Njegova sudbina nije se znala pune 34 godine. Sve dok nedaleko od Spomen doma “Ovčara” 25. rujna 2025. nisu pronađeni i ekshumirani posmrtni ostatci triju osoba među kojima je, utvrđeno je nakon identifikacije, i francuski dragovoljac, hrvatski branitelj, Jean-Michel Nicolier. Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata u Vukovaru na posljednje počivalište ispraćen je 6. studenog 2025. Hvala ti, Jean-Michel, na tvojoj mladosti, iskrenosti, ljudskosti… na tvojoj ustrajnosti i vjeri… na tvojem izboru, koji ti Hrvatska nikad neće zaboraviti. Vjerujemo da sada počivaš u miru, uz heroje s kojima si se borio i zbog kojih si ostao do kraja, u aleji besmrtnih kao divlja trava koja nikad ne nestaje…

Mnogo je heroja zauvijek ostalo u Gradu Heroju, utkano u njegove temelje, u njegovu borbu za slobodu, nadljudsku, bezrezervnu, nesebičnu. Mnoge vukovarske ratne priče nikad neće biti dovoljno ispričane, nikad potpune i uvijek potresne, duboke, teške… Jedna od njih je i priča o Jean-Michelu Nicolieru, Francuzu kako su ga zvali, mladiću koji je s tek napunjenih 25 godina odlučio doći u ratom napadnutu Hrvatsku. U zemlju u kojoj nikoga nije poznavao, za koju ga dotad ništa nije vezalo, ali u koju ga je nešto snažno i nezaustavljivo vuklo te ratne 1991. O brutalnoj agresiji na Hrvatsku saznao je iz medija, gledajući televizijske priloge koji često i nisu bili sasvim objektivni ili su pokušavali relativizirati, a nerijetko i stvarnost prikazati potpuno drugačijom od istine. No on je duboko u sebi osjećao stvarnu patnju, nemoć, suze, bol, hrvatski vapaj za pomoć…

Znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje…

Gledajući slike hrvatskih branitelja slabo naoružanih, ali odlučnih da brane bezrezervno tu grudu vlastite zemlje pod svaku cijenu, spremnih sebe i svoj život dati za njezinu slobodu i neovisnost i za razliku od mnogih shvaćajući svu težinu i nepravdu tog nam nametnutog rata, Jean-Michel donosi čvrstu odluku: Želim im pomoći. Njegova odluka da riskira ono najdragocjenije, svoj život, mnogima je bila nejasna, teško objašnjiva i shvatljiva. U početku i njegovoj majci Lyliane. No ona je poznavala Jean-Michela bolje od drugih, njegovu senzibilnost, istinoljubivost, njegov osjećaj za pravednost, njegovu potrebu da zaštiti, pomogne, izloži sebe za druge… Na rastanku, ne želeći da ga prati do željezničkog kolodvora, tješi majku riječima: “Želim pomoći tim ljudima, moram ići, ali vratit ću se… Znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje…”

U Zagreb dolazi u srpnju 1991., sam, ne znajući ni riječi hrvatskoga i spletom slučajnih susreta i okolnosti pridružuje se Hrvatskim obrambenim snagama i sudjeluje u obrani na karlovačkom bojištu. Kako se situacija na krajnjem istoku Hrvatske sve više pogoršavala, s dijelom postrojbe dragovoljno odlazi te jeseni u Vukovar u pomoć njegovim braniteljima.

Pridružuje im se u obrani najteže gradske crte obrane na Sajmištu, gdje je i ranjen 8. studenog. Suborci ga prebacuju u vukovarsku bolnicu, kamo su tih dana dnevno stizali deseci ranjenih branitelja. U bolnici, točnije njezinim podrumskim prostorima, dočekuje tužnu sudbinu pada grada i sloma njegove obrane, dijelom oporavljen, ali još uvijek ne dovoljno da bi je napustio. Tu ga intervjuiraju i francuski novinari, i ne znajući da će to biti posljednji put za njegova života. Nude mu mogućnost da ga izvuku iz vukovarskog pakla, klaonice kako je te zadnje trenutke sam nazvao.

To je moj izbor, i u dobru i u zlu

Urezale su se tada riječi ovog mladića u svijest, steglo se grlo, oči zasuzile…

Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da iziđem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Mislio sam da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu.

“U dobru i zlu”… ispreplitale su se njegove riječi s jecajima i teškim uzdasima u podrumu vukovarske bolnice dok su se srpska paravojna horda i JNA naguravale po bolničkim hodnicima u koje prema potpisanom sporazumu nisu ni smjele ulaziti. JNA je tada iz vukovarske bolnice odvela Nicoliera zajedno s ostalim hrvatskim ranjenicima, braniteljima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima na Ovčaru. Tamo je u mračnim i ledenim hangarima te krvave, raspamećene i kobne noći s 20. na 21. studenog 1991. nakon strašne torture, premlaćivanja i iživljavanja mučki ubijen.

Njegova sudbina nije se znala pune 34 godine. Sve dok nedaleko od Spomen doma “Ovčara” 25. rujna 2025. nisu pronađeni i ekshumirani posmrtni ostaci triju osoba među kojima je, utvrđeno je nakon identifikacije, i francuski dragovoljac, hrvatski branitelj, Jean-Michel Nicolier. Na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata na posljednje počivalište ispraćen je 6. studenog 2025., u najtužnijem vukovarskom mjesecu.

Merci Jean-Michel

Rijeke ljudi slijevale su se prema groblju da isprate, odaju poštovanje, zapale svijeću, kažu hvala mladiću koji je samo slijedio svoje srce i sve nas zadužio svojom žrtvom. Nije rođen u Hrvatskoj, ali je u njoj ostavio srce! U njoj je pronašao ono što je tražio, zajedništvo i ljubav prema slobodi. U njoj je pronašao svoj dom i svoje posljednje počivalište.

Ovaj mladić dao nam je svima lekciju iz ljubavi i čovječnosti. Njegova veličina upravo je u njegovoj skromnosti i samozatajnosti iza koje se skrivala nevjerojatna hrabrost, odanost i spremnost na najveću žrtvu. Ni plaćenik, ni avanturist… nego izniman mladi čovjek vrijedan divljenja, koji je dao svoj život za druge, svjesno i bez uzmicanja. I svime što je učinio potvrdio je ono što je govorio i u što je vjerovao: Sloboda je nešto što vrijedi života.

Priča o Jean-Michelu Nicolieru priča je o žrtvi i herojstvu, priča o idealima, o pravdi i ljudskosti, o stajanju na stranu dobra i dubokoj vjeri da ono pobjeđuje. Njegovo ime, lik i djelo trajno su svjedočanstvo plemenitih vrijednosti, junaštva, prijateljstva i odanosti. Hvala ti, Jean-Michel, na tvojoj mladosti, iskrenosti, ljudskosti…, na tvojoj ustrajnosti i vjeri… na tvojem izboru, koji ti Hrvatska nikad neće zaboraviti. Vjerujemo da sada počivaš u miru, uz heroje s kojima si se borio i zbog kojih si ostao do kraja, u aleji besmrtnih kao divlja trava koja nikad ne nestaje…

---

Njegova sudbina nije se znala pune 34 godine. Sve dok nedaleko od Spomen doma “Ovčara” 25. rujna 2025. nisu pronađeni i ekshumirani posmrtni ostatci triju osoba među kojima je, utvrđeno je nakon identifikacije, i francuski dragovoljac, hrvatski branitelj, Jean-Michel Nicolier.

---

Za junački čin u Domovinskom ratu Jean-Michel Nicolier posmrtno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog. Odlikovanje je uručeno njegovoj majci Lyliane Forunier.

---

Jean-Michel Nicolier rođen je 1. srpnja 1966. u francuskom gradiću Vesoulu. Ostavio je studij ekonomije i bez vojnog iskustva došao u ratom pogođenu Hrvatsku. Dva puta je ranjen. Njegovo ime danas nose ulice i škole diljem zemlje. S 25 godina postao je jedan od najpoznatijih simbola hrabrosti i nesebične ljubavi prema hrvatskom narodu.

---

Zahvaljujući preživjelim svjedocima njegov ubojica je poznat. To je Spasoje Petković zvani Štuka. On je svoj zločin priznao na sudu u Beogradu, ali i dalje živi na slobodi u statusu svjedoka pokajnika. Jean-Michelova obitelj nada se da će njegov ubojica biti doveden pred lice pravde.

---

Gesta zahvalnosti Jean-Michelu Nicolieru snažno je odjeknula i s Poljuda za vrijeme utakmice Lige nacija: Hrvatska – Francuska, kada su navijači preko istočne tribine razvili veliki transparent s njegovim likom i porukom: “Vukovar je moj izbor, u dobru i u zlu.”

---

Tekst: Vesna Pintarić; Foto: Tomislav Brandt