Ususret 32. obljetnici Pukovnije Vojne policije razgovarali smo s dvoje pripadnika koji su nagrađeni spomen-značkom VP-a kao zahvalom za njihovih 30 godina službe u Vojnoj policiji i s jednom mladom časnicom koja je dobila poticajnu mjeru zahvaljujući svojem zalaganju i izvrsnoj provedbi zadaće

Časnička namjesnica Antonija Pavičić, pripadnica Vojne policije 30 godina, trenutačno na mjestu operativne dočasnice u Operativnom odsjeku Zapovjedništva Pukovnije Vojne policije.

 

Kad ste pristupili u Hrvatsku vojsku i u Vojnu policiju? Koji su vam bili glavni motivi za ulazak u vojnu službu?

Pripadnica sam Hrvatske vojske od proljeća 1992., a sredinom 1993. godine ulazim u sastav DVO-a u 67. bojnu Vojne policije. Glavni motiv za ulazak u vojsku, vjerojatno kao i većine branitelja iz Domovinskog rata, bio je dati doprinos obrani zemlje i vratiti okupirana područja.  Rođena sam u malom mjestu Lovinac u Lici koje je kao i sva sela hrvatskog nacionalnog sastava potpuno srušeno i spaljeno, a stanovništvo protjerano. Bio je to dodatan motiv jer se na različite načine obrani priključilo sve sposobno stanovništvo pa tako i članovi moje obitelji, susjedi prijatelji, a doprinos sam htjela dati i ja.

Gdje je započela vaša karijera kao vojne policajke? Jesu li se motivi za ostankom u vojsci mijenjali s godinama?

Moja prva postrojba bila je 67. bojna Vojne policije gdje sam u početku bila daktilograf-operater. Stariji kolege vjerojatno se sjećaju da smo u to vrijeme apsolutno svu dokumentaciju, dopise i zapovijedi izrađivali pješice pišući na mehaničkim pisaćim strojevima. Kasnije pristupam u DVS u statusu dočasnika kroz razine voda, satnije, bojne u 67. i 66. bojni VP-a, a nakon preustroja Vojne policije i ukidanja bojni VP-a ostajem u Zapovjedništvu Pukovnije VP-a. Sve moje dužnosti uglavnom su vezane uz administrativne, personalne i operativne poslove u zapovjedništvima do trenutačnog rasporeda na dužnosti operativnog dočasnika u Operativnom odsjeku S-3. Što se tiče motivacije, nisam imala dvojbe o odlasku ili ostanku u vojsci. S godinama rada, ova  služba, odnosi, odora, na neki način formira i preuzima osobu i zapravo više nisam znala koji bih posao u civilstvu radila. A motivacija je ostala ista kao pri ulasku u HV: služiti domovini i svojem narodu i mislim da bi to trebao biti osnovni element za odabir vojnog poziva.

Jeste li se tijekom karijere susretali s izazovima i strahovima? Kako ste se prilagodili na određene promjene unutar Hrvatske vojske koje su se s vremenom događale?

Kad sam ušla u vojsku imala sam 21 godinu. Ratne okolnosti, razaranja naših domova, stradavanja bližnjih i prijatelja, samo su nas poticala i raspirivala želju za borbom da vratimo što je naše. Više smo brinuli za one koji su bili u neposrednoj opasnosti ili za njih nismo danima ili tjednima ništa znali. Velika je promjena došla s prvim velikim preustrojem kad je iz sustava izišlo puno naših kolega. Pitali smo se što sad, hoću li znati baviti se profesionalno ovim pozivom? Uslijedila su školovanja, različiti tečajevi, ulazak u NATO, prilagođavanje drugim standardima i normama, međunarodne vojne misije i operacije, ali i to smo prošli i iskusili. Sudjelovanje u jednoj misiji ISAF u Afganistanu zasigurno će mi zauvijek ostati u sjećanju, ne samo kao vojna zadaća nego i doživljaj jednog potpuno drukčijeg svijeta, naroda i kulture.

Što su odlike vojnog policajca? Kako komentirate sve češći dolazak mlađeg kadra u postrojbe?

Vojna policija doista je specifičan i dinamičan rod s puno specijalnosti i subspecijalnosti. Postrojba smo s posebnim uvjetima popune što podrazumijeva visoke standarde psihofizičke spremnosti i zdravstvenog statusa. Uz izvrsno poznavanje svojih ovlasti, vojnog policajca moraju krasiti čast, poštenje, odvažnost, dosljednost, samokontrola, strpljivost, poštivanje drugih i sposobnost brze reakcije i donošenja odluka. Naravno da su mladi pripadnici HV-a danas drugačiji jer smo mi imali samo jedan motiv kad smo ulazili u vojsku. Ipak, kod većine koju poznajem, još uvijek prevladava motiv domoljublja koji je prenesen s njihovih roditelja-branitelja. Važno je da se mladim pripadnicima omoguće dobri i primamljivi materijalni uvjeti i uvjeti rada, ali isto tako treba ih poticati na samoinicijativu u profesionalnom radu, odvažnost da iskazuju svoje mišljenje i prijedloge za poboljšanja. Učiti mlade što je jedinstvo cilja, da teže zajedništvu, timskom radu, brizi i odgovornosti jednih za druge. Kad pokažemo odgovornost i brigu za svoje podređene i za svoje kolege, onda možemo očekivati da će na isti način uzvratiti svojim radom i predanošću.

Sad kad ste napunili 30 godina službe u Vojnoj policiji koje su vaše glavne poruke mladim pripadnicima?

Mislim da kolege moje generacije iz Domovinskog rata još uvijek mogu mnogo dati i prenijeti mladima, usmjeravati ih kako lakše svladavati izazove i donositi odluke. To treba iskoristiti i stalno težiti boljem. U povodu 32. obljetnice osnutka Vojne policije htjela bih još  pozvati na sjećanje i zahvalu svim poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima koji su svoje živote dali za domovinu i izraziti duboku zahvalnost njihovim obiteljima. 

Hvala, domovini vjerna.

Stožerni narednik Goran Šare, pripadnik Vojne policije 30 godina, trenutačno na mjestu prvog dočasnika 4. voda Pukovnije Vojne policije.

Kakav je bio vaš vojni put od ulaska u Oružane snage do danas. Koji je bio glavni motiv za ulazak u vojsku?

Svoj vojni put započeo sam kao dragovoljac Domovinskog rata 1991. godine u pričuvnom sastavu Hrvatske vojske, a od 14. kolovoza 1993. postao sam pripadnik djelatnog sastava 74. Satnije Vojne policije. Trenutačno obnašam dužnost prvog dočasnika 4. voda Pukovnije Vojne policije. Agresija na Republiku Hrvatsku bila mi je motivacija i htio sam dati svoj doprinos u obrani.

U kojim ste postrojbama bili tijekom Domovinskog rata?

Tijekom rata bio sam u sastavu Samostalnog bataljuna Škabrnja i 159. brigade Hrvatske vojske u zadarskom zaleđu. Ono što me najviše motiviralo tijekom tog razdoblja bilo je oslobođenje okupiranih područja naše domovine i pružanje sigurnosti našem narodu.

Jeste li imali izazova tijekom karijere?

U vojničkoj karijeri izazovi su pred vama koju god dužnost obnašali. Ako ste motivirani za vojnički život, uvijek ćete naći rješenje za sustav i za sebe, a usto kao vojni policajac uvijek sam morao težiti učenju i usavršavanju samog sebe.

Što je specifično kod Vojne policije i koje su odlike vojnog policajca?

Specifično je to što je vojna policija u Hrvatskoj vojsci simbol profesionalnosti, časti i poštenja. Glavne odlike vojnog policajca vojnička su i policijska stručnost u svakom trenutku.

Što mislite o mlađim naraštajima koji dolaze i što biste im poručili kao dugogodišnji i iskusni pripadnik VP-a?

Mlađi naraštaji moraju imati hrabrost i odlučnost u poslu. Uvjerio sam se da imaju perspektivu u vojnoj policiji kroz razvoj novih sposobnosti, a suradnja s mlađim kolegama donosi mi svakodnevno nove izazove. Ono što trebaju zapamtiti jest da uvijek ostanu ustrajni i imaju vjere u sebe i svoje sposobnosti.

Natporučnica Eva Marija Bilić, pripadnica Vojne policije od 2019. godine, trenutačno na mjestu zamjenika zapovjednika Satnije u 2. Satniji VP-a u Karlovcu.

 

Prije četiri godine završili ste studij Vojnog vođenja i upravljanja na Hrvatskom vojnom učilištu. Koje je bilo vaše prvo postavljenje i što biste posebno naglasili u dosadašnjoj karijeri?

Nakon završenog studija imala sam sreću što sam dobila prvo postavljenje koje sam htjela, a to je zapovjednik voda u Vojnoj policiji. Radila sam kratko i u Zapovjedništvu VP-a kao personalni časnik, a trenutačno obnašam dužnost zamjenika zapovjednika Satnije u 2. Satniji VP-a u Karlovcu. Mogu reći kako sam u ove četiri godine postigla dosta toga, a posebno bih istaknula Obuku za razvoj vođa u Središtu za razvoj vođa “Marko Babić“, postignuto 2. mjesto na natjecanju Prvi za Hrvatsku i velik broj međunarodnih vježbi što mi je pomoglo u samousavršavanju.

Koji vam je bio glavni motiv za vojni poziv?

Glavni motiv za ovaj poziv definitivno mi je bio otac. Kad razmišljam o tome kakva bih htjela biti kao časnica, uvijek se sjetim njega koji je čvrsta, pravedna, pravična, poštena i marljiva osoba. Moj je otac branitelj, sudjelovao je u Domovinskom ratu i priče koje nam je znao pričati u meni su probudile neki osjećaj koji je teško opisati. Kao da mi neki unutarnji glas govori da moram nastaviti tim koracima i biti na ponos domovini i svima koji su svoje živote, svoje zdravlje, svoju mladost i starost dali za Lijepu Našu.

Susrećete li se s izazovima tijekom obnašanja službe?

Izazova u obnašanju dužnosti uvijek ima, različitih su karaktera i težine, ali dosad i nadam se nadalje, svaki ću izazov riješiti uz pomoć obitelji, prijatelja, radnih kolega i oslanjajući se na svoje sposobnosti i znanje.

Koje su po vama specifičnosti vojne policije i po čemu se vojni policajac razlikuje od svojih kolega iz drugih rodova vojske?

Kod nas je specifično to što smo mi u mirnodopskim uvjetima zapravo najizraženiji i naš posao ne staje nikad. Aktivnosti ima uvijek i uvijek smo u potpori drugim postrojbama, ali i Oružanim snagama u cjelini. Brinemo za održavanje reda i discipline koji se odnose na vojno osoblje, obavljanje vojno-policijskih poslova, a što podrazumijeva cijeli spektar različitih zadaća. Sukladno tome, vojni policajac mora biti čvrst, staložen, pravedan, naučen i kako nam kaže naš etički kodeks, vojni policajac mora biti primjer drugima svojim pozitivnim ponašanjem, načinom razmišljanja, a povjerenje koje mu je dala Republika Hrvatska ne smije iznevjeriti.

Kakav je vaš odnos sa starijim kolegama u postrojbi? Uzimate li u obzir njihove savjete tijekom obavljanja svakodnevnih zadaća?

Rekla bih da su naši stariji kolege dragulji naše postrojbe. Njihovo je znanje i iskustvo nešto što nama nedostaje, a uvijek dobro dođe. Većina je starijih kolega i sudjelovala u Domovinskom ratu i osim što treba poštivati tu činjenicu, treba iskoristiti iskustvo i znanje koje su time dobili. Određeni dio njih počinje sa zasluženom mirovinom i mislim da je ključno da od njih prikupimo što više znanja kako bismo najkvalitetnije mogli voditi, zapovijedati i raditi.

Imate li ambicije za daljnji nastavak karijere i koje su to?

Moram priznati kako imam dosta velike ambicije za svoju buduću karijeru. Zaista mislim da sam puno naučila i postigla u kratkom vremenu i vidim da mogu još, a i želim još. Veselim se svim izazovima koji će mi se na putu pojaviti da uz njih rastem i razvijam se. Nadam se Naprednoj časničkoj izobrazbi u Americi, te da će mi se pružiti prilika i za koju misiju.

RAZGOVARALA  Janja Marijanović Šaravanja; FOTO  pukovnija Vojne policije