto 20 koliko je zatražilo srpsko tužiteljstvo, dosuđuje 15 godina zatvora.

Iako je presuda za taj ratni zločin prošla gotovo nezamijećeno, njezina je važnost višestruka. Ako nakon izjavljene žalbe na koju osuđeni ima pravo bude potvrđena, ne samo da će obitelji ubijenih civila nakon gotovo trideset godina od ubojstava njihovih najmilijih dočekati osudu izvršitelja nego će ta presuda biti jedna od rijetkih izrečenih pripadnicima JNA, čime se nedvojbeno potvrđuje njihovo sudjelovanje u počinjenim ratnim zločinima.

---

Albanska nacionalna manjina dala je značajan doprinos obrani Hrvatske. U Domovinskom ratu sudjelovalo je 2800 dragovoljaca i 350 mobiliziranih. Poginulo je 87 branitelja Albanaca, 304 su ranjena, a 229 ih je umirovljeno kao vojni invalidi. Vukovar i okolicu branilo je oko 200 Albanaca dragovoljaca.

---

Prema popisu iz 1991., prije Domovinskog rata u Bogdanovcima je od ukupno 1113 stanovnika bilo približno 160 pripadnika albanske nacionalne manjine, rimokatolika. Strijeljano ih je devetero, kao branitelji – ubijena su dvojica, a ranjeno još četvero.

Tekst: Tanja Belobrajdić

Foto: arhiva Tanje Belobrajdić, Facebook/Općina Bogdanovci, screenshot HRT-a