Uporaba trodimenzionalnih pisača za izradu dijelova naoružanja ili velikih oružnih sustava uobičajena je aktivnost državnih obrambeno-sigurnosnih institucija i etabliranih tvrtki vojne industrije. Postaje, međutim, problematična kad se njom iz različitih motiva, pa i kriminalnih ili terorističkih, nelegalno počnu baviti pojedinci ili organizacije

Ideja o trodimenzionalnim (3D) ispisima javila se krajem 1970-ih, a prva praktična, doduše eksperimentalna primjena, slijedila je početkom 1980-ih. Koncept izrade trodimenzionalnih predmeta printanjem, odnosno dodavanjem materijala, zamjenjuje tradicionalnu strojnu izradu predmeta odvajanjem materijala kako bi se dobio željeni predmet. S vremenom se tehnologija 3D printanja usavršila, postala komercijalno dostupnija i široko primjenjiva: u svrhu zabave i hobija, ali i u medicini, znanosti, tehnologiji i drugim područjima.

Kako se tehnologije 3D printanja razvijaju i imaju nevjerojatan potencijal u mnogim područjima ljudskog djelovanja, proizvođači se praktički natječu u razvoju sofisticiranih, tehnološki naprednijih pisača, ali i onih za masovnije tržište. Jednako je s materijalima: naglasak se stavlja na otpornost na različite vanjske utjecaje te prilagodljivost za printanje sve složenijih predmeta. Riječ je o materijalima nastalim spajanjem različitih materijala odnosno kompozitima. Cilj je dobivanje novih i poboljšanih materijala čija fizikalna ili kemijska svojstva nadmašuju svojstva pojedinačnih dijelova te omogućuju izradu najsloženijih računalno programiranih oblika, bili oni krutih ili elastičnih svojstava. Dokud to ide? U lipnju 2021. predstavljen je koncept rakete Terran R američke tvrtke Relativity Space. Mnogi će njezini dijelovi biti 3D printani od metalnih elemenata, na printerima Stargate, koje nazivaju najvećim “metalnim 3D printerima na svijetu”. 3D printani dijelovi uključivat će raketne motore Aeon R. Plan je da Terran R dug 82 metra bude 2026. godine lansiran iz kompleksa u Cape Canaveralu. Proizvođač tvrdi da će to biti raketa za višekratnu uporabu, “(…) sposobna za misije od Zemlje do Mjeseca, Marsa i šire.”

Potencijalni kriminal i terorizam

Kako su se mogućnosti 3D printanja odrazile na tehnologije proizvodnje oružnih sustava? Područje izrade 3D printanog oružja često nije pravno regulirano. Zakoni se razlikuju od zemlje do zemlje i u načelu je neovlaštenim tvrtkama i privatnim osobama izrada oružja zabranjena. Pod tim se smatra bilo koji način izrade, pa i 3D printanje, iako to u većini zakonskih sustava nije doslovno i navedeno. Neke zemlje ne zabranjuju izričito izradu 3D dijelova oružja za vlastite potrebe, ali zabranjuju prodaju ili ustupanje tih dijelova odnosno oružja drugoj strani. Proizvodnja i prodaja najčešće je regulirana i odobrena uz posebnu dozvolu. Još su jedan zakonski uvjet autorska prava na određene patente. Ukratko, trodimenzionalno printanje plastičnih dijelova za oružje samo je početak revolucije u području s kojim državne administracije imaju ozbiljan problem i nedoumice.

Plastično oružje često se povezuje s improvizacijom i najčešće ima kratak vijek uporabe zbog slabije kvalitete izrade. Međutim, tvrtke koje su legalne i specijalizirane za proizvodnju vatrenog oružja zbog takvih proizvoda imaju ozbiljnu konkurenciju koja često dolazi u vidu tzv. crnog tržišta. Za sastavljanje plastičnog oružja u kućnoj radinosti mogu se lako koristiti i komercijalno dostupni dijelovi i kompleti. S druge strane, 3D printani dijelovi oružja i samo oružje povezuju se s komercijalnom proizvodnjom, ali i s eksperimentima odnosno inovacijama u dizajnu tradicionalnog vatrenog oružja. Različite platforme za razmjenu podataka, društvene mreže i slično puni su sadržaja s uputama, nacrtima i softverom za jednostavan 3D print pojedinih dijelova ili nadogradnji vatrenog oružja. No, prikazuju se i kompletna rješenja za izradu gotovog, funkcionalnog i uporabljivog oružja i streljiva. Upravo to područje problem je koji zalazi u domenu javne, pa i nacionalne sigurnosti. U različitim zemljama, pa čak i na različitim kontinentima, više je primjera u kojima je policija oduzela model 3D printanog oružja. Državne administracije ponekad su zabrinute zbog tog rastućeg problema jer 3D printani oprema i dijelovi mogu biti uporabljeni za kriminalne radnje i terorizam, a da pritom troškovi zlonamjernog aktera iznose nekoliko stotina dolara.

Procjene dosadašnjih iskustava s legalnim 3D printerima navode da se gotovo 80 posto funkcionalnog 3D printanog vatrenog oružja može izraditi pristupom mrežnim datotekama. Preostalih 20 posto može se dopuniti dijelovima kao što su cijevi, udarne igle, opruge i okidači, koji se obično mogu legalno kupiti. Često se stoga izrađuju tzv. Ghost Guns, tako nazvani zbog nemogućnosti da im se uđe u trag. Takvo vatreno oružje kućne proizvodnje sve je popularnije među dionicima organiziranog kriminala i drugim skupinama koje planiraju odnosno čine protupravna djela pa i terorističke napade. Ozbiljan problem za policiju može biti i proizvodnja replika vatrenog oružja. Naime, u mnogim slučajevima službenici teško ili nikako ne mogu razlikovati 3D printane replike od pravih pištolja i pušaka, što može prouzročiti smrtne posljedice prilikom postupanja prema osobi koja posjeduje takav trodimenzionalni ispis.

Velika konferencija

Agencija Europske unije za suradnju u provedbi zakona – Europol – navodi da razvoj 3D printanja vatrenog oružja može biti trenutačna i buduća prijetnja općoj sigurnosti. Da bi joj se moglo suprotstaviti – ključna je međunarodna suradnja. Planovi i akcije Europola nisu usredotočeni samo na trenutačno stanje već i na izgradnju snažne mreže stručnjaka, zajednički razvoj intervencijskih tehnika i razmjenu najboljih praksi.

U svibnju 2022. na Sveučilištu u Leidenu, Nizozemska, održana je međunarodna konferencija o 3D printanom vatrenom oružju. Na njoj su sudjelovali stručnjaci zaduženi za provedbu zakona, balistički stručnjaci, forenzičari, politički akteri i akademska zajednica – oko 120 sudionika iz 20 zemalja. Organizirao ju je Europol i nizozemska nacionalna policija, a teme su obuhvatile najnovije izazove s kojima se susreću tijela zadužena za provedbu zakona. Razmjenjujući iskustva o problemu 3D printanog oružja, sudionici su raspravljali o razvoju zajedničkih strategija za intervencije u tom području, uključujući taktička i forenzička istraživanja, softver, znanstvena postignuća i zakonodavstvo. Doneseni zaključci istaknuli su potrebu jačanja veza i suradnje među tijelima zaduženim za provedbu zakona i industrije odnosno privatnog sektora, kako bi se razvoj 3D printanog vatrenog oružja što bolje identificirao i pratio. Inicirano je formiranje međunarodne mreže stručnjaka za 3D printanje vatrenog oružja koji bi imali zadaću obavještavanja tijela za provedbu zakona o razvoju te proizvodnje. Navedene su i političke preporuke vezano uz problem 3D printanog vatrenog oružja koje su se trebale staviti u informativni paket distribuiran akterima širom svijeta.

Sljedeća generacija

O budućnosti 3D printanja oružja ili dijelova oružja dalo bi se puno raspravljati, no sigurno je da će na nju uvelike utjecati stalan porast inovacija u tom području. Prihvaćanje komercijalnih, široko dostupnih 3D printera vjerojatno će se ubrzavati s padom cijena svih komponenti. To će promijeniti način na koji prosječna osoba nabavlja materijale i uređaje, neovisno o tome je li riječ o printanju figurica, alata ili dijelova strojeva, pa tako i 3D printanju vatrenog oružja. Napredak tehnologije poslužit će i za decentralizaciju proizvodnje u cjelini, sprečavajući probleme u lancu opskrbe, smanjujući troškove prijevoza i dostave materijala te drastično skraćujući vrijeme njihove nabave. Nastavlja se usto razvoj materijala koji se koriste u 3D printanju, počevši od PET-a od kojeg se izrađuju boce, plastičnih masa ojačanih ugljikovim vlaknima, do nehrđajućeg čelika (inoks) i mnogih drugih. Pretvaranje plastične boce u koristan predmet ili u dio oružja već je sadašnjost. Uporaba metala i različitih slitina za 3D printanje znači mogućnosti koje je donedavno bilo nemoguće postići bez tradicionalnih načina proizvodnje i to u okrilju tradicionalnih proizvođača i jakih brendova na tržištu vatrenog oružja i dijelova za to oružje. Tvrtke, stručnjaci, entuzijasti, ali i ljudi loših namjera očekuju metalno 3D printanje kao idući korak u komercijalizaciji 3D printera. Vatreno oružje kućne izrade moglo bi se učiniti izdržljivijim, pouzdanijim, masovnijim, ubojitijim i – dostupnijim. Stoga postoje opravdane sumnje da bi to moglo itekako utjecati na opće paradigme sigurnosti.

---

Nelegalni karabin

FGC-9 poluautomatski je karabin čiji se dijelovi mogu 3D printati i ručno sklapati. Riječ je o još jednom nelegalnom oružju, koje je projektirao njemački državljanin Jacob Duygu, poznat pod pseudonimom JStark1809. Imao je ekstremistička stanovišta, a nakon što je pušten iz pritvora, u Hannoveru je 2021. pronađen mrtav u nerazjašnjenim okolnostima. Nelegalno postojanje oružja dokumentirale su, među ostalim, policijske snage u Australiji, Mjanmaru, Kanadi, Ujedinjenoj Kraljevini, SAD-u, zemljama Europske unije… Koristi streljivo kalibra 9 x 19 mm i sklop je 3D printanih dijelova, jednostavno proizvedenih metalnih dijelova i lako dostupnih opruga, vijaka i matica. Ukupan trošak izrade, pod pretpostavkom da korisnik posjeduje 3D printer, procjenjuje se na manje od 400 dolara.

---

Kontroverzni osloboditelj

Pištolj Liberator prvo je svjetski poznato 3D printano vatreno oružje. Nacrte za njega na internetu je početkom svibnja 2013. javno objavila kontroverzna američka organizacija Defense Distributed koja, uz ostalo, razvija digitalno naoružanje, tj. njegove nacrte, i zalaže se za njihovu objavu preko otvorenih javnih izvora. Nacrti su za dva dana preuzeti 100 000 puta, najviše u Španjolskoj. S vremenom su primat preuzela preuzimanja iz SAD-a. Liberator ima tijelo i druge dijelove (ukupno desetak) od 3D printane ABS plastike. Ispis traje oko 20 sati, a dijelovi se zatim mogu sastaviti u djelomično funkcionalno vatreno oružje uz dodatak jedne metalne komponente – standardnog metalnog čavla koji ima funkciju udarne igle. Objava nacrta i uputa izazvala je burnu reakciju zakonodavnih i pravosudnih tijela i to ne samo u SAD-u.

---

Printani prigušivač za FBI

 

Ministarstvo pravosuđa SAD-a dodijelilo je tvrtki HUXWRX Safety ugovor za proizvodnju i isporuku 3D printanih prigušivača Flow 556K vrijedan 4,9 milijuna dolara. Prigušivače će koristiti djelatnici Federalnog ureda za istrage (Federal Bureau of Investigation – FBI). Tvrtka primjenjuje patentirane i dokazane tehnologije Flow-Through i Torque Lock, a prigušivač je dizajniran za smanjenje potpisa pucnja bez negativnog utjecaja na ciklus ili vijek uporabe. Proizvođač navodi da prigušivač ublažava izloženost strijelca toksičnim dimovima, smanjuje bljesak, stišava zvuk, smanjuje trzaj i preciznost s pomoću spiralne zavojnice Flow-Through i dizajna jezgre deflektora. Cijena mu je oko 1200 dolara.

---

Dodatak na Gripenu

3D printane dijelove mogu imati i suvremeni borbeni avioni. Vijesti i podaci o tome više nisu iznimka nego pravilo. Primjerice, Saab je u ožujku 2021. objavio vijest da je obavljen prvi let aviona Gripen s naknadno dodanim 3D printanim dijelom. Bio je to poklopac na trupu izrađen od najlonskog polimera PA2200. Švedska tvrtka nazvala je to korakom naprijed prema korištenju 3D printanih dijelova za vrlo brze popravke na avionima koji se upućuju u operacije daleko od matičnih baza.

---

TEKST: Andrej Smolek