Lov na podmornice

U zadnjem je desetljeću protupodmorničko ratovanje (anti-submarine warfare – ASW) postalo puno izazovnije. Podmornice su zahvaljujući poboljšanju tehnologija postale puno tiše, a istodobno i zahtjevnije za detekciju… 

Boeingov će P-8A Poseidon zahvaljujući drugoj fazi nadogradnje sposobnosti (Increment 2) biti ASW platforma koja će više nego dostojno naslijediti Lockheedov P-3 Orion. Avion uz protupodmorničke može vršiti i zadaće površinskog ratovanja, a ima i obavještajne, nadzorne i izvidničke sposobnosti (Foto: Boeing)

ASW avion P-8A u potpunosti je nova platforma, namijenjena za primjenu suvremene sonarne tehnologije potrebne za uspješnu borbu protiv modernih podmornica. Plan američke ratne mornarice (USN) bio je da u nekoliko godina razvije novu konstrukciju zračne platforme P-8A, površinske senzore, oružja i procesore. To je učinjeno prije integracije sonarnih plutača i softvera koji bi trebali podržavati tzv. MAC (Multistatic Active Coherent). Riječ je o predstavniku treće generacije multistatičkih aktivnih akustičkih sustava za traženje. MAC je bitan dio nadogradnje Poseidona koja se označuje s Increment 2.

Uklanjanje ranjivosti

Multipolarni svijet i zaokret prema litoralnoj strategiji znače da su dizelsko-električne napadne podmornice (SSK), posebice one sa zračno neovisnom (AIP) propulzijom, danas postale velika prijetnja. Moderne su napadne podmornice narasle po dimenzijama i doplovu, a AIP pogon u velikoj mjeri ublažava njihovu nekadašnju glavnu ranjivost. U podvodnom režimu mogu otploviti iznimno daleko ili brzo, bez izranjanja na površinu ili s plovidbom u šnorkel režimu radi punjenja električnih baterija. Prema uglednom američkom mornaričkom analitičaru Normanu Polmaru, prije novog tisućljeća američka je mornarica prilično rijetko vježbovno djelovala protiv nenuklearnih (konvencionalnih) podmornica. Povremeni gosti pomorskih baza u Norfolku ili San Diegu bile su dizelsko-električne podmornice pojedinih južnoameričkih zemalja. Te su vježbe uvijek bile pomno planirane, a američkoj je mornarici bilo najvažnije da ne dođe do neplaniranih problema ili nekog neželjenog sudara s njezinim površinskim plovilima ili podmornicama. Kad se vidjelo da AIP propulzija može pružiti nenuklearnim podmornicama dotad neviđene sposobnosti, SAD je u dogovoru sa švedskom vladom iznajmio njihovu AIP podmornicu klase Gotland (s posadom) od 2005. do 2007. godine. 

Podmornica protiv podmornice

Sikorsky MH-60R druga je zračna uzdanica američke ratne mornarice u potrazi za tihim podmornicama (Foto: Lockheed Martin)

Dugo je općeprihvaćeno bilo mišljenje da je najbolje protupodmorničko oružje upravo druga podmornica. Američka mornarica gotovo 30 godina nije izgradila niti jedan površinski brod posebno namijenjen za ASW borbu. Tek je u novije vrijeme takva uloga djelomice pridodana višenamjenskoj i modularno konfiguriranoj klasi LCS (Littoral Combat Ship) brodova, među ostalim, preko posebno optimiziranih ASW helikoptera Sikorsky MH-60R Romeo. Neke nove američke zrakoplovne ASW sposobnosti integrirane u letjelicama utemeljene su na europsko-američkoj suradnji. Primarni senzor za MH-60R jest AQS-22, zrakoplovni niskofrekventni sonar koji je zapravo Raytheonova inačica Thalesova originalnog sonara. Novi MAC akustički sustav, jedna od glavnih Poseidonovih uzdanica, koristi britanske akustičke plutače koje su izvorno bile planirane za operativnu uporabu na otpisanom ASW zrakoplovu Nimrod MRA4. Boeingov taktičko-nadzorni sustav razvijen za Nimrod MRA4 vrlo je usko povezan sa sustavom primijenjenim na P-8A Poseidonu. Prema uvjetima ugovora potpisanog još 2007., tvrtka Ultra instalirala je MAC na britanski Nimrod MR2 i koristila ga kao operativni demonstrator protiv stvarnih ciljeva, tj. napadnih podmornica. Rezultati tih ispitivanja ocijenjeni su kao “velika dobit na polju ASW performansi”.

Ključne plutače

Ključni su element MAC sustava britanske radioakustičke plutače Erapsco SSQ-125, zajednički proizvod tvrtki Ultra i Sparton. U stanju su generirati niskofrekventne inkoherentne tonove na velikim udaljenostima. Šumovi su detektirani preko prijamnika (receiver) radioakustičkih plutača (zbog toga je i naziv multistatički). MAC sustav ima nekoliko prednosti. Za razliku od monostatičkog aktivnog sonara, podmornica za MAC ne može apsolutno eliminirati svu podvodnu buku i šumove koje proizvodi. Vrlo osjetljivi prijamnici uvijek će biti u stanju detektirati određenu razinu šuma koji dolazi od podmornice. Ako je akustični podvodni signal koherentan, dakle, ton ili kombinacija tonova se ponavljaju, postoji vrlo velika mogućnost da ga podvodni prijamnici detektiraju i Dopplerovim efektom odrede brzinu cilja i smjer njegova kretanja. MAC sustav nudi puno veći domet otkrivanja tihih napadnih podmornica nego dosadašnji pasivni sustavi. Oba su ključna elementa, prijamnici i predajnici, opremljena GPS-om radi preciznosti pozicioniranja i praćenja ciljeva.

Američka mornarica planira iskoristiti veliku točnost MAC sustava i integrirati je sa sposobnošću zrakoplova P-8A za ukrcaj velikog broja radioakustičkih plutača kako bi promijenio način i provedbu zračnih ASW operacija. Tehnika za praćenje radioakustičkih plutača, posebice s velikih visina, uz borbeni komplet torpeda na potkrilnim nosačima, kombinirani s mogućnostima i preciznošću MAC sustava – dopuštaju Poseidonu da s velike visine pokriva vrlo veliku površinu akvatorija. 

Prepoznavanje periskopa

Još jedna ASW inovacija, ovaj put američkog podrijetla, imala je prilično dug put do ostvarenja. Riječ je o automatskoj detekciji i prepoznavanju periskopa. Tzv. ARPDD projekt započeo je još 1993. u Laboratoriju za primijenjenu fiziku Sveučilišta Johns Hopkins. ARPDD u visokoj rezoluciji skenira morsku površinu i brzo procesuira snimljene slike točkastih malih objekata izvan vode te ih razdvaja od utjecaja morskog cluttera (smetnji okoliša i površine). Inicijalni je cilj američke mornarice bilo integriranje ARPDD-a s radarskim sustavima na P-3 Orionu, ali nedugo nakon što je započela proces uvježbavanja sa švedskom podmornicom Gotland – prioriteti su se promijenili. Helikopter MH-60R postao je prva, osnovna zrakoplovna ASW platforma, a zrakoplov P-8A Poseidon druga. Telephoniesov APS-153 radar ugrađen na helikopter MH-60R koristi ARPDD tehnologiju. Prema najavama, zamijenit će starije radare tipa APS-147 istog proizvođača na novim helikopterima kao i na onima koji će ući u modernizaciju. Ugovor za izgradnju 160 radara za američke i australske letjelice bio je zaključen još 2012. godine. Inicijalni letni testovi i procesi evaluacije njihovih sposobnosti, prema izvješćima su završili u trećem tromjesečju 2013. godine. Prema dostupnim najavama, mornarički planovi za ugradnju ARPDD sustava na površinske brodove također su se promijenili. Naime, tvrtka Northrop Grumman razvila je potpuno novi radar oznake SPS-74(V), namijenjen za ugradnju na nosače zrakoplova. No, samo su četiri nosača (Vinson, Washington, Stennis i Reagan) bila opremljena tim radarom prije negoli je 2013. program bio definitivno otkazan. Američka mornarica trenutačno planira ugradnju ARPDD tehnologije u Northrop Grummanov radar SPQ-9B koji je namijenjen za Aegisove PZO razarače, kao i za preostale nosače zrakoplova.

Kombinacija sredstava

Poseidon je osmišljen na osnovi Boeingova civilnog 737-800. Osim američke, kupila ga je i indijska ratna mornarica. Boeing je zadnji u nizu ugovora s američkom mornaricom potpisao nedavno, 1. srpnja, a vrijedi 358,9 milijuna dolara (Foto: Boeing/ US Navy)

Očito je da američka mornarica istražuje i nove načine kombiniranja svojih protupodmorničkih sredstava. Nakon prošlogodišnjih vježbi i testiranja LCS brodova u provedbi ASW operacija, mogu se uočiti određene operativne najave. Sustavi koji su integrirani u protupodmornički modul LCS brodova iznimno su kooperativni sa sustavima koji su ugrađeni na raketne razarače (DDG). Stoga se teži da se u operativnom djelovanju razarači uparuju s LCS brodovima. Prema izjavi zapovjednika površinskih snaga viceadmirala Thomasa Rowdena, sposobnosti njihova zajedničkog djelovanja puno su veće od zbroja pojedinačnih. Spomenute su vježbe i testiranja iskorišteni prije svega za simulacije uporabe sonara SQQ-89 na DDG razaračima i ASW misijskog paketa opreme na LCS-u. Iskušavane su metode i taktičke inačice združenog djelovanja dviju plovnih platformi (razarača i LCS-a), usporedno s uporabom triju ASW helikoptera i jedne taktičke UAV letjelice s okomitim polijetanjem/slijetanjem. Dobiveni rezultati i stečena iskustva vrlo su dragocjeni. Naime, helikopter ima izvanredne sposobnosti u vezi s dimenzijama nadziranog akvatorija, a kod LCS-a brodska ASW infrastruktura osigurava brzo i precizno dohvaćanje i eliminaciju svakog cilja unutar taktičkog dometa oružnog ASW sustava. 

LCS-ovi i razarači

Na ispitivanju su simulirani i učinci promjene misijskih modula LCS brodova tijekom započetih operacija. Američki stratezi opravdano smatraju da je u ranoj fazi potencijalnog pomorskog sukoba vrlo važno zamijeniti npr. protuminski modul i instalirati u tom trenutku puno važniji protupovršinski ili čak i protupodmornički kako bi se mogle pratiti i nadzirati protivničke podmornice. 

Uz navedene, mornarički vrh nastoji potaknuti nove, ali i integrirati ostale ASW programe koji su trenutačno u različitim fazama razvoja, kako bi se prevladali određeni nedostaci u kvaliteti i provedbi ASW ratovanja. Tako se čelnik odjela pomorskih operacija admiral Jonathan W. Greenert pohvalio u Kongresu činjenicom da je američka mornarica tijekom 2014. uvela čitav niz unapređenja u sferi ASW borbenih sustava na DDG razaračima, uključujući i napredni višenamjenski tegljeni sonar. Prema njegovoj izjavi, mornarica također traži načine financiranja proizvodnje dodatnih količina teških torpeda MK-48 ADCAP (Advanced Capability), ponovno financiranje i pokretanje proizvodne linije za 105 torpeda MK-48 Mod.7, unutar petogodišnjeg obrambenog plana uz istodobno razmišljanje o budućim nadogradnjama.

Poseidonove kolege

Uz američki P-8A Poseidon, u svijetu su trenutačno još dva mornarička ASW zrakoplova najviših tehničkih sposobnosti u fazi nadogradnje i modernizacije. Riječ je o francuskom Dassaultu ATL2 NG i japanskom Kawasakiju P-1. O japanskom je zrakoplovu dosad relativno malo objavljeno. P-1 jedini je zrakoplov koji je od ranih šezdesetih godina konstruiran isključivo za kopneno utemeljenu ASW obranu. Međutim, popis njegove opreme uključuje 360-stupanjski okretni, aktivni i elektroničko skenirajući (AESA) radar, Toshibin HPS-106 radar s trima radarskim podsustavima u nosu zrakoplova i radarskim podsustavom u repu. Senzori i kontrolni sustavi u cijelosti su domaći, japanski proizvod. 

S druge strane, nakon puno odgađanja, francuska je vlada koncem 2013. odobrila ugovor s domaćom tvrtkom Dassault o modernizaciji mornaričke ASW flote, tj. zrakoplova Atlantique 2 (ATL2). Francuska želi modernizirati 18 od svoja 22 dugodoletna ophodna ASW zrakoplova. Početak isporuke prvih moderniziranih zrakoplova predviđen je za 2018., a završetak modernizacije za 2023. godinu. Sadašnji planovi predviđaju da zrakoplovi do 2032. ostanu u operativnoj uporabi. Prva četiri trebala bi biti isporučena do konca 2019. godine.

Thalesove isporuke

Francuski će Dassault Atlantique 2 (ATL2), zahvaljujući ugovoru potpisanom 4. listopada 2013., biti temeljito nadopunjen novim misijskim sustavima. Ugovoren je posao za 15 primjeraka (Foto: Alex Paringaux/Dassault)

Prema onom što je poznato iz francuskih izvora, konstrukcija trupa i propulzijski sustav ostat će uglavnom nepromijenjeni. Međutim, misijsko-procesni sustav temeljit će se na novom, tzv. Logiciel Opérationnel de Traitement de l′Information misijskom softveru koji je razvio domaći konzorcij DCNS, a već je u uporabi na brodovima francuske mornarice. Thales je proizveo radarski i identifikacijski IFF sustav utemeljen na tehnologijama AESA inačice radara RBE2 ugrađenog na lovački zrakoplov Rafale. Tvrtka Thales isporučit će Francuskoj i novi digitalni akustički procesni podsustav poznat pod oznakom STAN, a tvrtka L-3 Wescam isporučit će i integrirati u sustav MX-20 optroničku kupolu. Francuski DCNS s britanskim partnerima radi na razvoju spomenutih MAC sustava. Koliko je poznato iz razgovora DCNS-ova direktora Jean-Marie Dorbona danog časopisu Aviation Week, DCNS također radi na razvoju inačice MAC-a za uporabu na površinskim brodovima. Prema zamisli francuskih konstruktora, jedan bi površinski brod trebao emitirati akustički ping signal koji bi se trebao odbiti od podmornice, a zatim bi ga trebao registrirati drugi površinski brod. Drugi brod (primatelj signala) trebao bi ostati pasivan te se neprimijećen približavati podmornici. Brod primatelj signala pritom se može čak nalaziti u području gdje tlak vode, temperatura i salinitet (tri čimbenika koja presudno utječu na podvodnu akustiku), dopuštaju da čuje čak i bolje od broda koji je emitirao akustički ping signal. 

Trag riba i liganja

DCNS također razvija metode i tehnološki pristup u svrhu detekcije novih generacija ultratihih podmornica. To su, primjerice, sustavi za detekciju, analizu i lociranje kratkotrajno prolazne buke i šumova kao što su npr. zvukovi rotacijskih ciklusa perilica rublja ili perilica posuđa koje su sastavni dijelovi inventara podmorničkih kuhinja ili praonica. Ti su sustavi također u stanju registrirati i prepoznati čak i zvuk pada nekog komada ručnog alata na pod – jednostavno zato što su takvi zvukovi postali glasniji od podvodne buke koju proizvodi propulzijski sustav podmornice. Tehnološki je demonstrator takvog sustava već na moru. Pokusi s neakustičkim tehnologijama podvodne detekcije u DCNS-u uključuju također i ispitivanje bioluminiscencije različitih morskih i oceanskih organizama, od bakterija do velikih liganja i riba, koji bivaju uznemireni prolaskom goleme metalne mase, tj. podmornice, u njihovoj blizini. Brodograditelji su istodobno također u potrazi za mogućnošću instaliranja detektora magnetskih anomalija (MAD) na besposadne zračne letjelice (UAV) ili površinska besposadna plovila (USC) koja bi se lansirala s površinskih ratnih brodova.

Igor SPICIJARIĆ