Američkoj kopnenoj vojsci već je isporučeno više primjeraka višenamjenskog oklopnog vozila na gusjenicama AMPV. Prava serijska proizvodnja trebala bi početi 2023., a zasad je predviđeno da će ih u oklopno-mehanizirane brigade ući gotovo tri tisuće

Oklopni transporter M113 jedno je od najraširenijih i najbrojnijih oklopnih vozila na svijetu. Zaživio je u brojnim inačicama i namjenama, što govori u prilog njegovu uspješnom i jednostavnom dizajnu koji datira još s kraja pedesetih godina. Prvi prototip dovršen je 1957., a u operativnu je uporabu u Američkoj kopnenoj vojsci ušao 1960. godine. Međutim, svemu dođe kraj pa je tako i M113 na zasluženom zalasku karijere, barem u Americi. O “konačnom” kraju teško je govoriti kad se zna da ga i danas rabe vojske otprilike pedeset zemalja. U američkim uvjetima velikih izdvajanja za vojsku i snažne obrambene industrije stari dizajn jednostavno više ne pruža prostor za nadogradnju u smjeru koji se traži na suvremenom bojištu. Suvremeni zahtjevi za transportere uključuju protuminsku zaštitu, bolju balističku zaštitu, više prostora za posadu i opremu te više električne energije za napajanje suvremene elektronike.

Iz navedenih je razloga Američka kopnena vojska prije dosta vremena, preciznije 2013., pokrenula projekt zamjene M113 u sastavu oklopno-mehaniziranih brigada (Armored Brigade Combat Team – ABCT). Te su godine prvo u ožujku, a potom u listopadu objavljene inačice nacrta zahtjeva za ponude (Request For Proposals – RFP), da bi u studenom bio objavljen i konačan službeni zahtjev kojim je počelo natjecanje za novo vozilo AMPV (Armored Multi-Purpose Vehicle). RFP je predviđao nabavu 2907 vozila te njihovu proizvodnju kroz 13 godina. Što se tiče dinamike natječaja, navedeno je da će prvo u svibnju 2014. biti potpisan ugovor s odabranim ponuđačem za EMD (Engineering and Manufacturing Development) fazu. Prema definiciji Ministarstva obrane SAD-a svrha je te faze razvoja: “razviti, izgraditi, testirati i procijeniti materijalno rješenje kako bi se provjerilo jesu li ispunjeni svi operativni i implicirani zahtjevi, uključujući one za sigurnost, te podržati odluke o proizvodnji, raspoređivanju i održavanju”. Za to je kroz pet godina trebalo izdvojiti 436 milijuna dolara i dobiti te testirati 29 prototipnih vozila, nakon čega bi slijedio trogodišnji ugovor za predserijsku proizvodnju u 2019. godini. Konačno, 2023. slijedila bi serijska proizvodnja. Cijeli posao prvotno je procijenjen na oko pet milijardi dolara. Međutim, ta je suma 2015. udvostručena, što znači da je pojedinačna prosječna cijena vozila dosegla 3,7 milijuna dolara. Treba uzeti u obzir i da je broj serijskih primjeraka neznatno korigiran: na 2897.

Favorizirane gusjenice

Osnovni zahtjev za ponuđače bio je da trebaju ponuditi postojeće vozilo koje će imati adekvatan kapacitet nadogradnje, to jest da će se tijekom vijeka uporabe postupno moći jednostavno modernizirati novom opremom kako bude raspoloživa. Za početak, AMPV mora imati opremu specifičnu za zadaće za koje se u brigadama trenutačno rabi M113. Dodatni zahtjevi odnosili su se na cijenu operativne uporabe, koja ne smije prelaziti 90 dolara po prijeđenoj milji, uz pretpostavku prosječnog mirnodopskog operativnog tempa od 720 milja godišnje tijekom 26 godina vijeka uporabe. Vozilo, osim toga, unutar pet traženih inačica treba imati najmanje 57 posto zajedničkih dijelova.

Ne smije se zanemariti da projektom AMPV nije obuhvaćeno još gotovo 2000 vozila M113 koja se rabe u postrojbama i zapovjedništvima na višim razinama od brigada, premda je na njegovu početku bila otvorena i ta mogućnost. Tako je sigurno da će M113 i nadalje vjerno služiti Amerikancima jer razrađenog plana njegove zamjene izvan ABCT-a još uvijek nema.

General Dynamics planirao je ući u natječaj sa svojim kotačnim Strykerom. No, tvrtka se žalila na zahtjev za ponude, tj. na činjenicu da je u njemu navedeno da taktička mobilnost vozila na svim terenima treba odgovarati onoj kakvu imaju tenkovi Abrams i borbena vozila pješaštva Bradley. Taj zahtjev, rekli su u general Dynamicsu, pogoduje gusjeničnom vozilu, to jest BAE Systemsu i njegovu “beskupolnom” Bradleyju. Žalba je odbijena, a General Dynamics odustao je od projekta, premda je još 2012. predstavio i model gusjeničnog Strykera. Svojedobno je kao opcija kotirao i MRAP MaxxPro tvrtke Navistar Defense, međutim, jasno je da bez eventualne izmjene RFP-a nije imao nikakve šanse te na koncu nije ni službeno kandidiran.

Na kraju, s kašnjenjem u odnosu na plan iz RFP-a, u prosincu 2014. ugovor za EMD vrijedan 383 milijuna dolara dobio je BAE Systems. Ostao je jedini u igri, s vozilom temeljenim na BVP-u M2 Bradley i njemu srodnom podvozju razvijenom za zadnju inačicu samohodne haubice M109 A7 Paladin. Kombinacijom AMPV-a, Bradleyja i Paladina postiže se “srodnost” kod 75 posto oklopnih vozila u sastavu oklopno-mehaniziranih brigada. Takva ujednačenost flote oklopnih vozila uvelike olakšava i pojeftinjuje logistički sustav u brigadama.

Ima ih pet (zasad)

Trenutačno je za Američku kopnenu vojsku predviđeno pet inačica AMPV-a. One će izravno zamijeniti ekvivalentne inačice vozila M113. Osnovna je univerzalni transporter (General Purpose – GP) oznake XM1283 (kad uđe u uporabu brisat će se X iz oznake) s dva člana posade i do šest vojnika ili jednim nosilima. Elektroničku opremu vozila čine dva radija Joint Tactical Radio System (JTRS) Handheld, Manpack and Small Form Fit (HMS) ili dva SINCGARS-a (Single Channel Ground and Airborne Radio System), unutarnji sustav veze za posadu Vehicle Intercom-3 (VIC-3), sustav kamera za vozača Driver’s Vision Enhancer (DVE), sustav za ometanje improviziranih eksplozivnih naprava Army Counter Radio Controlled Improvised Explosive Device Electronic Warfare (CREW) Duke AN/VLQ-12 v3, te sustav upravljanja bojišnicom Force XXI Battle Command Brigade and Below (FBCB2)/Blue Force Tracker. Zadaće univerzalnog transportera obuhvaćaju pratnju logističkim sustavima opskrbe na bojišnici, žurno dopremanje materijala i opreme, izvlačenje ranjenika te pružanje osiguranja pri medicinskoj evakuaciji. Planirana je nabava 522 primjerka.

XM1284 inačica je za medicinsku evakuaciju, tj. ambulantno vozilo (Medical Evacuation Vehicle – MEV) s tri člana posade i šest sjedećih pacijenata ili četiri pacijenta na nosilima, odnosno u kombinaciji tri sjedeća i dva na nosilima. Elektroniku čine dva HMS radija, VIC-3, DVE, Duke v3 te FBCB2/BFT. Zadaće su evakuacija ranjenika od mjesta ozljeđivanja do medicinske postaje te dopremanje medicinske opreme. Planirana je nabava 790 vozila.

XM1285 inačica je za medicinsku obradu (Medical Treatment Vehicle – MTV) s četiri člana posade i jednim ležećim pacijentom te s kompletima medicinskih uređaja i klimom. Inačica služi kao prednja medicinska postaja, glavna medicinska postaja i medicinska postaja bojne, a nabavlja se 216 primjeraka.

S izraelskim sustavom

XM1287 samohodni je minobacač (Mortar Carrier Vehicle – MCV). Posadu čine četiri člana, od kojih su dva poslužitelja. Radi se o minobacaču M121 kalibra 120 mm spregnutom s upravljačkim sustavom M95 i zalihom od 69 mina. Zapravo se pod tim nazivima krije izraelski sustav Cardom, koji omogućuje automatizirano izračunavanje elemenata i usmjeravanje cijevi. Cardom inače ima sustav ublažavanja sile trzaja kako ne bi oštetio vozilo – nosač pa je lako moguće da uskoro vidimo AMPV s takvim sustavom. Komunikacijsku opremu i ostalu elektroniku te inačice čine dva HMS radija, jedan SINCGARS radio, VIC-3, DVE, Duke v3 i FBCB2/BFT sustav. Planirana je nabava 386 samohodnih minobacača. Američka kopnena vojska već neko vrijeme razmišlja o samohodnom minobacačkom sustavu s mogućnošću izravnog gađanja i većim dometom. Poseban interes pokazala je za finski sustav Nemo, koji je i testirala. Prošle je godine s tvrtkom Patria čak potpisan sporazum o utvrđivanju mogućnosti integracije Nema na američka vozila.

Na kraju, peta je inačica zapovjedno vozilo (Mission Command – MCmd), oznake XM1286 s dva člana posade plus dva operatera. Ta inačica osigurava funkcije taktičkog zapovjednog mjesta razine brigade i bojne te je ujedno i najbrojnija sa 993 planirana primjerka. Sve su inačice za samoobranu naoružane ručno upravljanim strojnicama M249 kalibra 5,56 mm, M240 od 7,62 mm, M2 od 12,7 mm ili automatskim bacačem granata MK-19 kalibra 40 mm u jednostavnoj otvorenoj kupoli.

BAE je na konvenciji Association of the U.S. Army Global Force 2018. godine prikazao i potencijalnu inženjerijsku inačicu opremljenu protuminskim valjcima, sustavom za obilježavanje očišćenog puta na stražnjem dijelu vozila. Vjerojatno nevezano uz konkretnu zadaću te inačice, dakle, kao prikaz mogućnosti, ugrađena je i daljinski upravljana stanica Kongsberg Protector s lakim topom M230LF kalibra 30 x 113 mm te lanserom protuoklopnog raketnog sustava Javelin.

Provjerene komponente

Kako je spomenuto, AMPV je vozilo čiji su temelji u Bradleyju i Paladinu, no ti bi temelji trebali biti uvelike poboljšani. S ta dva poznata sustava dijeli većinu komponenti. Prvo što upada u oči među taktičko-tehničkim podacima jednak je pogonski sustav, tj. osmocilindrični turbopunjeni dizelski motor Cummins VTA-903T snage 600 KS (477 kW) koji dolazi u paketu s hidromehaničkom transmisijom. Time se osigurava najveća brzina od 61 km/h. Ubrzanje od 0 do 48 km/h (30 milja na sat) postiže za 24 sekunde. Spremnici goriva smješteni na stražnjoj strani vozila sa svake strane iskrcajne rampe omogućuju mu prelazak 362 km.

Oklopna zaštita odgovara onoj na Bradleyju inačice M2A2 i suvremenijih pa s prednje strane i bokova štiti od topničkog streljiva 30 mm. Iznimno je dobro što je moguće postavljanje dodatnog eksplozivno-reaktivnog oklopa te rešetkastog oklopa kojim se vozilo štiti od projektila lakih protuoklopnih bacača. Ono u čemu je AMPV zasigurno bolji od “starije braće” protuminska je zaštita koju je lakše ugraditi u novo vozilo nego u originalni Bradley. Za zaštitu AMPV-a na raspolaganju su i dva četverostruka bacača dimnih bombi.

Dimenzije AMPV-a pružaju unutarnji korisni prostor 78 posto veći u odnosu na M113, odnosno kod transportne inačice iznose 3,7 m širine, 3,1 m visine i 6,7 m duljine. Klirens od tla do podnice iznosi 0,4 metra i to, naravno, pridonosi zaštiti od mina. Iako nema kupolu, masa vozila iznosi između 34 i 36 tona te je uglavnom veća od Bradleyjeve. Kažemo “uglavnom”, jer je masa Bradleyja M2A2 ODS malo veća od 32 tone, a masa Bradleyja M2A3 veća je od 34 tone.

Zadani tempo

Iako se radi o projektu u kojem se de facto ne razvija ništa novo, cijeli postupak do uvođenja serijskih primjeraka AMPV-a u Američku kopnenu vojsku traje već osmu godinu. Razlog leži u zadanom tempu koji je postavio naručitelj, a koji nije previše “požurujući”. Razlozi vjerojatno leže u proračunskim sredstvima, ali i u problemima koji su se javili na strani isporučitelja. Naime, pogon BAE Systemsa u Yorku u saveznoj državi Pennsylvaniji već dugo nije proizvodio nova vozila, nego se bavio samo modernizacijama i remontima. Kad se proizvodna linija počela “vraćati u formu”, nastupila je pandemija.

Prvi prototipni primjerak sišao je s tvorničke trake krajem 2016., samo šest mjeseci nakon što je završeno prvo ocjenjivanje dizajna vozila i dvije godine nakon potpisivanja ugovora. Faza maloserijske proizvodnje startala je početkom 2019., prvo vozilo trebalo je biti isporučeno u ožujku 2020., ali zbog svih problema prvi je maloserijski AMPV (u zapovjednoj inačici) iz BAE-ove tvornice izišao tek 31. kolovoza 2020. godine. Trenutačno je isporučen barem po jedan primjerak od svake inačice.

Inicijalno operativno testiranje AMPV-a predviđeno je za drugo tromjesečje fiskalne 2022. godine (što je prvo tromjesečje kalendarske 2022.), a u međuvremenu se otklanjaju manji tehnički problemi kao što je propuštanje vode na spojevima otvora za posadu te vrše korekcije u razmještaju opreme unutar vozila. Odluka o početku serijske proizvodnje očekuje se otprilike godinu nakon početka inicijalnog operativnog testiranja, tj. u prvoj polovini 2023. O tome da se program zahuktava govori i zadnja vijest, s početka ovog srpnja: BAE Systems dobio je ugovor vrijedan do 600 milijuna dolara za održavanje i potporu AMPV-a u sljedećih pet godina.

Bradley nakon Bradleyja?

Američka kopnena vojska, dakle, polako zamjenjuje flotu oklopnih transportera M113, no još od početka 2000-ih nastoji naći zamjenu i za borbeno vozilo pješaštva Bradley. Međutim, svi su pokušaji dosad završili bez nasljednika, a istodobno su potrošena velika sredstva. Većina analitičara slaže se da razlozi uglavnom leže u preambicioznim tehničkim zahtjevima vojske. U tijeku je novi pokušaj unutar projekta borbenog vozila s opcijom posade (Optionally Manned Fighting Vehicle – OMFV). Kako se zasad čini, BAE Systems odlučio se, udružen s tvrtkom Elbit Systems of America (naravno, riječ je o podružnici izraelske tvrtke Elbit Systems), prijaviti s rođakom Bradleyja, odnosno AMPV-a. Dvije tvrtke suradnju su objavile prošle jeseni, ističući da im je cilj razviti i integrirati napredne operativne sposobnosti za borbena vozila. Potom je u travnju ove godine BAE na svojim web-stranicama uz naslov BAE Systems podnosi prijedlog dizajna OMFV-a, objavio sliku siluete prednje strane oklopnog vozila. Analitičari s portala kao što je Breaking Defense odmah su se bacili na posao i mnogi su došli do nepotvrđenog zaključka da se vozilo na slici sastoji od tijela koje je izvedenica AMPV-a i naoružano je Elbitovom kupolom, tj. daljinski upravljanom oružnom stanicom UT30MK2. Ta nam je stanica dobro poznata s borbenih oklopnih vozila Hrvatske vojske Patria CRO30L, no treba očekivati da će biti prilagođena američkim potrebama kao što je, npr., korištenje protuoklopnih sustava TOW ili Javelin. U skladu s tim zaključkom, primijenila bi se Elbitova tehnologija naprednog upravljanja vozilom demonstrirana u sklopu izraelskog projekta Carmel. Taj koncept osigurava prostor za dvočlanu posadu, kao i mogućnost daljinskog upravljanja, upravo ono što i traži Američka kopnena vojska. Ako su nagađanja točna, BAE-ov konkurent za OMFV vjerojatno vuče podrijetlo iz Next Generation Bradleyja, koncepta kojim je BAE Systems 2016. godine pokazao sparivanje tijela AMPV-a s postojećom kupolom Bradleyja kao moguće prijelazno rješenje za Amerikance.

Bilo bi zanimljivo da nakon tolike potrage zamjena za Bradley bude vozilo izvedeno iz njega. Međutim, s obzirom na potencijalne koristi, to i nije nevjerojatno. Kao prvo, Bradley je itekako dokazano vozilo. Nadalje, nova flota koja ima i dalje dosta zajedničkog s mnogim drugim tipovima vozila u vojsci velika je financijska i logistička prednost. Na koncu, među kandidatima za OMFV koji se dosad spominju takav bi dizajn bio “najameričkiji” jer će glavni konkurenti svoja rješenja vjerojatno temeljiti na europskim vozilima Lynx (njemački Rheinmetall) i ASCOD (u osnovi austrijsko-španjolsko, no danas u proizvodnji američkog General Dynamicsa).

Tekst: Vedran SLAVER