SIG Sauer P320

Prije tri tjedna svjetski su mediji objavili da je završen natječaj za novi službeni pištolj američke vojske. Hrvatski vojnik donosi opširnu priču o modelu pobjedniku, ali i njegovim prethodnicima čiji su korijeni u Švicarskoj…

SIG Sauer najbolje je odgovorio na sve američke zahtjeve, stoga će njegov P320, s novom oznakom M17, idućih desetljeća nositi pripadnici najmoćnije vojske svijeta (Foto: SIG Sauer)

Američke su oružane snage potragu za novim službenim vojničkim pištoljem, nazvanim XM17 ili MHS (Modular Handgun System) započele 2011. godine. Pokrenule su je prije isteka vijeka uporabe pištolja Beretta M92, poznatog i po oznaci američke vojske M9A1. Osnovni su uvjeti na natječaju iz osamdesetih na kojem je pobijedio talijanski proizvođač bili da je pištolj u standardnom NATO-ovu kalibru 9 mm Para (9 x 19), s dvostrukim djelovanjem okidača (double action – DA), pogodan i za ljevake te s kapacitetom spremnika većim od trinaest metaka. Prilikom odabira početkom 1985. godine najveći je konkurent talijanskoj tvrtki bio upravo pištolj nastao u radionicama sadašnjeg pobjednika, SIG Sauer P226. Iako je od Berette bio jeftiniji kao osnovni model, troškovi pričuvnih dijelova i spremnika bili su veći, a tim i ukupna cijena paketa.
Velika pobjeda iz 1985. nije uspavala Berettu: od 1985. do 2015. nadograđivala je i modificirala M9, da bi za novi natječaj razvila inačicu M9A3. Kao glavni adut isticala je kontinuitet, tj. kratko privikavanje i jednostavnu obuku. No, SAD se koncentrirao na nove trendove na asimetričnom bojištu. Tražio je MHS, prilagodljiv i učinkovit pištolj sa širokim spektrom primjene pa M9A3 nije ni ušao u konkurenciju. Beretta nije odustajala i 2015. godine predstavila je najnoviji model označen kao APX i bliži traženim uvjetima.
Uz Berettu APX, na američki natječaj prijavljeni su i CZ P-09 u kalibrima 9 mm NATO i .40 S&W; Glock 17 Gen4 i 22 Gen4 u kalibrima 9 mm NATO i .40 S&W; FN Herstal Five-Seven Mk 2; Sphinx SDP u kalibru 9 mm NATO; SIG Sauer P320 u kalibrima 9 mm NATO i .357 SIG; Smith & Wesson M&P u kalibru .40 S&W i STI-Detonics Defense s pištoljem STX u kalibru 9 mm NATO. Nakon više odgoda, u veljači 2016. počela je faza testiranja svih prijavljenih modela.

Zahtjev za informacije
Američka vojska od početka je zahtijevala da MHS bude učinkovitiji, točniji i pouzdaniji od pištolja M9, oružje s modularnim značajkama koje omogućuju postavljanje različite opreme za bolje ciljanje, pištoljskih rukohvata (gripova) i različitih spremnika. Zanimljivo je da nije specificiran kalibar, ali tražila se mogućnost zamjene gripova zbog različitih veličina šake, te smanjena zamjetljivost, s nereflektirajućom neutralnom bojom. Podrazumijevala se i mogućnost postavljanja prigušivača.
Američka vojska objavila je u siječnju 2013. zahtjev za informacije (RFI). Od proizvođača su traženi podaci o potencijalnim poboljšanjima preciznosti i točnosti te disperziji (raspršenju) na 50 metara. Navedene su i terminalne performanse, modularnost, pouzdanost i trajnost u svim okružjima. Pištolj treba imati 90 posto ili više pogodaka u 4-inčni krug (10,2 cm) na 50 metara tijekom cijelog vijeka uporabe. Ergonomski dizajn treba umanjiti odskok oružja i poboljšati kontrolu kako bi disperzija pogodaka bila što manja. Tražila se i kompatibilnost s dodatnom opremom, tj. taktičkim svjetlima (baterija, svjetiljka), laserima i prigušivačima. Cijeli set komandi mora biti dvostran (ambidekstralan), a dizajn mora biti primjeren i za žene.
Pištolji su testirani u ekstremnim uvjetima, a svaki je trebao biti sposoban ispaliti 2000 metaka bez zastoja i 10 000 bez kvarova, s predviđenih 35 000 metaka tijekom vijeka uporabe.

Američki vojnik puca iz jednog od modela SIG Sauera. Uskoro će taj prizor biti čest na strelištima američke vojske (Foto: US Army)

Prva objava
Portal lista The Army Times prvi je, 19. siječnja 2017., objavio da je na natječaju pobijedila tvrtka SIG Sauer, nakon pripetavanja s Glockom. Opremanje vojske trebalo bi početi prije kraja ove godine. Najveća vrijednost ugovora prelazi 580 milijuna dolara za pištolje, spremnike, pričuvne dijelove, obuku i održavanje. SAD-u će trebati 280 000 standardnih pištolja i 7000 kompaktnih inačica za vojsku, dok će za druge službe trebati još 212 000 pištolja.
Nekoliko je medijskih kuća, kao i sam SIG Sauer, na izložbi SHOT Show 2017, održanoj od 17. do 20. siječnja u Las Vegasu, potvrdilo da je P320 izabran i za pištolj pune veličine i za kompaktni pištolj. Iako će se nabavljati u kalibru 9 mm, treba se moći prilagoditi i za veće kalibre poput .357 SIG, .40 S&W i .45 Auto. Za sva je oružja plan da se isporuče u razdoblju od deset godina. Američki marinci nisu neposredno sudjelovali na natječaju, a nabavu će započeti sredinom 2020., nakon što istekne vijek uporabe M9A1.
Zanimljivo je da je američka krovna civilna udruga ljubitelja oružja, National Rifle Association (NRA) proglasila P320 pištoljem godine za 2016. SIG Sauer osvojio je nagradu Golden Bullseye ne samo za pištolj, nego i za streljivo godine (Elite Performance V-Crown Ammunition). Teško je reći je li i to pomoglo da P320 pobijedi na vojnom natječaju, ali svakako je bilo dobra preporuka, kao i činjenica da trećina američkih policajaca koristi SIG Sauer pištolje.

Puške pa pištolji
Ulogu je odigrala i tradicija proizvodnje oružja za vojsku i policiju. SIG su početna slova riječi Schweizerische Industrie Gesellschaft (Švicarsko industrijsko društvo). Tvrtka je potekla od tvornice željezničkih vagona (Schweizerische Waggon-Fabrik – SWF) osnovane 1853. godine. Natječaj za 30 000 pušaka za švicarsku vojsku dobila je 1864. godine s puškom 1860 Prélaz-Burnand, poznate kao M1863. Ime tvornice uskoro se mijenja u SIG, a ona razvija i proizvodi više tipova vojničkih pušaka, primjerice za švicarsku, talijansku, meksičku i njemačku vojsku.
Zamah uskoro dobivaju i vojnički pištolji. Od 1937. do 1946. razvijen je model SP-47/8 (SP/Selbstladepistole – poluautomatski pištolj). Postao je službeni pištolj švicarske vojske s oznakom Ordonnanzpistole 49, zamijenivši Luger 06/29 (Parabellum), a 1957. preimenovan je u P210. Temelji se na francuskom modelu Modèle 1935A u kalibru 7,65 mm Longue, a SIG je 1937. godine kupio licenciju od francuske tvrtke SACM za njegovu proizvodnju.

P320 RX s instaliranim refleksnim ciljnikom ROMEO1 (Foto: SIG Sauer)

Novine u dizajnu
Konstrukcija pištolja SIG P210 unijela je u dizajn dvije bitne novine koje su ga učinile popularnim. Prva je poboljšan sustav rada na osnovi Browningova sustava kratkog trzaja (s pištolja Colt M1911 i kasnijeg FN HP35). Druga je kretanje navlake unutar okvira, tako da su produljene vođice po kojima se navlaka kreće, što je u konačnici utjecalo na veću preciznost oružja. Osim toga, pištolj je imao sjajan dizajn, dugu usku elegantnu siluetu i odlično određen kut rukohvata prema cijevi. Rukohvat je ergonomski dobro oblikovan i udoban. SIG P210 smatraju jednim od najpreciznijih i najkvalitetnijih serijskih pištolja uopće. U službenoj je uporabi ostao sve do 1975., kad ga je u mirovinu otjerao SIG Sauerov P220. No, zbog kultnog statusa održao se u proizvodnji sve do 2003. godine.
SIG P220 s DA/SA (double action/single action) sustavom okidanja i jednorednim spremnikom streljiva izvorno je razvijen za natječaj zapadnonjemačke policije. U tom se projektu SIG udružio 1976. s njemačkom tvrtkom J. P. Sauer & Sohn jer švicarski zakoni nisu dopuštali izvoz oružja. Sauer & Sohn osnovana je još 1751. i najstariji je aktivni njemački proizvođač streljačkog oružja, a njezini su najpoznatiji pištolji bili Model 1913 i Sauer 38H. Povezani od 2000. godine zajedničkim kapitalom, svi proizvodi pod imenom Sauer & Sohn, SIG Sauer, Swiss Arms, Hämmerli, Blaser i SIG Arms imaju jednog vlasnika, Lüke & Ortmeier Gruppe.

Među zanimljive inačice SIG-ova pobjedničkog pištolja ubraja se i P320 RX. Strijelac na fotografiji drži taj pištolj opremljen baterijom FOXTROT1 (Foto: Facebook/SIG Sauer)

Proboj na američko tržište
Švicarska je prva prihvatila P220 s oznakom Pistole 75. Nakon završetka službe časnici i dočasnici švicarske vojske mogu postati vlasnici tih pištolja uz plaćanje administrativne pristojbe od trideset franaka.
Uspjeh u SAD-u postignut je u drugoj polovini sedamdesetih kad je P220 kao Browning BDA postao prvi SIG Sauer pištolj prodavan u toj zemlji, zahvaljujući sporazumu s Browningom. Osamdesetih je došao spomenuti američki vojni natječaj pod nazivom XM9. Za potrebe natječaja SIG Sauerov P226 u kalibru 9 x 19 Para u SAD je uvezla tvrtka Saco Defense. Taj se pištolj temelji na poboljšanom dizajnu P220. Iako ga je porazio Berettin M92, postavio je nove standarde za službene pištolje. Jedinstven dizajn i ergonomija, dobro postavljene dimenzije, originalan, raširen i široko prihvaćen sustav bravljenja, dvoredni spremnik velikog kapaciteta, klasičan sustav okidanja s DA/SA bravom, sigurnosni sustavi bez mehaničke kočnice, visoka pouzdanost i preciznost i danas ga čine jednim od najtraženijih borbenih pištolja. Razlog što nije raširen poput nekih konkurentskih modela visoka je cijena od 1200 dolara. Nešto poslije toga SIG Sauer P226 ipak uspijeva ući u manjim količinama u američke snage, i to mornaričke specijalce (US Navy Seals).

Iako mu je nasljednik određen, Berettin M9 neće tako skoro u mirovinu. Koristit će ga američki marinci, a i trebat će vremena dok SIG Sauer isporuči sve pištolje (Foto: US Army)

Napokon .45 Auto
Što se tiče drugih inačica, P225, smanjeni P220, razvijen je sredinom sedamdesetih sukladno zahtjevima zapadnonjemačke policije za pištolj. Zajedno s Waltherom P5 i H&K P7, usvojen je kao model P6. P226 je inačica P220 s dvorednim spremnikom, a P228 smanjena je inačica P226, odnosno inačica P225 s dvorednim spremnikom, dakle, kombinacija P225 i P226. Model P229 nešto je promijenjena inačica P228, ali u kalibru .40 S&W i poslije u .357 SIG. Najznačajnija je promjena na navlaci, koja je izrađena od komada čelika, a na modelima P228 (kao i P220, P225 i P226) zavarena je od komada prešanog lima.
Iz velikog je spektra korisnika borbenih pištolja dugo dolazila samo jedna primjedba: izbor kalibra (9 x 19 Para), i to najčešće iz SAD-a, gdje je kalibar .45 Auto dulje od stoljeća apsolutni favorit. Uz spomenute kalibre .40 S&W i .357 SIG, tvrtka je konačno proizvela i inačice u kalibru .45 Auto.

NRA, američka krovna civilna udruga ljubitelja oružja, proglasila je P320 pištoljem godine za 2016. SIG Sauer osvojio je nagradu Golden Bullseye i za streljivo godine (Foto: Facebook/SIG Sauer)

Glockov poticaj
Velike je promjene SIG Sauera potaknuo austrijski Glock. Novom konstrukcijom pištolja s polimernim okvirom i skrivenim udaračem osamdesetih je godina započeo tihu revoluciju potiskivanja klasičnih službenih pištolja velikog kapaciteta s dvostrukim odnosno jednostrukim (DA/SA) sustavom okidanja. Prvi polimerni SIG Sauer pištolj izišao je 1998. godine. Serija tih poluautomatskih pištolja nazvana je SIG Pro, a njezin prvi model nosi naziv SP 2340 i predstavljen je te godine u kalibrima .40 S&W i .357 SIG. Sljedeće godine izlazi SP 2009 u kalibru 9 x 19 mm. Modificirana inačica tih dvaju modela nazvana je SP 2022 i danas je na tržištu u svim trima navedenim kalibrima. No, većinom je promatran kao jeftinija alternativa afirmiranim modelima iz serije P226/229 pa mu kupci nisu posvetili posebnu pozornost. Novi pokušaj stiže 2007. s modelom P250 kod kojeg je naglasak stavljen na modularni dizajn, tj. mogućnost brze promjene formata oružja. Formula je jednostavna: cijeli mehanizam za opaljenje jednostavno se prebaci u drugi (veći ili manji) zamjenjivi polimerni okvir (grip) uz dodatnu opciju promjene kalibra, duljine cijevi itd… Budući da je imao samo sustav dvostrukog djelovanja (double action only – DAO), nije ga dobro prihvatila većina redarstvenih snaga čiji su pripadnici ipak naklonjeniji opciji koja uključuje i sustav jednostrukog djelovanja (SA) s lakšim i kraćim hodom okidača.

Izložbeni prostor SIG Sauera na u siječnju održanom sajmu SHOT Show 2017 u Las Vegasu iznimno dobro pokazuje širinu ponude modela P320 (Foto: Facebook/SIG Sauer)

Rastavljanje u tri poteza
Na temelju koncepta P250, iz američkog SIG Sauerova pogona 2014. godine izlazi novi pištolj, oznake P320, s polimernim okvirom i skrivenim udaračem. Ono što pobjednika američkog natječaja razlikuje od konkurenata posebna je procedura nazvana rastavljanjem u tri poteza (3-point). Prvo se izvadi spremnik iz ležišta, navlaka se zaustavi u stražnjem položaju, izvadi se rotirajuća poluga pa se tek onda pristupa rasklapanju. Nije potrebno pritisnuti okidač da bi se skinula navlaka, a nije potreban ni alat. Sve to pridonosi većoj sigurnosti korisnika, kao i činjenica da pištolji s klasičnim kokotom zapinju mehanizam tijekom kretanja navlake u stražnji položaj, dok pištolji sa skrivenim udaračem to čine kad se navlaka vraća naprijed.
Polimerni je okvir zamjenjiv i može se nabaviti u trima veličinama (mala, srednja i velika) i u trima bojama (crna, maslinasta i pustinjska), po cijeni od 44 dolara. S donje strane postavljena je standardna Picatinny šina M1913 za montažu dodatne opreme. Rukohvat je dobro oblikovan, a zbog različitih veličina okvira lako se prilagodi veličini šake. Mehanizam za okidanje glavni je dio oko kojeg je pištolj izgrađen, odnosno jedini nepromjenjivi dio kod svih veličina i kalibara serije P320. Izrađen je od nehrđajućeg čelika na kojem se nalaze i klizne površine vođice navlake. SIG Sauer pokazao je na tom pištolju da nazivi dijelova oružja mogu biti zbunjujući. Mehanizam za okidanje naziva okvirom (frame), a polimerni okvir, koji se inače zove rukohvat, naziva grip.

Max Michel, kapetan SIG-ova tima, postavio je pištoljem P320 pune veličine u kalibru 9 mm novi Guinessov rekord u brzom pogađanju meta (Foto: Facebook/SIG Sauer)

Izbor za preciznost
Novi P320 nudi se za sve profile korisnika i scenarija, dakle, u četirima veličinama (full size, carry, compact, subcompact) i u devet inačica, čije se cijene kreću od 597 do 869 dolara. Klasičan, službeni pištolj pune veličine (full size) izbor je kad je potrebna velika preciznost i velik broj metaka. Riječ je o pištolju velikih dimenzija i mase, što pomaže preciznom ciljanju zahvaljujući najvećoj ciljničkoj crti, kao i smanjenju trzaja. U ponudi su tri modela pune veličine: Nitron, RX i TACOPS. Dimenzije su im u načelu slične, s tim da RX zbog refleksnog ciljnika ROMEO1 ima veću širinu i visinu. Čelični spremnici proizvod su talijanske tvrtke Mec-Gar, a glase za najbolje na tržištu.
Kompaktnija inačica nazvana Nitron Carry (za nošenje) ima polimerni okvir (grip) pune veličine, ali ipak nešto manji (0,5″) od Nitrona pune veličine. Smanjena je veličina navlake radi lakšeg nošenja, a zadržana je preciznost te ima sposobnost prikrivanja. U usporedbi s Nitronom pune veličine, ima dvije cijevi od kojih je jedna kraća 20 mm, a druga 2 mm. Umjesto vođice povratne opruge pune duljine, model Carry ima amortizer s dvjema oprugama različitog promjera. U društvu Nitrona Carry nalazi se i TACOPS Carry koji ima drukčiji polimerni okvir i različite ciljnike.
Još kompaktnija inačica ima tri modela: Nitron Compact, RX Compact i FDE Compact, a namijenjena je za prikriveno nošenje. Nešto je manjih dimenzija od Carryja, ali to ne utječe puno na ergonomiju i pogađanje cilja.
Najkompaktnija je inačica Subcompact koja služi za prikriveno nošenje. U usporedbi s Compactom ima manju cijev, a i druge su dimenzije manje, osim širine koja je jednaka.

Foto: SIG Sauer

Prošireni dabrov rep
Najnovija inačica P320 jesu modeli X-Series koji uključuju poboljšan polimerni okvir (X-Grip) s proširenim dabrovim repom, adapter za magwell spremnike i ergonomski poboljšan branik okidača. Okidač je ravniji, a na gornjoj strani navlake nalaze se otvori što 320 X razlikuje od drugih modela. Poboljšan polimerni rukohvat ima bolje čekiranje i bolju ergonomiju kako bi bolje ležao u ruci. U seriji su tri modela: X-Five, X V-TAC i X-Carry. Model X-Five karakterizira bull cijev duljine 5″, podesivi stražnji ciljnik Dawson, fiber-optički prednji ciljnik Dawson, kompatibilan s refleksnim ciljnikom ROMEO1, otvori na gornjoj strani navlake i poboljšan zadržač navlake. Izrađuje se u kalibrima 9 x 19 mm i .40 S&W. Model X V-TAC dizajnirao je umirovljeni američki dočasnik Kyle Lamb. Ima cijev duljine 4,7″, dnevno/noćne ciljnike V-TAC, nehrđajuću navlaku, smanjenu veličinu zadržača navlake i otvore na stranama navlake. Model X CARRY ima cijev duljine 3,9″, dnevno/noćne ciljnike X-RAY3 i kompatibilan je s ciljnikom ROMEO1. Ima, osim toga, otvor na gornjoj strani navlake i smanjenu veličinu zadržača navlake. Za kalibar 9 mm postoji cijev TB (threaded barrel) koja je 1,5 cm dulja i ima vanjski navoj za prigušivač.

Foto: SIG Sauer

Nedostižna modularnost
Uza sve navedene modele, dostupan je i pribor za konverziju pištolja za ispaljivanje vježbovnog streljiva. Lako se instalira na modele pune veličine Carry i Compact u kalibru 9 x 19 mm i .40 S&W. Pribor se sastoji od navlake, cijevi i opruge i odlično zamjenjuje bojno (prigušeno) streljivo po zvuku i jačini trzaja tako da je osjećaj pucanja jednak.
Iz svih je podataka jasno da je riječ o modularnosti koja je nedostižna većini suvremenih pištolja i na kojoj su američke snage inzistirale. Jednostavno se mijenjaju dimenzije, a time i namjena oružja: od borbenog pištolja punog formata, preko Carry inačice za časnike do kompaktnog i subkompaktnog modela za prikriveno nošenje.
Kod P320 bravljenje se obavlja modificiranim Browningovim sustavom kratkog trzaja, poznatim kao SIG-ova brava (blokom stražnjeg dijela cijevi, u otvor za izbacivanje čahura), koji karakterizira pouzdan rad mehanike i velika preciznost.

Foto: SIG Sauer

Računalni dizajn
Kad je riječ o dizajnu, može se reći da je u usporedbi sa serijom P220 jednostavan, računalni. Od prethodnika P250 razlikuje se redizajniranom navlakom, formiranom ukoso, trapezoidno u presjeku, koja ima i sprijeda urezane kanale za repetiranje. Ta ravna, od nehrđajućeg čelika izrađena i nitriranjem zaštićena navlaka, smještena je na dug ravni okvir (long dust cover), s Mil. Std. Picatinny M-1913 šinom. Osim šine, veće promjene na okviru, izlivenom od polimera, nisu vidljive i karakterizira ga agresivno čekiranje rukohvata te velik i širok branik okidača. Rukohvat se lako kontrolira, dobro je zaobljen i pažljivo profiliran, što pokazuje da se vodilo puno računa o ergonomiji.
Komande oružja također ne donose ništa novo. Postavljene su uobičajeno, s polugom za rasklapanje s lijeve strane u okviru i unatrag povučenom obostranom polugom zadržača navlake iza nje. Gumb utvrđivača spremnika može se premjestiti i na suprotnu stranu. Jedini sustavi osiguranja pištolja jesu sigurnosni blok oko udarne igle, koju posebna poluga podiže tek kad je okidač povučen do kraja, te okidanje udaračem s polunapetom polugom.
Sustav okidanja na modelu P320 ima unutarnji udarač, a sila okidanja deklarirana je na 6 lb (2,7 kg). Ima mek i gladak hod okidača, odnosno njegov povratni put nakon opaljenja iznimno je kratak. Tvrtka SIG naziva ga SRT-om (Short Reset Trigger) i navodi da za 60 % ubrzava ponovno zapinjanje mehanizma i tako skraćuje vrijeme između dvaju opaljenja. Ta značajka može biti presudna za brzu paljbu, a oružje bi trebalo lako kontrolirati i pri najbržoj paljbi, što je već poznato za SIG. Ciljnici na P320 niski su, borbeni, Siglite Night Sights tipa, obilježeni svjetlećim tricijevim točkama.

Foto: SIG Sauer

Svjetski rekord
Max Michel, profesionalni strijelac i kapetan SIG-ova tima, postavio je nedavno, 9. siječnja, s pištoljem P320 pune veličine u kalibru 9 mm s refleksnim ciljnikom ROMEO3 novi Guinessov rekord u brzom pogađanju meta. SIG Sauer Elite Performance streljivom pogodio je za 2,05 sekunde šest meta promjera osam inča (20,3 cm) s udaljenosti od sedam metara.
Novi pištolj američke vojske nastao je u Europi, a usavršen u Americi. Švicarski je precizan, a njemački jednostavan. Pobjedom na možda i najprestižnijem natječaju za tu vrstu oružja postao je hit u svijetu.

Ivan GALOVIĆ