500 godina tradicije

Beretta je jedno od najcjenjenijih imena suvremene oružarske industrije, obiteljski biznis koji se razgranao na više kontinenata. Najpoznatija je ipak serija pištolja Model 92…

Ulaskom Italije u Prvi svjetski rat 1915. godine povećala se potreba za vojnim pištoljima. Opremanje postrojbi pištoljem Model 1915 bilo je zamašnjak u daljnjem razvoju tvrtke punog naziva Fabbrica d’Armi Pietro Beretta, iz Gardone Val Trompije u Lombardiji, koja svoj put započinje daleke 1526. puškarom imena Bartolomeo Beretta (1490. – 1565. ili 1568.). Model je prvotno izveden kao poluautomatski pištolj blowback u kalibru 9 mm Glisenti sa spremnikom kapaciteta sedam metaka, a poslije je izrađena inačica i u kalibru 7,65 mm. Osnovna je konstrukcija jednaka: pištolj radi na načelu trzaja zatvarača, s unutarnjim kokotom i oprugom smještenom u navlaci ispod cijevi. Model 1919 poboljšana je inačica Modela 1915 u kalibru 7,65 mm. Beretta svoj prvi džepni pištolj (mase 310 g), nazvan Model 1920 u kalibru 6,35 mm Browning nastaje 1920. godine. Nakon dvije godine iz tvornice izlazi pištolj u kalibru 7,65 mm Browning nazvan Model 1922. Daljnjim razvojem nastaje pištolj naziva Model 1923 u kalibru 9 mm Glisenti. U njega su uključena poboljšanja s modela 1915 i 1919, s tim da je prvi Berettin pištolj s vanjskim kokotom.

Berettin je Model 1934 dizajniran za talijansku vojsku koja ga je prihvatila 1937. godine (Foto: adamsguns.com)

Novi kalibri
Beretta ranih 1930-ih dizajnira pištolj Model 1934 za talijansku vojsku koja ga prihvaća 1937. godine. Riječ je o poluautomatskom pištolju blowback u kalibru 9 x 17 mm Corto (kratka devetka), poznatijem kao .380 ACP, sa spremnikom kapaciteta sedam metaka. Značajka pištolja otvorena je navlaka i dno spremnika s papučicom za oslonac malog prsta. Model 1934 odlikuje se ispupčenom cijevi u bočnom presjeku u odnosu na tijelo navlake/zatvarača, što je ostao konstrukcijski image Berettinih pištolja sve do danas. Proizvodio se od 1935. do 1991. godine, a broj pištolja nešto je veći od milijun.
Model 1935 konstrukcijski je gotovo identičan modelu iz prethodne godine, osim što je u kalibru 7,65 mm Browning ili 0.32 ACP. Kapacitet spremnika iznosi osam metaka. Proizvodio se od 1935. do 1967. godine, a broj premašuje pola milijuna. Oba su modela uvedena u vojnu i policijsku uporabu.
Stručne analize učinkovitosti osobnog pješačkog naoružanja u borbama Drugog svjetskog rata pokazale su da streljivo promjera 7,65 mm ima premalu zaustavnu moć. Prevladalo je mišljenje da je 9 mm dugi (9 x 19 mm Para) pravi kalibar. Berettin odgovor bio je poluautomatski pištolj Beretta M1951, popularno nazvan Brigadier, koji je donio i druge novosti. Riječ je o prvom Berettinu pištolju s ugrađenim sustavom za zabravljivanje cijevi, konstrukcijskim rješenjem kočnice u falling block sustavu (tzv. padajućeg bloka). Jednak je sustav upotrijebljen i u konstrukciji njemačkog pištolja Walther P 38. Brigadier je ušao u operativnu uporabu u nekoliko zemalja, najviše se koristio u vojskama Egipta i Iraka gdje se proizvodio po licenciji. Međutim, osnovni je nedostatak bio relativno malen spremnik od osam metaka.

James Bond i Pink Panther
Berettina serija 70 temelji se na pištolju M1935 u kalibru 7,65 mm. Riječ je prvoj seriji Berettinih kompaktnih poluautomatskih pištolja. Proizvodila se od 1958. do 1985. godine i bila popularna u filmovima (primjerice, u Špijunu koji me volio iz serijala o Jamesu Bondu i Pink Pantheru). Izvršena su znatna poboljšanja, u prvom redu ona vezana uz sigurnost, preuzeta s prijašnjih Berettinih modela M1934/35, M948 i M1951. Riječ je o vrlo tihom, uz prigušivač gotovo nečujnom obrambenom oružju na malim udaljenostima. Kapacitet spremnika M70 je osam metaka, ima fiksne ciljnike, a masa iznosi 520 grama. Seriju čini još M71, jednak čeličnom M70, ali izrađen od lagane slitine. Model 72 jednak je kao M71 i M75 s tim da je imao dvije cijevi, kratku za samoobranu i dugu za gađanje ciljeva na većim udaljenostima. Modele M71 i M72 prodavali su pod nazivom Jaguar. Modeli 73, 74 i 75 bili su natjecateljski modeli s duljim cijevima. Model 74 ima podesiv stražnji ciljnik montiran na cijevi. Modeli 73 i 74 veći su, okvira pune veličine, dok 75 zadržava kompaktan okvir. Model 76 prepoznatljiviji je, a veličina okvira jednaka je kao na modelima 73 i 74. Poznati su njegovi podesivi ciljnici s tim da je prednji zamjenjiv, a stražnji montiran na kućištu umjesto na stražnjem dijelu cijevi kao na 74, čime se dobiva veća ciljnička crta i veća točnost. Model 76 dostupan je s plastičnim odnosno drvenim dršcima na rukohvatu. Pištolji u toj seriji imali su duljinu cijevi 90 (M70, M70S, M71 i M72) odnosno 150 mm (M72, M73, M74, M75, M76 i M76S). Izrađivani su u kalibrima .32 ACP (M70), .380 ACP (M70S), i .22 LR (M70S, M71, M72, M73, M74, M75, M76 i M76S).

Foto: Beretta

Širenje u SAD
Nova serija Berettinih pištolja s temeljnim modelom Beretta Model 92 promovirana je 1975. godine. Ubrzo ga prihvaća talijanska policija i njim zamjenjuje dotadašnje modele 1935 i 1937. Zahvaljujući svojim značajkama ti su se pištolji sedamdesetih i osamdesetih godina u brojnim inačicama našli u operativnoj uporabi mnogih vojski svijeta.
Nakon osvajanja europskog (Berettini su pogoni i u Grčkoj i Francuskoj, a brazilski Taurus proizvodi vjerne kopije po Berettinim licencijama), uslijedilo je postupno osvajanje američkog oružarskog tržišta. Prvi je korak bilo prebacivanje proizvodnje u SAD pa je 1977. osnovana tvornica u Accokeeku, Maryland. Proces je okrunjen početkom 1985. kad je SAD objavio da je novi službeni pištolj američkih vojnih postrojbi postao Berettin Model 92, inačica FS koja je dobila i službenu oznaku američke vojske M9.
Osnovni su uvjeti na natječaju bili da je pištolj u kalibru 9 mm Para (9 x 19) koji koriste u NATO-u, s dvostrukim djelovanjem okidača (double action), pogodan i za ljevake te s kapacitetom spremnika većim od trinaest metaka. Berettin model 92S-1 uspio je proći sve testove te je na ispaljenih 28 000 metaka zabilježeno samo četrnaest zastoja.

Beretta 92 Brigadier, jedna od novijih inačica M1951 Brigadiera, pištolja koji je proizveden na osnovi operativnih iskustava iz Drugog svjetskog rata (Foto: Beretta)

300 tisuća pištolja
Izbor M92FS za službeni pištolj značio je za Berettu trenutačnu narudžbu 315 930 pištolja i neograničene perspektive razvoja na drugim tržištima. Ugovor je poslije preinačen te je količina povećana na 321 260 pištolja. Zaprepaštenost američkih proizvođača bila je očekivana, ali bez imalo smisla. Prosječna pouzdanost svih M9 pištolja koje je testirala Beretta USA iznosi 17 500 komada bez ijednog zastoja. Tijekom jednog testa pucano je iz 12 Beretta M9, ukupno 168 000 metaka bez zabilježenog zastoja. Iz dvije trećine svih M9 pištolja koje je testirala Beretta USA ispaljeno je 5000 metaka bez ijednog ili samo s jednim zastojem. Prosječna izdržljivost navlaka na Beretti M9 jest 30 000 metaka, kućišta također 30 000, dok je prosječna izdržljivost sustava za bravljenje (padajućeg bloka) 22 000 metaka.
Ispitivanja su pokazala da 92FS ne gubi na učinkovitosti ni nakon izloženosti temperaturi od –40 do +60 °C, natopljen u slanoj vodi, nakon što je nekoliko puta pao na beton i bio zakopan u pijesku, blatu i snijegu.
Strukturne su značajke pištolja kao vojničkog osobnog streljačkog oružja optimizacija klasičnih funkcija: sigurnosti rukovanja, učinkovitosti, robusnosti i jednostavnosti održavanja.

Usporedba starog i novog: Beretta 92FS (američka oznaka M9, desno) i nekadašnji američki vojni službeni pištolj Colt M1911A1. Odabir strane tvrtke iznenadio je američke proizvođače streljačkog naoružanja (Foto: US DoD)

Dvije kočnice
Sigurnost uporabe poluautomatskog pištolja Beretta Model 92 (inačica FS) temelji se na dvjema kočnicama te na ručnoj i pasivnoj blokadi udarne igle koja sprečava svako neželjeno opaljenje ako okidač nije povučen do kraja. Ručna poluga kočnice ujedno je i decocker, odnosno obavlja i radnju sigurnog spuštanja kokota iz napetog u otkočeni položaj. Nakon što korisnik otpusti kokot, poluga će ostati u donjem položaju te zakočiti pištolj. U tom se stanju isključuje i okidač te se ne može nikako izvršiti okidanje odnosno opaljenje pa ga to dodatno osiguranje čini još sigurnijim za uporabu. Kao sigurnosni element treba navesti i izvlakač koji istodobno služi i kao pokazivač metka u cijevi tako da se prisutnost streljiva može potvrditi vizualno i taktički. To se, međutim, nije pokazalo kao najsretnije rješenje, posebice na starijim modelima, pa i iskusniji strijelci imaju problema.
Berettin je 92FS suvremen pištolj kalibra 9 mm Para sa SA/DA djelovanjem okidača te spremnikom velikog kapaciteta od 15 metaka. Bravljenje je izvedeno po uzoru na njemački pištolj Walther P-38, a taj je sustav otprije uspješno ugrađen u model M1951 Brigadier. Za razliku od modela 92, Brigadier je pištolj s jednostrukim (SA) djelovanjem okidača i jednorednim spremnikom te polugom kočnice i decockera smještenom na kućištu.

Klasična Beretta 92FS perjanica je asortimana koji podrazumijeva niz raznih inačica (Foto: Beretta)

Otvorena navlaka
Jedan je od najzanimljivijih detalja Berette 92FS otvorena navlaka, značajka koju tvrtkini dizajneri na pištoljima koriste još od Drugog svjetskog rata. Ipak, dizajn otvorene navlake u cijelosti je iskorišten tek izradom M92.
Otvorenost zatvarača ne umanjuje robusnost tog pištolja. Konstrukcija omogućuje pojedinačno ubacivanje streljiva u cijev, lakše rješavanje problema zaglavljivanja metka u cijevi, a i hlađenje nakon ispaljenja je učinkovitije.
Kapacitet spremnika od 15 metaka zahtijeva nešto širi rukohvat, ali to nije nedostatak jer pištolj tako dobiva na robusnosti. Ručica kočnice nalazi se na objema stranama tako da je Beretta M92FS primjerena i za ljevake.
Proporcije i izvedba oružja ispunjavaju kriterije vojne i policijske operative. Ručice rukohvata fino su obrađene, a udubine gornjeg dijela ergonomski oblikovane, što osigurava stabilnost u rukama strijelca prilikom opaljenja (brzo opaljenje, instinktivni hitac, vlažnost ruku od znoja itd.).

Udarac u strijelca
Berettina robusnost nije izvedena na štetu funkcionalnosti. Metalni dijelovi pištolja izrađeni su od kvalitetnog legiranog čelika. Slitina kroma, molibdena i nikla iznimnih je termičkih i mehaničkih svojstava i korištena je u izradi cijevi i navlake, a sve su ugrađene cijevi prethodno provjerene na tlakovima za trećinu većim od standardnih. Za izradu okvira/kućišta pištolja koristi se slitina iznimne čvrstoće (alumnijev cirkonij) koja se odlikuje manjom masom, što Beretti Model 92FS omogućuje da bude lagan pištolj s obzirom na robusnost (masa 0,97 kg).
Iako su uporabljeni materijali vrlo kvalitetni, u SAD-u su, a navodno i u Francuskoj, osamdesetih i početkom devedesetih godina zabilježeni ozbiljni problemi. Dolazilo je do lomljenja navlake u dijelu kod čela zatvarača pa se odvajala od pištolja. Zabilježeni su i slučajevi da je udarila strijelca tijekom pucanja. Beretta je svima oštećenima besplatno obavila sve popravke te nadoknadila troškove.
Velika je pozornost posvećena sigurnosti. Sve su poluge nadohvat ruke i jednostavne za rukovanje. Repetiranje je lagano i ubraja se u možda najbolja rješenja među velikim vojno-policijskim pištoljima.
Ipak, Beretta 92FS zahtijeva dulje razdoblje privikavanja što je, u usporedbi s Glockom ili HS 2000, ozbiljan nedostatak. Ručice na rukohvatu izrađene su od tvrde crne plastike koja je dodatno čekirana kako bi što bolje prianjala uz šaku strijelca. Ciljnici su mehanički, klasičnog 3 DOT, što je standard vojno-policijskih pištolja. Za taj pištolj gotovo da i ne postoji proizvođač koji ne nudi svoje ciljnike, uključujući pomične i one s tricijevim umetcima za noćno gađanje.

Compact Rail Inox inačica M9A1, proizvedena u Berettinim američkim pogonima (Foto: Beretta)

Cijela paleta
Popularnost osnovnog modela 92FS utjecala je na to da tvornica ponudi cijelu paletu njegovih inačica. Devedeset dvojku može se nabaviti u nekoliko različitih kalibara, s različitim izvedbama okidanja, samo s decockerom, bez poluge ručne kočnice, u različitim kompaktnim, sportskim, te, naravno, luksuznim i jubilarnim inačicama posebno posvećenim nekim događajima. Nude se također i modeli čiji su cijev, sigurnosna kočnica, okidač te još neki dijelovi izrađeni od nehrđajućeg čelika.
Oznaku S uz broj model 92 dobiva 1977. kad je poluga kočnice, koja je ujedno bila i decocker, premještena s kućišta na navlaku. Sljedeći je dodatak stavljen kad je utvrđivač spremnika premješten s dna rukohvata na mjesto spoja branika okidača i kućišta, tj. rukohvata, te je novi model nazvan 92SB. Glasovitu je oznaku F model 92 dobio 1983. godine kad je ovalni branik promijenjen u četvrtasti (combat) borbeni branik okidača, cijev je tvrdo kromirana te je cijeli pištolj zaštićen novom vrstom nereflektirajućeg zaštitnog sloja. Istodobno je dodana i poluga kočnice, odnosno decockera s desne strane navlake čime je pištolj postao primjeren za ljevake i dešnjake. Dođe li do oštećenja pištolja 92FS, spremniku je onemogućeno iskakanje. To je bio Berettin odgovor na primjedbe o neispravnim spremnicima tijekom američkih vojnih testiranja.
Na temelju korištenog kalibra streljiva, može se podijeliti na seriju 92 koja je u kalibru 9 x 19 mm Parabellum i seriju 93 također u kalibru 9 x 19 mm Parabellum. Potonja inačica koristi spremnike od 13 i 20 metaka te može imati automatski, poluautomatski i rafalni (tri metka) način paljbe. Serija 96 u kalibru .40 S&W predstavljena je 1990. godine, a nakon nje serije 98 i 99 u kalibru 9 x 21 mm IMI. Proizvedeno je također i 5000 komada inačice 98F kojoj je namijenjeno streljivo kalibra .30 Luger.

Afganistanski komandosi prilikom upoznavanja s pištoljem M9 koji je postao dijelom njihova službenog naoružanja (Foto: NATO)

Za Žandarmeriju
PAMAS (Pistolet Automatique de la Manufacture d’Armes de Saint-Étienne) prvotno je proizvođen u Italiji pod oznakom Beretta 92G za potrebe francuske Žandarmerije. Beretta je proizvela i francuskoj vojsci isporučila gotovo 230 000 tih pištolja. Ugovorom je Francuska isporučivala Beretti čelik za izradu cijevi i navlaka sve dok francuska državna tvrtka MAS GIAT nije 1987. počela proizvodnju po licenciji. Zbog uštede, čelik namijenjen izradi navlake sadrži telurij koji je čini težom, ali krtom. Vijek trajanja navlake iznosi stoga 6000 ispaljenih metaka poslije čega postoji mogućnost pucanja. Francuska vojska tek je 2002. zatražila od tvrtke MAS GIAT zamjenu problematičnih (prema nekim izvorima riječ je o 50 000) navlaka što je djelomično obavljeno prije nego što je tvrtka zbog financijskih problema restrukturirana u Nexter Systems. Prema dostupnim podacima, u francuskoj je vojsci zabilježen samo jedan slučaj pucanja navlake.
Popularnost Berettinih pištolja ni danas ne jenjava čemu su zasigurno pridonijeli spomenuti filmovi, kao i serije u kojima su korišteni. Spadaju u sam vrh klasičnih SA/DA pištolja i koriste se neprekidno više od 100 godina.
Berettin M92FS sigurno je jedan od pištolja koji je obilježio prošlo stoljeće i još će ga dugo koristiti mnoge vojne i policijske snage. Koristi se više od 40 godina, a više od 30 godina je 500 000 komada tog oružja u operativnoj uporabi američke vojske. Bez obzira na suvremene trendove i kretanja na području osobnog naoružanja, Beretta M92FS ostaje još uvijek u samom vrhu ponude klasičnih SA/DA pištolja.


Foto: Beretta

M92 Centennial
Povodom sto godina proizvodnje pištolja, Beretta je 2015. predstavila limitiranu seriju jubilarnog pištolja Beretta M92 Centennial. U cijelosti je izrađen od nehrđajućeg čelika i s drvenim koricama na rukohvatu. Cijena u SAD-u iznosi oko 3000 dolara, a isporučuje se u neobičnom pakiranju, u kutiji sličnoj kutiji za streljivo za strojnice i specijalno označenoj, kao i sam pištolj.
M92 Centennial ima samo jednostruki sustav okidanja SAO (Single Action Only), što je značajka i M1915, kao i kočnica na kućištu. Pištolj je u kalibru 9 x 19 Para, sa spremnicima kapaciteta 15 metaka. Ukupna duljina pištolja iznosi 217 mm, a masa 1200 g što ne iznenađuje jer je sav izrađen od čelika.
Označavanje pištolja je unikatno. Na bočne stranice navlake sitno je laserski ugraviran natpis “1915-2015 CENTENNIAL 100th ANNIVERSARY”, preko čega su, također laserski, nanesene ostale oznake. Na objema stranama sprijeda nalaze se rimskim brojevima godine 1915. i 2015. Te se oznake nalaze i na velikim medaljonima na glatkim drvenim koricama, fino lakiranim, dok je broj klasično urezan na kućište. Broj počinje slovima CX, zatim slijedi broj s četirima znamenkama (od 0001 do 1915), pa zatim /1915, što pokazuje jubilej.


Foto: Beretta

Beretta M9A3
Beretta M9A3 nastaje od modela M92G Vertec s tim da ima drukčije profiliran rukohvat, a na donjoj strani kućišta nalazi se Picatinny šina.
Završni sloj na M9A3 specijalni je keramički premaz u bojama pijeska i zemlje otporan na visoke temperature i mehanička oštećenja. Cijev je produljena nekoliko milimetara te kao na ostalim modelima izviruje iz navlake. Na ustima je navoj za montažu prigušivača zaštićen fino nazubljenom maticom. Na navlaci su široki borbeni ciljnici s tricijevim umetcima za noćne odnosno loše svjetlosne uvjete, koji se po potrebi mogu zamijeniti. Usto, na navlaci se i dalje nalazi prepoznatljiva obostrana poluga koja je izgubila funkciju kočnice i postala decocker.
Proširen je uvodnik spremnika kako bi se olakšalo brzo prepunjavanje i zamjena spremnika. Zbog toga je i povećan gumb za oslobađanje spremnika, ali je pojačavanjem njegove opruge izbjegnuto da se slučajnim pritiskom usred borbe spremnik otpusti iz ležišta. Obujam rukohvata smanjen je što će svakako pogodovati korisnicima s manjim šakama. Osim standardnih spremnika s 15 metaka u ponudi su i novi, kapaciteta 17 metaka.
Osnovno je mjerilo uspješnosti nekog oružja pouzdanost, preciznost, životni vijek, masa i dimenzije, što je ostalo nepromijenjeno. S druge strane, poboljšana je kvaliteta završnog sloja, olakšano je održavanje i rukovanje što za rezultat ima veću učinkovitost. Izmjene koje su napravljene trebale bi pridonijeti uspjehu u izboru novog pištolja američke vojske koja namjerava 2018. godine zamijeniti svoj službeni pištolj M9.


Foto: Beretta

M9A1 & 92FS
M9A1 klasični je pištolj serije 92, ali s nekoliko izmjena koje ga čine idealnim za borbenu (taktičku) uporabu. Pištolj je u kalibru 9 x 19 Para, ali s drugim je oznakama dostupan i u kalibrima .40 S&W kao 96A1 i u talijanskom 9 x 21 mm kao 98A1. Oni koji misle da se Beretta M92FS naziva M9 (M9A1 u uporabi od 2006.) u američkoj vojsci u krivu su jer postoje razlike između tih dvaju pištolja. M9A1 ima deblji prednji dio štitnika okidača (trigger guard), prednji i stražnji dio korica je rebrast te ima Picatinny šinu za montiranje lasera ili baterijske svjetiljke. 92FS ima drukčije vijke na rukohvatu i sigurnosni okidač, dvije bijele točke na stražnjim ciljnicima i točku na prednjem ciljniku, a M9 ima samo točku na prednjem ciljniku.


Ivan GALOVIĆ