U prigodi obilježavanja 30. obljetnice osnutka časopisa Hrvatski vojnik razgovarali smo s umirovljenim general-bojnikom Ivanom Toljem, koji je kao dugogodišnji glavni i odgovorni urednik od samog početka izlaženja časopisa dao svoj golem doprinos u njegovu stvaranju i kasnijem razvoju.

 

Generale, za vas kažu da ste jedan od najistaknutijih ljudi koji su radili u časopisu Hrvatski vojnik. Što vam znači ovaj časopis i kad ste se priključili radu?

Tri desetljeća su iza nas. Za ljudski vijek poprilično puno godina, za povijest koja puno duže pamti, pohranjuje i selekcionira događaje i nije tako dugo razdoblje, tako da je u povijesnom kontekstu Hrvatski vojnik još uvijek mlad, baš kao i ova naša država, Republika Hrvatska, kojoj smo prije tridesetak godina udarali temelje, koje smo u samim počecima morali braniti u jednom strašnom ratu i velikosrpskoj agresiji na hrvatski narod. Hrvatski je vojnik nastao u tom teškom razdoblju naše povijesti. Pa, prvi broj časopisa izišao je u vrijeme junačkog otpora u Vukovaru, Škabrnji, i ostalim dijelovima okupirane Hrvatske, dakle u studenom 1991.

Pamtim i danas, u tom prvom broju, reportažu iz Vukovara, s naslovom Do pakla i natrag, Nataše Kraljević, gdje je opisano herojstvo branitelja, naše mladosti koja je krvlju, ranama i položenim životima ispisivala jednu od najslavnijih stranica Domovinskog i obrambenog rata. Hrvatski vojnik, da tako kažem, rodio se s nastajanjem, stvaranjem Hrvatske vojske i u svojim počecima dijelio je njezinu sudbinu i na neki način bio njezin glas, glas koji je izražavao jedinstvo i spremnost hrvatskih ljudi u pružanju otpora u razdoblju kad smo bili posve goloruki, nenaoružani i sami, ali s velikim, jedinstvenim hrvatskim srcem.

 Valja reći da su se također i na terenu pojavljivali listovi pojedinih postrojbi, koje su uređivali naši ipedeovci. Tako se pojavio i Gardist u Koprivnici, koji je uređivao novinar Mladen Pavković. Prvi broj izišao je čak i prije našeg prvog broja Hrvatskog vojnika. Ti listovi nisu bili ni sadržajem, ni obimom veliki, ali su značajno utjecali na zbivanja na terenu i na borbeni moral i bojnu spremnost postrojbi. I o Gardistu i ostalim sličnim listovima, pisali smo u Hrvatskom vojniku, koji je ipak bio stožerno i ključno glasilo MORH-a i Hrvatske vojske.

Nešto prije nastanka Hrvatskog vojnika bio je formiran IPD (Informativno-psihološka djelatnost, poslije Politička uprava u MORH-u) koju je u začetku činila grupa hrvatskih intelektualaca iz raznih područja. Među njima sam se i ja našao. U listu sam bio od samih početaka. U prva tri broja glavni je urednik bio Stjepan Adanić, a od četvrtog nadalje bio sam ja, što glavni, što odgovorni urednik. Valjalo je odmah, paralelno s Hrvatskim vojnikom, započeti i s vojnim nakladništvom, nekim osnovnim knjigama, udžbenicima i priručnicima, tako da sam se morao baviti i tim. U upravi IPD-a objavljena je knjiga Za Hrvatsku, svojevrsna vojna čitanka, u vrlo velikoj nakladi, koja je odigrala značajnu ulogu u formaciji hrvatskih vojnika. Napisao sam je i uredio uz pomoć i priloge Nikice Bićanića i Kemala Mujičića. Isto tako, sjećam se da smo tiskali u tim ratnim okolnostima i vrlo korisne knjižice kao naprimjer Psihološka priprema boraca, Psihološka pomoć u ratu, Glasine, Strahovi itd. Ovo navodim kako bih, ovom prilikom, odao priznanje svim tim ljudima koji su sudjelovali u ovim izdavačkim pothvatima, posebice svim novinarima i urednicima u Hrvatskom vojniku, koji su ovim prvim tiskovinama dali svoj doprinos.

Časopis ste uspješno vodili kroz gotovo cijelo jedno desetljeće. Možete li nam opisati kako je izgledala svakodnevica u stvaranju ovog časopisa dok ste bili glavni urednik?

Snalazili smo se na sve moguće načine. Morate znati da je to bilo neko drugo vrijeme, neusporedivo s današnjom informacijskom i informatičkom stvarnošću, bez interneta, portala i svih mogućih čuda na medijskoj sceni. Danas tekst, poruka, informacija, pritiskom tipke na računalu stiže u sve kutke na planetu. Časopis se stvarao i na terenu i u uredništvu u Zagrebu. Vrlo su nam bile bitne reportaže s terena, s bojišnica, svjedočanstva naših branitelja s mjesta gdje je Hrvatska bila najugroženija. Moja je uloga bila da to koordiniram i da što uspješnije obavljamo sve zadaće koje su bile stavljene pred nas. Protiv nas se često vodio specijalni rat i iznutra i izvana. Mogu vam reći da smo uspješno odolijevali toj neprijateljskoj promidžbi, širenjima glasina i ostalih metoda posebnih oblika ratovanja. U tom je pogledu Hrvatski vojnik odigrao veliku ulogu, kažu da riječ ponekad jače siječe od mača i da je počesto i moćnija od oružja, koje nam je i onako nedostajalo u prvim danima i mjesecima rata. Iz broja u broj širili smo vjeru i nadu da ćemo u tom ratu pobijediti i da je složan, jedinstven narod nepobjediv.

Kakve je sve promjene doživio časopis Hrvatski vojnik kroz godine vašeg djelovanja?

Pa list je iz broja u broj jačao i bio je sve bolji. Rekoh da je Hrvatski vojnik stasao s Hrvatskom vojskom, kako nam je vojska jačala i bila sve sposobnija, tako je i taj naš list pratio sve te tijekove. Dakle, počeli smo ni od čega, od osnovnih uputa o rukovanju pješačkim naoružanjem, do kasnije, specijaliziranih tema, separata o Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu i Hrvatskoj ratnoj mornarici. Nadam se da vi u uredništvu imate pismohranu, pohranjene brojeve od početka do danas. Predlažem vam da malo zavirite u sve to i da čak pojedine tekstove pretiskate i vratite iz povijesti u sadašnjost, da mladi naraštaji vide kako se to ratovalo, pisalo i borilo za Hrvatsku. Mislim da bi to bilo za mnoge i korisno i zanimljivo, a time biste i odali počast tom junačkom i neponovljivom vremenu, ljudima koji su zadužili našu sadašnjost, a i budućnost. Ono što je, po mojem mišljenju, važno naglasiti, Hrvatski je vojnik od samih početaka posvećivao puno pozornosti temama iz hrvatske povijesti, poglavito povijesti hrvatskog vojništva i ratovanja, hrvatskoj uljudbi, umjetnosti i duhovnosti. Pratili smo važnija, kulturna događanja, donosili recenzije knjiga, objavljivali i književne priloge, poeziju, prozu… Koliko vidim, vi ste to i danas dijelom nastavili. Jasno, današnji je Hrvatski vojnik, prije svega, vojni, stručni časopis, okrenut uglavnom tehničkim dostignućima, razvoju oružja, članstvu u NATO savezu i ostalim temama. Vrlo je važno da nikad ne ispustite iz vida da ste glasilo koje treba prije svega promicati Hrvatsku vojsku i časopis mora odisati hrvatskim identitetom i domoljubljem. Hrvatska je vojska nastala na tim vrijednostima i vi ste u današnjem Hrvatskom vojniku najpozvaniji da to čuvate i promičete. Naime, ne može se ništa uspješno graditi, pogotovo ne vojska, bez dobrih i čvrstih temelja, a to su upravo ove vrijednosti potvrđene u Domovinskom obrambenom ratu.

Časopis ste vodili u nekim od najzahtjevnijih vremena u novijoj hrvatskoj povijesti. S kakvim ste se sve problemima susretali u radu i stvaranju časopisa?

Da, bilo je to burno desetljeće, nevjerojatno, neponovljivo i slavno razdoblje naše povijesti, u kojem je naš naraštaj, konačno, nakon stoljetnih muka i stradanja ostvario i njihovu želju za samostalnom i međunarodno priznatom državom. Na našem naraštaju bila je velika odgovornost i nismo smjeli napraviti ili ponoviti određene pogreške iz prošlosti, koje su nas skupo stajale, posebice u Drugom svjetskom ratu i krvavom poraću. Unutar hrvatskog naroda nisu se smjele ponoviti podjele, nesloge, koje su, među ostalim, bile i glavni uzrok da nismo ostvarili samostalnu državu od daleke 1102. kad smo je izgubili pa eto sve do 1991. Moja uređivačka politika kretala se upravo u promišljanju svega ovog i nastojao sam da naš list svojim djelovanjem i pisanjem izbjegne bilo kakva zastranjenja i ekstreme bilo koje vrste, koji bi doveli u pitanje našu pravednu borbu za slobodom i državnom neovisnošću. Na to me često upozoravao dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik i utemeljitelj RH i vrhovni zapovjednik HV-a. U potpunosti sam bio suglasan s njegovim stajalištima, pa smo to, članovi Uredništva, novinari i ja, imali posebno u vidu. Pamtim, unatoč našoj pozornosti, nekoliko pokušaja koji nisu bili u skladu s vrijednostima koje smo zastupali, ali nisu u tome uspjeli zahvaljujući pameti i razboritosti mojih kolega, mladih i časnih domoljuba i novinara s kojima sam surađivao.

Možete li izdvojiti neke posebne događaje koji su obilježili časopis?

Pa, jasno da je bilo posebnih događaja, posebice naše velike vojne pobjede, okrunjene veličanstvenim vojnim operacijama Bljesak i Oluja. Osobitu važnost za nas su imali susreti s predsjednikom Franjom Tuđmanom ili pak s ratnim ministrom obrane Gojkom Šuškom. Obojica su posvećivali veliku pozornost Hrvatskom vojniku. Bili smo pozivani na svaku njihovu tiskovnu konferenciju, a dali su i u nekoliko navrata, vrlo važne i zapažene intervjue u Hrvatskom vojniku i u vojnom tjedniku Velebit, koji sam utemeljio po izričitoj želji našeg prvog Predsjednika. Za naše uredništvo bilo je posla preko glave. Naime, isti su ljudi uređivali i Hrvatski vojnik i Velebit. S Velebitom smo ušli u tjedni ritam izlaženja i obrađivanje tema koje nisu više bile primjerene Hrvatskom vojniku, koji je postajao sve više stručni časopis.

List Velebit je, nažalost, iza 2000., prilikom promjene vlasti, ukinut, ugašen, bez valjana razloga, pod smiješnom optužbom da se bavi politikom, da izaziva odium u narodu… Više je nego jasno da to nije bila istina i da je valjalo tad izmisliti “razloge”, da se taj tjednik ugasi. Neslužbeno sam tad doznao da je glavni razlog za ukidanje lista bilo “veličanje” Franje Tuđmana i “njegove politike”. S listom je morao biti i “ugašen” glavni i odgovorni urednik, a to sam bio ja.

Hrvatski vojnik slavi 30. obljetnicu postojanja. To je velika obljetnica. Jeste li pratili časopis kroz sve ove godine i možete li reći koliko se mijenjao?

Prije svega, čestitam vam ovako časnu i visoku obljetnicu. Da, još uvijek pratim i čitam Hrvatski vojnik, koji mi redovito šaljete, na čemu vam zahvaljujem. Drago mi je da ste časopis doveli do vrlo visoke sadržajne i estetske razine. Logično je da se časopis u mnogočemu promijenio. Današnje vrijeme gotovo da je neusporedivo s onim našim ratnim razdobljem. Danas su druge potrebe i prioriteti i čini mi se da dobro prepoznajete sadašnji duh vremena. Malo koja europska vojska ima ovako dobar, sređen i funkcionalan časopis.

Razgovarao: Ivan Šurbek

Foto: arhiva Hrvatskog vojnika