7O7. bojna za specijalne zadaće Republike Koreje

Povijest specijalnih postrojbi na južnom dijelu Korejskog poluotoka, ispod 38. paralele, seže u daleku 1949. godinu, u samo predvečerje Korejskog rata koji je trajao od 1950. do 1953. Tada je osnovan Marinski korpus Republike Koreje, u tom trenutku jedina i najveća južnokorejska specijalna postrojba.

Već sljedeće godine ROKMC (Republic of Korea Marine Corps) je bio uključen u borbena djelovanja protiv sjevernokorejskih, a kasnije i protiv kineskih snaga. Kaleći se u nizu bitaka, ROKMC je izvojevati mnoge pobijede. U dijelu zapadnih tiskovina bili su nazvani “nevidljivim marincima” jer su primjenjivali taktiku iznenadnih napada i udara na najvitalnije točke i infrastrukturu protivnika.

Južnokorejski marinski korpus aktivno je sudjelovao u ratu u Vijetnamu. Tijekom Vijetnamskog rata bio je stacioniran u Da Nangu. Kao postrojba s bogatim ratnim iskustvom vrlo često je sudjelovao u operacijama zajedno s USMC-om (američkim marincima), odnosno s mornaričkim SEAL timovima. Najpoznatije su takve operacije pod kodnim nazivima Operacija Van Buren i Bitka kod Hoi Ana. Južnokorejski marinci su posebno ponosni na jedan svoj vod od samo 13 ljudi koji je u operaciji Van Buren uspio gotovo u cijelosti eliminirati sjeverovijetnamsku satniju uz minimalne vlastite gubitke. Prema službenim podacima ROKMC-a, omjer gubitaka nanesenih protivnicima i vlastitih gubitaka tijekom vijetnamske kampanje bio je 25:1.

Neposredno pred izbijanje Vijetnamskog rata formirana je tzv. Capital Division – specijalna postrojba sastavljena od najboljih vojnika iz sastava južnokorejskih oružanih snaga. Posebno pomno su birani časnici i dočasnici, medicinsko i obavještajno osoblje. Bili su opremljeni za to vrijeme najboljom opremom i naoružanjem koju je Republika Koreja kao vjerni i provjereni američki saveznik mogla dobiti. Postrojba je imala vrlo zapaženu ulogu u Vijetnamskom ratu, a njezin službeni omjer nanesenih i pretrpljenih gubitaka je 17:1. Nakon Vijetnama rasformirana je, a njezini dijelovi su inkorporirani u nove protuterorističke i obavještajne snage.

707. bojna (707 SMU)

Sedamsto sedma bojna za specijalne zadaće je pod jurisdikcijom Zapovjedništva za specijalno ratovanje korejske kopnenske voske (ROKA SOCOM – Republic of Korea´s Army Special Warfare Command), a predstavlja primarnu antiterorističku snagu za brze reakcije. Pripadnici ove postrojbe prepoznatljivi su po crnim beretkama, a zadaća im je provođenje mjera protiv svih vrsta i pojavnih oblika terorizma, naročito onog urbanog. Postrojba predstavlja i stalno spremnu snagu za odgovor na iznenadnu opasnost i izazov sigurnosti južnokorejske države i njezinih građana. U slučaju rata predviđeno je da tajnim operacijama razara vojne i privredne instalacije na protivničkom teritoriju.

Ta elitna postrojba južnokorejskih oružanih snaga oformljena je u drugoj polovici 1972. godine. Prije trideset i četiri godine Republika Koreja, osnažena američkom vojnom i ekonomskom pomoći, počela se snažno uspinjati prema vrhu ekonomskih sila Azije i svijeta. Uz ostala polja na kojima se država željela dokazati, bilo je i ono sportsko. Osim prestiža u rezultatima, još važniji je bio onaj psihološki – to što su svjetski sportski moćnici odlučili dodijeliti Republici Koreji organizaciju velikih sportskih natjecanja poput Azijskih igara i Olimpijade. Poučeni iskustvima s Olimpijskih igara održanih u Münchenu 1972. godine kad su palestinski komandosi upali u olimpijsko selo i za taoce uzeli izraelske sportaše, ali i nespretne i nesretne intervencije njemačke policije koja je rezultirala žrtvama među taocima, Korejci su se odlučili mnogo bolje organizirati.

Započeli su s planskim oformljiavanjem specijalne postrojbe, odabirom kandidata, njihovim uvježbavanjem i opremanjem najsuvremenijim naoružanjem i opremom. Južnokorejsko vojno i političko vodstvo odlučilo je stvoriti postrojbu koja će se moći suprotstaviti bilo kojoj vrsti prijetnje. Treba istaknuti da je na Korejskom poluotoku dijapazon takvih prijetnji iznimno velik: od upada sjevernokorejskih komandosa zrakom, kopnom, morem i podzemnim kanalima, preko militantnih i vjerski motiviranih terorističkih skupina, pa do “uobičajenih” kriminalnih radnji kao što su pljačke banaka, otmice i oružani obračuni bandi.

Do početka 1982. godine korejska vojska oformila je specijalnu postrojbu na razini bojne. Od početnih kapaciteta i jezgre stvorene deset godina ranije, postrojba je narasla do gotovo 200 pripadnika. Prvi ozbiljni test njezinih sposobnosti bio je 1986. za održavanja Azijskih igara, kojima je Republika Koreja bila domaćinom.
Ova bojna je dobila posebnu zadaću osiguranja svih VIP osoba kao i najvažnijih mjesta za koja se procjenjivalo da bi mogla postati ciljem terorističkog napada. Svoju zadaću su obavili besprijekorno, pa su puni samopouzdanja očekivali sljedeću veliku manifestaciju, ljetne Olimpijske igre u Seulu 1988. godine. U tijeku te dvije godine bojna je ponovno kadrovski ojačana, na gotovo 300 operativaca. I tu iznimno složenu sigurnosnu zadaću 707. bojna je odradila bez pogreške.

Ustroj i obuka
Sjedište i glavni stožer 707. bojne za specijalne zadaće nalazi se u Song-hamu, smještenom jugoistočno od glavnog grada Seula. Bojna je sastavljena od oko 300 pripadnika, ustrojenih u šest satnija, od kojih su dvije namijenjene isključivo protuterorističkom djelovanju. Svaka od njih u svom sastavu ima po četiri četrnaestoročlana protuteroristička tima. U sklopu bojne postoje logističke snage, snage za potporu djelovanja i inženjerske snage. U slučaju potrebe i one se pridružuju timovima koji se upućuju na zadaću.

Vrlo je zanimljiv podatak da u sklopu 707. bojne za specijalne zadaće postoji i velika skupina žena-operativki koje nimalo ne zaostaju za muškim kolegama. Njihova zadaća je borbeno djelovanje u onim situacijama gdje mogu ne izazivajući sumnju prići terorista (doprema hrane i pića u otete zrakoplove, pružanje medicinske pomoći ranjenima i ozlijeđenim) i eliminirati ih ili izvidjeti situaciju.

Za razliku od drugih svjetskih specijalnih postrojbi gdje se moguće dragovoljno prijaviti na selekcijski tečaj, u 707. bojni to nije moguće. Kandidati za ulazak u postrojbu biraju se isključivo iz redova najboljih vojnika svih triju grana i marinskog korpusa oružanih snaga Republike Koreje. Budući da su južnokorejski vojnici općenito visoko motivirani, s izuzetno razvijenim osjećajem domoljublja, svoju nominaciju za pripadnost postrojbi doživljavaju kao posebnu čast i ukazano im povjerenje.

Zbog toga vjerojatno lakše podnose u nekim segmentima čak i nehumanu obuku i vojnički dril kojemu su podvrgnuti tijekom jednogodišnje obuke.
Proces obuke kandidata podijeljen je u dvije faze, svaka traje po šest mjeseci. Prvih šest mjeseci posvećeno je temeljnoj pješačkoj borbenoj obuci.

Tijekom završnih šest mjeseci izabrani kandidati pohađaju različite tečajeve i obuku iz specijalnih načina ratovanja, padobransku i ronilačku obuku, poznavanja i vještine uporabe različitih vrsta vatrenog i hladnog oružja, specijalnih oružja, poznavanja eksploziva i rušilačkim tehnikama, te borbi prsa o prsa. Obuka kandidata temelji se na postavkama i iskustvima savezničkih zemalja, ponajprije SAD-a i njihovih specijalnih postrojbi, ali su u njihovu obuku uključeni i tradicionalni ratnički elementi iz prebogate korejske ratničke povijesti.
Pripadnici korejskih specijalnih postrojbi poznati su po prekaljenosti, a 707. bojna predstavlja sam vrh. Za čitavo vrijeme obuke, koju izvode iskusni časnici i dočasnici iz 707. bojne, kandidati su neprestano izloženi gotovo nadljudskim fizičkim naporima i psihofizičkom stresu. Instruktori su gotovo brutalni, do granice dopuštenog – sve zbog stvaranja jedne od najrespektabilnijih specijalnih vojnih postrojbi na Dalekom istoku. Različiti nezavisni izvori tvrde da se u obuci 707. bojne primjenjuju i neke metode koje su pomalo čudne našem zapadnom poimanju specijalne vojne obuke. Jedna od takvih metoda je često čeličenje kandidata na izrazito niskim temperaturama (daleko ispod 0° C) ili redovite vježbe plivanja u ledenoj vodi smrznutih korejskih jezera bez ikakve termalne zaštite.

Izabrani kandidati moraju prije svega proći kroz ekstenzivni program provjere znanja i vještina. Taj predselektivni program traje 10 dana, a uključuje i kompletan medicinski pregled. Nakon tih prvih deset dana otpadne približno 90% predloženih kandidata. Samo 10% najspremnijih može pristupiti obuci. U daljnjih godinu dana, pod teretom zahtjevne i mukotrpne obuke otpadne u prosjeku bar još polovica. Bilo koji kandidat može “ispasti” s obuke ukoliko u bilo kojem trenutku ne može zadovoljiti postavljene kriterije.
Tijekom čitavog razdoblja obuke od godine dana prakticiraju se dugotrajne hodnje na udaljenostima od 50 do 100 km s oružjem i opremom u rancima težine i preko 30 kg.
U drugom dijelu specijalističke obuke kandidati se obučavaju u padobranskim skokovima a posebne grupe se specijaliziraju za metode skokova HAHO/HALO i za skokove s malih visina (200 – 300 metara). Svi kandidati za ulazak u postrojbu moraju biti vrhunski plivači i ronioci, pa moraju ovladati SCUBA tehnikama ronjenja i mnogim drugim borbenim znanjima i vještinama.

Treba reći da je trenažni program kojemu su podvrgnuti pripadnici ove postrojbe jedan od najrigoroznijih. Želeći da njihovi specijalci imaju najbolje uvjete za obuku, vojne vlasti su se pobrinile da se na poligonima izgrade zahtjevna realistička vježbališta. Prema jednom izvješću, na jednom od poligona izgrađen je realni drveni model zrakoplova Boeing 747, gdje pripadnici antiterorističkih timova gotovo u realnim uvjetima mogu uvježbavati različite scenarije rješavanja talačkih kriza u otetom zrakoplovu. Iako su Republika Koreja i njezine oružane snage u velikoj mjeri otvorene svijetu, informacije o specijalnim postrojbama, njihovom detaljnijem ustroju i specifičnostima u obuci uglavnom su nedostupne javnosti.
Poznato je da 707. bojna često ima zajedničke vježbe s najboljim svjetskim postrojbama istoga ili sličnog tipa, najčešće s američkim Delta Force, britanskim SAS-om, francuskim GIGN-om, singapurskim STAR-om, australskim SASR-om, pa čak i s izraelskim pomorskim komandosima.

Naoružanje i oprema
Od završetka Korejskog rata 1953. granica između dviju korejskih država na 38. paraleli postala je vjerojatno jednom od najopasnijih zona na Zemlji. U tijeku hladnoga rata bilo je uzduž granične crte na tisuće incidenata, od snajperskih hitaca do upada cijelih specijalnih postrojbi sa sjevera.
U takvoj situaciji vlada Republike Koreje u Seulu bila je prisiljena velik dio nacionalnog dohotka ulagati u oružane snage. U skladu s takvom razmišljanjem, vlada je neštedimice ulagala u razvoj specijalnih postrojbi. Vrlo uspješna i prosperitetna nacionalna ekonomija i vojna industrija uspjela je dobrim dijelom specijalne snage opskrbiti kvalitetnim naoružanjem i opremom.

Primarno oružje pripadnika 707. bojne jurišna puška H&K MP-5. Uz nju se rabe i jurišne puške domaćeg pordijektla Daewoo K-1 i K-2, obje modificirane prema suvremenim standardima, s integriranim dnevnim/noćnim ciljnikom, laserskim pointerom i svjetiljkom. Svaki operativac opremljen je kvalitetnim pištoljem, a na raspolaganju stoje poboljšana inačica američkog Colta .45, talijanske Berette M9 9 mm ili Daewoo 9 mm. Ako je potrebno rabiti oružje velike paljbene moći na raspolaganju su modificirani američki M60E3, odnosno domaća strojopuška K3 SAW Beltfed. Za određene okolnosti, kad su prisiljeni uporabiti vatreno oružje na malim udaljenostima ili iz sasvim psiholoških razloga koriste se “pumparicom” tipa Benelli Tactical Super-90. Za snajperske zadaće rabe se provjerene puške H&K PSG-1 i M-24 7,62 mm. Osim ovog, rekli bismo “lakšeg” arsenala, pripadnicima 707. bojne na raspolaganju je i arsenal “težeg” naoružanja koji uključuje pušku velikog kalibra (ručni top) RAP RAI .50, prenosivi raketni sustav za rušenje niskoletećih zrakoplova i helikoptera Short Brothers Javelin, laki 60 mm minobacači i švedski raketni protuoklopni sustav Carl Gustav.

Policijska 868. AT postrojba
Usporedo s osnivanjem vojne specijalne postrojbe namijenjene za protuterorističko djelovanje, postrojba slične namjene osnovana je i u sklopu južnokorejskih policijskih snaga. Osnovana je 1982. godine i dobila službeni naziv KNP 868 (ponegdje se u literaturi može naći i naziv 868 HRT). Korejski fonetički naziv bio bi kyungchal (policija) teuk-kong-dae – (specijalni tim za brzu reakciju).

Kao što se iz doslovnog prijevoda može zaključiti, riječ je o policijskom timu namijenjenom za hitne intervencije i spašavanje talaca. AT policijska postrojba KNP 868 u svom sastavu ima približno 90 pripadnika koji su ustrojeni u dvanaest operativnih timova. Svaki operativni tim ima sedam operativaca. U sklopu postrojbe postoje i određeni elementi ustrojbeno namijenjeni za logistiku i borbenu potporu operativnim timovima. Budući da je ta postrojba u većini slučajeva namijenjena rješavanju “klasičnih” svakodnevnih situacija, u slučaju kakve kompliciranije ili zahtjevnije situacije na teren izlazi 707. bojna za specijalne zadaće. Naoružanje je gotovo indentično onom koje rabi 707. bojna.

Igor SPICIJARIĆ