U Muzeju Domovinskog rata Karlovac-Turanj postavljena je 8. travnja izložba Improvizirano oružje i sredstva u Domovinskom ratu, čiji su autori Damir Batistić, Dubravko Halovanić i Neven Materljan. Brojna sredstva korištena u Domovinskom ratu posjetitelji će moći vidjeti do 20. srpnja

Domovinski rat obilježen je ne samo borbom za neovisnost i teritorijalni integritet Republike Hrvatske već i iznimnim snalaženjem hrvatskih branitelja u uvjetima oskudice i tehničke inferiornosti. Na početku rata Hrvatska nije imala razvijenu vojnu industriju niti pristup suvremenom naoružanju, u prvom redu zbog nametnutog embarga na uvoz oružja. To je obranu domovine činilo iznimno izazovnom. U takvim okolnostima improvizirano oružje postaje simbol domišljatosti, upornosti i odlučnosti. Različiti oblici ručno izrađenih eksplozivnih naprava, minobacača, oklopnih vozila te preinake lovačkog i civilnog oružja igrali su ključnu ulogu u obrani brojnih mjesta diljem zemlje.

Improvizirano oružje u Domovinskom ratu nije bilo samo plod tehničke potrebe već i snažan izraz otpora, snalažljivosti i zajedništva. Svaki komad ručno izrađenog oružja nosio je osobnu priču, često nastalu u podrumima, garažama ili improviziranim radionicama, u kojima su ljudi s malo resursa, ali puno hrabrosti, stvarali sredstva za vlastitu obranu. Ta oružja danas imaju posebno mjesto u hrvatskoj povijesti – kao simboli jednog naroda koji se borio srcem i glavom, kad već nije imao sve što je trebao u rukama.

Razoružana Hrvatska

Jugoslavenska narodna armija, koja je bila instrument velikosrpske ideologije, još je prije održavanja prvih demokratskih višestranačkih izbora uzela na čuvanje, odnosno protuzakonito zaplijenila sveukupno oružje Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske. Bilo je sve izvjesnije da će u bliskoj budućnosti tzv. JNA otvoreno i svim sredstvima napasti Republiku Hrvatsku, kojoj je na raspolaganju ostalo isključivo policijsko oružje te oružje koje su posjedovali lovci. Mlada hrvatska demokracija morala je stoga 1990. i 1991. godine posegnuti za improviziranim oružjem.

U improviziranim radionicama izrađivane su čak i raketne naprave konstruirane od dostupnih materijala poput plinskih boca, cijevi, metalnih otpadaka i pirotehničkog punjenja. U mnogim dijelovima Hrvatske razvijeni su jednostavni minobacači, izrađeni od vodovodnih cijevi ili metalnih cijevi većeg promjera. Korišteni su za ispaljivanje ručno izrađenih projektila, a nerijetko su nosili i nadimke poput Raketa domovine. Bili su kratkog dometa i neprecizni, ali omogućavali su udare na neprijateljske položaje iz zaklona.

Zbog nedostatka tvorničkih granata, branitelji su koristili improvizirane eksplozive u bocama, limenkama ili drugim posudama. Dodavanjem osigurača i detonatora dobivane su ručne bombe, koje su korištene u bliskim borbama i zasjedama. Civilna vozila, posebice kamioni, traktori i autobusi, pretvarana su u oklopna prijevozna sredstva. Prekrivana su čeličnim pločama, a unutrašnjost je dodatno ojačavana. Služeći za transport vojnika, ranjenika i opreme, imala su ključnu ulogu na prvim crtama obrane. “Improvizirano oružje u Domovinskom ratu pojavilo se kao odgovor na činjenicu da je Hrvatska bila razoružana, dok su pobunjeni Srbi, koji su podigli oružanu pobunu protiv Hrvatske, imali vojnu potporu Jugoslavenske narodne armije, koja se desetljećima izgrađivala u snažnu vojnu silu”, objasnio je povijesni kontekst kustos izložbe Juraj Horvatin.

Improvizirano oružje kao simbol otpora

Improvizirano oružje pokazalo se čimbenikom koji je, uz junaštvo hrvatskih policajaca i gardista te dobro organizirano zdravstvo, omogućio Hrvatskoj da se odupre velikosrpskim agresorima, koje je naoružala i logistički potpomogla JNA. Izradom improviziranog oružja i borbenih sredstava, hrvatski su branitelji pokazali inovativnost, kreativnost, snalažljivost i, prije svega, iznimnu volju i moralnu snagu u obrani domovine. Hrvatska tek zauzimanjem vojarni JNA u rujnu, listopadu i studenom 1991. dolazi do industrijski proizvedenog oružja. Predmeti na izložbi svjedoče o početku Domovinskog rata, golemom nerazmjeru snaga, neravnopravnoj borbi te, u konačnici, o fenomenu kako je strana koja je bila znatno slabija na početku rata uspjela na kraju pobijediti.

“Na početku Domovinskog rata nije bilo klasičnog naoružanja koje smo trebali da bismo ustrojili vojsku i oružane snage. Svatko je improvizirao sa sredstvima do kojih se moglo doći. Tu su se iskazali vješti majstori i bravari. Različite cijevi koje su se dale iskoristiti služile su kao oružje. U zbirci Muzeja postoji kubura napravljena od fićina volana, i još s preklopnim kundakom, što je raritet”, naglasio je jedan od autora izložbe umirovljeni brigadir Dubravko Halovanić. Improvizirano oružje u Domovinskom ratu jedan je od najsnažnijih simbola otpora, domišljatosti i odlučnosti hrvatskog naroda u borbi za slobodu. U vremenu kad je Hrvatska bila međunarodno nepriznata, bez razvijene vojne industrije i pod embargom na uvoz oružja, improvizacija nije bila izbor već nužnost. Iz garaža, podruma i skromnih radionica izlazila su sredstva koja su, unatoč jednostavnosti, igrala ključnu ulogu u obrani gradova, sela i položaja.

“Ova izložba jasno pokazuje u kakvom smo lošem položaju bili početkom Domovinskog rata. Hrvatskoj je protuzakonito oduzeto oružje dostatno da se naoruža dvjesto tisuća ljudi, a koje je pripadalo Teritorijalnoj obrani SR Hrvatske. JNA je zaplijenila to oružje, pa je tako Hrvatskoj samo ostalo oružje policije i lovaca. Bili smo razoružani. Hrvatska je bila prisiljena posegnuti za improviziranim oružjem. Jedno je takvo Vranina noga, koja služi za nanošenje ozljeda pješacima i bušenje pneumatskih guma”, naglasio je doktor Neven Materljan, umirovljeni časnik HV-a i jedan od autora izložbe. Ove improvizacije svjedoče ne samo o tehničkoj spretnosti branitelja već i o kolektivnoj snazi. Civili, tehničari, mehaničari i ratnici zajedno su stvarali obrambene sustave ni iz čega. Svaka naprava, svako oklopno vozilo vlastite izrade, svaki minobacač nastao od stare cijevi, bio je više od oružja – bio je poruka da narod ne odustaje, unatoč svemu. Danas, s vremenskim odmakom, takva oružja ne smijemo promatrati samo kao tehničke zanimljivosti već kao dio kulturne i povijesne baštine koja govori o stvaranju države u najtežim uvjetima. Njihova je vrijednost ponajprije simbolička – dokaz da hrabrost, volja i kreativnost mogu stajati nasuprot nadmoćnoj sili i iznjedriti pobjedu.

Tekst i foto: Tomislav Vidaković