Naši daljnji napori bit će usmjereni na intenzivnu modernizaciju za razvoj sposobnosti za operacije visokog intenziteta kao odgovor na klasične vojne prijetnje, ali i na nove prijetnje u svim domenama. Mnoge od njih mogu biti hibridne prirode, koje danas možda i ne prepoznajemo jasno kao vojne, ali već sutra mogu postati i naša zadaća. U posebnom fokusu morat će biti nove sposobnosti besposadnih sustava, odgovora na kibernetičke prijetnje, elektroničko ratovanje, strateško izviđanje

 Brojne organizacije, u nastojanju da se predstave svojoj okolini ili ciljanoj publici, izrađuju dokument u kojoj iznose viziju svog razvoja i ciljeva kojima teže. Tako i neke vojske imaju svoj Vision statement. Takav dokument nije toliko čest kao što su to formalniji dokumenti, poput SNS, SPO, DPR. Vizija nije ni previše standardiziran format, već je više opisni izraz aspiracija neke organizacije u smislu njezina razvoja i željenog krajnjeg stanja. Vizija najčešće sadrži načelni opis misije, vrijednosti i načela na kojim se organizacija temelji te je namijenjen publici u okružju i pripadnicima same organizacije s ciljem da im posluži kao inspiracija i izvor smjernica za njihov rad. OSRH nema dokument koji bi mogli nazvati Vizijom OSRH. Ovaj je članak daleko od toga, ali nadam se da će ipak dodatno informirati o našim nastojanjima, planovima, ciljevima te željenom krajnjem stanju, a pripadnicima OS-a pomoći boljem razumijevanju trenutačne situacije u kojoj se OS nalazi te možda i kao inspiracija za dodatne napore u unapređenju našeg OS-a.

Domovinski rat i Dan OS-a i HKOV-a

Prije svega, iskoristio bih prigodu i svim pripadnicama i pripadnicima OSRH čestitao Dan Oružanih snaga i trideset i drugu obljetnicu njihova ustrojavanja. Također, svim pripadnicima Hrvatske kopnene vojske čestitam njihov dan. Ovakve su obljetnice također dobra prigoda da se prisjetimo dana kad je Hrvatska stvarala svoju vojsku gotovo ni iz čega, usred agresije i borbe za opstanak, slobodu i neovisnost. Bili su to teški dani, puni razaranja, patnje, neizvjesnosti, straha, ali istodobno i neizmjerne hrabrosti, ponosa i ustrajnosti. Preživjeli smo prvi udar, zaustavili napadača i, u konačnici, pobijedili. Pobjeda u Domovinskom ratu zasigurno je jedan od najvažnijih događaja u cjelokupnoj povijesti hrvatskog naroda i, kao jedan od temelja moderne hrvatske državnosti, bit će prepoznat kao ključni doprinos konačnom ostvarenju višestoljetne težnje hrvatskog naroda za svojom, suverenom i neovisnom državom. Nama, profesionalnim vojnicima, to vrijeme ponosa i herojstva treba imati poseban značaj, na što nas podsjeća i jedna vojnička legenda, američki general Mattis, kada je kao ministar obrane SAD-a pozdravio drugu vojničku legendu, generala Krstičevića, rekavši: “Sljedećeg mjeseca obilježavamo dvadesetdrugu obljetnicu operacije nazvane Oluja, operacije koja se proučava u američkoj vojsci da joj pokaže kako dobro vođena vojska, dobro uvježbana, dobro opremljena i s dobrim političkim smjernicama može promijeniti tijek povijesti.¹“ Stoga je Dan OSRH prilika da se prisjetimo i svih onih koji su dali svoj doprinos stvaranju neovisne Hrvatske, a posebno onih koji su u tome dali najveću žrtvu. Njihovu žrtvu trebamo pamtiti i cijeniti. Domovinski rat treba nam biti inspiracija. Pozivam sve pripadnike OSRH da kroz proučavanje operacija iz Domovinskog rata, kroz analiziranje tadašnjih uspješnih vojnih rješenja i odluka, ali i naših grešaka, uče o tome koja su to načela rada i razvoja dobrih vojski i koje su to moralne vrijednosti i kvalitete koje svaka uspješna vojska mora razvijati. U međuvremenu je izrasla cijela generacija mladih ljudi, rođenih nakon početka rata. Oni danas čine više od trećine sveukupne populacije u Hrvatskoj. To se vidi i u Oružanim snagama, gdje će u sljedećih nekoliko godina doći do pune smjene generacija; ratna odlazi na, vjerujem, zasluženi odmor, a odgovornost za razvoj i upravljanje OSRH preuzimaju pripadnici novih, mladih, poslijeratnih generacija.

Pogled u budućnost

I dok s ponosom gledamo na našu nedavnu povijest i prisjećamo se godina Domovinskog rata, trebamo gledati i u budućnost. Trebamo učiti iz novih spoznaja vojne znanosti i umijeća, kao i iz iskustava modernih sukoba i ratova. Moramo biti spremni za suočavanje sa sigurnosnim izazovima u novim okolnostima i u drugačijem okružju, bilo to promatrano iz socijalnog, ekonomskog, geopolitičkog, tehnološkog ili nekog drugog aspekta. Moramo voditi računa da izbjegnemo čestu zamku da se, na temelju vlastitih, uvijek ograničenih iskustava, pripremamo za prošli rat, već da stalno analiziramo koje nam sposobnosti i znanja trebaju za ratove budućnosti. A kakav nas rat može čekati u budućnosti? Jednom je slavni nobelovac Niels Bohr, parodirajući želju ljudi da precizno predviđaju budućnost, navodno rekao: “Iznimno je teško predviđati, posebno budućnost.“ Iako nitko sa sigurnošću ne može reći što nam budućnost točno donosi, mi, vojnici, moramo biti spremni za nju. Rat ostaje instrument politike, ali uvijek neizvjesna, krvava i brutalna ljudska interakcija, nasilno nametanje vlastite volje neprijatelju ili, kako bi to jednostavno rekao general Sherman, rat je pakao, a mi bismo danas mogli dodati: i to vrlo skup pakao. Iskustva nedavnih ratnih sukoba, uključujući i brutalni rat u Ukrajini, ukazuju na važnost svih elemenata borbene moći: kretanja i manevra, obavještajnog djelovanja i situacijske svjesnosti, precizne i dalekometne vatre, logistike i podrške, efikasne i zaštićene komunikacije i učinkovite zaštite snaga. Pokazuje se odlučujuća važnost kompetentnog vojnog vođenja i zapovijedanja, informacijska superiornost i djelovanje u informacijskom prostoru. Kako danas većina svjetske populacije živi u urbanim sredinama (a trendovi ukazuju na to da će se postotak urbanog stanovništva povećavati²), ratovi budućnosti, u sve većoj mjeri, imat će obilježja urbanog ratovanja, što podrazumijeva i sve grozne posljedice, ne samo za vojnike, već i civile.

Sukobi budućnosti podrazumijevat će operacije u kojima će se i dalje koristiti konvencionalne sposobnosti (tenkovi, topništvo, brodovi, avioni…), vjerojatno na nov način, a paralelno s njima i novi sustavi i nove sposobnosti koji se sve više temelje na digitalizaciji, umreženosti i umjetnoj inteligenciji. Novi će sustavi imati povećan domet, preciznost i ubojitost. U analizama trenutačnih i nedavnih ratnih sukoba trebamo biti oprezni i moramo razumjeti da je svaki rat specifičan i, u većoj ili manjoj mjeri, ograničen u prostoru i vremenu. Svaki se novi ratni sukob, barem dijelom, razlikuje od prethodnih, jednostavno zbog stalnih, inkrementalnih civilizacijskih promjena, ubrzanog tehnološkog razvoja, ali i prirodne ljudske sklonosti da uči na iskustvima. Još uvijek je rano donositi konačne zaključke o utjecaju trenutačnih ratova u našem širem okružju na vojne doktrine i taktike, ali već se sad pokazuje da jedan moderni fenomen, ubrzani razvoj tehnologije, snažno utječe na sve aspekte ljudske djelatnosti, posebno na način ratovanja. Nova tehnološka otkrića s vojnom ili potencijalnom vojnom primjenom sele se iz nedavne gotovo isključive nadležnosti država u svijet privatnog poduzetništva. Velike tehnološke kompanije, koje su često nadnacionalne, postaju vodeći inicijatori razvoja novih tehnologija³. A one su primarno vođene željom za što većim profitom, a ne nužno brigom za nacionalnu sigurnost. Dodatno, pristup novim tehnologijama s vojnom ili potencijalno vojnom namjenom dostupan je sve većem broju država, privatnih kompanija, ali i nedržavnih institucija, uključujući ekstremističke i terorističke organizacije. Iskustvo rata u Ukrajini pokazuje da, usprkos svim naporima zajedničkih projekata razvoja i proizvodnje vojne opreme, svaka država mora imati barem neke temeljne kapacitete za proizvodnju važnih borbenih sustava. To u našem slučaju može značiti unapređenja postojeće prakse, vjerojatno i zakonske promjene, u cilju efikasnije državne suradnje s privatnim kompanijama u Hrvatskoj u istraživanju i razvoju (R&D) za potrebe obrane te, uz poštivanje načela tržišnog nadmetanja, iznalaženje mehanizama potpore poduzetnicima u proizvodnji sustava i opreme kritično važnih za obranu.

Razvoj i modernizacija OSRH

OSRH ostaje glavni instrument države za obranu i vođenje vojnih operacija. Kao dio sustava domovinske sigurnosti, Hrvatska vojska razvijat će se kao važan element sveukupnih potencijala države te kao neodvojiv dio hrvatskog društva, dijeleći sve izazove i dobrobiti tog istog društva. U usporedbi s vremenom Domovinskog rata, Hrvatska je danas članica NATO-a i Europske unije. Naša veličina, realno priuštive sposobnosti / realne sposobnosti koje si možemo priskrbiti/omogućiti i resursni kapaciteti usmjeravaju nas na sustav kolektivne obrane NATO-a. Garancije kolektivne obrane u okviru NATO-a imaju učinak odvraćanja i, uz vlastite oružane snage, dodatni su jamac očuvanja neovisnosti, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti RH. Proces izgradnje i odabir smjera razvoja oružanih snaga, u skladu s načelima demokratske kontrole nad vojskom, započinje smjernicama koje definiraju politički autoriteti s izbornim legitimitetom. Za OSRH te se smjernice nalaze u programskim i planskim dokumentima, kao što su Strategija nacionalne sigurnosti, Strateški pregled obrane, Dugoročni plan razvoja OS, godišnje smjernice i plan rada ministra obrane, ali i planskim smjernicama koje kao članica NATO-a definiramo zajedno sa saveznicima. Ti dokumenti usmjeravaju proces izgradnje i razvoja OS-a na dugoročnijoj osnovi i daju mu potrebnu sustavnost, stabilnost i predvidivost. Proces nije jednosmjeran, već podrazumijeva intenzivnu interakciju i suradnju svih uključenih.

Nakon više od dva desetljeća nedovoljnog investiranja u razvoj Oružanih snaga, pred nama je razdoblje intenzivnijeg ulaganja u sposobnosti za temeljnu zadaću, a to je obrana domovine i saveznika. Dugoročni plan razvoja OSRH (DPR) dokument je od iznimne važnosti za planski razvoj naših Oružanih snaga. Donosi ga Hrvatski sabor. Njime se određuju ključni projekti razvoja i modernizacije OSRH u idućih 12 godina. Najnoviji, treći DPR razvija se već nekoliko godina i vjerujem da će ubrzo ugledati svjetlo dana. Brojni su faktori odgađali njegovo objavljivanje: prvo pandemija, a potom i dva potresa koji su značajno promijenili financijske planove za investiranje u OSRH. Tu su i brojni nedavni ratovi na periferiji Europe, uključivo i rat u Ukrajini, koji su bili svojevrstan poziv za buđenje mijenjajući ustaljene obrasce planiranja te prioritete u financiranju, opremanju i modernizaciji oružanih snaga. Međutim, uvjeren sam da godine stvaranja DPR-a nisu utrošene besmisleno jer su nam omogućile da svaki detalj plana i svaki projekt višestruko provučemo kroz analitičke i revizijske alate i procese te kontinuirano poboljšavamo krajnji rezultat. U ovo se vrlo dobro uklapa poznata vojnička maksima američkog generala i predsjednika Dwighta Eisenhowera, koji je znao reći da su planovi ništa, ali planiranje je sve.

Nacionalni planovi samo su jedan dio priče koji utječe na naše procese opremanja i modernizacije OS-a. Kao članica NATO-a mi aktivno sudjelujemo u procesu obrambenog planiranja NATO-a (NDPP). NATO-ovi ministri obrane ove su godine donijeli nove Smjernice obrambenog planiranja koje počinju rečenicom: Euro-atlantsko područje nije u miru. Nakon usvajanja Političkih smjernica, strateška zapovjedništva NATO-a (ACO, ACT) pretvaraju ih u zahtjeve za minimalnim vojnim sposobnostima potrebnima da bi se politički ciljevi mogli ostvariti. Da parafraziramo glavnog tajnika NATO-a, naši politički čelnici zahtijevaju da naše oružane snage budu sposobne “braniti svaki centimetar teritorija NATO-a”. Danas taj zahtjev ima važnu ulogu u oblikovanju sposobnosti i naše vojske. Značajna promjena od lakih ekspedicijskih snaga k teškim snagama sposobnima za rat visokog intenziteta otpočela je u prijašnjem ciklusu obrambenog planiranja NATO-a, te Hrvatska već radi na tim ciljevima sposobnosti. U rujnu će NATO-ova vojna zapovjedništva političkom vodstvu naših zemalja prezentirati Zahtjeve za minimalnim sposobnostima kojima će Političke smjernice pretvoriti u konkretne vojne sposobnosti koje NATO mora imati na raspolaganju kako bi izvršio zadaću. Za svaku se članicu definiraju Ciljevi sposobnosti. U novom planskom ciklusu možemo očekivati dodatan naglasak na kvantitativnim i kvalitativnim odlikama snaga namijenjenim obrani nacionalnog teritorija.

Na kraju, treba spomenuti i proces razvoja novih NATO-ovih planova odvraćanja i obrane (DDA). Vrijedi spomenuti da Hrvatska, prvi put otkako je članica NATO-a, aktivno sudjeluje u izradi planova obrane. Regionalni planovi, kojima se opisuje način odgovora Saveza na prijetnje teritoriju članica, pripremljeni su i u tijeku je njihovo testiranje kroz ratne igre. Za nas je posebno važan regionalni plan obrane koji uključuje i teritorij Hrvatske, odnosno njezine Oružane snage. Iz njega se jasno očituje uloga i zadaća OSRH u obrani područja pod odgovornošću NATO-a u slučaju neželjenog scenarija koji zahtijeva aktiviranje članka 5 Sjeverno-atlantskog ugovora (kolektivna obrana). Očekivanja od Hrvatske, te uloga i zadaće koje Hrvatska ima u tom planu reflektirat će se i u planove razvoja i modernizacije našeg OS-a. Pred nama je sada zadaća sinkronizacije NATO-ovih planova s našim vlastitim obrambenim planovima. U novi planski ciklus ulazimo s planskom pretpostavkom da će nam izdvajanja za obranu dugoročno biti najmanje 2 % BDP-a. Također, izdvajanje za modernizaciju i opremanje moramo održavati kontinuirano minimalno na 20 % obrambenih troškova. Naši daljnji napori bit će usmjereni na intenzivnu modernizaciju za razvoj sposobnosti za operacije visokog intenziteta kao odgovor na klasične vojne prijetnje, ali i na nove prijetnje u svim domenama. Mnoge od njih mogu biti hibridne prirode, koje danas možda i ne prepoznajemo jasno kao vojne, ali već sutra mogu postati i naša zadaća.  U posebnom fokusu morat će biti nove sposobnosti besposadnih sustava, odgovora na kibernetičke prijetnje, elektroničko ratovanje, strateško izviđanje i sl.

 Sposobnosti

Naš ubrzani razvoj i transformacija već su započeli. Nabavljamo moćne avione Rafale, helikoptere Black Hawk, borbena vozila Bradley, dodatna vozila Patrija, obalne ophodne brodove, uskoro stižu i moderni protuzračni sustavi, a ubrzano se pokreće nabava streljiva s ciljem popuna zaliha. Grane ostaju temeljni nositelji izgradnje i održavanja sposobnosti s primarnom zadaćom pripreme pojedinaca, postrojbi i namjenski organiziranih snaga za provedbu zadaća i održavanje potrebne razine spremnosti operativnih postrojbi. Nositelji su priprema i provedbe operacija u svim operacijskim okružjima (kopno, more, zrak, cyber/kibernetički prostor).

Kopnene snage

Hrvatska kopnena vojska, kao najveća sastavnica OSRH, ostaje temeljni nositelj združenih operacija u obrani teritorijalnog integriteta RH. HKoV će razvijati širok spektar sposobnosti s naglaskom na pokretljivosti i vatrenoj moći na velikim udaljenostima uz korištenje pametnog streljiva, sposobna za djelovanje u NBK okružju i pružanje protuzračne i protuoklopne zaštite postrojbama u operacijama. Mehanizirane bojne Gardijske mehanizirane brigade bit će opremljene dodatnim brojem borbenih vozila oklopnog vozila Patria, od kojih će veći dio biti naoružan topom 30 mm i protuoklopnim vođenim raketnim sustavom. Nabavljaju se dodatne količine moćnih samohodnih haubica 155 mm. Gardijska oklopno-mehanizirana brigada priprema se za uvođenje borbenog vozila Bradley. Tenkovi M 84 kontinuirano će se revidirati, uz razvoj planova za njihovu modernizaciju. Važno pitanje borbene mobilnosti postrojbi riješit će se planskom, višegodišnjom nabavom većeg broja tzv. nebojnih vozila. Poseban je naglasak na razvoju sposobnosti za NATO-ov cilj srednje pješačke brigade, koji će se temeljiti na Gardijskoj mehaniziranoj brigadi, uz ojačanja iz ostalih postrojbi Hrvatske vojske. U Središtu za razvoj vođa ‘’Marko Babić’’ odgovarajućom se kombinacijom zahtjevnih kolektivnih vježbi i povećanih fizičkih napora razviju mladi zapovjednici nižih taktičkih razina koji će dati novu kvalitetu upravljanja postrojbama HV-a.

Zračne snage

HRZ će razvijati sposobnosti nadzora i zaštite zračnog prostora, bliske zračne potpore, protuzračne obrane, zračno-medicinske evakuacije i taktičkog zračnog transporta helikopterima u potpori kopnenim, mornaričkim i specijalnim snagama. Očekujemo prvu grupu modernih višenamjenskih borbenih aviona Rafale već u prvoj polovini 2024. godine te planiramo da svih 12 aviona (i odgovarajući broj pilota) postignu punu operativnu sposobnost krajem 2025. godine. Piloti i zrakoplovni tehničari za nove avione obučavaju se prema planu, kao što se priprema i potrebna infrastruktura. Helikopteri klase MI postupno se zamjenjuju višenamjenskim helikopterima UH-60 (Black Hawk, SAD). U planu je nabava ukupno 12 helikoptera. Dovršetkom projekta za zapovijedanje sustavima PZO Hrvatska potpuno će se uključiti u NATO-ov integrirani sustav protuzračne i proturaketne obrane (NATINAMDS). Projekt modernizacije radara FPS-117 počinje ove godine, a uz planirano uvođenje novih sustava razmjestivog pasivnog nadzora zračnog prostora HRZ će nadograditi svoje sposobnosti nadzora neba.  OSRH će se opremiti i PZO raketnim sustavima srednjeg dometa.

Pomorske snage

HRM će se fokusirati na sposobnosti koje su važne za izvršavanje temeljnih zadaća obrane i zaštite nacionalnih interesa na moru: za djelovanje protiv površinskih ciljeva, za minska i protuminska djelovanja, za zapovijedanje i nadzor, informatičko-komunikacijsko uvezivanje, prikupljanje podataka te nadzor mora. HRM će teritorijalnim rasporedom, razvojem i unapređivanjem infrastrukture osiguravati prihvat i integraciju drugih sastavnica Hrvatske vojske i savezničkih snaga u pomorskom operativnom okružju. Očekujemo i da će se nastaviti s gradnjom obalnih ophodnih brodova (do broja 5), uvest će se brodovi lovci mina, a počelo je i planiranje gradnje višenamjenskih brodova sposobnih za dulji boravak na otvorenom moru. Nastavlja se s jačanjem sposobnosti mornaričkog desantnog pješaštva čime se osigurava pravodobno djelovanje u provedbi misija i zadaća Hrvatske vojske i na priobalju i otočnom području juga domovine. Nabavit će se novi radarski sustav za nadzor mora koji će se uvezati s postojećim sustavima u nadležnosti drugih državnih tijela (MUP, Ministarstvo mora). 

Specijalne snage

Zapovjedništvo specijalnih snaga (ZSS) razvija sposobnosti pet grupa specijalnih snaga za kopnene, zračne i pomorske operacije te za psihološke operacije, s posebnim naglaskom na unapređenje sposobnosti planiranja i djelovanja u združenom okružju.

Pristožerne postrojbe

Uspostava Zapovjedništva za kibernetički prostor (ZzKP) pokazuje da je suočavanje s prijetnjama iz kibernetičkog prostora prepoznato kao visoko prioritetno. Izgrađeni su i već djeluju Kibernetičko operativno središte i poligon za kibernetičke operacije.  Središte za besposadne zrakoplovne sustave razvija sposobnosti za izviđanje i nadzor teritorija RH te potporu postrojbama u operacijama. U idućem planskom razdoblju realizirat će se projekt opremanja naoružanim besposadnim sustavima, kao i sustavima za obranu od besposadnih sustava. Uporaba izviđačkih besposadnih sustava dodatno je važna i za sustav domovinske sigurnosti u potpori protupožarne preventive i zaštite te traganja i spašavanja.

Ljudi kao najvažniji resurs

Vojna služba, uključujući i vođenje vojnih operacija te, u konačnici, i ratovanje, prije svega je ljudska aktivnost. Ratove vode ljudi svojim fizičkim i mentalnim sposobnostima te moralnim kvalitetama, a oružje je samo alat kojim vojnici svoje ideje i planove provode u postavljene ciljeve. I u OSRH ljudi su najveća vrijednost i najveći potencijal. Moramo se dodatno potruditi da tako i ostane kroz sustavnu pripremu novih generacija vojnika i vojnih vođa, obrazovanih, uvježbanih, fleksibilnih u odlučivanju, čvrstih u nastupu i besprijekornih moralnih kvaliteta. Stoga se posebna pažnja mora poklanjati privlačenju, zadržavanju i razvoju školovanih, uvježbanih, visokomoralnih, domoljubnih vojnika koji će biti osposobljeni za djelovanje u stalno promjenljivom, turbulentnom i stresnom borbenom ili kriznom okružju. U nastojanju da u OSRH privučemo i uključimo sve koji svojim talentima, vještinama i znanjima mogu unaprijediti naše kolektivne sposobnosti moramo zaista prihvatiti načelo uključivosti i različitosti u kadrovskoj politici. Bilo bi neracionalno da se zbog predrasuda, neznanja i nerazumijevanja ne iskoristi sveukupni i često komplementarni set znanja i vještina koje mogu sinergijski donijeti nove generacije, neovisno o pojedinačnim političkim, vjerskim, rasnim ili rodnim orijentacijama. Moderno ratovanje zahtijevat će od mladih zapovjednika donošenje odluka s potencijalno strateškim implikacijama. Zapovjednici budućnosti morat će donositi dobre taktičke, ali i moralno i etički ispravne odluke pod velikim pritiskom intenzivnih borbenih operacija. Takve zadaće mogu odrađivati samo najbolji. Stoga svi zajedno, na svim razinama upravljanja, moramo prihvatiti i iskreno promovirati načelo meritokracije gdje samo najbolji idu naprijed i preuzimaju najvažnije pozicije. U protivnom, ni najbolja vojna tehnika i oprema neće nam pomoći da ne padnemo na razinu prosječne organizacije kojom upravljaju podobni i mediokriteti.

Autorizirana veličina Hrvatske vojske iznosi 16 700 pripadnika djelatnog sastava, od kojih 15 200 djelatnih vojnih osoba i 1500 državnih službenika i namještenika. Taj se broj neće smanjivati, već će se prilagođavati, ovisno o specifičnim potrebama razvoja novih sposobnosti i uvođenja novih borbenih sustava. Hrvatska vojska, kao dio društva, ne može biti u potpunosti izuzeta od demografskih problema koji opterećuju naše društvo. Trenutačni nepovoljni demografski trendovi ozbiljno nam otežavaju popunu kvalitetnim osobljem. Već sad je za OSRH velik izazov pribavljanje svih kategorija osoblja, a posebno osoblja školovanog u STEM područjima (piloti, tehničko osoblje, IT specijalisti, građevinari, tehničari kemije…). Ako ne želimo da to pitanje sutra i zaista postane jedan od najvećih problema u sustavu obrane, u njegovo rješavanje morat će se uključiti ne samo OSRH i Ministarstvo obrane, već i Vlada, ali i cijelo društvo. Jednostavnog odgovora nema, već se s tim izazovom moramo suočavati uporno, kontinuirano i inovativno. U tom su cilju poduzete određene mjere, posebno u smislu promoviranja poziva vojnog pilota, zrakoplovnih tehničara, informatičara, liječnika, podignute su naknade za vojnike na dragovoljnom vojnom osposobljavanju, stipendije učenicima tehničkih škola koji planiraju ući u OS, kao i naknade za angažman vojnika na zadaćama pomaganja civilnim institucijama kod prirodnih nesreća. Pred nama su ozbiljni napori u poboljšanju radnih i životnih uvjeta vojnika u vojarnama. Vjerojatno ćemo morati preispitati i
sustav materijalnih prava pripadnika OS-a, posebno vojnika koji ulaze u sustav.

Ti izazovi važe i za razvoj pričuvne komponente HV-a. Koncept pričuve morat će se revidirati s ciljem narastanja snaga i ukupnog obrambenog potencijala, uvažavajući pritom demografske trendove te nove zahtjeve koji se zbog novih tehnologija i novih sustava postavljaju pred vojnike budućnosti. Uspostava odgovarajućeg modela pribavljanja, školovanja, uvježbavanja i zadržavanja pričuvnog osoblja predstavlja prioritet, uz težište na pomlađivanju te popuni nedostatnih i kritičnih vojno-stručnih specijalnosti. Dragovoljno vojno osposobljavanje i dalje je osnovni mehanizam pribavljanja kandidata za djelatnu vojnu službu i pričuvu. Taj se koncept mora prilagođavati novim demokratskim trendovima, jer nam i dalje ostaje cilj da na godišnjoj razini osposobljavamo do 2000 dragovoljnih ročnika. Generalno, temeljni preduvjet za osiguranje personalne spremnosti postrojbi i zapovjedništava, odnosno osiguranje njihove cjelovitosti i djelotvornosti jest osiguranje zadovoljstva i motiviranosti svakog pripadnika Hrvatske vojske. Pitanje popunjenosti OS-a kvalitetnim ljudima zasigurno postaje jedno od najvažnijih pitanja daljnjeg uspješnog razvoja OSRH. Na kraju, svima vama (još jednom) čestitam Dan Oružanih snaga Republike Hrvatske i Dan Hrvatske kopnene vojske, uz poziv da domovini ostanemo uvijek vjerni.

Za Hrvatski vojnik piše načelnik Glavnog stožera admiral Robert Hranj